Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr DRAGAN ĐUKANOVIĆ: Evropa je ipak bolja

Objavljeno prije

na

dragan-djukanovic-2

U jadima naših „regionalnih” državica oko mukotrpnog procesa priključivanja EU, a još mnogo više oko suštinskih promjena u društvu jačanja sloboda i prava građana, sve češće se čuje riječ „lider”. Svako je, navodno, od njih negdje i u nečemu lider. Hvale se političke elite, najviše one na vlasti, svojim „liderstvom”. Iako im to niko baš, ili bar bez jasnih interesa, ne priznaje. Ne pominju kako su, do juče, čitav svijet „o jadu zabavljali”. Liderstvo, naravno, nije zanemarljiva kategorija. Ono, u pozitivnom smislu, može da pokrene svijet. O starim i novim liderima u svijetu, ali i našim jadima balkanskog nadmetanja, razgovarali smo sa politikologom dr Draganom Đukanovićem, članom Izvršnog odbora Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji.

MONITOR: Prisustvovali smo ovih dana jednoj naizgled velikoj političkoj nespretnosti: opravdavanju lidera SNS Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića pred domaćom javnošću i diplomatama. Demantovali su informacije da su se sa DSS i Koštunicom dogovorili da „EU ima alternativu”. Znači li to da i oni znaju da nema ili im je, van političkih kalkulacija, svejedno?
ĐUKANOVIĆ: Veoma je dobro što su lideri SNS u svojoj retorici, a čini se i u konkretntim aktivnostima, prihvatili da je članstvo Srbije u Evropskoj uistinu prioritetni spoljnopolitički zadatak. Ublažavanje stava da „EU ima alternativu” od strane Tomislava Nikolića, a nakon susreta sa predsednikom DSS Vojislavom Koštunicom pokazuje da je njemu kao i njegovoj političkoj partiji stalo do mišljenja vodećih činilaca međunarodne zajednice.

Istovremeno, ublažavanje izjava posle navedenog susreta može, čini mi se, pozitivno uticati na očuvanje visokog procenta građana Srbije koji su opredeljeni za članstvo u Uniji i pored brojnih problema u vezi sa Kosovom i sa saradnjom sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije.

MONITOR: Grčka se ne smiruje, a pominju se i veliki štrajkovi u Italiji. Koliko je već globalna ekonomska kriza negativno uticala na dinamiku novih približavanja EU?
ĐUKANOVIĆ: Globalna ekonomska kriza će, pored izvesnog zamora Unije od dva protekla proširenja (2004. i 2007. godine), kao i nedovoljne implementacije Ugovora iz Lisabona, zasigurno predstavljati faktor koji će uticati na buduće proširenje EU na države Zapadnog Balkana. Ne treba prenebregnuti ni činjenicu da su države, koje ste spomenuli, u susedstvu Zapadnog Balkana i da se eventualni socijalni bunt može preneti i na naš region.

Međutim, razvoj ekonomske krize i njeno jačanje će pokazati da je članstvo u Uniji, ipak, povoljniji okvir za rešavanje ekonomskih problema za nacionalne države, što se videlo i na primeru Grčke.

MONITOR: Kosovo – „srpski Jerusalim”, ponovo je aktuelno, sada i kao ispit za novu EU diplomatiju. Da li se još samo nagađa ili se zna, off the record , o čemu će se razgovarati?
ĐUKANOVIĆ: Može se očekivati da će pregovori Beograda i Prištine biti fokusirani na brojna pitanja od životnog značaja za stanovnike Kosova. Pri tome mislim prevashodno na izdavanje i priznavanje ličnih dokumenata, položaj srpske etničke zajednice na Kosovu, snabdevanje električnom energijom i funkcionisanje telekomunikacija. Videli smo ovih dana kako prekid rada Telekoma Srbije u centralnim i južnim delovima Kosova može da utiče na razvoj negativne atmosfere pred predstojeće pregovore.

MONITOR: Pominje se plan „Ahtisari plus”. Znate li nešto o tome?
ĐUKANOVIĆ: Vlasti u Srbiji su 2007. godine odbile Sveobuhvatni plan za rešavanje statusa Kosova, poznatiji kao Ahtisarijev plan, iako su u okviru ovog dokumenta sadržana veoma kvalitetna rešenja koja su se odnosila na regulisanje položaja srpske zajednice. Danas se pod Ahisarijem plus podrazumeva implementacija svih navedenih odredbi o statusu srpske zajednice, ali i primena brojnih iskustava etničkih autonomija, poput modela Južnog Tirola. Prema nekim medijskim najavama spekuliše se da bi formula Ahtisatri plus bila prihvatljiva za vlasti u Beogradu.

MONITOR: Crna Gora je priznala Kosovo još prije dvije godine, ali još nije uspostavila diplomatske odnose. O čemu se tu radi?
ĐUKANOVIĆ: Svako približavanje na relaciji Podgorica-Priština izaziva buru u bilateralnim odnosima između Srbije i Crne Gore. Jedini formalni razlog za odlaganje uspostavljanja punih diplomatskih odnosa jeste status crnogorske zajednice na Kosovu. Ipak, s tim u vezi nije realno očekivati da će se izvršiti izmena Ustava Kosova kako bi Crnogorci bili i formalno priznati kao jedna od manjinskih zajednica.

MONITOR: Govorimo stalno o suverenitetu, a poneki i o teritorijalnom integritetu, kada njega upravo nema, kao u slučaju Srbije. Realnost nas, u malim balkanskim državama stalno demantuje, jer je naš suverenitet uglavnom deklarativan. Zašto se toliko maše pričom o suverenitetu, kada se klanjamo na sve strane?
ĐUKANOVIĆ: Apsurdno je da su se ratovi na postjugoslovenskom području protekle decenije vodili upravo zarad „suverenosti”, a da se potom ista prenosi na nekakve međunarodne organizacije poput EU ili NATO. Zagrebački sociolog Stipe Šuvar je u jednoj od svojih knjiga pre petnaestak godina napisao „Od Triglava do Đevđelije, kolonija do kolonije”. To je, možda, i tačno ukoliko suverenitet sagledavamo u njegovom ranijem, tradicionalnom značenju. Sa druge strane, danas je pojam suvereniteta u globalizovanom svetu umnogome dobio drugačije značenje, što je veoma značajno u kontekstu zaštite ljudskih prava, razvoja ekonomije, jačanja globalne i regionalne bezbednosti, kao i zaštite životne sredine.

MONITOR: BiH očekuju izbori na svim nivoima. S obzirom na faktički, a djelimično i formalni protektorat, kakve bi posljedice na suverenitet BiH imali rezultati tih izbora?
ĐUKANOVIĆ: Celovitost države Bosne i Hercegovine neće biti ugrožena nikakvim rezultatima predstojećih izbora. Nažalost, oni mogu potvrditi samo daljnu dominaciju postojećih etnonacionalnih elita i nedostatak jasno artikulisane građanske alternative. Naravno, nakon izbora predstoji i ponovno pokretanje pregovora o izmenama Ustava BiH, koji je nastao kao deo Dejtonskog sporazuma, ali sa sasvim neizvesnim rezultatom. BiH je, hteo bih da podsetim, za sada jedina država Zapadnog Balkana koja nije podnela kandidaturu za članstvo u EU upravo zbog nedovoljne funkcionalnosti njenih institucija na državnom nivou.

MONITOR: Vjerujete li u američko zagovaranje multipolarnosti? Da li je to rezultat ogromnog tereta finansijskog kolapsa i cijene ratova koji pristižu, uvećavajući dugove SAD, ili Obamine vizije budućnosti svijeta?
ĐUKANOVIĆ: Jasno je da je današnji svet još uvek unipolaran sa tendencijom da preraste u, kako Samuel Huntington smatra, unimultipolarni. To podrazumeva rađanje novih centara moći, ali ne i njihovu globalnu dominaciju. Ne bih rekao da je to odraz Obamine težnje da na određeni način skrene pažnju sa globalne finansijske krize, a niti kasno pristiglih računa za vođene ratove u vreme administracije Džordža Buša. Međutim, smatram da se to eventualno buđenje novih centara moći može vezati za globalne ekonomske tokove.

MONITOR: Može li se riješiti kriza na Bliskom istoku? Koliko je to važno Obami i njegovoj administraciji?
ĐUKANOVIĆ: Obaminoj administraciji je voma bitno da što pre bude rešena krizna na Bliskom istoku. To bi zasigurno obeležilo njegovu vladavinu na spoljnopolitičkom planu i stvorilo mogućnost da dođe do približavanja sa muslimanskim svetom. Ipak, ne treba isključiti nove napetosti u ovom inače turbulentnom regionu i stoga treba biti veoma obazriv. Ne verujem da će pregovori Izraela i Palestine biti kratki, ali sam ubeđen da mora doći do značajnih ustupaka i kompromisa sa obe strane.

MONITOR: Recite nam nešto o grupi BRIK zemalja. Koliko njihov ekonomski bum obećava dugotrajnost, ne samo ekonomsku već i političku stabilnost? Radi se o zemljama ogromne teritorije, stanovništva i prirodnih resursa, od kojih neke imaju nevolje sa demokratijom, a Kina je i dalje jednopartijska država.
ĐUKANOVIĆ: Čini mi se da ne treba prenaglašavati značaj Brazila, Rusije, Indije i Kine na globalnom planu. Njihova će ekonomska moć u narednom periodu svakako rasti. To ne znači da će ove zemlje postati pandan SAD, kao jedinoj supersili.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo