Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MIHAEL KOVAČ, PROFESOR UNIVERZITETA U LJUBLJANI I POLITIČKI KOMENTATOR: Znamo da Janšu nećemo

Objavljeno prije

na

Problem koji svi mi u Evropi i SAD-u imamo je u usponu desnih populističkih pokreta, a do sada ni ljevičari ni liberali ni umjerena desna politika nisu pronašli pravi odgovor na to

 

MONITOR: U dijelu javnosti, ne samo slovenačke, procenat podrške koji je dobio Pokret Sloboda Roberta Goloba, ocijenjen je kao iznenađenje. Kakvo je Vaše mišljenje: ko su oni koji su Pokretu Sloboda dali 41 mjesto u Parlamentu Slovenije?

KOVAČ: Ovi su izbori prije svega bili referendum o vladi Janeza Janše i Janša je taj referendum uvjerljivo izgubio. Ako se sabroje procenti svih partija koje su bile protiv Janše – i onih manjih, koje nisu ušle u parlament – protiv Janše je glasalo oko 70 posto birača. Jedna od većih zamjerki Janši bila je da je pandemiju iskoristio za političku agendu za koju nije dobio mandat na izborima: vlast je preuzeo u martu 2020, zbog raspada ljevosredinske vlade, iz koje su dvije partije podržale Janšu za premijera, iako su u vrijeme izbora 2018. obećale da to ne dolazi u obzir. Donekle opravdan izgovor za to bio je da je u vreme lock-down-a nemoguće izvesti izbore. Ali, Janša je doslovno par sati nakon što je nova vlada preuzela dužnost, zamijenio direktoricu policije i šeficu generalštaba što nije imalo veze sa pandemijom već sa njegovom averzijom prema te dvije osobe. U sledećim danima i mesecima, slijedile su brojne smjene na odgovornim mjestima u javnoj upravi i državnim poduzećima. To je do određene mere normalno poslije menjanja vlasti; međutim, nije bilo normalno  to što su za stručne javne funkcije drastički sniženi stručni kriteriji, čime je boja partijske knjižice postala važnija nego stručnost. Tako su recimo direktori pošte, televizije i Telekoma postali ljudi koji nisu imali nikakvog iskustva ni sa vođenjem velikih sistema ni sa područjima na kojima ta poduzeća deluju. Slične stvari su se počele dešavati i u policiji, školstvu, pravosuđu, često propraćene Janšinim arogantnim tvitovima… Zbog svega toga su počeli prosvjedi svakog petka naveče, a pošto su ti prosvjedi bili ilegalni – drukčiji zbog pandemije nisu mogli ni biti – jedan je od organizatora dobio kaznu od 30.000 eura, što veoma sliči Putinovim obračunima sa opozicijom. Tako je, mic po mic, Slovenija – uz tijesno prijateljstvo Janše sa Viktorom Orbanom   – sve više i više sličila na Mađarsku. Janša je takvu politiku uvodio u vremenu pandemije, čime je narušio pravilo da se u vrijeme društvenih katastrofa kao što je bio kovid, unutrašnji politički sporovi privremeno „šalju na spavanje“, a Vlada pokušava voditi politiku nacionalnog jedinstva. Zbog svega toga ljudi su bili bijesni i svoj bijes pretopili su u natprosječno visok izlazak na birališta i u glasove protiv Janše.

MONITOR: Golob, poznat kao menadžer u sektoru energetike, smatra se liberalom. Vladinu koaliciju će, prema najavama, činiti još i socijal-demokrate Tanje Fajon i Levica Luke Meseca, a možda i pripadnici dvije neparlamentarne stranke lijevog centra. Da li je ovo povezivanje zelenih liberala i ljevice „recept“ za održivu životnu sredinu ali i političku budućnost zapadne demokratije?

KOVAČ: Golobovo dosadašnje učešće u politici bilo je marginalno, a biti menadžer u velikom energetskom poduzeću drukčiji je posao nego vođenje koalicije. Još više, u parlament je ušlo 40 njegovih poslanika, među kojima skoro niko nema pravog iskustva sa politikom. Menadžeriranje i koalicije i ove grupe bit će veliki izazov, tako da je otvoreno pitanje koliko će Golob biti uspješan. Što se pak zapadne demokracije tiče, ne vjerujem da je njena budućnost samo u lijevim i liberalnim partijama: problem koji svi mi u Europi i SAD-u imamo jest uspon desnih populističkih pokreta, a do sada ni ljevičari ni liberali ni umjerena desna politika nisu pronašli pravi odgovor na to. Rezultat slovenačkih izbora više razumijem kao odgovor na pitanje šta nećemo, a šta hoćemo ostaje nepoznanica.

MONITOR: Pobjedio je jedan „pokret“, a ne već etablirana politička partija ili koalicija. Da li je to, možda, znak da je „klasična“ predstavnička demokratija koja se oslanjala na ideološki profilisane partije, već izvesno vrijeme u krizi?

KOVAČ: Barem u Sloveniji, na ovim izborima biračko tijelo izreklo je glas nepovjerenja i dosadašnjoj opoziciji. Dvije opozicione partije, lista Marijana Šareca i lista Alenke Bratušek ispale su iz parlamenta, Ljevica se jedva uvukla u parlament sa 4 posto glasova, a SD dobila je „đavoljih“ 6,66 posto, što je puno manje nego što su očekivali. Dvije partije, koje su u izbore 2018. ušle sa obećanjem da neće podržati Janšu, a onda su 2020. to napravile, takoreći izbrisane su. Razlozi za takvo nepovjerenje prema dosadašnjoj opoziciji su brojni a najjači je da su zbog svojih svađa omogućili Janši dolazak na vlast. Drugim riječima, birači su bili ljuti i na Janšu i na opoziciju, pa su izabrali jedinu preostalu alternativu.

MONITOR: Najnoviji izvještaj Fridom Hausa pokazao je da se u 2021. godini u Sloveniji dogodio veliki pad demokratskih standarda. Velika izlaznost na ovim izborima je, kako se tvrdi, i zasluga civilnog društva koje je bilo na meti vlade Janeza Janše. I ranija „laka“ smjenjivost vlasti govori o spremnosti građanstva Slovenije da brane svoje pravo na izbor. Ipak, čini se da je u tome bilo i dosta lutanja?

KOVAČ: To lutanje jest do neke mjere i simptom krize parlamentarne demokracije a prije svega krize svih partija političkog centra koje nisu imale pravi odgovor na desni populizam. U poslednjih 12 godina, u Sloveniji malo prije izbora uvijek se pojavljuje nova partija utemeljena samo na karizmi svog lidera, bez jasnog programa, članova i terenskih odbora. Te partije se dosta brzo raspadaju, mijenjaju pravce i poslije jedan ili dva izborna kruga – kada njihov osnivač gubi karizmu – nestaju. Taj uspon „praznih“ partija nije se desio samo u Sloveniji: francuski predsednik Emanuel Makron je vođa pokreta LREM, koji svu snagu crpi iz njegove karizme a Volodimir Zelenski pobijedio je na ukrajinskim predsjedničkim izborima jer je dobro glumio predsjednika u televizijskoj seriji. Kako se sada čini, Golob je razumio da se pravila igre u parlamentarnim demokracijama mijenjaju i – umjesto da kopira klasične partije – svoj će pokret pretvoriti u kišobran za brojne društvene pokrete i male partije i na taj način omogućiti im da se njihov glas više čuje. To je do neke mjere i logično, jer su neki društveni pokreti – kao što je „8. mart“ – napravili puno u mobilizaciji biračkog tijela oko izlaska na izbore, a prije toga oko nekih ekoloških pitanja i pitanja prava polova. S tog stanovišta, Golobova vlada će biti svojevrstan politički eksperimenat sa kojim Golob želi da prevaziđe krizu ne samo lijeve i liberalne politike već i krizu parlamentarne demokracije. Kao analitičar, zbog tog se eksperimenta veselim, a kao građanin nešto manje. Ako ne uspije, ući ćemo u još veću krizu nego što smo je do sada imali.

MONITOR: Koliko je procjena birača da su pandemijske mjere Janšine vlade bile „prestroge“ i limitirajuće za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, razlog za veliku podršku koju je dobio Pokret Sloboda?

KOVAČ: Odgovor na to pitanje nije crno-bijeli. Janšina vlada je u prvoj godini neke stvari oko pandemije dobro odradila, što se pokazalo i u tome što nije bilo velikih otpuštanja ni u javnom ni u privatnom sektoru. Međutim, problem je bio u tome što se ona više bavila preuzimanjem društvenih supsistema i svađanjem sa medijima nego analizom poslijedica vlastitih protivkovidnih mjera, koje su prije svega u poslednjoj godini, često bile protivrječne. Desilo se, recimo, da je jedna porodica platila 400 eura kazni jer su na ulici skinuli maske dok su jeli kroasane. Na fakultetima smo u vrijeme nastave svi imali maske, a ako bismo sa studentima poslije predavanja izašli na kafu, tamo smo mogli biti bez maski, kao da virus redovno ide na fakultet a ne izlazi u kafiće. Zbog nekonsistentnih ograničenja ljudi su prestali da uzimaju protivkovidnu politiku za ozbiljno. Da nije pravio svoju malu revoluciju, da je ćutao na Tviteru i da je imao malo više konsistentne protivkovidne mijere, Janša bi vjerojatno pobijedio na ovim izborima.

MONITOR: Građanstvu Slovenije je vitalno važno kako će novi premijer, stručnjak za energetiku, rješavati problem energetske zavisnosti koji je, zbog sankcija Rusiji, postao glavna tema na Zapadu. U kom pravcu će ići njegova energetska politika s obzirom da zagovara „zelena“ rješenja i koliki su kapaciteti Slovenije da brzo obezbijedi energetsku nezavisnost?

KOVAČ: To se i ja pitam, pošto se – kao skoro pola Slovenije – grijem na ruski plin. Na dugi rok rješenja su barem na papiru jednostavna: solarni paneli na krovovima u kombinaciji sa nuklearnom energijom i uvoz plina iz drugih zemalja. Prije svega, oko nuklearne energije očekujem dosta trzavica i unutar Golobovog pokreta. Ali, puno je teže pitanje kako to rješiti na kratki rok: ako se ovo pitanje improvizirano ne riješi do jeseni, Golobova će vlada teško dočekati slijedeće ljeto.

MONITOR: Janez Janša ili neko njemu blizak, „sumnjičen“ je kao autor non-pejper predloga o prekompoziciji prostora bivše SFRJ i Balkana. On je to porekao, ali je, izgleda, malo koga ubijedio. Koliko je u pravljenju tih mapa, za vreme drugog predsedavanja Slovenije Savjetom EU, od značaja bila srodnost u stilu i načinu vršenja vlasti, izmešu Janše, Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i drugih čelnika autoritarnih režima?

KOVAČ: Eh, tu ima toliko mutnjave da to ne bih želio da komentarišem. Uz to, politički primitivizam nije nužno preduslov i za jednaka politička stanovišta.

 

2030. Integracija Zapadnog Balkana u EU do 2030. je interes i Slovenije

MONITOR: Janšina vlada je podržavala širenje EU na Zapadni Balkan, tražeći da se ono završi do 2030. Koliko je, zaista, pomogla „politici proširenja, šta  se, u tom pogledu, može  očekivati od vlade Roberta Goloba?

KOVAČ: Ja sam, prije svega, „demokratski fundamentalista“, pa vjerujem da bi i Mađarskoj i Poljskoj trebalo jasno staviti do znanja da ne mogu biti u EU ako nastoje odbacivati europske demokratske standarde. Vjerujem da proširenje EU na Zapadni Balkan zavisi prije svega od toga koliko će države u regionu ispoštovati vladavinu prava, tako da o tome, prije svih, odlučuju ljudi koji tamo žive. Da bi se to mogli postići, zemlje zapadnog Balkana trebaju jasnu vremensku perspektivu, pa se nadam da će i Golobova vlada čvrsto stajati na stajalištu da se integracija Zapadnog Balkana u EU treba završiti u 2030. godini. To je, vjerujem, i dugoročni interes Slovenije koji je iznad naših unutrašnjih političkih razlika.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo