Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGINJA VUKSANOVIĆ, POSLANICA SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE: Neću se kandidovati za premijerku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana ste meta Informera, tabloida konektovanog na vlast. Ta novina tvrdi da premijer nije znao za hapšenja u Budvi, a da vi jeste, uz TV Vijesti i vrh vaše stranke. Kako vam se čini ta teza?
VUKSANOVIĆ: Ne čitam pomenute novine. Ali, ako je jedna takva informacija (dezinformacija) dospjela u javnost, onda se ovdje prije svega radi o anti EU i anti NATO propagandi, koja je u više navrata uspjela da Crnu Goru iskompromituje na relevantnim međunarodnim adresama. Čak je i zajednički parlamentarni odbor Crne Gore i EU uputio najoštrije osude zbog harange koja se sa te adrese vodi protiv progresivnih političara i istaknutih NVO predstavnika. Sjećamo se da su na tapetu bili i diplomatski predstavnici najuticajnijih zemalja EU i NATO i čitav jedan narod koji je grubo izvrijeđan.

Izgleda da tvorcima i beneficijarima pomenutih novina, sve to mnogo i ne smeta, pa se nastavlja urušavanje i obezvrjeđivanje profesionalnih i etičkih standarda koji treba da budu temeljni principi novinarske profesije. U tom konteksu tumačim i posljednje tzv. teze, odnosno najobičnije izmišljotine vezano za hapšenja u Budvi.

MONITOR: To dođe kao nastavak one premijerove teze o „parlamentarnoj diktaturi”, zbog koje ste takođe bili kritikovani od strane vrha DPS-a, jer ste je javno ismijali.
VUKSANOVIĆ: Više puta smo i kroz stavove partije ukazivali na neodrživost i besmislenost teze o ,,parlamentarnoj diktaturi”. Skupština Crne Gore je postala institucija u kojoj se vodi ozbiljna debata o pravcima političkog i ekonomskog razvoja Crne Gore. Zato su i sve češće pohvale na račun jačanja kapaciteta i uloge parlamenta, koje dobijamo od naših evropskih partnera.

SDP smatra da važan doprinos parlamentarnim debatama mogu da daju kompetentni predstavnici opozicije i uvijek smo spremni da njihove argumente saslušamo i prihvatimo ukoliko ocijenimo da su u interesu građana. Parlament donosi zakone da bi štitio državu i građane od samovolje bilo koje institucije ili pojedinca. Ne vidim svrhu postojanja parlamenta đe nema žive debate i dijaloga i đe treba da izigravamo običnu glasačku mašineriju. Nijedan parlamentarac sa integitetom neće pristati na takvu ulogu. Ovo govorim kao funkcioner partije koja participira u Vladi, čiji su ministri takođe predlagali niz zakonskih tekstova, tako da je ovo principijelan stav, a ne odnos prema DPS ili bilo kome personalno.

MONITOR: Meta režimskih medija postali ste još ljetos kada ste se u parlamentu usprotivili kontorverznim projektima Vlade, od zakupa Mamule, do Kraljičine plaže i Svetog Stefana. Iz DPS su vas optužili da ste vi krivac za izgubljenje stotine miliona eura investicija i stotine radnih mjesta koja neće biti otvorena. Po vama radilo se o sprečavanju štete po Crnu Goru?
VUKSANOVIĆ: Javnim funkcionerima je posao da štite državni interes, Ustav i zakon, jer su nas birali građani, a ne bilo ko sa strane, uz dužno poštovanje i dobrodošlicu svima koji hoće legalno da posluju i poštuju ovu zemlju i njene zakone.

Što se tiče optužbi-već viđeno. SDP je sa istih i sličnih adresa bila krivac za mnogo šta u Crnoj Gori. Ranije je to bila krivica što nijesmo bili dio Miloševićevog projekta rušenja zajedničke nam domovine, što nijesmo pozivali u Rat za mir, što smo branili i čuvali manjinske narode, što smo bili za nezavisnu Crnu Goru… Novo vrijeme nosi nove optužbe.

Bili smo krivi sto smo sprečavali razvoj kroz Deripaskinu privatizaciju KAP-a i Rudnika boksita, što smo istu takvu privatizaciju spriječili u slučaju Termoelektrane, što smo sačuvali državno vlasništvo EPCG, što smo spasili Taru. Sada imamo nove optužbe za stotine miliona eura propuštenih tzv. investicija. I to samo zato što insistiramo da ugovori budu zakoniti i u interesu ove države, a ne samo ,,investitora”.

Vrijeme je potvrdilo da smo bili u pravu. Možda će reći da su i oni bili za to, ali da ih nijesmo dobro shvatili. Kao što sad kažu da su bili za nezavisnost devedesetih, dok su nas ćerali i hapsili.

MONITOR: Kad se glasalo o zakupu Mamule, vaši partijski saborci su bili uzdržani, dok ste samo vi glasali protiv tvrdeći da se radi o nezakonitom poslu. Zašto ostali u partiji nijesu bili tako direktni i jasni?
VUKSANOVIĆ: Poslanici SDP su slobodni ljudi koji glasaju shodno svojoj savjesti. Zato se i desi da ne glasamo uvijek isto, iako prethodno razmijenimo stavove i ukrstimo argumente. U konkretnom slučaju, ne mislim da je bilo suštinskog mimoilaženja. Kao univerzitetski profesor na predmetima koji proučavaju imovinska prava i svojinsko-pravne odnose, i nakon što sam do detalja protumačila ugovor, moje glasanje je bilo fokusirano i na odbranu svoje struke. Vjerujem da je uzdržanost partijskih kolega podrazumjevala i stav da se SDP ne protivi investicijama i turističkim valorizacijama, ali na drugi način i uz odeđene uslove, koji podrazumjevaju poštovanje zakona Crne Gore.

MONITOR: Rekli ste, govoreći o pogubnoj ekonomskoj i privatizacionoj politici DPS-a, da je SDP neke privatizacije uspio da spriječi, a neke ne. Čini se da je ipak mnogo manji broj onih spriječenih pljački. Zašto je SDP ipak ostajala u toj koaliciji?
VUKSANOVIĆ: SDP je spriječio neke temeljne privatizacije kao što su EPCG, Termoelektrana Pljevlja, pa i ove nove slučajeve vezane za turističke kapacitete.Takođe, ne treba zaboraviti sprječavanje rebalansa 2013, kada je postojao plan da praktično oštetimo Budžet i građane za 45 miliona eura zbog neplaćene struje KAP-a. Neke poslove smo pokušavali da spriječimo, ali nijesmo bili dovoljno snažni da to i realizujemo, kao što je KAP, Rudnici boksita, Telekom, Jugopetrol, Lutrija.U nekim od tih slučajeva nijesmo imali ni adekvatnu podršku opozicije. Podsjetiću na zajednička glasanja dijela opozicije sa DPS-om oko KAP-a ili na čudna odsustvovanja iz skupštinske sale prilikom garancija za KAP, koje su nažalost koštale državu veliki novac.

Najveći broj, po nama, loših privatizacija, koje nijesmo uspjeli da spriječimo, desile su se u predvečerje refrenduma o nezavisnosti. Napuštanje Vlade u tom političkom trenutku značilo bi da nema referenduma i nezavisnosti, što je možda i odgovaralo nekima, kao što im možda danas odgovara bježanje od poziva za NATO. Imajući u vidu složene istorijske okolnosti u kojima je SDP tada morala da odlučuje, mislim da smo ipak donijeli ispravne odluke.

MONITOR: Kako vi vidite političku scenu nakon pregrupisanja više opozicionih partija, te podjele SDP-a?
VUKSANOVIĆ: U opoziciji se unazad nekoliko godina dešavaju određeni pozitivni procesi koji vode ka tome da danas sve više imamo građanski profilisanu opozicionu strukturu. Danas opozicija sve manje ili nimalo ne tretira predreferendumske teme, a sve više se fokusira na konkretna životna pitanja građana, temeljeći svoja zalaganja na opredijeljenosti za EU integracije. Postoji ta kontroverza, i po našem sudu nelogičnost oko ulaska u NATO, budući da NATO i EU dijele iste vrijednosti, ali i tu imamo značajne subjekte koji su zagovornici i ove integracije.

Vidljiva evolucija opozicije je veoma dobra vijest za sve one koji slijede državni, a ne partijski interes ili interes vlasti po svaku cijenu. Zato će svi oni kojima je umjesto države, partija ili lični interes svetinja, uraditi sve da ove pozitivne trendove zaustave kako bi vladali na podjelama braneći navodno državu od „unutrašnjeg i spoljnjeg neprijatelja”. Ipak vjerujem da ukupna javnost sve bolje percipira stvarnost i da to vodi ka jednom ukupnom sazrijevanju i političke elite. Sve to samo može donijeti dobro državi Crnoj Gori nad kojom niko nema tapiju i koja mora biti jednako udoban dom za sve njene građane.

Što se tiče SDP, mi se nijesmo podijelili, prije bih rekla da su iz partije izašli oni koji su u vlasti toliko posrnuli da su zaboravili na to, da politiku čine uvjerenja, a ne fotelje iz kojih čak ne vode svoju, kakva god da je, već tuđu politiku. SDP je nakon svega što se desilo, izašla mnogo jača nego što je bila i to pokazuju sva istraživanja javnog mnjenja.

MONITOR: Šta mislite o premijerovom predviđanju da ćemo 2060. imati plate kao u EU?
VUKSANOVIĆ: Ukoliko postoje takva predviđanja, onda je to ozbiljan znak i alarm da se posebno u ekonomskoj politici moraju stvari bitno mijenjati. To podrazumijeva remodeliranje dosadašnjeg dominantnog koncepta razvoja, baziranog na zaduživanjima, problematičnim privatizacijma i rasprodaji „porodične srebrnine”.

MONITOR: Hoćete li se kandidovati za premijerku, ili predsjednicu države, s obzirom na to da ste prema režimskim medijima moćniji od Đukanovića?
VUKSANOVIĆ: Vaše pitanje, u ovom momentu doživljavam kao šalu. Za sada ne razmišljam o tome. Ja sam prije svega naučni radnik, posvećena obrazovanju mladih ljudi, budućih pravnika.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo