Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BANJA LUKE: Vučić je trenutno mnogo važniji igrač za RS od Dodika

Objavljeno prije

na

Srbija, kao ni Hrvatska, nikada se nije odrekla svoga uticaja u Bi H, niti će se odreći.  Čini mi se da se trenutna strategija Srba zasniva na geslu-što više Srbije, a što manje Bosne u RS, s nadom da će to jednog dana rezultirati mirnom disolucijom nefunkcionalne Bosne i Hercegovine. Otuda svi ti desničarski frikovi (Miša Vacić, Milica Zavetnica, Nestorović i ….) u Banja Luci, jer danas se RS smatra srpskijom od Srbije

 

MONITOR: BiH nije odobreno otpočinjanje pregovora o prijemu u EU. Za razliku od Ukrajine i Moldavije, ona je uslovljena ispunjavanjem 14 zahtijeva Brisela iz decembra 2022-e kada joj je dodijeljen status kandidata. Novo odlučivanje je predviđeno za mart. Kako ocjenjujete ovu odluku i šanse da – do predviđenog roka, BiH ispuni zahtjeve?

PUHALO: Iskreno, ja uopšte nisam siguran da političke elite u BiH, a pogotovo oni koji su na vlasti, žele da idemo ka EU. Da žele i da im je stalo do toga, imali su tolike godine da to pokažu u praksi. Ovakva BiH, podijeljena, zavađena, uplašena, san je svakog političara, jer u takvom društvu se lako vlada- bez imalo odgovornosti. Zašto bi onda mijenjali jedno takvo društvo, ako bi ono podrazumjevalo veću kontrolu, veću odgovornost, veću transparentnost. Kada bi se jednog dana BiH toliko reformisala i takva ušla u EU, najveći broj domaćih političara bi završio u zatvoru. Znači, naš ulazak u EU nije stvar nesposobnosti domaće administracije da se prilagodi EU standardima, već nedostatka želje i volje domaće elite da se bilo šta mijenja.

MONITOR: Visoki predstavnik Kristijan Šmit je do skoro preduzimao mjere iz okvira Bonskih ovlašćenja, pokušavajući da ovlada, prije svega, entitetskim dizbalansom i potezima Republike Srpske. Zadnjih mjeseci se njegova aktivnost uglavnom svodi na upozorenja i nastojanje da se usvoje izmjene Izbornog zakona BiH. Kako to da razumijemo?

PUHALO: Mnogo je to komplikovana priča, sa nepredvidivim krajem. Prije svega moramo znati da Visokog predstavnika ne priznaje Republika Srpska i naziva ga njemačkim  turistom, a samim tim ni njegove odluke. S druge strane on nije omiljen ni kod dijela Bošnjaka zbog izmjena izbornog zakona u Federaciji BiH 2022. godine. Jedino Hrvati u BiH mudro ćute, zadovoljni njegovim postupcima. Moć Visokog predstavnika BiH leži u snazi i slozi međunarodne zajednice koja stoji iza njega, a nisam siguran da ta snaga i sloga postoje u velikoj mjeri. Zbog toga imamo mnogo kalkulacija, upozorenja, ali i nesprovođenja odluka Visokog predstavnika od strane vlasti u Republici Srpskoj. Još uvijek je ta borba u rukavicama i diplomatijom, ali u 2024. godini rukavice bi mogle spasti i početi finalni obračun. Kakav će ishod toga biti, ja ne mogu predvidjeti.

MONITOR: Šmit je skoro kritikovan zbog komentara o proslavi dana RS kao „narodnog veselja“. Da li to pokazuje stav dijela međunarodne zajednice da je obilježavanje 9. januara-inače proglašeno neustavnim 2015. i 2019. od strane Ustavnog suda BiH, događaj folklornog tipa i izraz dominantnog političkog populizma, kojem više ne bi trebalo pridavati preveliku pažnju?

PUHALO: Tu je Visoki predstavnik nemoćan jer u Republici Srpskoj postoji konsenzus oko proslavljanja tog praznika iako je proglašen neustavnim tj. to je kršenje zakona. Postavlja se pitanje ko danas može da sankcioniše ljude koji krše zakon, ako ti isti ljudi upravljaju svim segmentima društva u entitetu i na nivou države. Kao i svaki praznik tu ima mnogo populizma, kiča, mitova i po tome se ne razlikujemo od proslava u drugim zemljama. Bošnjački političari očekuju da Visoki predstavnik nešto učini, jer su nemoćni da bilo šta preduzmu, a istovremeno su u vlasti sa SNSD-om. Imamo neku pat poziciju i ne vidim da će se ona skorije riješiti.

MONITOR: Dodik za UK kaže da je to  „zarđala, oronula imperija “, a tvrdi da bi volio da se „podiči“ najboljim odnosima sa Amerikom. Prije toga je izjavio da bi otcijepio RS ako bi Donald Tramp ponovo postao predsjednik SAD. Ima li Dodik razumljivu spoljnu politiku sem odnosa prema Rusiji, Mađarskoj i naravno, Srbiji?

PUHALO: Dodik čeka i nada se da će na izborima ove godine u EU i pojedinim zemljama EU kao i u SAD, pobijediti njegova opcija. A to znači-evropska desnica i Tramp i da će to olakšati njegovu poziciju u svijetu. Trenutno on nema mnogo prijatelja u svijetu, mada nas čitavo vrijeme uvjerava kako nikad bolje Republika Srpska nije stajala na spoljnopolitičkom planu. U Banja Luku relativno često dolaze desničari iz raznih zemalja EU, baš kao što se svake godine oni sastaju u Budimpešti kod Orbana. Graditi spoljnu politiku na faktorima nad kojima ti nemaš kontrolu i s nadom da će oni da rade za tebe, jeste opasno i neodgovorno. Ipak, budimo realni, Srbija je mnogo važniji igrač u regionu i Vučić je trenutno mnogo važniji igrač za Republiku Srpsku od Dodika.

MONITOR: Nedavno su uhapšeni predsjednik Suda BiH, Ranko Debevec i bivši direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH, Osman Mehmedagić, pod sumnjom za zloupotrebu položaja. Sumnjiče se da su nezakonito prisluškivali sudije Suda BiH i zaposlene u Tužilaštvu BiH. Da li se, po Vašim saznanjima, radi o sprovođenju pravde u smislu da „niko nije nedodirljiv“ ili o nečemu drugom?

PUHALO: Mislim da su to koraci ka stvaranju klime za nesmetan rad Tužilaštava i Suda BiH i da je to poruka da nema nedodirljivih tj. da je ovo samo stepenica ka procesuiranju naših Sanadera. Da li ćemo u tome uspjeti zavisi prije svega od odlučnosti međunarodne zajednice, čitajte: SAD, da to istjeraju do kraja, jer će opstrukcije biti velike-jer su domaći političari izbušili pravosudne institucije i teško je očekivati da su one same sposobne da privedu pravdi domaće političare.

MONITOR: Dodikov SNSD dobro sarađuje sa HDZ i Trojkom, sudeći prema pismu koje je predsjednica Savjeta ministara BiH, Borjana Krišto, uputila predsjedniku Savjeta EU, Šarlu Mišelu, o uspjesima njene vlade u ispunjavanju agende EU. Kada se o Predsjedništvu BiH radi, tu je produktivnost daleko manja. Kako ocjenjujete rad Predsjedništva i Savjeta ministara BiH?

PUHALO: Mislim da sam na ovo pitanje već ranije odgovorio, ali da parafraziram onog vojnika JNA iz 90-ih godina: Mi kao želimo u EU, a EU se kao raduje našem dolasku.

MONITOR: I u Beogradu je slavljen 9. januar. Obilježen je vatrometom u Beogradu na vodi, a  RTS je direktno prenosila svečanost u Banja Luci kojoj je prethodilo činodjejstvovanje Patrijarha Porfirija…No, posebno se istakao doktor Branimir Nestorović- od skoro važna osoba u političkom odlučivanju u Srbiji – koji je u Banja Luci izjavio da se zalaže za ujedinjenje „srpskih zemalja“. Da li je zvanični Beograd iskoristio RS da naglasi svoj uticaj na Srbe u regionu?

PUHALO: Srbija, kao ni Hrvatska, nikada se nije odrekla svoga uticaja u Bosni i Hercegovini, niti će se odreći. To nije ništa novo, niti neuobičajeno. Srbija želi da ima uticaj u BiH, jer nema uticaj na Kosovu, i na taj način sebe predstavi kao važnog igrača u regionu, od kojeg zavisi stabilnost Balkana. Sve se to pravda specijalnim i paralelnim vezama na koje Republika Srpska i Srbija imaju pravo. Čini mi se da se trenutna strategija Srba zasniva na geslu-što više Srbije, a što manje Bosne u Republici Srpskoj, s nadom da će to jednog dana rezultirati mirnom disolucijom nefunkcionalne Bosne i Hercegovine. Otuda svi ti desničarski frikovi (Miša Vacić, Milica Zavetnica, Nestorović i ….) u Banja Luci, jer danas se Republika Srpska smatra srpskijom od same Srbije.

MONITOR: Zapaženo je  glasanje Srba iz RS na izborima u Srbiji. Mnogi iz RS imaju državljanstvo Srbije pa mogu glasati na parlamentarnim  izborima ali ne i na lokalnim.  Opozicija smatra da su glasači iz RS prijavljivani na lažna prebivališta u Beogradu u velikom broju odlučili rezultat beogradskih izbora. Među njima su i Dodik, Jelena Trivić, Nenad Nešić…Da li je moguće u BiH postaviti pitanje njihove zakonske odgovornosti jer ne mogu, istovremeno, imati prebivališta u dvije države?

PUHALO: Prije svega lažna prebivališta nisu problem građana Republike Srpske, već opozicije u Srbiji. Prosječan stanovnik Republike Srpske glasanje u Srbiji vidi kao patriotski čin, a ne kršenje zakona. Pošto Drina nije granica, već „kičma srpstva“, oni nemaju dva prebivališta već šalju poruku da smo mi jedan narod i da je to naš politički cilj. Otuda i to javno eksponiranje političara iz Republike Srpske tokom izbora u Srbiji. Na taj način oni se dodvoravaju građanima Republike Srpske i to je prije svega politička poruka. Naravno da niko neće odgovarati za tako nešto u Bosni i Hercegovini, jer ko će dići optužnicu protiv ministra bezbjednosti BiH, Nenada Nešića, koji je glasao u Novom Sadu. Kod nas se ne odgovara ni za veći kriminal i propuste, a kamoli za fiktivno prebivalište u Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo