Povežite se sa nama

INTERVJU

DR MIHAEL KOVAČ, PROFESOR UNIVERZITETA U LJUBLJANI I POLITIČKI KOMENTATOR: Znamo da Janšu nećemo

Objavljeno prije

na

Problem koji svi mi u Evropi i SAD-u imamo je u usponu desnih populističkih pokreta, a do sada ni ljevičari ni liberali ni umjerena desna politika nisu pronašli pravi odgovor na to

 

MONITOR: U dijelu javnosti, ne samo slovenačke, procenat podrške koji je dobio Pokret Sloboda Roberta Goloba, ocijenjen je kao iznenađenje. Kakvo je Vaše mišljenje: ko su oni koji su Pokretu Sloboda dali 41 mjesto u Parlamentu Slovenije?

KOVAČ: Ovi su izbori prije svega bili referendum o vladi Janeza Janše i Janša je taj referendum uvjerljivo izgubio. Ako se sabroje procenti svih partija koje su bile protiv Janše – i onih manjih, koje nisu ušle u parlament – protiv Janše je glasalo oko 70 posto birača. Jedna od većih zamjerki Janši bila je da je pandemiju iskoristio za političku agendu za koju nije dobio mandat na izborima: vlast je preuzeo u martu 2020, zbog raspada ljevosredinske vlade, iz koje su dvije partije podržale Janšu za premijera, iako su u vrijeme izbora 2018. obećale da to ne dolazi u obzir. Donekle opravdan izgovor za to bio je da je u vreme lock-down-a nemoguće izvesti izbore. Ali, Janša je doslovno par sati nakon što je nova vlada preuzela dužnost, zamijenio direktoricu policije i šeficu generalštaba što nije imalo veze sa pandemijom već sa njegovom averzijom prema te dvije osobe. U sledećim danima i mesecima, slijedile su brojne smjene na odgovornim mjestima u javnoj upravi i državnim poduzećima. To je do određene mere normalno poslije menjanja vlasti; međutim, nije bilo normalno  to što su za stručne javne funkcije drastički sniženi stručni kriteriji, čime je boja partijske knjižice postala važnija nego stručnost. Tako su recimo direktori pošte, televizije i Telekoma postali ljudi koji nisu imali nikakvog iskustva ni sa vođenjem velikih sistema ni sa područjima na kojima ta poduzeća deluju. Slične stvari su se počele dešavati i u policiji, školstvu, pravosuđu, često propraćene Janšinim arogantnim tvitovima… Zbog svega toga su počeli prosvjedi svakog petka naveče, a pošto su ti prosvjedi bili ilegalni – drukčiji zbog pandemije nisu mogli ni biti – jedan je od organizatora dobio kaznu od 30.000 eura, što veoma sliči Putinovim obračunima sa opozicijom. Tako je, mic po mic, Slovenija – uz tijesno prijateljstvo Janše sa Viktorom Orbanom   – sve više i više sličila na Mađarsku. Janša je takvu politiku uvodio u vremenu pandemije, čime je narušio pravilo da se u vrijeme društvenih katastrofa kao što je bio kovid, unutrašnji politički sporovi privremeno „šalju na spavanje“, a Vlada pokušava voditi politiku nacionalnog jedinstva. Zbog svega toga ljudi su bili bijesni i svoj bijes pretopili su u natprosječno visok izlazak na birališta i u glasove protiv Janše.

MONITOR: Golob, poznat kao menadžer u sektoru energetike, smatra se liberalom. Vladinu koaliciju će, prema najavama, činiti još i socijal-demokrate Tanje Fajon i Levica Luke Meseca, a možda i pripadnici dvije neparlamentarne stranke lijevog centra. Da li je ovo povezivanje zelenih liberala i ljevice „recept“ za održivu životnu sredinu ali i političku budućnost zapadne demokratije?

KOVAČ: Golobovo dosadašnje učešće u politici bilo je marginalno, a biti menadžer u velikom energetskom poduzeću drukčiji je posao nego vođenje koalicije. Još više, u parlament je ušlo 40 njegovih poslanika, među kojima skoro niko nema pravog iskustva sa politikom. Menadžeriranje i koalicije i ove grupe bit će veliki izazov, tako da je otvoreno pitanje koliko će Golob biti uspješan. Što se pak zapadne demokracije tiče, ne vjerujem da je njena budućnost samo u lijevim i liberalnim partijama: problem koji svi mi u Europi i SAD-u imamo jest uspon desnih populističkih pokreta, a do sada ni ljevičari ni liberali ni umjerena desna politika nisu pronašli pravi odgovor na to. Rezultat slovenačkih izbora više razumijem kao odgovor na pitanje šta nećemo, a šta hoćemo ostaje nepoznanica.

MONITOR: Pobjedio je jedan „pokret“, a ne već etablirana politička partija ili koalicija. Da li je to, možda, znak da je „klasična“ predstavnička demokratija koja se oslanjala na ideološki profilisane partije, već izvesno vrijeme u krizi?

KOVAČ: Barem u Sloveniji, na ovim izborima biračko tijelo izreklo je glas nepovjerenja i dosadašnjoj opoziciji. Dvije opozicione partije, lista Marijana Šareca i lista Alenke Bratušek ispale su iz parlamenta, Ljevica se jedva uvukla u parlament sa 4 posto glasova, a SD dobila je „đavoljih“ 6,66 posto, što je puno manje nego što su očekivali. Dvije partije, koje su u izbore 2018. ušle sa obećanjem da neće podržati Janšu, a onda su 2020. to napravile, takoreći izbrisane su. Razlozi za takvo nepovjerenje prema dosadašnjoj opoziciji su brojni a najjači je da su zbog svojih svađa omogućili Janši dolazak na vlast. Drugim riječima, birači su bili ljuti i na Janšu i na opoziciju, pa su izabrali jedinu preostalu alternativu.

MONITOR: Najnoviji izvještaj Fridom Hausa pokazao je da se u 2021. godini u Sloveniji dogodio veliki pad demokratskih standarda. Velika izlaznost na ovim izborima je, kako se tvrdi, i zasluga civilnog društva koje je bilo na meti vlade Janeza Janše. I ranija „laka“ smjenjivost vlasti govori o spremnosti građanstva Slovenije da brane svoje pravo na izbor. Ipak, čini se da je u tome bilo i dosta lutanja?

KOVAČ: To lutanje jest do neke mjere i simptom krize parlamentarne demokracije a prije svega krize svih partija političkog centra koje nisu imale pravi odgovor na desni populizam. U poslednjih 12 godina, u Sloveniji malo prije izbora uvijek se pojavljuje nova partija utemeljena samo na karizmi svog lidera, bez jasnog programa, članova i terenskih odbora. Te partije se dosta brzo raspadaju, mijenjaju pravce i poslije jedan ili dva izborna kruga – kada njihov osnivač gubi karizmu – nestaju. Taj uspon „praznih“ partija nije se desio samo u Sloveniji: francuski predsednik Emanuel Makron je vođa pokreta LREM, koji svu snagu crpi iz njegove karizme a Volodimir Zelenski pobijedio je na ukrajinskim predsjedničkim izborima jer je dobro glumio predsjednika u televizijskoj seriji. Kako se sada čini, Golob je razumio da se pravila igre u parlamentarnim demokracijama mijenjaju i – umjesto da kopira klasične partije – svoj će pokret pretvoriti u kišobran za brojne društvene pokrete i male partije i na taj način omogućiti im da se njihov glas više čuje. To je do neke mjere i logično, jer su neki društveni pokreti – kao što je „8. mart“ – napravili puno u mobilizaciji biračkog tijela oko izlaska na izbore, a prije toga oko nekih ekoloških pitanja i pitanja prava polova. S tog stanovišta, Golobova vlada će biti svojevrstan politički eksperimenat sa kojim Golob želi da prevaziđe krizu ne samo lijeve i liberalne politike već i krizu parlamentarne demokracije. Kao analitičar, zbog tog se eksperimenta veselim, a kao građanin nešto manje. Ako ne uspije, ući ćemo u još veću krizu nego što smo je do sada imali.

MONITOR: Koliko je procjena birača da su pandemijske mjere Janšine vlade bile „prestroge“ i limitirajuće za ostvarivanje osnovnih ljudskih prava, razlog za veliku podršku koju je dobio Pokret Sloboda?

KOVAČ: Odgovor na to pitanje nije crno-bijeli. Janšina vlada je u prvoj godini neke stvari oko pandemije dobro odradila, što se pokazalo i u tome što nije bilo velikih otpuštanja ni u javnom ni u privatnom sektoru. Međutim, problem je bio u tome što se ona više bavila preuzimanjem društvenih supsistema i svađanjem sa medijima nego analizom poslijedica vlastitih protivkovidnih mjera, koje su prije svega u poslednjoj godini, često bile protivrječne. Desilo se, recimo, da je jedna porodica platila 400 eura kazni jer su na ulici skinuli maske dok su jeli kroasane. Na fakultetima smo u vrijeme nastave svi imali maske, a ako bismo sa studentima poslije predavanja izašli na kafu, tamo smo mogli biti bez maski, kao da virus redovno ide na fakultet a ne izlazi u kafiće. Zbog nekonsistentnih ograničenja ljudi su prestali da uzimaju protivkovidnu politiku za ozbiljno. Da nije pravio svoju malu revoluciju, da je ćutao na Tviteru i da je imao malo više konsistentne protivkovidne mijere, Janša bi vjerojatno pobijedio na ovim izborima.

MONITOR: Građanstvu Slovenije je vitalno važno kako će novi premijer, stručnjak za energetiku, rješavati problem energetske zavisnosti koji je, zbog sankcija Rusiji, postao glavna tema na Zapadu. U kom pravcu će ići njegova energetska politika s obzirom da zagovara „zelena“ rješenja i koliki su kapaciteti Slovenije da brzo obezbijedi energetsku nezavisnost?

KOVAČ: To se i ja pitam, pošto se – kao skoro pola Slovenije – grijem na ruski plin. Na dugi rok rješenja su barem na papiru jednostavna: solarni paneli na krovovima u kombinaciji sa nuklearnom energijom i uvoz plina iz drugih zemalja. Prije svega, oko nuklearne energije očekujem dosta trzavica i unutar Golobovog pokreta. Ali, puno je teže pitanje kako to rješiti na kratki rok: ako se ovo pitanje improvizirano ne riješi do jeseni, Golobova će vlada teško dočekati slijedeće ljeto.

MONITOR: Janez Janša ili neko njemu blizak, „sumnjičen“ je kao autor non-pejper predloga o prekompoziciji prostora bivše SFRJ i Balkana. On je to porekao, ali je, izgleda, malo koga ubijedio. Koliko je u pravljenju tih mapa, za vreme drugog predsedavanja Slovenije Savjetom EU, od značaja bila srodnost u stilu i načinu vršenja vlasti, izmešu Janše, Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i drugih čelnika autoritarnih režima?

KOVAČ: Eh, tu ima toliko mutnjave da to ne bih želio da komentarišem. Uz to, politički primitivizam nije nužno preduslov i za jednaka politička stanovišta.

 

2030. Integracija Zapadnog Balkana u EU do 2030. je interes i Slovenije

MONITOR: Janšina vlada je podržavala širenje EU na Zapadni Balkan, tražeći da se ono završi do 2030. Koliko je, zaista, pomogla „politici proširenja, šta  se, u tom pogledu, može  očekivati od vlade Roberta Goloba?

KOVAČ: Ja sam, prije svega, „demokratski fundamentalista“, pa vjerujem da bi i Mađarskoj i Poljskoj trebalo jasno staviti do znanja da ne mogu biti u EU ako nastoje odbacivati europske demokratske standarde. Vjerujem da proširenje EU na Zapadni Balkan zavisi prije svega od toga koliko će države u regionu ispoštovati vladavinu prava, tako da o tome, prije svih, odlučuju ljudi koji tamo žive. Da bi se to mogli postići, zemlje zapadnog Balkana trebaju jasnu vremensku perspektivu, pa se nadam da će i Golobova vlada čvrsto stajati na stajalištu da se integracija Zapadnog Balkana u EU treba završiti u 2030. godini. To je, vjerujem, i dugoročni interes Slovenije koji je iznad naših unutrašnjih političkih razlika.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo