Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Mirko Pejanović, akademik i potpredsjednik ANU BiH: Građanske stranke u BiH se moraju udruživati

Objavljeno prije

na

Kad se građanske stranke odluče na udruživanje, i građani će se sa etničkih usmjeriti na građanski interes. Postoji veliko nadanje da građani izaberu novu političku elitu koja će ubrzati integraciju BiH u Evropsku uniju

 

MONITOR: Zahvaljujući Visokom predstavniku Kristijanu Šmitu izbori u oktobru će biti finansirani. Vi ste i u Vašoj najnovijoj knjizi o državnosti BiH u 20. i 21. vijeku, insistirali na značaju korišćenja Bonskih ovlašćenja, pominjući i podatak da je u periodu 1997–2009, 145 zakona donijeto njihovom primjenom. Kako ocjenjujete poteze Šmita i Valentina Incka koji su se vratili upotrebi Ovlašćenja?

PEJANOVIĆ: Visoki predstavnik međunarodne zajednice je odgovoran za civilni aspekt provođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Smatra se da je Visoki predstavnik vrhovni autoritet za tumačenje i provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Bosna i Hercegovina je postkonfliktno društvo. Političke stranke u mnogim pitanjima razvoja države Bosne i Hercegovine imaju suprotstavljena stanovišta. Uz sve to, stranke nemaju demokratskog kapaciteta da nađu kompromisna rješenja. Sljedstveno tome, ne posjeduju odgovornost za konsensus u glavnim pitanjima državnog razvoja Bosne i Hercegovine. Zbog toga se mnogi zakoni nisu mogli donositi u Parlamentarnoj skupštini BiH. Vijeće za implementaciju mira je 1998. godine uvelo Bonske ovlasti Visokog predstavnika koje omogućuju da on može nametnuti zakone u Parlamentarnoj skupštini BiH. Primjenom Bonskih ovlasti, doneseno je 145 zakona u periodu od 1997. do 2009. godine. Tim zakonima su provedene brojne reforme u procesu integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Nakon 2008. godine sve manje se primjenjuju Bonske ovlasti Visokog predstavnika. Tako je Valentin Incko u dužem trajanju svoga mandata, posegnuo za Bonskim ovlastima tek kad mu je isticao mandat. Proglasio je Zakon o sprečavanju negiranja genocida u Srebrenici. Moglo bi se reći da je odviše oklijevao da primijeni Bonske ovlasti. Njegov nasljednik Kristijan Šmit preuzeo je dužnost Visokog predstavnika u drugoj polovini 2021. a na početku mandata je demokratskoj javnosti stavio do znanja da ima Bonske ovlasti u svojoj ladici. Kad su blokade donošenja odluke u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine o finansiranju parlamentarnih izbora tokom maja mjeseca 2022. godine pokazale da mogu izbori biti dovedeni u pitanje, Kristijan Šmit je donio odluku po kojoj se Centralnoj izbornoj komisiji osiguravaju sredstva u iznosu od 12,5 miliona KM. Ovim je Visoki predstavnik zaustavio prepoznatljivu opstrukciju HDZ-ovog državnog ministra za finansiranje Vjekoslava Bevande.

MONITOR: Do izmjena Izbornog zakona i Ustava BiH nije došlo, ali i da jeste, kako građane sa etničkog „prebaciti“ na građanski kolosjek političke utakmice za koji se Vi zalažete, zagovarajući saradnju građasko-liberalnih stranaka i civilnog društva i stvaranje širokih koalicija na nivou države?

PEJANOVIĆ: Dejtonski mirovni sporazum je dao primat etničkom momentu u zasnivanju ustavnopolitičkog ustrojstva države Bosne i Hercegovine. Po tom osnovu, ispoljavanje političkih interesa, na višim nivoima vlasti, odvija se preko etničkih stranaka. Ove stranke su u višedecenijskom vršenju vlasti ojačale svoje uticaje u skoro svim oblastima društvenog razvoja. Radi se o Stranci demokratske akcije, Hrvatskoj demokratskoj zajednici i Savezu nezavisnih socijaldemokrata, koji je od 2006. godine zamijenio Srpsku demokratsku stranku. Ove tri stranke u formiranju Vijeća ministara ne primjenjuju glavni princip parlamentarne demokratije, a to je usvajanje koalicionog sporazuma i programa po kome će donositi zakone i provoditi reforme, umjesto toga samo se dogovore o podjeli državnih resora. I onda umjesto konsensusa u upravljanju državom imaju stalna politička sukobljavanja. Ta sukobljavanja su posebno došla do izražaja tokom 2021. godine kada je SNSD, čiji je lider Milorad Dodik, blokirao institucije države BiH i najavio ukidanje njenih nadležnosti. Zbog toga je stanje u zemlji i u političkoj i ekonomskoj sferi pogoršano. Građani su nezadovoljni. Oni na izborima mogu dati veću podršku građanskim strankama. Na drugoj strani, i građanske stranke se moraju udruživati da bi uvećale moć u parlamentima. Dobar primjer za to je udruživanje tri stranke: Naše stranke, Socijaldemokratske partije i stranke Narod i pravda u zajedničkom predlaganju prof. dr Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine na oktobarskim izborima 2022. godine. Kad se građanske stranke odluče na udruživanje, i građani će se sa etničkih usmjeriti na građanski interes. Bitno je da građanske stranke najave vršenje vlasti isključivo na temelju koalicionog sporazuma i političkog programa koji garantuje sprovođenje sporazuma.

MONITOR: U vezi sa zakonodavnim promjenama pred oktobarske opšte izbore – koje se nisu dogodile, pledirali ste i za uvođenje međunarodnog ekspertskog tima koji bi u tome pomogao. EU i SAD su imale svoje specijalne izaslanike u vezi sa tom temom, Angelinu Ajnhorst i Metjua Palmera, ali oni nisu uspjeli da ubijede svoje BiH partnere. Šta se dogodilo?

PEJANOVIĆ: Svaka veća zakonska reforma predstavlja konsensus vladajućih parlamentarnih stranaka. Budući da toga nema, nužna je pomoć međunarodne zajednice na primjeru donošenja novog Izbornog zakona. Predstavnik SAD-a i predstavnik EU su radili po starom metodu, a to je vršenje pritiska na stranke da se dođe do rješenja i to izvan Parlamenta. Taj metod se mora promijeniti tako što bi se za krupna pitanja formirao ekspertni tim od stranih eksperata. Onda bi se po sistemu opredjeljivanja, na temelju više varijanti i lakše i brže dolazilo do rješenja.

MONITOR: Očekujete da se BiH pomogne i u ubrzavanju evroatlantskih integracija. Pominjete 2030. kao dostižnu godinu za punopravno članstvo?

PEJANOVIĆ: Valja imati u vidu da 75% građana Bosne i Hercegovine ima volju da njihova zemlja postane članica EU. To je bazični konsensus državljana za budućnost njihove države. Međutim, proces integracija BiH odvija se sporo. Postavlja se pitanje kako doći do ubrzanja integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Bilo bi idealno ako bi ubrzanje integracije BiH u Evropsku uniju dovelo do poziva za članstvo 2030. godine. Na pomolu su nova geopolitička kretanja u Evropi nakon invazije Rusije na Ukrajinu. Na pomolu je i novo jedinstvo zemalja Evropske unije u odnosu na integraciju zemalja Zapadnog Balkana u EU. Dolaze i novi izbori u Bosni i Hercegovini u oktobru 2022. godine. Postoji veliko nadanje da građani izaberu novu političku elitu koja će ubrzati integraciju u Evropsku uniju. Pri tome valja naglasiti da postoji više geopolitičkih razloga da Evropska unija preko svog specijalnog predstavnika pruži veću pomoć u izvođenju reformi u Bosni i Hercegovini. U tom kontekstu je važno i opredjeljenje stranaka koje učestvuju na izborima da poslije oktobarskih izbora pristupe sporazumijevanju i formiraju široku koaliciju za evropsku pravnu državu Bosnu i Hercegovinu čiji će strateški cilj biti: članstvo Bosne i Hercegovine u EU do kraja treće decenije ovog vijeka.

MONITOR: Kako ocjenjujete ponašanje Hrvatske i Srbije kao potpisnica i „čuvarki“ mirovnog sporazuma u Dejtonu? Posebno s obzirom na ponašanje etno-partija na vlasti, HDZ-a i SNSD-a, koje su usko povezane sa „centralama“ u Zagrebu i Beogradu.

PEJANOVIĆ: I Srbija i Hrvatska u odnosu prema Bosni i Hercegovini prave strateške greške. Njihove vladajuće elite jednostrano podržavaju etnički bliske stranke u Bosni i Hercegovini. Podržavaju ih i jednostrano i nekritički, kako HDZBiH tako i SNSD. Valjan odnos Srbije i Hrvatske prema BiH podrazumijeva ravnopravnost država u međusobnim odnosima. Niko nikom ne može biti patron. Potrebno je razvijati dobrosusjedske odnose na programima ekonomske i kulturne saradnje. Nažalost, elite u Srbiji i Hrvatskoj ne vide svu korist koja može doći po osnovu dobre saradnje.

MONITOR: Koliko je destabilizujuća za BiH ideja, koju i javno zagovaraju desni populisti i ultradesničari u Srbiji, da bi gubitak Kosova trebalo kompenzirati RS?

PEJANOVIĆ:  Zagovaranje da Republika Srpska bude nadoknada za Kosovo je iluzija. Mir u Bosni i Hercegovini i regionu nije moguće održati s novim podjelama i prekrajanjem granica.

MONITOR: Kako tumačite kritike koje su na račun politike koju vodi SDA, stigle iz Ambasade SAD u Sarajevu?

PEJANOVIĆ: Kiritike upućene Stranci demokratske akcije od strane ambasade SAD-a mogu dobro doći aktuelnom vođstvu SDA. Ova stranka je dugo na vlasti i nije pošteđena od birokratizacije i koruptivnog ponašanja jednog manjeg broja članova stranke. Kad koruptivni ljudi dođu do sudskog gonjenja, tada i vidno i nevidno traže pomoć stranke. A takvo ponašanje negira samostalnost i odgovornost pravosudnih institucija.

 

Glavna pretpostavka za učvršćenje mira u BIH je ubrzanje integracije države u EU i NATO

MONITOR: Očekujete da SAD, kao 1995. godine, odlučujuće doprinesu prelamanju situacije u BiH. Da li globalna situacija poslije agresije Rusije na Ukrajinu utiče na ubrzavanje evroatlantskih integracija BiH?

PEJANOVIĆ: Sjedinjene Američke Države su lider uspostave mira u Bosni i Hercegovini. Nekad više, nekad manje, SAD utiču na provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. SAD i Evropska unija su glavni subjekti djelovanja međunarodne zajednice u izgradnji mira u Bosni i Hercegovini. Glavna pretpostavka za učvršćenje mira u Bosni i Hercegovini je ubrzanje integracije države BiH u Evropsku uniju i NATO savez. Taj pravac geopolitičkog kretanja podržavaju i građani i većina političkih stranaka. Milorad Dodik, već odavno, ide stranputicom kad je u pitanju sigurnost građana, mir u Bosni i Hercegovini kao i integritet države. Ruska podrška ga ne može spasiti od političke smjene na izborima. Građani sve teže žive, sve više se iseljavaju u evropske države i stalo im je do izbora nove političke elite u RS, elite koja neće služiti interesima Rusije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo