Povežite se sa nama

Izdvojeno

DRAGICA GARA ABRAMOVIĆ, SVJEDOK POSLJEDNJE URE LJUBA ČUPIĆA: Decenijama prala i kitila herojev grob

Objavljeno prije

na

 Dragica Gara Abramović je kao dijete prisustvovala suđenju Ljubu Čupiću i Joki Baletić u zgradi nekadašnjeg nikšićkog pozorišta. Poslije je , napolju,  sa ostalom djecom, prišla  italijanskim vojnicima koji su čekali ispred zgrade pozorista da sprovedu osuđene. ,,Nisu nas micali“,  sjeća se danas. Dobro pamti taj 6. maj 1942. godine kada je Ljubo, korzoom, u lancima, poveden prema starom groblju i kod crkve Svetih apostola strijeljan

 

Vruće je, kako to biva u julu u Podgorici,  ali soba je rashlađena, a sladoled prijatno osvježava. Razgovaramo sa Dragicom Garom Abramović u stanu njene ćerke. Ona je posljednji svjedok,  posljednje ure, narodnog heroja Čedomira Ljuba Čupića. Čuva isječke iz novina i knjige u kojima je pominjana. Pokazuje stare fotografije. Ovdje je i slika sa njenim likom, ulje na platnu, koju je dobila na poklon,  kao zaslužni građanin Nikšića. „K'o da sam ja nešto Nikšić zadužila“, čudi se Gara. I  dodaje: „Možda samo time što sam se brinula o Ljubovom grobu. Plakala ( prala prim.op) ga i kitila decenijama. I onda, kada su  Ljuba Čupića bili zaboravili.“

Dragica Gara Abramović je rođena u Nikšiću, u Staroj varoši 1934. Još je dijete, kad  iz razgovora najstarijeg brata Tala i sestrične Dare Čokorilo, shvata da je ustanak u Crnoj Gori, počeo. Drugi brat Luka, već je sa partizanima. On je jedan od brojnih iz ovog kraja, koji se vratiti neće. Gara ih sve zna i  sve ih pamti. Đokan, Martinovići, Kojaševići, Čokorila, Cicovići, Jovovići… Mladi Crnogorci i Crnogorke koji nisu priznavali ni vjerske ni nacionalne razlike… Ljubo Čupić bio je jedan od njih.

Porodica Ljuba Čupića porijeklom je iz sela Zagarač kod Nikšića. Ljubo je rođen  u Argentini, ali se, poslije Prvog svjetskog rata, porodica doselila u Nikšić. Ovdje je Ljubo završio gimnaziju, a potom nastavio studije prava na Beogradskom univerzitetu. Tokom studija  pristupio je komunističkom pokretu. Po izbijanju Aprilskog rata,  vraća se u Nikšić. Iz okupiranog grada izašao je u junu 1941. i postao komesar samostalne partizanske čete. Ranjen je i zarobljen  u sukobu sa četnicima, na Žirovnici 1942. Suđenju, koje je održano u zgradi nekadašnjeg nikšićkog pozorišta, prisustvovala je i naša sagovornica. Sudilo se Ljubu Čupiću i Joki Baletić.

„Igrali smo se u Staroj varoši kada je neko dotrčao i rekao da  sprovode Ljuba Čupića na suđenje. Popeli smo se stepenicama na balkon pozorišta kako bismo bolje vidjeli i čuli. U zgradi je puno djece. Odrasli su se, u strahu da ne budu sumnjivi ili prepoznati kao Ljubovi simpatizeri, okupili  u automehaničarskoj radnji preko puta pozorišta. Među njima je i moj otac. U pozorištu je stajao  jedan sto i  za njim su sjedjele četničke sudije. Njih trojica. Sve se desilo za tren. Ljubo je  rekao: ‘Ja sam uradio ono što sam morao uraditi’.   Presuđeno je. Ljubo da se ubije, a Joka Baletić da se objesi“.

Poslije suđenja,  Gara je sa ostalom djecom, prišla italijanskim vojnicima koji su čekali ispred zgrade pozorista da sprovedu osuđene. ,,Nisu nas micali“,  sjeća se. A da li je, kako bilježe Čupićevi biografi, njegov  osmijeh za vječnost  zabilježio zvanični fotograf italijanskih fašista Karlo Ravnić, Gara nije sigurna. To je ona fotografija, ispred koje će Žan Pol Sartr tražiti da ga slikaju, kojoj će se diviti  Đžavarhalal Nehru i njegova ćerka Indira Gandi i koja će se naći po muzejima svijeta…

Gara dobro pamti taj 6. maj 1942. godine kada je Ljubo Čupić, korzom, u lancima, poveden prema starom groblju i kod crkve Svetih apostola strijeljan.

„Hodala sam preko pjace lijevo od Ljuba. Na prozoru, glave zamotane u crnu krpu, stajala je Ljubova majka Stana.Vidjela sam kad je podigao ruke da je pozdravi. To što kažu da je kačket skinuo, nisam vidjela, a mislim da  od lanaca nije ni mogao.U ulici kod Gradskog parka, Joku su poveli desno put Trebjese, a njega put groblja. Pored male crkve u nikšićkom groblju, raka je već bila iskopana. Stao je na tu zemlju i povikao: Živjela sloboda. Osvetite me drugovi. Plotun je opalio, a mi djeca  u strahu smo se razbježali…“, brišući suze priča Gara.

Ratne godine prolazile su u  strahu, ali i u solidarnosti komšiluka. „Nikad niko nije dao svom djetetu da nešto pojede, a da nije dao i komšijskom, ako se tu zateklo. „Davali su i Talijani“, tvrdi Gara. „Davali su bonbone  i puštali nas da jedemo iz kazana u kome je bila pasta i oriz“. U okupiranom gradu djeca su  brzo  stasavala. Lijepili su letke po gradu i prenosili poruke  po zadatku partizanskih ilegalaca. Sjeća se Gara da je i Dari Kojašević, u rukavu, koji je bio stegnut trakom oko ruke, prokrijumčarila  ceduljicu. I Dara je ‘43 strijeljana.

Mir je konačno došao. Pobjeda. Gara ne nastavlja školovanje. Počinje rad u Gradskoj kafani Nikšić. Dijeli dane sa niksićkim boemima, Vitom Nikolićem i Dugom Krivokapićem…, ali i redovno, obilazi grob Ljuba Čupića

,,Na groblje sam počela ići 50-e, kad mi je majka umrla.Vidim Ljubov grob niko ne obilazi, te ja počnem. Godinama, osim mene,  niko dolazio nije. Samo je jednom grupa Galija, održala  koncert na nikšićkom trgu u čast Ljuba Čupića. Koliko je velika ona mermerna ploča na grobu, popalili su svijeće i ostavili crvene karanfile. Lanci su na grobnici 18 godina stajali pokidani. Savez boraca ljutio se jer ih kritikujem, ali nisam mogla da ćutim. Govorili su da nema para da se to popravi…“.

Tek kad su se novinari počeli interesovati za „ženu koja obilazi Ljubov grob“ i  pisati o njoj, sjetili su se, crnogorskog Če Gevare. Mladost Nikšića ponijela je majice sa Ljubovim likom. Prkosni osmijeh inspirisaće Obrada Nenezića za roman  Osmijeh za Mariju Mihajlović. Šobić će pjevati o njemu, a djeca u školama učiti… Na nikšićkom šetalištu vajar Zlatko Glamočanin uradiće sklupturu Ljuba Čupića, visine 2,20 cm po idejnom projektu Mihaila Radojičića.  Heroj na korzou. Spomenik je otvoren  13. 07. 2018.  u prisustvu predsjednika države i više crnogorskih opština, brojnih zvanica  privrednog i društvenog života države i grada, mase  Nikšićanana… Među njima bili su i  članovi porodice Čupić. Ktitor spomenika, preduzetnik  dr Dušan Đurović nazvao je ovaj spomenik simbolom grada…

Dragicu Garu Abramović niko nije pozvao na otvaranje. Došla je sa bratanićem i njegovom porodicom. Iz Podgorice autobusom, pa sa buketom cvijeća prvo do Ljubovog groba, a onda do spomenika.

„I tada sam rekla, a i danas tako mislim,  da je sramota da privatnici Ljubu spomenik podižu, a ne država, ili opština. Stišavali su me. Donijela sam ružu, a onda je Željko Šapurić viknuo da se svi sklone, kako bi me slikao pored spomenika. ‘Pomaknite se’, rekao im je. ‘Gara je jedini svjedok Ljubovog posljednjeg puta’”.

Slike su ostale. Ostale su i zamjerke Gari Abramović što se pored spomenika  nije slikala sa crnogorskom, nego sa dvije crvene, proleterke zastave. „Za ove dvije krv se  prolijevala,  a uz ovu, ruka na srce, a druga u džep. Eto zašto“.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO 
Foto:  Željko ŠAPURIĆ

Komentari

FOKUS

NAŠA TOTALNA DEMOKRATIJA: Svi sa svima, svi protiv svih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško je predvidjeti ishod kombinatorike ko bi mogao činiti novu vladu, nakon masovne političke neprincipijelnosti, i domaćih igrača i stranih faktora. Sigurno je tek da je šansa iz avgusta 2020. godine, nakon pada DPS-a, da se ovo društvo istinski reformiše, izgubljena. Treba stvoriti novu

 

Nakon 100 dana manjinske Vlade, raspravlja se o njenom – kraju. Sljedeće sedmice, u petak,19. avgusta, održaće se sjednica parlamenta na kojoj će se glasati o Inicijativi za izglasavanje nepovjerenja vladi, koju su, nakon što je premijer Abazović potpisao Temeljni ugovor sa SPC, podnijeli – Demokratska partija socijalista, Socijaldemokratska partija, Liberalna partija i Socijademokrate. Da bi inicijativa bila prihvaćena, potpisnicima nedostaje još pet glasova u parlamentu. Oči su trenutno uprte u Demokratsku Crnu Goru. Ta partija je prošle sedmice, iako je donedavno tvrdo zastupala stav da sa DPS-om neće donositi krupne odluke, saopštila da će se o tom pitanju izjasniti za „deset dana“, uz komentare koji bi se mogli tumačiti i kao mogućnost da sljedećeg petka podignu ruke za izglasavanje nepovjerenja Abazovićevoj vladi.

Šta će se dogoditi 19. avgusta, nije izvjesno. Posebno što se trenutno, za razliku od atmosfere u vrijeme izglasavanja nepovjerenja vladi Zdravka Krivokapića u februaru ove godine, gotovo i ne razgovara o rješenjima izlaska iz ko zna koje po redu ovdašnje političke krize. Pitanja se nižu: šta će se dogoditi ako se izglasa nepovjerenje Abazovićevoj vladi? Čekaju li nas izbori ili nova vlada? Ukoliko je rješenje nova vlada, ko će je voditi, a ko činiti? Ko će joj dati podršku? Umjesto dijaloga i razgovora o tim pitanjima, politika se svela na bezbroj političkih izjava i saopštenja koja govore – svi protiv svih. Ali, za razliku od prethodnog perioda, i  – svi bi mogli sa svima zarad  vlasti. Principijelnost je, sve u svemu, postala odloženi teret u borbi za moć.

Jedini koji je za sada predložio model u slučaju pada vlade je Demokratski front. Oni se zalažu za tehničku vladu koju bi činili pobjednici avgustovskih izbora.

„Prvenstveno smo se obratili Abazoviću i potpredsjedniku Vlade Vladimiru Jokoviću da bi dobro bilo resetovati prethodnu većinu, vratiti stvari na narodnu volju naroda od 30. avgusta 2020. godine – saopštio je nedavno lider DF Andrija Mandić. Kazao je da smatra da je dao „poštenu ponudu”.

Ponuda nije naišla na reakciju. „Ako se ne izjasne, prepustićemo ih njihovoj sudbini“, saopštili su iz DF-a. Potom je Joković kazao da će o ponudi DF odlučivti partijski organi Socijalističke narodne partije (SNP), dodajući da su u oni načelno otvoreni za saradnju sa svima koji će raditi na ispunjenju njihovih prioriteta. SNP odluku još nije donio, a Abazović se tim povodom nije oglašavao.

Problem DF-a je to što ih Zapad ne vidi kao partnere. Svojevremeno je visoki američki zvaničnik Gabrijel Eskobar saopštio da „DF nije partner i blokira put u EU”. Slično je ponovio i sada tvrdnjom da će SAD podržati svaku vladu koja podržava EU i NATO. Zbog toga očito opcija koju ovaj politički savez predlaže nije scenario koji će se ozbiljnije razmatrati. Uz to,  u okviru DF postoje krupne programske razlike a koliko se zna i ozbiljne razlike i unutar Pokreta za promjene.

Upravo zbog podrške Zapada, pažnju javnosti skrenuo je sastanak lidera Demokrata Alekse Bečića i specijalnog izaslanika EU Miroslava Lajčaka u Bratislavi.

„Naš spoljnopolitički kurs je kurs naših evropskih susjeda i evropskih prijatelja“ – kazao je Bečić u razgovoru sa Lajčakom. Lider Demokrata tako je poslao poruku da Zapad treba, za razliku od DF-a, da ih vidi kao „partnere”. Demokrate i DF približili su u oktobru prošle godine interesi SPC, kada je ustoličenje mitropolita Joanikija postalo pitanje važnije od svih drugih. Pošto je Abazovićeva Vlada potpisala Temeljni ugovor sa SPC, Demokrate sada imaju ležerniju poziciju u komplikovanoj političkoj domaćoj kalkulaciji pod nadzorom Zapada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAKON POTPSIVANJA TEMELJNOG UGOVORA, NE PRESTAJE ZAPALJIVA RETORIKA: SPC i DPS opet o patriotama i izdajnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispada da jedino ljubav prema Putinu i Rusiji ponovo može spojiti dva zavađena bloka u Crnoj Gori. DPS i Đukanović su „novu evropsku Crnu Goru“ gradili po Putinovim standardima i sistemima vrijednosti dok SPC-u nikada nije smetao model takvog surovog društva dok god su crkveni interesi bili zaštićeni i glavni arhijereji finansijski namireni

 

Uzalud se nadao dio javnosti i političke scene da će potpis na Temeljni ugovor (TU) između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Vlade Crne Gore umiriti retoričke strasti, makar kada je crkva u pitanju, koja je dobila skoro sve što je tražila uključujući i priznanje da SPC navodno postoji osam vijekova. DPS i satelitske partije su, kako su ranije najavili, pokrenule proceduru izglasavanja nepovjerenja Vladi u Skupštini Crne Gore i obećale da će kad oni dođu na vlast odmah staviti van snage potpisani dokument. Crnogorski predsjednik i lider Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović je u autorskom tekstu naglasio da oni koji su podržali TU su zapravo za „srednjevjekovnu, teokratsku državu“ koja je dobrim dijelom slična njegovom feudalnom konceptu države, samo bez popova i sa njim kao apsolutnim vladarem.

Na Cetinju su priređeni hepeninzi kačenja crnogorskih zastava na ograde Cetinjskog manastira, Vlaške crkve i Crkve Sv. Jovana u Bajicama uz noćnu digitalnu video projekciju zastave na apsidi manastira. Povod je bio navodno skidanje državne zastave i bacanje na zemlju od strane monahinje S.S. sa ograde manastira, na koji je zastava bila improvizirano zakačena. Na objavljenom video snimku se ne vidi da je monahinja bacila zastavu već je samo skinula i smotala. Policija je, reagujući po prijavi građana o skrnavljenju zastave, podnijela krivičnu prijavu protiv monahinje „za povredu ugleda Crne Gore“ a radnje gonjenja je potom preuzeo osnovni tužilac na Cetinju. Sredinom jula je ministar vanjski Ranko Krivokapić na otvaranju manifestacije 540 godina od osnivanja grada izjavio da će zastava Crnojevića biti vraćena i na manastir na kom se od prvog dana vijorila.

Potpisivanje TU je prokomentarisao i poglavar kanonski nepriznate Crnogorske crkve (CPC) Mihailo nazvavši ga „ciganski posao“. Tim je  izazvavo reagovanja  romskih udruženja koja su ga optužila za diskriminaciju i omalovažavanje romske zajednice.  Izvinjenje episkopa Mihaila nije uslijedilo. Nadležni se nijesu oglašavali.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo