Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR FPN I NARODNI POSLANIK U SKUPŠTINI SRBIJE: Najgore je za Srbiju ostaviti prazan prostor u kome se vlast dobro snalazi

Objavljeno prije

na

Ideja velikog okupljanja i ujedinjavanja opozicije se često može čuti. No važnije je da opozicione partije sarađuju i da se koordinišu u naporima da se smijeni vlast i Srbija demokratizuje. Sve drugo je pitanje izborne matematike. Ideja o nekom dubljem ujedinjenju često parališe takvu saradnju

 

 

MONITOR: Poslije postavljenja Vučevića za premijera spekuliše se i da će naredni važan „strateško-kadrovski“ Vučićev potez biti da izabere svog nasljednika na mjestu predsjednika Srbije. Da li to izgleda vjerovatno?

PAVIĆEVIĆ: Sve izgleda kao da se taj put utire za Anu Brnabić, ali mislim da su predsednički izbori daleko i da će se graditi više potencijalnih kandidata ali i držati otvorenom opcija promene ustava. Politička dinamika je pod uticajem vladajuće stranke i medija koje ona kontroliše tako da opozicione partije nisu u poziciji da grade kandidata ili kandidatkinju tokom dužeg perioda-što bi bilo normalno, zbog toplog zeca kroz koga takvi ljudi prolaze u provladinim medijima. Mnogo će vode proteći do tada i dolazi politički uzbudljiv period, siguran sam da će vlast učiniti sve da zaštiti svoje pozicije i dosadašnje investicije, da legalizuje pljačku koja se dogodila u prethodnom periodu.

MONITOR: Opozicija je dobila više mjesta u Skupštini Srbije. Da li bi pobjeda u Beogradu bila prekretnica za jaču podršku opozicionim kandidatima i na drugim lokalnim izborima ,ali i na sljedećim predsjedničkim?

PAVIĆEVIĆ: Svaka pobeda je put ka smeni vlasti, a posebno tako važna kao pobeda u Beogradu. Pobeda ili poraz u Beogradu će uticati na rezultate lokalnih izbora i na to vlast računa. Zbog toga i zbog vere da izbornim inženjeringom može obezbediti pobedu, insistira na razdvajanju izbora u Beogradu i ostalih opštinskih i gradskih izbora. Ipak, nisam pristalica ideje o jednoj velikoj prekretnici, to nam pokazuju i primeri osvajanja velikih gradova od strane opozicije u Budimpešti i velikim turskim gradovima. Strategije borbe u nedemokratskom režimu, kakav postoji u Srbiji, moraju krenuti od razvlašćivanja režima na svim nivoima. Vlast ulaže velike napore da kontroliše sve segmente društva, škole, udruženja, institucije, preduzeća. Zato je ova borba toliko teška i vodi se u različitim arenama i na različitim mestima. Sve su to male prekretnice koje vode u osnaživanje opozicionih partija i organizacija. Naravno, sve to mora da se potvrditi na izborima. Stoga opozicione partije moraju iskoristiti svaku priliku da ojačaju i prema tome birati najbolje izborne strategije.

MONITOR: Dragan Đilas je mišljenja da bi pored koalicije Nada i pokreta ProGlas, trebalo prihvatiti i saradnju koalicije Srbija protiv nasilja i sa SDS Borisa Tadića i Dverima Boška Obradovića. Kako Vam  izgleda ovaj prijedlog za ukrupnjavanje opozicije?

PAVIĆEVIĆ: To je ideja velikog okupljanja i ujedinjavanja koja se često može čuti. No važnije je da opozicione partije sarađuju i da se koordinišu u naporima da se smeni vlast i Srbija demokratizuje. Sve drugo je pitanje izborne matematike. Ideja o nekom dubljem ujedinjenju često parališe takvu saradnju. Nije dobro za politički život u Srbiji da se govori o opoziciji u jednini, to je ono što vlast čini i hoće, tako sve može staviti pod istu kapu i lakše se obračunavati sa protivnicima.

Pitanje izbornih uslova je važno, vlast je preterala i u izbornom inženjeringu i u naporima da ga normalizuje kao sastavni deo izbornog procesa i stvara okruženje izbora bez izbora. Borba za izborne uslove je važan činilac koji povezuje ideološki različite partije. Očigledno je da vlast ne želi da organizuje demokratske izbore i pristane na poštenu političku borbu. O tome svedoči i manipulacija izveštajem i preporukama ODIHR-a. Oni žele da skrenu pažnju sa brutalnih izbornih manipulacija i inženjerskog prekrajanja rezultata, da ne promene značajno izborne uslove, a da se rezultati takvih izbora smatraju legitimnim. Ideja bojkota ili neučešća na izborima je zahtevnija od ideje izlaska na izbore, podrazumeva i kampanju, ali i jasan plan šta posle i kako će se rezultati bojkota prevesti u političku pobedu. Treba biti oprezan sa tim i dobro proceniti resurse i mogućnosti, a građanima i građankama predstaviti i kako doći do promena i kakve promene da očekuju. Najgori ishod jeste da se ostavi prazan prostor u kome se vlast dobro snalazi. Potrebno je dobro promisliti odluku o neučešću na izborima, ali  i odluku o učešću na izborima pod neravnopravnim uslovima.

MONITOR: Politički komitet PS Savjeta Evrope je predložio Parlamentarnoj skupštini da prihvati prijedlog za članstvo Kosova. Kurti najavljuje tužbu za genocid protiv Srbije. Koliko je pitanje Kosova važno u aktuelnoj globalnoj političkoj i bezbjednosnoj situaciji?

PAVIĆEVIĆ: Pitanje Kosova je složeno pitanje po sebi, a postaje još složenije kada se artikuliše i politizuje na način na koji to čine akteri sa svih strana. To nas udaljava od rešenja i što je još važnije obe zajednice drži zarobljene u takvoj političkoj igri. Umesto približavanja pozicija, situacija se svakim danom radikalizuje, tako da će ovo pitanje i dalje biti izvor kriza i drama. Problem sa tim jeste što ne znamo kada kriza može da eskalira a kada je deo političke igre. Najvažnije pitanje u ovom trenutku je kako stvoriti uslove da lokalno stanovništvo, pre svega srpska zajednica na severu i u enklavama, ne plaća visoku cenu i kako im obezbediti uslove za normalan život. Ovako kako je sada, kosovsko pitanje je bezbednosni rizik.

MONITOR: Svjedočimo progonu novinara i profesora Dinka Gruhonjića i predsjednice NDVD Ane Lalić Hegediš. Vuk Drašković je mladiće koji su blokirali fakultet nazvao „Legijinom novom gardom“.  Vučić je progonjenima garantovao bezbjednost, ali je rekao i da nema nikog ko od njega gore misli o „svakom stavu“ Gruhonjića. Da li je to, poruka – kakva i kome?

PAVIĆEVIĆ: To je klasičan manevar Aleksandra Vučića, od komarca da stvori magarca, a onda se on pojavljuje kao neprikosnoveni autoritet koji rešava probleme, ali tako da jedna strana ostane trajno oštećena, a nepočinstva druge se legitimizuju uz prekore za preigravanje. U kojoj kuhinji je režirana ova drama nije poznato, ali svakako su akteri dolazili iz vrha vlasti i medija bliskih vlasti. Njegove poruke su u ovakvim slučajevima uvek višeznačne i upućene različitim auditorijima, jedan deo poruke je uvek korektan i odriče bilo kakvu odgovornost, drugi umiruje svoje radikalske pristalice, treći delegimizuje protivnika, četvrti upućuje pretnju šta će se dogoditi onima koji se drznu. Ovakav manir je opasan, ali je na liniji onoga što je vlast najavljivala na skupštinskoj sednici, a to je da oni „jedva sprečavaju“ svojih 700 000 članova da krenu i da se obračunaju sa pristalicama opozicije. Ovakve tvrdnje su uvod u građanski rat i vlast ne bi smela da se igra sa tim. Pokazna vežba na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu je upozorenje.

MONITOR: BiH je dobila zeleno svjetlo da otpočne pregovore sa EU.  Koliko je EU u ovom momentu  u prilici da se bavi proširenjem  koje joj se posle agresije Rusije na Ukrajinu, prikazalo kao imperativ?

PAVIĆEVIĆ: EU je u procesu redefinisanja politike proširenja, a geopolitička situacija, pre svega rat u Ukrajini je ubrzala taj proces. Oni ne žele još jedno krizno žarište na Balkanu, ali su i ograničeni unutrašnjom situacijom, ekonomskim i bezbednosnim izveštajima, ali i predstojećim izborima za EP i u pojedinim državama. Ranija praksa u EU, je bila da se Unija u kriznim situacijama širila. Situacija u Ukrajini je značajno promenila međunarodne odnose, države redefinišu svoju politiku i dolazi do političkog prestrojavanja u kome se mnoge države ne snalaze. Još gore je kada se u sliku uključi i izraelsko-palestinski sukob i situacija u Gazi gde su ugrožene mnoge norme dosadašnjeg međunarodnog poretka i mnogi civilizacijski standardi.

MONITOR: Oružani sukobi u Ukrajini i na Bliskom istoku kao da nemaju kraj. SAD, EU i UN ne uspijevaju da daju odlučujući doprinos razrješenju sukoba. Da li je Kina-bar kad je u pitanju ponašanje Rusije, mogući posrednik?

PAVIĆEVIĆ: To je pitanje od milion dolara. Rivalstvo SAD i Kine na svim  nivoima veoma komplikuje situaciju. Za svet bi bilo dobro kad bi ove dve moćne države preuzele ulogu mirotvoraca, ali teško je očekivati da će se to u ovom trenutku dogoditi. Na žalost, neki drugi interesi i borba za dominaciju imaju prioritet.

 

Nije dobro da se opozicija bori samo vaninstitucionalno

MONITOR: Aleksandar Vučić je povjerio mandat za sastav vlade Srbije Milošu Vučeviću. Vučević je bio „rival“ za taj položaj Ani Brnabić 2022-e, kada je Vučić rekao da će Brnabić na mjestu premijerke biti samo dvije godine. Tako je i bilo. Da li i pozicija i opozicija, zapravo, igraju po Vučićevom scenariju?

PAVIĆEVIĆ: Ne verujem da postoji jedan scenario, postoje različiti, možete izvući ovaj primer kao potvrdu neke najave, ali možete pronaći mnoge najave koje se nisu ostvarile. Tačno je da Aleksandar Vučić vodi računa o ravnoteži i odnosima u partiji, ali tako da on uvek kontroliše situaciju i ima konačnu reč. Potpuno je nesporno da se on o svemu pita. Što se tiče opozicije, stvar je drugačija, jer ona u ovoj konstelaciji teško može da nameće agendu, kao i to kada će se i koji izbori raspisivati. Pred njom je izbor da učestvuje ili ne učestvuje i povede potpuno vaninstitucionalnu borbu. Opozicija nema luksuz, a nije ni dobro, da se bori samo vaninstitucionalno.

 

Sa Trampom u paketu ide i gomila ideoloških i kulturnih ratnika

MONITOR: Tramp će, gotovo sigurno, biti protivkandidat Džozefu Bajdenu na izborima u novembru. Šta bi njegov povratak u Bijelu kuću, značio za SAD i svijet?

PAVIĆEVIĆ: Povratak Trampa bi produbio krizu demokratskih institucija i otkrio sve manjkavosti sadašnjih demokratskih režima svuda u svetu. Još jednom se ponavlja paradoks da autokratski lideri pobeđuju na „demokratskim“ izborima i učvšćuju vlast kroz demokratske institucije. Slična situacija je bila pre Drugog svetskog rata. Pobeda na američkim izborima bi svakako pogoršala situaciju, kao što pobeda Bajdena ne bi mnogo popravila. Sa Trampom u paketu ide i gomila ideoloških i kulturnih ratnika koji žele da šire svoj uticaj u svetskoj borbi protiv “ liberalne hegemonije i ljudsko-pravaških izmišljotina“ poput prava žena i rodne ravnopravnosti, abortusa, LGBT ideologije i sličnih „perverzija“.

Odjeci njegovog prošlog mandata stigli su i do nas i neposrednog okruženja. Mađarski premijer Orban je pristalica takve politike, a sve više se probija i u Srbiji, ne samo među desničarskim organizacijama nego i u institucijama. Uz to, uvode se neke nove hijerarhije zasnovane na selektivnim tradicijama i „prirodnim odnosima“ muškarca i žene, snažnijih i slabijih isl. Neke partije i organizacije naprosto kopiraju ovu politiku. Druga važna stvar za međunarodnu politiku i za nas jeste Trampovo zalaganje za neortodoksna i nekonvencionalna rešenja problema, koja voli i naš predsednik. Sve u svemu, ako Tramp pobedi čekaju nas politički uzbudljive promene i borbe za koje smo mislili da su odavno izvojevane.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo