Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MIHAEL KOVAČ, PROFESOR UNIVERZITETA U LJUBLJANI I POLITIČKI KOMENTATOR: Znamo da Janšu nećemo

Objavljeno prije

na

Problem koji svi mi u Evropi i SAD-u imamo je u usponu desnih populističkih pokreta, a do sada ni ljevičari ni liberali ni umjerena desna politika nisu pronašli pravi odgovor na to

 

MONITOR: U dijelu javnosti, ne samo slovenačke, procenat podrške koji je dobio Pokret Sloboda Roberta Goloba, ocijenjen je kao iznenađenje. Kakvo je Vaše mišljenje: ko su oni koji su Pokretu Sloboda dali 41 mjesto u Parlamentu Slovenije?

KOVAČ: Ovi su izbori prije svega bili referendum o vladi Janeza Janše i Janša je taj referendum uvjerljivo izgubio. Ako se sabroje procenti svih partija koje su bile protiv Janše – i onih manjih, koje nisu ušle u parlament – protiv Janše je glasalo oko 70 posto birača. Jedna od većih zamjerki Janši bila je da je pandemiju iskoristio za političku agendu za koju nije dobio mandat na izborima: vlast je preuzeo u martu 2020, zbog raspada ljevosredinske vlade, iz koje su dvije partije podržale Janšu za premijera, iako su u vrijeme izbora 2018. obećale da to ne dolazi u obzir. Donekle opravdan izgovor za to bio je da je u vreme lock-down-a nemoguće izvesti izbore. Ali, Janša je doslovno par sati nakon što je nova vlada preuzela dužnost, zamijenio direktoricu policije i šeficu generalštaba što nije imalo veze sa pandemijom već sa njegovom averzijom prema te dvije osobe. U sledećim danima i mesecima, slijedile su brojne smjene na odgovornim mjestima u javnoj upravi i državnim poduzećima. To je do određene mere normalno poslije menjanja vlasti; međutim, nije bilo normalno  to što su za stručne javne funkcije drastički sniženi stručni kriteriji, čime je boja partijske knjižice postala važnija nego stručnost. Tako su recimo direktori pošte, televizije i Telekoma postali ljudi koji nisu imali nikakvog iskustva ni sa vođenjem velikih sistema ni sa područjima na kojima ta poduzeća deluju. Slične stvari su se počele dešavati i u policiji, školstvu, pravosuđu, često propraćene Janšinim arogantnim tvitovima… Zbog svega toga su počeli prosvjedi svakog petka naveče, a pošto su ti prosvjedi bili ilegalni – drukčiji zbog pandemije nisu mogli ni biti – jedan je od organizatora dobio kaznu od 30.000 eura, što veoma sliči Putinovim obračunima sa opozicijom. Tako je, mic po mic, Slovenija – uz tijesno prijateljstvo Janše sa Viktorom Orbanom   – sve više i više sličila na Mađarsku. Janša je takvu politiku uvodio u vremenu pandemije, čime je narušio pravilo da se u vrijeme društvenih katastrofa kao što je bio kovid, unutrašnji politički sporovi privremeno „šalju na spavanje“, a Vlada pokušava voditi politiku nacionalnog jedinstva. Zbog svega toga ljudi su bili bijesni i svoj bijes pretopili su u natprosječno visok izlazak na birališta i u glasove protiv Janše.

MONITOR: Golob, poznat kao menadžer u sektoru energetike, smatra se liberalom. Vladinu koaliciju će, prema najavama, činiti još i socijal-demokrate Tanje Fajon i Levica Luke Meseca, a možda i pripadnici dvije neparlamentarne stranke lijevog centra. Da li je ovo povezivanje zelenih liberala i ljevice „recept“ za održivu životnu sredinu ali i političku budućnost zapadne demokratije?

KOVAČ: Golobovo dosadašnje učešće u politici bilo je marginalno, a biti menadžer u velikom energetskom poduzeću drukčiji je posao nego vođenje koalicije. Još više, u parlament je ušlo 40 njegovih poslanika, među kojima skoro niko nema pravog iskustva sa politikom. Menadžeriranje i koalicije i ove grupe bit će veliki izazov, tako da je otvoreno pitanje koliko će Golob biti uspješan. Što se pak zapadne demokracije tiče, ne vjerujem da je njena budućnost samo u lijevim i liberalnim partijama: problem koji svi mi u Europi i SAD-u imamo jest uspon desnih populističkih pokreta, a do sada ni ljevičari ni liberali ni umjerena desna politika nisu pronašli pravi odgovor na to. Rezultat slovenačkih izbora više razumijem kao odgovor na pitanje šta nećemo, a šta hoćemo ostaje nepoznanica.

MONITOR: Pobjedio je jedan „pokret“, a ne već etablirana politička partija ili koalicija. Da li je to, možda, znak da je „klasična“ predstavnička demokratija koja se oslanjala na ideološki profilisane partije, već izvesno vrijeme u krizi?

KOVAČ: Barem u Sloveniji, na ovim izborima biračko tijelo izreklo je glas nepovjerenja i dosadašnjoj opoziciji. Dvije opozicione partije, lista Marijana Šareca i lista Alenke Bratušek ispale su iz parlamenta, Ljevica se jedva uvukla u parlament sa 4 posto glasova, a SD dobila je „đavoljih“ 6,66 posto, što je puno manje nego što su očekivali. Dvije partije, koje su u izbore 2018. ušle sa obećanjem da neće podržati Janšu, a onda su 2020. to napravile, takoreći izbrisane su. Razlozi za takvo nepovjerenje prema dosadašnjoj opoziciji su brojni a najjači je da su zbog svojih svađa omogućili Janši dolazak na vlast. Drugim riječima, birači su bili ljuti i na Janšu i na opoziciju, pa su izabrali jedinu preostalu alternativu.

MONITOR: Najnoviji izvještaj Fridom Hausa pokazao je da se u 2021. godini u Sloveniji dogodio veliki pad demokratskih standarda. Velika izlaznost na ovim izborima je, kako se tvrdi, i zasluga civilnog društva koje je bilo na meti vlade Janeza Janše. I ranija „laka“ smjenjivost vlasti govori o spremnosti građanstva Slovenije da brane svoje pravo na izbor. Ipak, čini se da je u tome bilo i dosta lutanja?

KOVAČ: To lutanje jest do neke mjere i simptom krize parlamentarne demokracije a prije svega krize svih partija političkog centra koje nisu imale pravi odgovor na desni populizam. U poslednjih 12 godina, u Sloveniji malo prije izbora uvijek se pojavljuje nova partija utemeljena samo na karizmi svog lidera, bez jasnog programa, članova i terenskih odbora. Te partije se dosta brzo raspadaju, mijenjaju pravce i poslije jedan ili dva izborna kruga – kada njihov osnivač gubi karizmu – nestaju. Taj uspon „praznih“ partija nije se desio samo u Sloveniji: francuski predsednik Emanuel Makron je vođa pokreta LREM, koji svu snagu crpi iz njegove karizme a Volodimir Zelenski pobijedio je na ukrajinskim predsjedničkim izborima jer je dobro glumio predsjednika u televizijskoj seriji. Kako se sada čini, Golob je razumio da se pravila igre u parlamentarnim demokracijama mijenjaju i – umjesto da kopira klasične partije – svoj će pokret pretvoriti u kišobran za brojne društvene pokrete i male partije i na taj način omogućiti im da se njihov glas više čuje. To je do neke mjere i logično, jer su neki društveni pokreti – kao što je „8. mart“ – napravili puno u mobilizaciji biračkog tijela oko izlaska na izbore, a prije toga oko nekih ekoloških pitanja i pitanja prava polova. S tog stanovišta, Golobova vlada će biti svojevrstan politički eksperimenat sa kojim Golob želi da prevaziđe krizu ne samo lijeve i liberalne politike već i krizu parlamentarne demokracije. Kao analitičar, zbog tog se eksperimenta veselim, a kao građanin nešto manje. Ako ne uspije, ući ćemo u još veću krizu nego što smo je do sada imali.

MONITOR: Koliko je procjena birača da su pandemijske mjere Janšine vlade bile „prestroge“ i limitirajuće za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, razlog za veliku podršku koju je dobio Pokret Sloboda?

KOVAČ: Odgovor na to pitanje nije crno-bijeli. Janšina vlada je u prvoj godini neke stvari oko pandemije dobro odradila, što se pokazalo i u tome što nije bilo velikih otpuštanja ni u javnom ni u privatnom sektoru. Međutim, problem je bio u tome što se ona više bavila preuzimanjem društvenih supsistema i svađanjem sa medijima nego analizom poslijedica vlastitih protivkovidnih mjera, koje su prije svega u poslednjoj godini, često bile protivrječne. Desilo se, recimo, da je jedna porodica platila 400 eura kazni jer su na ulici skinuli maske dok su jeli kroasane. Na fakultetima smo u vrijeme nastave svi imali maske, a ako bismo sa studentima poslije predavanja izašli na kafu, tamo smo mogli biti bez maski, kao da virus redovno ide na fakultet a ne izlazi u kafiće. Zbog nekonsistentnih ograničenja ljudi su prestali da uzimaju protivkovidnu politiku za ozbiljno. Da nije pravio svoju malu revoluciju, da je ćutao na Tviteru i da je imao malo više konsistentne protivkovidne mijere, Janša bi vjerojatno pobijedio na ovim izborima.

MONITOR: Građanstvu Slovenije je vitalno važno kako će novi premijer, stručnjak za energetiku, rješavati problem energetske zavisnosti koji je, zbog sankcija Rusiji, postao glavna tema na Zapadu. U kom pravcu će ići njegova energetska politika s obzirom da zagovara „zelena“ rješenja i koliki su kapaciteti Slovenije da brzo obezbijedi energetsku nezavisnost?

KOVAČ: To se i ja pitam, pošto se – kao skoro pola Slovenije – grijem na ruski plin. Na dugi rok rješenja su barem na papiru jednostavna: solarni paneli na krovovima u kombinaciji sa nuklearnom energijom i uvoz plina iz drugih zemalja. Prije svega, oko nuklearne energije očekujem dosta trzavica i unutar Golobovog pokreta. Ali, puno je teže pitanje kako to rješiti na kratki rok: ako se ovo pitanje improvizirano ne riješi do jeseni, Golobova će vlada teško dočekati slijedeće ljeto.

MONITOR: Janez Janša ili neko njemu blizak, „sumnjičen“ je kao autor non-pejper predloga o prekompoziciji prostora bivše SFRJ i Balkana. On je to porekao, ali je, izgleda, malo koga ubijedio. Koliko je u pravljenju tih mapa, za vreme drugog predsedavanja Slovenije Savjetom EU, od značaja bila srodnost u stilu i načinu vršenja vlasti, izmešu Janše, Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i drugih čelnika autoritarnih režima?

KOVAČ: Eh, tu ima toliko mutnjave da to ne bih želio da komentarišem. Uz to, politički primitivizam nije nužno preduslov i za jednaka politička stanovišta.

 

2030. Integracija Zapadnog Balkana u EU do 2030. je interes i Slovenije

MONITOR: Janšina vlada je podržavala širenje EU na Zapadni Balkan, tražeći da se ono završi do 2030. Koliko je, zaista, pomogla „politici proširenja, šta  se, u tom pogledu, može  očekivati od vlade Roberta Goloba?

KOVAČ: Ja sam, prije svega, „demokratski fundamentalista“, pa vjerujem da bi i Mađarskoj i Poljskoj trebalo jasno staviti do znanja da ne mogu biti u EU ako nastoje odbacivati europske demokratske standarde. Vjerujem da proširenje EU na Zapadni Balkan zavisi prije svega od toga koliko će države u regionu ispoštovati vladavinu prava, tako da o tome, prije svih, odlučuju ljudi koji tamo žive. Da bi se to mogli postići, zemlje zapadnog Balkana trebaju jasnu vremensku perspektivu, pa se nadam da će i Golobova vlada čvrsto stajati na stajalištu da se integracija Zapadnog Balkana u EU treba završiti u 2030. godini. To je, vjerujem, i dugoročni interes Slovenije koji je iznad naših unutrašnjih političkih razlika.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo