Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr DRAGAN ĐUKANOVIĆ: Evropa je ipak bolja

Objavljeno prije

na

U jadima naših „regionalnih” državica oko mukotrpnog procesa priključivanja EU, a još mnogo više oko suštinskih promjena u društvu jačanja sloboda i prava građana, sve češće se čuje riječ „lider”. Svako je, navodno, od njih negdje i u nečemu lider. Hvale se političke elite, najviše one na vlasti, svojim „liderstvom”. Iako im to niko baš, ili bar bez jasnih interesa, ne priznaje. Ne pominju kako su, do juče, čitav svijet „o jadu zabavljali”. Liderstvo, naravno, nije zanemarljiva kategorija. Ono, u pozitivnom smislu, može da pokrene svijet. O starim i novim liderima u svijetu, ali i našim jadima balkanskog nadmetanja, razgovarali smo sa politikologom dr Draganom Đukanovićem, članom Izvršnog odbora Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji.

MONITOR: Prisustvovali smo ovih dana jednoj naizgled velikoj političkoj nespretnosti: opravdavanju lidera SNS Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića pred domaćom javnošću i diplomatama. Demantovali su informacije da su se sa DSS i Koštunicom dogovorili da „EU ima alternativu”. Znači li to da i oni znaju da nema ili im je, van političkih kalkulacija, svejedno?
ĐUKANOVIĆ: Veoma je dobro što su lideri SNS u svojoj retorici, a čini se i u konkretntim aktivnostima, prihvatili da je članstvo Srbije u Evropskoj uistinu prioritetni spoljnopolitički zadatak. Ublažavanje stava da „EU ima alternativu” od strane Tomislava Nikolića, a nakon susreta sa predsednikom DSS Vojislavom Koštunicom pokazuje da je njemu kao i njegovoj političkoj partiji stalo do mišljenja vodećih činilaca međunarodne zajednice.

Istovremeno, ublažavanje izjava posle navedenog susreta može, čini mi se, pozitivno uticati na očuvanje visokog procenta građana Srbije koji su opredeljeni za članstvo u Uniji i pored brojnih problema u vezi sa Kosovom i sa saradnjom sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije.

MONITOR: Grčka se ne smiruje, a pominju se i veliki štrajkovi u Italiji. Koliko je već globalna ekonomska kriza negativno uticala na dinamiku novih približavanja EU?
ĐUKANOVIĆ: Globalna ekonomska kriza će, pored izvesnog zamora Unije od dva protekla proširenja (2004. i 2007. godine), kao i nedovoljne implementacije Ugovora iz Lisabona, zasigurno predstavljati faktor koji će uticati na buduće proširenje EU na države Zapadnog Balkana. Ne treba prenebregnuti ni činjenicu da su države, koje ste spomenuli, u susedstvu Zapadnog Balkana i da se eventualni socijalni bunt može preneti i na naš region.

Međutim, razvoj ekonomske krize i njeno jačanje će pokazati da je članstvo u Uniji, ipak, povoljniji okvir za rešavanje ekonomskih problema za nacionalne države, što se videlo i na primeru Grčke.

MONITOR: Kosovo – „srpski Jerusalim”, ponovo je aktuelno, sada i kao ispit za novu EU diplomatiju. Da li se još samo nagađa ili se zna, off the record , o čemu će se razgovarati?
ĐUKANOVIĆ: Može se očekivati da će pregovori Beograda i Prištine biti fokusirani na brojna pitanja od životnog značaja za stanovnike Kosova. Pri tome mislim prevashodno na izdavanje i priznavanje ličnih dokumenata, položaj srpske etničke zajednice na Kosovu, snabdevanje električnom energijom i funkcionisanje telekomunikacija. Videli smo ovih dana kako prekid rada Telekoma Srbije u centralnim i južnim delovima Kosova može da utiče na razvoj negativne atmosfere pred predstojeće pregovore.

MONITOR: Pominje se plan „Ahtisari plus”. Znate li nešto o tome?
ĐUKANOVIĆ: Vlasti u Srbiji su 2007. godine odbile Sveobuhvatni plan za rešavanje statusa Kosova, poznatiji kao Ahtisarijev plan, iako su u okviru ovog dokumenta sadržana veoma kvalitetna rešenja koja su se odnosila na regulisanje položaja srpske zajednice. Danas se pod Ahisarijem plus podrazumeva implementacija svih navedenih odredbi o statusu srpske zajednice, ali i primena brojnih iskustava etničkih autonomija, poput modela Južnog Tirola. Prema nekim medijskim najavama spekuliše se da bi formula Ahtisatri plus bila prihvatljiva za vlasti u Beogradu.

MONITOR: Crna Gora je priznala Kosovo još prije dvije godine, ali još nije uspostavila diplomatske odnose. O čemu se tu radi?
ĐUKANOVIĆ: Svako približavanje na relaciji Podgorica-Priština izaziva buru u bilateralnim odnosima između Srbije i Crne Gore. Jedini formalni razlog za odlaganje uspostavljanja punih diplomatskih odnosa jeste status crnogorske zajednice na Kosovu. Ipak, s tim u vezi nije realno očekivati da će se izvršiti izmena Ustava Kosova kako bi Crnogorci bili i formalno priznati kao jedna od manjinskih zajednica.

MONITOR: Govorimo stalno o suverenitetu, a poneki i o teritorijalnom integritetu, kada njega upravo nema, kao u slučaju Srbije. Realnost nas, u malim balkanskim državama stalno demantuje, jer je naš suverenitet uglavnom deklarativan. Zašto se toliko maše pričom o suverenitetu, kada se klanjamo na sve strane?
ĐUKANOVIĆ: Apsurdno je da su se ratovi na postjugoslovenskom području protekle decenije vodili upravo zarad „suverenosti”, a da se potom ista prenosi na nekakve međunarodne organizacije poput EU ili NATO. Zagrebački sociolog Stipe Šuvar je u jednoj od svojih knjiga pre petnaestak godina napisao „Od Triglava do Đevđelije, kolonija do kolonije”. To je, možda, i tačno ukoliko suverenitet sagledavamo u njegovom ranijem, tradicionalnom značenju. Sa druge strane, danas je pojam suvereniteta u globalizovanom svetu umnogome dobio drugačije značenje, što je veoma značajno u kontekstu zaštite ljudskih prava, razvoja ekonomije, jačanja globalne i regionalne bezbednosti, kao i zaštite životne sredine.

MONITOR: BiH očekuju izbori na svim nivoima. S obzirom na faktički, a djelimično i formalni protektorat, kakve bi posljedice na suverenitet BiH imali rezultati tih izbora?
ĐUKANOVIĆ: Celovitost države Bosne i Hercegovine neće biti ugrožena nikakvim rezultatima predstojećih izbora. Nažalost, oni mogu potvrditi samo daljnu dominaciju postojećih etnonacionalnih elita i nedostatak jasno artikulisane građanske alternative. Naravno, nakon izbora predstoji i ponovno pokretanje pregovora o izmenama Ustava BiH, koji je nastao kao deo Dejtonskog sporazuma, ali sa sasvim neizvesnim rezultatom. BiH je, hteo bih da podsetim, za sada jedina država Zapadnog Balkana koja nije podnela kandidaturu za članstvo u EU upravo zbog nedovoljne funkcionalnosti njenih institucija na državnom nivou.

MONITOR: Vjerujete li u američko zagovaranje multipolarnosti? Da li je to rezultat ogromnog tereta finansijskog kolapsa i cijene ratova koji pristižu, uvećavajući dugove SAD, ili Obamine vizije budućnosti svijeta?
ĐUKANOVIĆ: Jasno je da je današnji svet još uvek unipolaran sa tendencijom da preraste u, kako Samuel Huntington smatra, unimultipolarni. To podrazumeva rađanje novih centara moći, ali ne i njihovu globalnu dominaciju. Ne bih rekao da je to odraz Obamine težnje da na određeni način skrene pažnju sa globalne finansijske krize, a niti kasno pristiglih računa za vođene ratove u vreme administracije Džordža Buša. Međutim, smatram da se to eventualno buđenje novih centara moći može vezati za globalne ekonomske tokove.

MONITOR: Može li se riješiti kriza na Bliskom istoku? Koliko je to važno Obami i njegovoj administraciji?
ĐUKANOVIĆ: Obaminoj administraciji je voma bitno da što pre bude rešena krizna na Bliskom istoku. To bi zasigurno obeležilo njegovu vladavinu na spoljnopolitičkom planu i stvorilo mogućnost da dođe do približavanja sa muslimanskim svetom. Ipak, ne treba isključiti nove napetosti u ovom inače turbulentnom regionu i stoga treba biti veoma obazriv. Ne verujem da će pregovori Izraela i Palestine biti kratki, ali sam ubeđen da mora doći do značajnih ustupaka i kompromisa sa obe strane.

MONITOR: Recite nam nešto o grupi BRIK zemalja. Koliko njihov ekonomski bum obećava dugotrajnost, ne samo ekonomsku već i političku stabilnost? Radi se o zemljama ogromne teritorije, stanovništva i prirodnih resursa, od kojih neke imaju nevolje sa demokratijom, a Kina je i dalje jednopartijska država.
ĐUKANOVIĆ: Čini mi se da ne treba prenaglašavati značaj Brazila, Rusije, Indije i Kine na globalnom planu. Njihova će ekonomska moć u narednom periodu svakako rasti. To ne znači da će ove zemlje postati pandan SAD, kao jedinoj supersili.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo