Povežite se sa nama

INTERVJU

PROF. MIHAJLO NEDELJKOVIĆ – REDITELJ: Obavezno predavanje

Objavljeno prije

na

U ovogodišnjem projektu FDU Cetinje, Mihajlo Miša Nedeljković kao gostujući američki profesor čini dio studijskog programa dramaturških radionica- otvorenog tipa. Kao senior professor lecturing/research Fulbright grant sa Oklahoma univerziteta na koledžu za umjetnost i nauku predavaće, diskutovati i prikazivati projekcije filmova Roda Sterlinga i Noar filma čitava dva semestra.

Fulbrajtov grant program je zaslužan za njegov davni odlazak sa ovih prostora. Postdiplomske studije završio je u Americi i Japanu. Sredinom osamdesetih vraća se u Beograd, no ubrzo putuje na doktorske studije u Japan, da bi se ponovo vratio u SAD, gdje danas radi kao profesor na Oklahoma univerzitetu.

MONITOR: Šta Vas toliko vezuje i opet vraća Crnoj Gori?
NEDELJKOVIĆ: Prvi put sam u Crnoj Gori bio 2003. Par puta sam dolazio na pozive Kulturno informativni centar Budo Tomović (KIC) i Američkog kutka u Podgorici. Držao sam predavanja o rediteljskom opusu Džima Džarmuša i govorio o Noar filmu. Tada sam shvatio da su mladi u Crnog Gori pametni, inteligentni, talentovani i inspirativni. Raditi sa takvim potencijalom i takvom generacijom svojevrsna je privilegija. Biti ponovo u interakciji s tom istom ili sličnom mladom publikom je ono što me ponovo dovodi u ove krajeve.

Ovogodišnji sam dobitnik granta fondacije Fulbrajt za region Evrope. To je grant ili stipendija, koja se dodjeljuje profesorima s američkih Univeziteta. Izabran sam da predajem u ovom dijelu Evrope. Moja želja je bila Crna Gora. Posljednjih dvadeset godina predajem američkoj djeci, ali me je želja za intelektualnim znanjem crnogorskih studenata povukla da izaberem, tako reći –otadžbinu.

MONITOR: Kako ste koncipirali predavanja i radionice na FDU Cetinje?
NEDELJKOVIĆ: Profesor Siniša Jelušić vodi klasu dramaturga na ovom Univerzitetu i njegov sam gost. Radimo na temi: Odnos između kratke priče A.P. Čehova i kratke priče američkog pisca i scenariste Roda Serlinga. Svojevremeno sam pisao rad na tu temu, da je Serling američki televizijski Čehov, ma koliko to čudno zvučalo. On je pisac iz 1960. dok je Čehov ipak pisao čitav vijek ranije. Imali su tematskih zajedničkih cjelina te stoga smatram da je Serlling pokušao u 60-tim ispričati ono što je Čehov već napisao. Čehovljevi ,,mali ljudi” su veoma slični američkim ,,malim ljudima” i njihovim problemima. Teme su univerzalne, duboko ljudske i inspirisale su me da napravim takav predmet za američke studente. Pošto sam veliki kolekcionar starih filmova, ova predavanja ću upriličiti i njihovim projekcijama, s otvorenom interaktivnim odnosom predavač- student.

MONITOR: Kako doživljavate i tumačite crnogorsku kinematografiju u današnjim okvirima?
NEDELJKOVIĆ: Ključno je pitanje u odabiru dobrog filmskog pravca. Imate holivudski pravac gdje film ima oblik zabave, zatim umjetnički i nezavisni film. Teško je da male zemlje isfinansiraju velike filmske projekte. Borba sa velikim sistemima u konkurenskom smislu je nazamisliva. Milionski budžet holivudskog filma služi isključivo za podilaženje publici. Lokalni, odnosno ”mali” stvaraoci moraju na nađu način da se izbore i da naprave sebi mjesto pod takvim main stream suncem. Pitanje je samo kada i kako. Holivudska industrija sve to pomno prati i krade ideje ,,malih” umjetnika i koristi za svoje svrhe. Kao i svi veliki, koji jedu male.

Ovdje sam upoznao sjajnu rediteljku i profesora na FDU Cetinje Mariju Perović, čiju kinematografiju izuzetno cijenim. Znate, teško je napraviti film. On iziskuje u svakom istorijskom terminu veliki novac. Danas, to spada pod veliku i komplikovanu misiju. U pitanju je ogromna konkurencija na svjetskom planu i to nije nimalo lak posao.

MONITOR: Zašto je predmet vaših dugogodišnjih izučavanja Noar film?
NEDELJKOVIĆ: Zato što je taj filmski stil preživio decenije. On i dan danas postoji, al’ u raznim oblicima. Počevši od klasičnih Noar izdanja 40 i 50-tih godina, Post noar traje sve do danas. Imamo i Neonoar, Retro-noar čak i Sajber noar…

Odlučio sam da sljedećeg semestra na ovoj Akademiji radim nešto što bih nazvao ,,romantični noar film”. Zvuči kao kontra teza, ali po mojoj analizi on postoji. Interesantno je što kao takav, odoljeva vremenu kao tema i što kao stil i danas postoji. Pokušaću da crnogorskoj publici predstavim sve te filmove. Upravo zato što, drugi filmski stilovi nisu naprosto sposobni da se tako i toliko odupru. Vestern je u tom kontekstu, veoma tažak za obnavljanje. Neki žanrovi, nažalost trpe strašne propuste. Nekad prođe po deceniju, dok se ne javi ponovo dobar film iz tog žanra. Ali, Noar konzistentno i konstantno – postoji.

MONITOR: Da li je moguće nakon toliko decenija vratiti se rodnom kraju, i da li on u takvom ,,odmetniku”uopšte postoji ?
NEDELJKOVIĆ: To je upravo priča o Tarantinovim likovima koji nisu sposobni da nastave da žive, već stalno žive u prošlosti i očekuju smrt. Braća Koen i Tarantino su napisali takve likove da bi se dohvatila svijest da je nemoguće živjeti u prošlosti. U kojoj to prošlosti vrijedi živjeti? Činjenica je da sam živjeći i radeći van zavičaja, bavio se nekim drugim životnim temama. Govorim jezik ovog podneblja i svjestan sam njegove kulture. Tu sam takođe da konstatujem i svjedočim stvari koje su se promijenile.

Odgovor na vaše pitanje je da nema povratka. Uostalom gdje da se vratim. Više nema roditelja ni rodbine. Prijatelji su se promijenili i nisu više oni od prije trideset godina. Jezik se promjenio. Ne mislim na crnogorski, srpski, hrvatski i bošnjački jezik, kako se on danas dijeli. Čak se ime jezika kojim govorim, promjenilo. Slušam mlade ljude kako govore, i zatičem sebe da pojedine riječi uopšte nerazumijem. Već mnogo godina na nekom drugom jeziku živim i razmišljam. Osjećam se kao da sam ustao iz groba, pa gledam i pitam se: Šta se to desilo?

Uzbudljivo je doći na ovaj geografski prostor i biti s generacijom za koju ste sigurni da joj genetski pripadate. Znate kako se kaže: Svi smo mi došli iz Crne Gore. Ameri kažu: Nikad ne možeš da se vratiš kući, jer kuće više nema… O tome govori film Tomi Li Džouns – Tri sahrane Melkijadesa Estrade. Pogledajte.

MONITOR: U vremenu današnje recesije i nemanja, šta preporučujete kao eliksir uspjeha mladim piscima, dramaturzima i umjetnicima u Crnoj Gori?
NEDELJKOVIĆ: Nezahvalno je davati savjete. Poručujem ih da prate svoj instinkt. On je taj koji će svakom ponaosob sve reći i objasniti.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo