Povežite se sa nama

INTERVJU

ŠERBO RASTODER: Politička laž se ovdje odomaćila

Objavljeno prije

na

MONITOR: Da li Crna Gora zaista ima elitu, političke partije i institucije sposobne i spremne da se izbore sa korupcijom, kriminalom i drugim nedaćama i da je vode putem reformi i demokratije?

 

RASTODER: Teško je odgovoriti potvrdno a da ne rizikujete da vas činjenice i aktuelna zbilja ne demantuju. Mislim da bi pravo pitanje bilo ono koje bi dovelo u međusobnu zavisnost spremnost političkih elita da se obračunaju sa negativnim pojavama u društvu, što bi bio dokaz konkretnog doprinosa reformskim procesima. Ako bi takva spremnost postojala i bila vidljiva mislim da bi veoma brzo negativne pojave bile svedene na podnošljivu mjeru.

MONITOR: Kao predsjednik Bošnjačkog savjeta kako ocjenjujete položaj manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori? Šta s tim u vezi posebno izdvajate kao neispunjeno obećanje vlasti?
RASTODER: Teško bi se položaj manjina mogao generalizovati zato što specifičnosti svake od manjina iziskuje različit pristup u rješavanju posebnih pitanja. Sigurno je jedno – broj otvorenih pitanja sve je manji, dok je broj zahtjeva koje postavljaju manjine sve duži. Čini mi se da se nedovoljno uočava da se radi o procesu i da sposobnost kontrole tog procesa zahtijeva suptilan, usaglašen i partnerski odnos. Društvo u kojem većina, bilo politička bilo neka druga, najbolje zna šta je dobro za manjine, u opasnosti je da postane politički autistično. Što se tiče neispunjenih obećanja vlasti spisak je veoma dugačak, prevashodno zato što je društvo naviknuto da se obećanja daju da se ne bi ispunila. Politička laž se ovdje odomaćila kao supstitut za umješnost.

MONITOR: Kakva je status Bošnjaka, čime su oni najviše nezadovoljni?
RASTODER: Teško je ne primijetiti da su Bošnjaci danas u Crnoj Gori vlast. I to ne samo zato što su na vlasti stranke (DPS, SDP, BS) koje uzimaju bezmalo 100 odsto bošnjačkih glasova. U crnogorskoj izbornoj matematici lako je dokazati da niko ne može računati na vlast ko nema podršku ove nacionalne zajednice. Istovremeno je lako dokazati da su oni najmanji “trošak”, te je otuda možda najtačnija konstatacija da su Bošnjaci danas najnezadovoljniji sami sobom. Za tako nešto ima mnogo razloga. Počev od činjenice da najviše socijalnih slučajeva ima tamo gdje oni čine većinu stanovništva, da najviše iseljenih ima u bošnjačkim sredinama i da se broj njihove dijaspore opasno približio broju u domovini. Samo su u Crnoj Gori od jednog naroda napravljena dva (Bošnjaci i Muslimani) i samo se politički licemjeri ponose tom činjenicom mašući aktuelnim Ustavom, konkretnim dokazom nezrelosti bošnjačke političke elite. Naravno, kada bi ovim činjenicama pridružili sporost u suočavanju sa prošlošću i time zločinima počinjenim nad ovim življem, nesrazmjernu zastupljenost u organima lokalne i državne uprave došli bi do još paradoksa koji bi se ogledao u zaključku da Bošnjaci moraju prvo preispitati sebe kako bi imali pravo tražiti nešto od drugoga. To je najteže.

MONITOR: Kako komenatrišete inicijativu za stvaranje autonomne pokrajine Sandžak, koja bi obuhvatila i dio crnogorske teritorije?
RASTODER: Više puta sam ustvrdio da se više radi o proizvodnji problema nego što to postoji kao objektivni problem. Kome odgovara proizvodnja tog problema u ovom trenutku ostavljam da zaključe oni koji uvažavaju činjenice. Prvo, radi se samo o mišljenju ili političkoj projekciji jedne političke grupacije iz Srbije. Sličnih mišljenja ili projekcija ima na desetine u svakodnevnom političkom životu, ali one ni približno ne dobijaju političku pozornost poput ovog. Drugo, mi u Crnoj Gori nemamo potrebu da se bilo kome više dokazujemo, te postaje providno i degutantno medijsko promovisanje vagabunda i političkih marginalaca. Istovremeno, ako nekom nije dovoljno to što niko od politički i intelektualno relevantnih Bošnjaka u Crnoj Gori nije podržao ovo mišljenje to samo pokazuje da oni nemaju pravo više da se ponižavaju i da nasjedaju na provokaciju u kojoj bi mišljenje na mišljenje proizvodilo problem. Bošnjaci ih i bez toga imaju previše. Očigledna nespremnost da se pravi razlika između zahtjeva za autonomijom i zahtjeva za Sandžakom kao prekograničnom regijom i “mekim” granicama prema Srbiji unosi dodatnu konfuziju i jedno lako rješivo pitanje vezuje u složeni gordijev čvor. Bošnjaci u Crnoj Gori ne smiju pristati na ulogu ježa u ničijem stomaku, oni samo traže da budu most saradnje.

MONITOR: Kako, kao jedan od autora udžbenika istorije za gimnazije, komentarišete odluku prosvjetnih vlasti da se uz novi koristi i stari udžbenik istorije?
RASTODER: Prema nezvaničnim informacijama kojima raspolažem donijeta je odluka o raspisivanju novog konkursa za pisanje novog udžbenika. Lično, dugujem zahvalnost prosvjetnim vlastima što su pokazale potrebu da cenzurišu udžbenike istorije, jer su autore tih udžbenika uzdigli na trajan pijadestal posvećenosti istini i znanju. I dalje odgovorno tvrdim da, osim političkih, nije bilo nikakvih drugih argumenata za ovakav odnos prema tim udžbenicima. To su uradili oni koji su se prepoznali. Sjećam se kada je počinjao proces reforme crnogorskog školstva krili smo se od tih istih da nam guslama ne porazbijaju glave.

MONITOR: Da li je ovaj slučaj dokaz nespremnosti crnogorske političkih vođa za suočavanje sa ratnom prošlošću?
RASTODER: To ćemo moći sa sigurnošću reći tek kada vidimo nove udžbenike istorije ukoliko u njima bude lekcija o dešavanjima u posljednjih dvadeset godina.

MONITOR: Ovih dana navršavaju se dvije decenije od ,,oslobađanja Dubrovnika”. Kada će se istoričari detaljnije pozabaviti rasvjetljavanjem i analizom tih događaja?
RASTODER: Već ima ozbiljnih radova na tu temu. Istina ne toliko kod nas koliko u inostranstvu. I kod nas će ta tema, sigurno, brzo doći na dnevni red.To što takvih radova još kod nas nema samo je dokaz nespremnosti društva da se podsjeća na svoje poraze. Ne vidim razloga da, na primjer, u poplavi magistarskih i doktorskih radova na našem Univerzitetu to ne bude jedna od tema.

MONITOR: Da li će istoričari moći objektivno da rekonstruišu događaje iz protekle dvije decenije na osnovu novinskih tekstova, publikacija i druge građe nastale u tom periodu?
RASTODER: Ubijeđen sam da su posljednjih dvadeset godina najdokumentovaniji period istorije ovih prostora te da uopšte ne treba brinuti o heurističkoj osnovi istorijskih istraživanja. Mnogo će veći problem biti nužnost selekcije obilja izvora i samim tim subjektivne ekspozicije koja nužno proističe iz toga. Istorija se ne može napisati, ona se piše. Hiljade naslova će vrlo brzo biti posvećeni istoj temi u naporu da se spozna jedna istina.

MONITOR: Bivši predsjednik, Momir Bulatović, ponudio se da svjedoči o deportaciji bosanskih izbjeglica iz Crne Gore. Svjedočenje je odgođeno dok ga nadležni organ Crne Gore oslobodi čuvanja državne tajne. Šta za Vas znači to svjedočenje?
RASTODER: Mislim da je bivši predsjednik Crne Gore dao ključni iskaz prilikom svjedočenja ustvrdivši da je vlast čim je saznala za deportovanje izbjeglica naredila da se akcija obustavi. To nužno nameće zaključak da samo onaj koji može da zaustavi jednu radnju može da naredi da se ona i pokrene. Ovo je dosad najeksplicitnija osuda vlasti, te bi takav iskaz sam po sebi bio dovoljan da se proširi optužnica. Sveopšti trend spuštanja krivice na marginalce je nešto što se prepoznaje u svim procesima suočavanja s prošlošću na prostoru ex Jugoslavije. U tome participira i međunarodna zajednica kroz finansiranje projekata koje u krajnjem vode takvom efektu.

MONITOR: Profesor ste Univerziteta Crne Gore. O toj instituciji izriču se kontroverzne ocjene. Kako glasi Vaša?
RASTODER: Bez obzira na opravdanost kritika, Univerzitet je još respektabilna institucija. Posebno u odnosu na tzv. privatne univerzitete. Zabrinjavajuća je pojava “nevidljivih političkih štabova” koji svjesno zagorčavaju život slobodnomislećim profesorima.

Da li se radi o organizovanoj radnji ili o dokazivanju i dodvoravanju “novih junoša”, teško je razlučiti, ali da se ozbiljno radi na rušenju akademske hijerarhije više je nego sigurno.

U Crnoj Gori niko ne želi javni servis

MONITOR: Bili ste član Savjeta Radio-televizije Crne Gore. S obzirom na to iskustvo, da li je propuštena šansa da se idejom javnog servisa u Crnoj Gori ustanovi medij nezavisan od ekonomskih i političkih centara moći?
RASTODER: Bio sam član Savjeta. I to vrlo neuspješan, jer sam mnogo pitao i pričao.Veoma kasno sam shvatio da član Savjeta treba da ćuti, aminuje i potvrđuje. Dokaz tome je da su završetkom mandata u novom zakonu manjine izgubile mjesto predlagača, a umjesto njih su ugurane privilegovane NVO koje su korisnici budžetskih sredstava. Tek kada budu političari zavisili od medija a ne mediji od političara u Crnoj Gori će biti moguć javni servis. Moje iskustvo kao člana Savjeta je deprimirajuće, jer sam shvatio da u stvari u Crnoj Gori niko ne želi javni servis, čak ni mnogi novinari.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo