Povežite se sa nama

INTERVJU

ŠERBO RASTODER: Politička laž se ovdje odomaćila

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li Crna Gora zaista ima elitu, političke partije i institucije sposobne i spremne da se izbore sa korupcijom, kriminalom i drugim nedaćama i da je vode putem reformi i demokratije?

 

RASTODER: Teško je odgovoriti potvrdno a da ne rizikujete da vas činjenice i aktuelna zbilja ne demantuju. Mislim da bi pravo pitanje bilo ono koje bi dovelo u međusobnu zavisnost spremnost političkih elita da se obračunaju sa negativnim pojavama u društvu, što bi bio dokaz konkretnog doprinosa reformskim procesima. Ako bi takva spremnost postojala i bila vidljiva mislim da bi veoma brzo negativne pojave bile svedene na podnošljivu mjeru.

MONITOR: Kao predsjednik Bošnjačkog savjeta kako ocjenjujete položaj manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori? Šta s tim u vezi posebno izdvajate kao neispunjeno obećanje vlasti?
RASTODER: Teško bi se položaj manjina mogao generalizovati zato što specifičnosti svake od manjina iziskuje različit pristup u rješavanju posebnih pitanja. Sigurno je jedno – broj otvorenih pitanja sve je manji, dok je broj zahtjeva koje postavljaju manjine sve duži. Čini mi se da se nedovoljno uočava da se radi o procesu i da sposobnost kontrole tog procesa zahtijeva suptilan, usaglašen i partnerski odnos. Društvo u kojem većina, bilo politička bilo neka druga, najbolje zna šta je dobro za manjine, u opasnosti je da postane politički autistično. Što se tiče neispunjenih obećanja vlasti spisak je veoma dugačak, prevashodno zato što je društvo naviknuto da se obećanja daju da se ne bi ispunila. Politička laž se ovdje odomaćila kao supstitut za umješnost.

MONITOR: Kakva je status Bošnjaka, čime su oni najviše nezadovoljni?
RASTODER: Teško je ne primijetiti da su Bošnjaci danas u Crnoj Gori vlast. I to ne samo zato što su na vlasti stranke (DPS, SDP, BS) koje uzimaju bezmalo 100 odsto bošnjačkih glasova. U crnogorskoj izbornoj matematici lako je dokazati da niko ne može računati na vlast ko nema podršku ove nacionalne zajednice. Istovremeno je lako dokazati da su oni najmanji “trošak”, te je otuda možda najtačnija konstatacija da su Bošnjaci danas najnezadovoljniji sami sobom. Za tako nešto ima mnogo razloga. Počev od činjenice da najviše socijalnih slučajeva ima tamo gdje oni čine većinu stanovništva, da najviše iseljenih ima u bošnjačkim sredinama i da se broj njihove dijaspore opasno približio broju u domovini. Samo su u Crnoj Gori od jednog naroda napravljena dva (Bošnjaci i Muslimani) i samo se politički licemjeri ponose tom činjenicom mašući aktuelnim Ustavom, konkretnim dokazom nezrelosti bošnjačke političke elite. Naravno, kada bi ovim činjenicama pridružili sporost u suočavanju sa prošlošću i time zločinima počinjenim nad ovim življem, nesrazmjernu zastupljenost u organima lokalne i državne uprave došli bi do još paradoksa koji bi se ogledao u zaključku da Bošnjaci moraju prvo preispitati sebe kako bi imali pravo tražiti nešto od drugoga. To je najteže.

MONITOR: Kako komenatrišete inicijativu za stvaranje autonomne pokrajine Sandžak, koja bi obuhvatila i dio crnogorske teritorije?
RASTODER: Više puta sam ustvrdio da se više radi o proizvodnji problema nego što to postoji kao objektivni problem. Kome odgovara proizvodnja tog problema u ovom trenutku ostavljam da zaključe oni koji uvažavaju činjenice. Prvo, radi se samo o mišljenju ili političkoj projekciji jedne političke grupacije iz Srbije. Sličnih mišljenja ili projekcija ima na desetine u svakodnevnom političkom životu, ali one ni približno ne dobijaju političku pozornost poput ovog. Drugo, mi u Crnoj Gori nemamo potrebu da se bilo kome više dokazujemo, te postaje providno i degutantno medijsko promovisanje vagabunda i političkih marginalaca. Istovremeno, ako nekom nije dovoljno to što niko od politički i intelektualno relevantnih Bošnjaka u Crnoj Gori nije podržao ovo mišljenje to samo pokazuje da oni nemaju pravo više da se ponižavaju i da nasjedaju na provokaciju u kojoj bi mišljenje na mišljenje proizvodilo problem. Bošnjaci ih i bez toga imaju previše. Očigledna nespremnost da se pravi razlika između zahtjeva za autonomijom i zahtjeva za Sandžakom kao prekograničnom regijom i “mekim” granicama prema Srbiji unosi dodatnu konfuziju i jedno lako rješivo pitanje vezuje u složeni gordijev čvor. Bošnjaci u Crnoj Gori ne smiju pristati na ulogu ježa u ničijem stomaku, oni samo traže da budu most saradnje.

MONITOR: Kako, kao jedan od autora udžbenika istorije za gimnazije, komentarišete odluku prosvjetnih vlasti da se uz novi koristi i stari udžbenik istorije?
RASTODER: Prema nezvaničnim informacijama kojima raspolažem donijeta je odluka o raspisivanju novog konkursa za pisanje novog udžbenika. Lično, dugujem zahvalnost prosvjetnim vlastima što su pokazale potrebu da cenzurišu udžbenike istorije, jer su autore tih udžbenika uzdigli na trajan pijadestal posvećenosti istini i znanju. I dalje odgovorno tvrdim da, osim političkih, nije bilo nikakvih drugih argumenata za ovakav odnos prema tim udžbenicima. To su uradili oni koji su se prepoznali. Sjećam se kada je počinjao proces reforme crnogorskog školstva krili smo se od tih istih da nam guslama ne porazbijaju glave.

MONITOR: Da li je ovaj slučaj dokaz nespremnosti crnogorske političkih vođa za suočavanje sa ratnom prošlošću?
RASTODER: To ćemo moći sa sigurnošću reći tek kada vidimo nove udžbenike istorije ukoliko u njima bude lekcija o dešavanjima u posljednjih dvadeset godina.

MONITOR: Ovih dana navršavaju se dvije decenije od ,,oslobađanja Dubrovnika”. Kada će se istoričari detaljnije pozabaviti rasvjetljavanjem i analizom tih događaja?
RASTODER: Već ima ozbiljnih radova na tu temu. Istina ne toliko kod nas koliko u inostranstvu. I kod nas će ta tema, sigurno, brzo doći na dnevni red.To što takvih radova još kod nas nema samo je dokaz nespremnosti društva da se podsjeća na svoje poraze. Ne vidim razloga da, na primjer, u poplavi magistarskih i doktorskih radova na našem Univerzitetu to ne bude jedna od tema.

MONITOR: Da li će istoričari moći objektivno da rekonstruišu događaje iz protekle dvije decenije na osnovu novinskih tekstova, publikacija i druge građe nastale u tom periodu?
RASTODER: Ubijeđen sam da su posljednjih dvadeset godina najdokumentovaniji period istorije ovih prostora te da uopšte ne treba brinuti o heurističkoj osnovi istorijskih istraživanja. Mnogo će veći problem biti nužnost selekcije obilja izvora i samim tim subjektivne ekspozicije koja nužno proističe iz toga. Istorija se ne može napisati, ona se piše. Hiljade naslova će vrlo brzo biti posvećeni istoj temi u naporu da se spozna jedna istina.

MONITOR: Bivši predsjednik, Momir Bulatović, ponudio se da svjedoči o deportaciji bosanskih izbjeglica iz Crne Gore. Svjedočenje je odgođeno dok ga nadležni organ Crne Gore oslobodi čuvanja državne tajne. Šta za Vas znači to svjedočenje?
RASTODER: Mislim da je bivši predsjednik Crne Gore dao ključni iskaz prilikom svjedočenja ustvrdivši da je vlast čim je saznala za deportovanje izbjeglica naredila da se akcija obustavi. To nužno nameće zaključak da samo onaj koji može da zaustavi jednu radnju može da naredi da se ona i pokrene. Ovo je dosad najeksplicitnija osuda vlasti, te bi takav iskaz sam po sebi bio dovoljan da se proširi optužnica. Sveopšti trend spuštanja krivice na marginalce je nešto što se prepoznaje u svim procesima suočavanja s prošlošću na prostoru ex Jugoslavije. U tome participira i međunarodna zajednica kroz finansiranje projekata koje u krajnjem vode takvom efektu.

MONITOR: Profesor ste Univerziteta Crne Gore. O toj instituciji izriču se kontroverzne ocjene. Kako glasi Vaša?
RASTODER: Bez obzira na opravdanost kritika, Univerzitet je još respektabilna institucija. Posebno u odnosu na tzv. privatne univerzitete. Zabrinjavajuća je pojava “nevidljivih političkih štabova” koji svjesno zagorčavaju život slobodnomislećim profesorima.

Da li se radi o organizovanoj radnji ili o dokazivanju i dodvoravanju “novih junoša”, teško je razlučiti, ali da se ozbiljno radi na rušenju akademske hijerarhije više je nego sigurno.

U Crnoj Gori niko ne želi javni servis

MONITOR: Bili ste član Savjeta Radio-televizije Crne Gore. S obzirom na to iskustvo, da li je propuštena šansa da se idejom javnog servisa u Crnoj Gori ustanovi medij nezavisan od ekonomskih i političkih centara moći?
RASTODER: Bio sam član Savjeta. I to vrlo neuspješan, jer sam mnogo pitao i pričao.Veoma kasno sam shvatio da član Savjeta treba da ćuti, aminuje i potvrđuje. Dokaz tome je da su završetkom mandata u novom zakonu manjine izgubile mjesto predlagača, a umjesto njih su ugurane privilegovane NVO koje su korisnici budžetskih sredstava. Tek kada budu političari zavisili od medija a ne mediji od političara u Crnoj Gori će biti moguć javni servis. Moje iskustvo kao člana Savjeta je deprimirajuće, jer sam shvatio da u stvari u Crnoj Gori niko ne želi javni servis, čak ni mnogi novinari.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo