Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti

Objavljeno prije

na

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

 

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

MONITOR: Da li je država zaista nemoćna pred „grupama građana“ koje od Šavnika, preko Andrijevice, do Budve fizičkom silom određuju dinamiku političkih događaja?

KOPRIVICA: Organizovana država, izgrađena od institucija sa integritetom i poštenih ljudi nikad nije nemoćna pred kriminalnim, ekstremističkim, niti bilo kojim sličnim grupama. Ali, mi smo u posljednjih 30-ak godina bezbroj puta svjedočili da državnička vizija naših političara traje dok ne bude ugrožen njihov partijski ili ekonomski interes. Tada prestaje državništvo i počinje kompromis sa suštinskim vrijednostima jedne demokratske zajednice. Ishod je jasan – zato smo ovdje gdje jesmo.

Te grupe građana zapravo su produžena ruka vlasti, njihova partijska milicija (prilično poznata pojava, zar ne) kojim oni žele voditi sivu zonu politike, nasliljem i podrivanjem demokratije. Još ako imamo, kao u slučaju Budve, veoma površan pristup policije i tužilaštva, igranje sa prekršajima i kaznama od 300 eura za one koji su organizovano i nasilno spriječili formiranje vlasti izabrane na izborima, onda je krug potpun i zatvoren. Zato imamo ljude na ulicama i zato ćemo ih imati sve više. Kad institucije ne rade, ulica je alternativa!

MONITOR: Možemo li ovakvo stanje crnogorskog parlamentarizma smjestiti u neki od poznatih/već viđenih političkih modela?

KOPRIVICA: Vaši čitaoci i čitateljke vjerovatno dobro znaju da sistemi u kojima funkcionišu partijske milicije kroz organizovanje zabrinutih građana koji najčešće svoje vrijednosti brane pod maskama, bezbolnim palicama ili utjerivanjem straha. Ako smo zaista krenuli tim putem, a nadam se da nijesmo, čeka nas veoma neizvjesna budućnost. Nadam se da smo takvo vođenje politike i pojave i rutuale koji ga prate zauvijek ostavili u prošlosti.

MONITOR: Kako se to liječi ili smo, baš ovako, na pravom evropskom putu?

KOPRIVICA: U demokratskim društvima lijek je ugrađen u sistem – odgovorne i jake institucije. Kod nas taj lijek ne postoji pa će “liječenje” biti bolan i neizvjestan proces. Niti imamo hrabre donosioce odluka niti imamo odgovorne političke elite.

Dok čekamo da se pojavi potpuno nova politička snaga, ona kojoj ideal nije uklapanje u partitokratske obrasce i ona koja ima hrabrosti da donese potrebne odluke po cijenu da izgubi naredne izbore, vjerujem da će se taj lijek sve više tražiti u građanskom aktivizmu i stvaranju kakvog takvog pritiska na vlast.

Iako je svima jasno da nam Evropska unija gleda kroz prste sa željom da omogući da iskoristimo jedinstvenu priliku koja nam se ukazala, vjerujem da i kod njih postoji nešto što se zove crvena linija i da neće dozvoliti pravljenju kompromisa sa osnovnim demokratskim vrijednostima.

MONITOR: Kako se vlast hvali sposobnošću da preduprijedi, odnosno spriječi, nepoželjne odluke Ustavnog suda, ko nas čuva od njihove samovolje i zloupotreba?

KOPRIVICA: Iako smo pozdravili kompletiranje Ustavnog suda i tada nam je bilo jasno da nećemo dobiti sud kakav želimo. I tako će biti sa svakom institucijom koja ostane pod kontrolom partitokratije.

Sada je potpuno jasno da ova institucija nije napravila očekivane promjene niti u kvalitativnom smislu, niti u povećanju transparentnosti rada i nezavisnosti djelovanja. Ne postoje iskoraci koji bi ovaj sastav razlikovali od prethodnog.

Ovo je omogućilo političarima da nastave višedecenijsku kombinatoriku sa Ustavnim sudom, sa ciljem da ga suptilno drže pod kontrolom, a možda i da ga dovedu do nove blokade. A kad se to desi prva meta će biti izborni proces, što bi imalo takve posljedice po demokratsko društvo da niko dobronamjeran ne bi želio ni da zamisli a kamoli doživi.

U tom smislu, vjerujem da je reakcija opozicije na posljednju igru vlasti sa Ustavnim sudom i opravdana i neopohodna. Nadam se da će vlast imati dovoljno pameti da se ovdje zaustavi i da proces vrati na početak jer nas u suprotnom ne čeka ništa dobro na ovom polju.

MONITOR: Kako, u postojećem kontekstu, gledate na dugo najavljivanu i nužnu reformu izbornog zakonodavstva?

KOPRIVICA: Ako je ranije opozicija bez presudno značajnog razloga blokirala rad na izbornoj reformi, sada zaista ima razlog za to. Jer je problem direktno povezan i sa izborima. Međutim, paradoks je da ova akcija opozicije ide na ruku većini vladajućih partija koje žele da se izborna reforma ne desi.

Podsjećam da je važeće izborno zakonodavstvo iz vremena DPS-a i da je skrojeno na taj način da favorizuje one koje su na vlasti. To zakonodavstvo je i plod partitokratije i različite vrste blokada su moguće dok god partije sude utakmicu u kojoj same igraju. Vlast će pokušati iskoristiti neučestvovanje opozicije u Odboru za izborno zakonodavstvo da reformu radi sama ili da je izmjesti iz parlamenta, što je uvod u haos koji treba izbjeći.

Zbog ovoga je potrebno hitno pokrenuti dijalog, riještiti problem sa sudijom Ustavnog suda  i nastaviti reformu. Ovoga puta (za razliku od prethodne godine) posvećeno, energično i iskreno. Ukoliko se naredni izborni ciklus dogodi po ovim zakonima to će biti strateški poraz opozicije i nadam se da su oni toga svjesni.

MONITOR: Alibi „da se ne vrati DPS“ postaje opšte mjesto. Čega se to plaše njihovi nasljednici na vlasti?

KOPRIVICA: Aktuelna vlast se plaši da izgubi trenutne pozicije koje, za većinu aktera, predstavljaju svrhu života. A kad je tako oni će uraditi sve da to spriječe i, kao što vidimo, neće birati metode. Jedna od tih metoda je bjesomučno širenje mantre o povratku DPS-a.

Eventualni povratak DPS-a zaista nije bez rizika koji se prije svega odnosi na to da onaj manji, anahroni dio te partije, preuzme kontrolu nad političkim i društvenim procesima. Da li će se to desiti u ovom trenutku ne možemo znati, jer ne znamo na koji će se način ponašati sadašnje rukovodstvo DPS-a ako bude u prilici da donosi odluke iz pozicije vlasti.

No, vidimo  da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita.

MONITOR: Šta je bilo sa obećanim sistemskim promjenama?

KOPRIVICA: Vjerujem da je zamjena vlasti donijela više slobode i potrebe da se u javnom prostoru izražavaju sopstveni stavovi i da to jeste važan proces, makar on dominantno dolazio i od onih koji se bore da se vrate na vlast. Takođe, vjerujem da je dio kriminalnih grupa koje su gotovo nesmetano funkcionisale prije smjene vlasti došao pod udar zakona. Da li će pod taj udar doći kriminalne grupe bliske novoj vlasti i korupcija koja se dešavala nakon zamjene ostaje da se vidi. U tome tužilaštvo tek treba da se dokaže.

Izuzev ovoga, nema puno promjena. Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti.

 

Podrška studentima dok god su akcije usmjerene javnom interesu

MONITOR: Kako gledate na studentske proteste započete nakon prvojanuarskog masovnog ubistva na Cetinju?

KOPRIVICA: Grupa mladih ljudi, studenata i studentkinja pokrenula je proces koji je vrijedan pažnje i podrške. Čestitke za hrabrost i želju da se kroz poštenu pobunu stvari mijenjaju na bolje.

Dio vlasti je na to reagovao na najgori mogući način: počeli su da zastrašuju te mlade ljude i da im lijepe etikete. Ovo je naravno samo povećalo nagomilani bijes, pa se umjesto smirivanja desilo potpuno suprotno – studenti su dobili podršku od većine progresivnih aktera u društvu.

Tu su neke političke i druge strukture vidjele priliku da prave profit na pozitivnoj energiji, pa se na razne načine pokušavaju “prikačiti” na tu poštenu namjeru i borbu. Nadam se da će studenti znati da se tome odupru.

Ono što bih ja volio da vidim na protestima jeste više inventivnosti i vođenja procesa na neki moderniji način, prilagođen njihovim godinama i vremenu u kome živimo. Ako mi je dozvoljena kritika, želim reći da je skupljanje potpisa podrške prilično, kako to njihova generacija kaže, bumerski instrument, koji je možda bio moderan 1968., a danas sigurno nije. Veliki broj ljudi nije potpisao te podrške zbog različitih razloga i brzopletosti u formulacijama, ali je dobro da je podrška veća od one koja je predstavljena javnosti. Mislim da nije bila neophodna ni podrška novinara formulisana na ovaj način jer novinari, bez obzira na to koga intimno podržavaju, imaju specifičnu ulogu u ovakvim procesima – oni moraju postavljati pitanja i Vladi i studentima, jednako profesionalno i objektivno jer je to suština njihovog posla.

Kako bilo, vjerujem da će ekipa koja vodi proteste u hodu sticati iskustvo i organizovati korisne građanske akcije. Zato zavrjeđuju podršku CDT-a i nju će imati dok god njihove akcije budu usmjerene ka javnom interesu i demokratskom razvoju našeg društva.

  Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam

 


MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?

JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.

MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova  Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?

JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto.  Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

 

 

MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo  śutra?

MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.

Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.

Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.

MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.

MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…

MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.

MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to,  bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.

A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.

Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.

MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.  

MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.

MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo  śutra.

MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.

Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.

MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?

MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.

Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.

MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?

MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.

Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je –  ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.

Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.

Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.

I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.

MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?

MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo