Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD – MICKO VUKOTIĆ, MAŠINSKI INŽENJER: Ekologija samo na papiru

Objavljeno prije

na

Komunalni otpad zatrpava Crnu Goru, recikliramo jedva  10 odsto, a zahtjev  EU da bi u tom dijelu zatvorili poglavlje  27 je – 70 odsto. Prećišćavanje otpadnih voda u Budvi, Nikšiću, Herceg Novom, Podgorici postalo je izvor bogaćenja lokalnih moćnika…

 

MONITOR: Stanovnici polovine Crne Gore udišu zagađeni vazduh, najgore je u Pljevljima. Vi ukazujete da se problem zagađenja može riješiti vodonikom. O čemu se radi?

VUKOTIĆ: Posljednjih godina intenzivno se bavim primjenom vodonika u industriji, praćenjem  inovacija u svijetu. Najviše sam proučavao primjenu vodonika za poboljšanje kvaliteta vazduha kod sagorijevanja u kotlovima koji se koriste u industriji – termoelektranama, toplanama, industrijskim pekarama, u proizvodnji aluminijuma i čelika, zatim u hemijskim čistionama, kao i u kotlovima za individualno grijanje koji koriste fosilna goriva: ugalj, lož-ulje, naftu, mazut, plin, pelet i drva. Sva ta goriva pri sagorijevanju emituju štetne gasove i zagađuju životnu sredinu.

Posvećen sam ,,liječenju” zagađenog vazduha najsavremenijom tehnologijom. To je HHO sistem koji proizvodi vodonik i kiseonik  GAS, procesom elektrolize vode koja se odvija blizu kotla u kojem se zagrijava voda i direktno ubrizgava  u gorionik. Ova tehnologija omogućava umanjenje PM 10 i PM 2,5  čestica za  šest do osam puta, visokoenergetskog goriva  vodonika, čijom primjenom se u ložištima kotlova postiže drastično smanjenje štetnih gasova: CO2 i SO2 do 30 odsto, NOX do 25 odsto.  Ušteda goriva je od 35 do 50 odsto zavisno od kvaliteta goriva. U svijetu se već serijski proizvode i primjenjuju ovi sistemi.

MONITOR: Šta bi primjena ove tehnologije donijela Crnoj Gori?

VUKOTIĆ:  Smanjilo bi se emitovanje štetnih gasova i PM čestica, što bi Crnu Goru kao ekološku državu vodilo ka postizanju  karbonske neutralnosti.

Korišćenje vodonika kao goriva u automobilskoj industriji je budućnost, zato što će vazduh biti drastično manje zagađen. U svijetu se već uveliko primjenjuje dekarbonizacija automobila, kamiona i autobusa na svakih pređenih 50.000 km. Tako se postiže smanjenje zagađenosti i  zadimljenosti izduvnih gasova, smanjuje  potrošnja goriva,  povećava se snaga motora, a  ostale performanse se dovode na fabričko podešavanje.

MONITOR: Kome ste sve prezentovali i ponudili tu tehnologiju, koliko ona košta, i da li je bilo odgovora?

VUKOTIĆ: Već je postalo degutantno stalno konstatovanje koliko dana traje zagađenost bez predloga za konkretno rješenje.  Ja sam sa partnerima iz EU koji proizvode, projektuju i ugrađuju sisteme sa vodonikom po  EU sertifikatima, obišao KC Podgorica koji je sa svojih 13,5 MW kotlova, najveći zagađivač  vazduha u Podgorici. Zimi  troše pet do šest tona mazuta dnevno, a ljeti od dvije do četiri tone. Poslali smo ponudu sa  predlogom  smanjenja  katastrofalnih parametara zagađenja vazduha, po EU standardima. O tome sam preko njihovih  stručnih službi upoznao bivšu direktoricu dr Mugošu i sadašnju direktoricu dr Radulović i dobio obavještenje da to oni ne planiraju  iako imaju preko pet miliona neraspoređenih donacija.

U Pljevljima smo obišli kotlarnicu i Sportski  centar, takođe niko nije odgovorio. Ovakvo stanje vazduha je u dvorištu svih bolnica u Crnoj Gori i svih 240 škola i vrtića koji za grijanje koriste fosilna goriva. No za poboljšanje kvaliteta vazduha se nalaze u EU fondovima koji su planirani za ovu namjenu, samo trebaju projekti i zahtjevi. Ako uzmemo u obzir da se uložena sredstva, kroz uštedu goriva, vraćaju najdalje za dvije godine, ovo je idealan način za smanjenje ne samo zagađenja vazduha, nego i smanjenje uvoza mazuta, lož ulja, plina. Najvažniji je, ipak, opšti interes – zdravlje građana i očuvanje životne sredine.

Crna Gora je ekološka država samo na papiru. Komunalni otpad zatrpava Crnu Goru, recikliramo jedva  10 odsto, a zahtjev  EU da bi u tom dijelu zatvorili poglavlje  27 je 70 odsto. Prećišćavanje otpadnih voda u gradovima  Budvi, Nikšiću, Herceg Novom, Podgorici postalo je izvor bogaćenja lokalnih moćnika, a da pritom nijesu riješili tretman fekalnog mulja već ga jedni zatrpavaju što je nedopustivo, a drugi ga izvoze u  Albaniju.

MONITOR: Već godinama javno istupate protiv zastarjele tehnologije spaljivanja kanalizacionog fekalnog mulja. Kako ocjenjujete dosadašnje učinke na tim projektu?

VUKOTIĆ: Izgrađeni su uređaji za  prečišćavanjem  otpadnih voda u Podgorici, Budvi, Kotoru, Tivtu i Nikšiću.  U izgradnji su učestvovali  ,,stručnjaci”  svih profila. Svi su dobro naplatili svoje učešće  i  oštetili državni budžet zbog lične koristi. Uređaji su od različitih proizvođača i sa različitim tehnologijama. Međutim, imaju  zajednički problem a to je nepoštovanje rokova izgradnje. Najveći i nedopustivi problem je ugrožavanje čovjekove okoline šireći neprijatne mirise.

Budva, Kotor,  Tivat fekalni mulj transportuju u Albaniju praveći velike troškove. Kada je   Nikšić u pitanju ne zna se gdje istovaraju fekalni mulj iz njihovog postrojenja.  Mulj  iz  Podgorice, koga ima oko 18 tona dnevno, iz postojećeg uređaja zatrpava se u dvorištu uređaja, što je po EU standardima zabranjeno  bez prethodnog tretmana. Prilikom zatrpavanja vjetar raznosi  nepodnošljivo neprijatan miris u dijelu grada oko Delta Sitija.

MONITOR: Što se Podgorice tiče, kao rješenje slovi kolektor u Zeti, u Botunu.

VUKOTIĆ: Predviđeni uređaj  je promašena  tehnološka priča. Usvojena tehnologija predviđa inseneraciju (spaljivanje) koja je prevazviđena i  zabranjena u EU. Prva informacija je bila da će se proizvoditi 211 tona, a zatim  110  tona hazardnog otpada godišnje, koji se zatim transportuje  u zemlje EU i skladišti, a to skladištenje se plaća.  Vodovod i kanalizaciju  sam obavijestio o najnovijoj tehnologiji koja tretira fekalni mulj bez spaljivanja, što stvara konstantne troškove. Nova Njemačka tehnologija fekalni mulj tretira kao sirovinu za proizvodnju fosfornog  gnojiva i od prodaje tog gnojiva uređaj se isplati za šest do sedam godina. Kao nus proizvod javlja se velika količina tople vode, koja se može koristiti za zagrijavanje staklenika, plastenika, sušare za  drvenu građu ili sušenje voća.  Para za ovo naravno ima u EU fondovima.

MONITOR: Oštro ste kritikovali Regionalni  reciklažni centar za zbrinjavanje komunalnog otpada u Nikšiću za ovu opštinu i Šavnik, Žabljak, Plužine, Kotor, Budvu, Herceg Novi, Tivat.

VUKOTIĆ: Ponuđena im je tehnologija  koja može optimalno  raditi samo ako  obezbijedimo  200 tona /dan komunalnog otpada.  Da bi zadovoljili ponuđenu  tehnologiju kreću  u prikupljanje do  200 tona/dan, Nikšić 50 tona/dan, Plužine 2 tone/dan, Šavnik 2 tone/dan, Žabljak 3 tone/dan (iako u njemu imamo reciklažni centar koji je koštao 2,5 miliona koji nema što da reciklira jer nema dovoljno komunalnog otpada).  Ostatak do 200 tona/ dan  trebale su  obezbijediti  opštine: Kotor, Tivat, Budva i Herceg Novi koje su dale saglasnost  da svoj  komunalni otpad ćeraju u Nikšić.  Tako bi prikupili  200 tona /dan, a nijesam siguran da je to moguće u zimskim danima i mjesecima van turističke sezone. Ponuđena  tehnologija podrazumijeva dimljak, a svaki dimljak je potencijalni ekološki problem, koji se skupo plaća.

Pošto je sada u radu generalni plan za Crnu Goru to je šansa da se odredi adekvatan prostor jedan za Nikšić, Plužine, Žabljak i Šavnik i jedan  za Kotor, Tivat, Budvu i Herceg Novi. Za izgradnju fabrika projekti i finansiranje su obezbijeđani iz EU fondova koji za ovu tehnologiju koja je priznata u Briselu, zadovoljava kružnu ekonomiju, koja od komunalnog otpada pravi novu  upotrebnu vrijednost (sirovinu za preradu i energiju), obezbjeđuju od 70 do 80 odsto bespovratnih sredstava.

Nadam se da će svaka od opština biti zainteresovana da se na njenoj teritoriji izgradi ovakva fabrika, jer  smanjuje  troškove odvoza komunalnog otpada, od 20 do 40 km, i ne moraju graditi pretovarnu stanicu. Zapošljava na dugi rok 70 do 80 radnika i dobija samoodrživi privredni subjekat, koji 70 odsto svoje priozvodnje  izvozi. Predlažem da stanovnici na čijem se području planira fabrika sa mnom obiđu pomenute fabrike bez političara. I sami procijene da li im to donosi štetu ili korist.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo