Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

na

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

MONITOR: Milorad Dodik ne prestaje sa svojom politikom provokacija i obećanja otcjepljenja RS od Bosne i Hercegovine. Ponovio je da će, ukoliko Visoki predstavnik Kristijan Šmit nametne zakon o državnoj imovini, to biti znak za otpočinjanje otcjepljenja. Koliko su te prijetnje zaista ozbiljne, posebno jer Dodik samostalnost RS pominje godinama?

PUHALO: Može Dodik proglasiti da smo nezavisni i šta onda. Ništa. Priznaće ga Rusija, one fantomske zemlje oko Rusije i malo ko drugi. Nemamo mi resurse da bismo bili nezavisni, a nisam siguran da su stanovnici Republike Srpske spremi da trpe posledice te nezavisnosti. Ono što on radi dobro je ispitivanje granica do kojih može ići i kada vidi da je blizu crvene linije, on se curikne. Na taj način on testira međunarodnu zajednicu i njenu odlučnost da štiti Bosnu i Hercegovinu. Njegova taktika nije radikalna, on igra dugoročno i nije mu cilj rat, već permanetna nestabilnost koja treba sa dovede do zamora svih čuvara BiH i da pokaže da je ova država besmislena. Da bi to mogao da radi, mora da ima sve poluge vlasti u rukama, od državnog nivoa, do mjesne zajednice. Zato i pobjeđuje na svim izborima. Doduše, pobjede na izborima ga čuvaju da ne završi u zatvoru i to je možda i mnogo veći motiv za kreiranje nestabilnosti od same nezavisnosti Republike Srpske.

MONITOR: Intervencijom Šmita konačno je Federacija BiH dobila Vladu. Očigledno nezadovoljan podjelom izvršne vlasti u kojoj nije i SDA, njen predsjednik Bakir Izetbegović je nedavno izjavio da međunarodna zajednica radi na štetu malih naroda na Balkanu – Bošnjaka, Crnogoraca i Kosovara, a da bi udovoljila apetitima Srba i Hrvata. Koliko je tu ipak važan faktor i politika koju vode SDA i Izetbegović?

PUHALO: U ovom trenutku SDA ima mnogo većih problema od očuvanja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Skoro svakodnevno imamo hapšenja njihovih funkcionera zbog kriminala i korupcije. Neki članovi ih napuštaju, a čini mi se da je sve više nezadovoljnih članova partije koji traže promjene. Supruga lidera SDA Bakira izetbegovića, takođe visokopozicionirana u SDA, ostala je bez magisterija, doktorata i profesure na Univerzitetu i sasvim je jasno da ova partija nikad nije lošije stajala među Bošnjacima. S druge strane, svjesni da gube vlast oni, su „zajahali“ priču o Srpskom svetu, želeći da sebe pokažu kao jedine zaštitnike Bošnjaka u regionu.

MONITOR: Iako spoljnu politiku BiH vodi Predsjedništvo BiH, Dodik smatra da RS ima pravo na svoju „autentičnu“ spoljnu politiku, pa je i članica Predsjedništva Željka Cvijanović odbila da učestvuje na samitu Savjeta Evrope na Islandu. Kako se uopše može imati spoljna politika u takvim unutarpolitičkim prilikama i etnički paritetnim institucijama?

PUHALO: Pitanje spoljne politike u Bosni i Hercegovini je prilično šizofreno i nisam siguran da li imamo jednu spoljnu politiku ili Srbi, Hrvati i Bošnjaci vode svoje spoljne politike. Tako imamo slučajeve da ambasadori ne slušaju direktive Ministarstva inostranih poslova i rade neke stvari na svoju ruku. Takođe, ne znamo ko su nam saveznici i šta su nam prioriteti, što se najbolje može vidjeti po pitanju agresije Rusije na Ukrajinu i pristupanju NATO savezu. I nije problem samo trodjelna inostrana politika, kod nas je mnogo toga podijeljeno na tri i suprotstavljeno, pa se narod dovija da opstane kako zna i umije.

MONITOR: Kristijan Šmit je u majskom izvještaju Savetu bezbjednosti UN o situaciji u BiH, predstavio i niz zabrinjavajućih činjenica, insistirajući na važnosti brze uspostave vlasti koja bi djelovala u pravcu integracijskih procesa. Koliko je to moguće, s obzirom na malu brojnost političkih snaga kojima je zajednička građanski uređena država, na prvom mjestu?

PUHALO: U principu mi trenutno u BiH imamo vlast na državnom nivou, entitetima i najvećem broju kantona. O koalicijama u tim vlastima ne želim da pričam, jer to vaš čitalac ne može da razumije. Principi nisu važni, nije važna ni ideologija, sve se svede na matematiku tj. ko će namaknuti većinu. Kada se to desi, imate vlast, ali nikad niste sigurni koliko će ona da traje, zbog preletača ili ličnih animoziteta i interesa. I to nije od juče i na to smo navikli. Možemo reći da je u Bosni i Hercegovini stanje redovno.

 

Političari iz RS se dodvoruju Vučiću jer ima moć

MONITOR: Povodom  tragičnih događaja u Beogradu, održani su protesti „Srbija protiv nasilja“, a vlast je zakazala svoje demonstracije za 26. maj. Na njih će doći ne samo pristalice politike koju vodi Aleksandar Vučić iz Srbije, već i iz Republike Srpske – i sa strane vlasti i sa strane opozicije u RS. Da li se to može smatrati i miješanjem u unutrašnje stvari Srbije?

PUHALO: To nije mješanje u unutrašnje stvari Srbije, to je uvlačenje u guzicu Aleksandru Vučiću, ne zato što ga vole ili poštuju već zato što ima moć. Da to nije dozvolio Aleksandar Vučić, to ne bi radili političari u Republici Srpskoj. Kad Vučić ne bude više na vlasti i naši političari će ga zaboraviti, kao što su zaboravili Koštunicu, Tadića ili Nikolića. Takođe, političarima iz Republike Srpske je važno da pokažu da su dobri sa Aleksandrom Vučićem i zbog toga ako jedan krene, moraju svi ići, jer to je dokaz njihovog ispravnog patriotizma tj. srpstva. I Vučić će imati koristi od toga jer će pokazati da on brine o vaskolikom srpstvu ne samo u Srbiji, već i u Crnoj Gori i BiH. Odlazak na miting političara iz RS je kao kada pijete one lijekove na bazi bilja, ne može da šteti, a ako bude od koristi to je odlično.

 

Dodik prkoseći Zapadu daje sebi na važnosti, više nego što je važan Rusiji

MONITOR: Najnovija vijest koja se tiče spoljne politike BiH, odlazak je Milorada Dodika u Moskvu i njegov susret sa Vladimirom Putinom. Hoće li to uticati na međunarodni položaj BiH, na njene aspiracije da kao kandidatkinja za ulazak u EU počne pristupne pregovore?

PUHALO: To pokazuje da imamo kontinuitet dosadašnje politike i Dodika i Rusije i ne mislim da je to nešto novo. Jedino je značaj ovog, još jednog u nizu njihovih susreta, sada pojačan zbog agresije Rusije na Ukrajinu i očekivanja Evropske unije i SAD…

Tako da ovo što se dogodilo ovih dana u Moskvi nije od juče. Dodik je često tamo, a pogotovo pred izbore. On sada ovom najnovijom posjetom prkosi Zapadu, provocira i daje sebi na važnosti, više nego što je zaista važan Rusiji. Tako da je i ova najnovija posjeta Rusiji samo još jedan kamenčić u mozaiku odnosa Dodika prema Moskvi. Već sam objasnio da BiH nema diplomatiju i da to stanje traje odavno. Ovo je najnoviji u nizu primjera za to, a razliku čini ono što se na međunarodnom planu dešava zbog rata u Ukrajini. Što se tiče napredovanja BiH ka Evropskoj uniji, ja mislim da mi, u stvari, iskreno ne želimo u EU, a nisam siguran ni da EU želi nas…

 

Političarima nije stalo da BiH postane pristojna država jer bi mnogi završili u zatvoru

MONITOR: Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji nedavno je u Sarajevu rekao da neće biti gledanja kroz prste ni BiH niti drugim zemljama kandidatkinjama. Može li BiH bez pritisaka i Bonskih ovlašćenja Visokog predstavnika ispuniti očekivanja Brisela?

PUHALO: Mislim da domaćim političarima i nije stalo da Bosne i Hercegovina postane pristojna država, a onda i dio Evropske unije. To bi značilo da bi mnogi od njih završili u zatvoru. Ni Evropskoj uniji nije nešto stalo do Bosne i Hercegovine i sad imamo situaciju da mi kao želimo u EU, a oni bi nas kao primili ako ispunimo neke uslove. Običan narod baš briga za sve to. Visoki predstavnik je priča za sebe, jer njegove odluke se ignorišu u Republici Srpskoj, Bošnjaci su bijesni na njega zbog nametanja rješenja za formiranje vlasti u Federaciji BiH, jedino ga Hrvati u ovom trenutku poštuju i vole.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo