Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BANJA LUKE: Vučić je trenutno mnogo važniji igrač za RS od Dodika

Objavljeno prije

na

Srbija, kao ni Hrvatska, nikada se nije odrekla svoga uticaja u Bi H, niti će se odreći.  Čini mi se da se trenutna strategija Srba zasniva na geslu-što više Srbije, a što manje Bosne u RS, s nadom da će to jednog dana rezultirati mirnom disolucijom nefunkcionalne Bosne i Hercegovine. Otuda svi ti desničarski frikovi (Miša Vacić, Milica Zavetnica, Nestorović i ….) u Banja Luci, jer danas se RS smatra srpskijom od Srbije

 

MONITOR: BiH nije odobreno otpočinjanje pregovora o prijemu u EU. Za razliku od Ukrajine i Moldavije, ona je uslovljena ispunjavanjem 14 zahtijeva Brisela iz decembra 2022-e kada joj je dodijeljen status kandidata. Novo odlučivanje je predviđeno za mart. Kako ocjenjujete ovu odluku i šanse da – do predviđenog roka, BiH ispuni zahtjeve?

PUHALO: Iskreno, ja uopšte nisam siguran da političke elite u BiH, a pogotovo oni koji su na vlasti, žele da idemo ka EU. Da žele i da im je stalo do toga, imali su tolike godine da to pokažu u praksi. Ovakva BiH, podijeljena, zavađena, uplašena, san je svakog političara, jer u takvom društvu se lako vlada- bez imalo odgovornosti. Zašto bi onda mijenjali jedno takvo društvo, ako bi ono podrazumjevalo veću kontrolu, veću odgovornost, veću transparentnost. Kada bi se jednog dana BiH toliko reformisala i takva ušla u EU, najveći broj domaćih političara bi završio u zatvoru. Znači, naš ulazak u EU nije stvar nesposobnosti domaće administracije da se prilagodi EU standardima, već nedostatka želje i volje domaće elite da se bilo šta mijenja.

MONITOR: Visoki predstavnik Kristijan Šmit je do skoro preduzimao mjere iz okvira Bonskih ovlašćenja, pokušavajući da ovlada, prije svega, entitetskim dizbalansom i potezima Republike Srpske. Zadnjih mjeseci se njegova aktivnost uglavnom svodi na upozorenja i nastojanje da se usvoje izmjene Izbornog zakona BiH. Kako to da razumijemo?

PUHALO: Mnogo je to komplikovana priča, sa nepredvidivim krajem. Prije svega moramo znati da Visokog predstavnika ne priznaje Republika Srpska i naziva ga njemačkim  turistom, a samim tim ni njegove odluke. S druge strane on nije omiljen ni kod dijela Bošnjaka zbog izmjena izbornog zakona u Federaciji BiH 2022. godine. Jedino Hrvati u BiH mudro ćute, zadovoljni njegovim postupcima. Moć Visokog predstavnika BiH leži u snazi i slozi međunarodne zajednice koja stoji iza njega, a nisam siguran da ta snaga i sloga postoje u velikoj mjeri. Zbog toga imamo mnogo kalkulacija, upozorenja, ali i nesprovođenja odluka Visokog predstavnika od strane vlasti u Republici Srpskoj. Još uvijek je ta borba u rukavicama i diplomatijom, ali u 2024. godini rukavice bi mogle spasti i početi finalni obračun. Kakav će ishod toga biti, ja ne mogu predvidjeti.

MONITOR: Šmit je skoro kritikovan zbog komentara o proslavi dana RS kao „narodnog veselja“. Da li to pokazuje stav dijela međunarodne zajednice da je obilježavanje 9. januara-inače proglašeno neustavnim 2015. i 2019. od strane Ustavnog suda BiH, događaj folklornog tipa i izraz dominantnog političkog populizma, kojem više ne bi trebalo pridavati preveliku pažnju?

PUHALO: Tu je Visoki predstavnik nemoćan jer u Republici Srpskoj postoji konsenzus oko proslavljanja tog praznika iako je proglašen neustavnim tj. to je kršenje zakona. Postavlja se pitanje ko danas može da sankcioniše ljude koji krše zakon, ako ti isti ljudi upravljaju svim segmentima društva u entitetu i na nivou države. Kao i svaki praznik tu ima mnogo populizma, kiča, mitova i po tome se ne razlikujemo od proslava u drugim zemljama. Bošnjački političari očekuju da Visoki predstavnik nešto učini, jer su nemoćni da bilo šta preduzmu, a istovremeno su u vlasti sa SNSD-om. Imamo neku pat poziciju i ne vidim da će se ona skorije riješiti.

MONITOR: Dodik za UK kaže da je to  „zarđala, oronula imperija “, a tvrdi da bi volio da se „podiči“ najboljim odnosima sa Amerikom. Prije toga je izjavio da bi otcijepio RS ako bi Donald Tramp ponovo postao predsjednik SAD. Ima li Dodik razumljivu spoljnu politiku sem odnosa prema Rusiji, Mađarskoj i naravno, Srbiji?

PUHALO: Dodik čeka i nada se da će na izborima ove godine u EU i pojedinim zemljama EU kao i u SAD, pobijediti njegova opcija. A to znači-evropska desnica i Tramp i da će to olakšati njegovu poziciju u svijetu. Trenutno on nema mnogo prijatelja u svijetu, mada nas čitavo vrijeme uvjerava kako nikad bolje Republika Srpska nije stajala na spoljnopolitičkom planu. U Banja Luku relativno često dolaze desničari iz raznih zemalja EU, baš kao što se svake godine oni sastaju u Budimpešti kod Orbana. Graditi spoljnu politiku na faktorima nad kojima ti nemaš kontrolu i s nadom da će oni da rade za tebe, jeste opasno i neodgovorno. Ipak, budimo realni, Srbija je mnogo važniji igrač u regionu i Vučić je trenutno mnogo važniji igrač za Republiku Srpsku od Dodika.

MONITOR: Nedavno su uhapšeni predsjednik Suda BiH, Ranko Debevec i bivši direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH, Osman Mehmedagić, pod sumnjom za zloupotrebu položaja. Sumnjiče se da su nezakonito prisluškivali sudije Suda BiH i zaposlene u Tužilaštvu BiH. Da li se, po Vašim saznanjima, radi o sprovođenju pravde u smislu da „niko nije nedodirljiv“ ili o nečemu drugom?

PUHALO: Mislim da su to koraci ka stvaranju klime za nesmetan rad Tužilaštava i Suda BiH i da je to poruka da nema nedodirljivih tj. da je ovo samo stepenica ka procesuiranju naših Sanadera. Da li ćemo u tome uspjeti zavisi prije svega od odlučnosti međunarodne zajednice, čitajte: SAD, da to istjeraju do kraja, jer će opstrukcije biti velike-jer su domaći političari izbušili pravosudne institucije i teško je očekivati da su one same sposobne da privedu pravdi domaće političare.

MONITOR: Dodikov SNSD dobro sarađuje sa HDZ i Trojkom, sudeći prema pismu koje je predsjednica Savjeta ministara BiH, Borjana Krišto, uputila predsjedniku Savjeta EU, Šarlu Mišelu, o uspjesima njene vlade u ispunjavanju agende EU. Kada se o Predsjedništvu BiH radi, tu je produktivnost daleko manja. Kako ocjenjujete rad Predsjedništva i Savjeta ministara BiH?

PUHALO: Mislim da sam na ovo pitanje već ranije odgovorio, ali da parafraziram onog vojnika JNA iz 90-ih godina: Mi kao želimo u EU, a EU se kao raduje našem dolasku.

MONITOR: I u Beogradu je slavljen 9. januar. Obilježen je vatrometom u Beogradu na vodi, a  RTS je direktno prenosila svečanost u Banja Luci kojoj je prethodilo činodjejstvovanje Patrijarha Porfirija…No, posebno se istakao doktor Branimir Nestorović- od skoro važna osoba u političkom odlučivanju u Srbiji – koji je u Banja Luci izjavio da se zalaže za ujedinjenje „srpskih zemalja“. Da li je zvanični Beograd iskoristio RS da naglasi svoj uticaj na Srbe u regionu?

PUHALO: Srbija, kao ni Hrvatska, nikada se nije odrekla svoga uticaja u Bosni i Hercegovini, niti će se odreći. To nije ništa novo, niti neuobičajeno. Srbija želi da ima uticaj u BiH, jer nema uticaj na Kosovu, i na taj način sebe predstavi kao važnog igrača u regionu, od kojeg zavisi stabilnost Balkana. Sve se to pravda specijalnim i paralelnim vezama na koje Republika Srpska i Srbija imaju pravo. Čini mi se da se trenutna strategija Srba zasniva na geslu-što više Srbije, a što manje Bosne u Republici Srpskoj, s nadom da će to jednog dana rezultirati mirnom disolucijom nefunkcionalne Bosne i Hercegovine. Otuda svi ti desničarski frikovi (Miša Vacić, Milica Zavetnica, Nestorović i ….) u Banja Luci, jer danas se Republika Srpska smatra srpskijom od same Srbije.

MONITOR: Zapaženo je  glasanje Srba iz RS na izborima u Srbiji. Mnogi iz RS imaju državljanstvo Srbije pa mogu glasati na parlamentarnim  izborima ali ne i na lokalnim.  Opozicija smatra da su glasači iz RS prijavljivani na lažna prebivališta u Beogradu u velikom broju odlučili rezultat beogradskih izbora. Među njima su i Dodik, Jelena Trivić, Nenad Nešić…Da li je moguće u BiH postaviti pitanje njihove zakonske odgovornosti jer ne mogu, istovremeno, imati prebivališta u dvije države?

PUHALO: Prije svega lažna prebivališta nisu problem građana Republike Srpske, već opozicije u Srbiji. Prosječan stanovnik Republike Srpske glasanje u Srbiji vidi kao patriotski čin, a ne kršenje zakona. Pošto Drina nije granica, već „kičma srpstva“, oni nemaju dva prebivališta već šalju poruku da smo mi jedan narod i da je to naš politički cilj. Otuda i to javno eksponiranje političara iz Republike Srpske tokom izbora u Srbiji. Na taj način oni se dodvoravaju građanima Republike Srpske i to je prije svega politička poruka. Naravno da niko neće odgovarati za tako nešto u Bosni i Hercegovini, jer ko će dići optužnicu protiv ministra bezbjednosti BiH, Nenada Nešića, koji je glasao u Novom Sadu. Kod nas se ne odgovara ni za veći kriminal i propuste, a kamoli za fiktivno prebivalište u Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo