Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGINJA VUKSANOVIĆ, POSLANICA SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE: Neću se kandidovati za premijerku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana ste meta Informera, tabloida konektovanog na vlast. Ta novina tvrdi da premijer nije znao za hapšenja u Budvi, a da vi jeste, uz TV Vijesti i vrh vaše stranke. Kako vam se čini ta teza?
VUKSANOVIĆ: Ne čitam pomenute novine. Ali, ako je jedna takva informacija (dezinformacija) dospjela u javnost, onda se ovdje prije svega radi o anti EU i anti NATO propagandi, koja je u više navrata uspjela da Crnu Goru iskompromituje na relevantnim međunarodnim adresama. Čak je i zajednički parlamentarni odbor Crne Gore i EU uputio najoštrije osude zbog harange koja se sa te adrese vodi protiv progresivnih političara i istaknutih NVO predstavnika. Sjećamo se da su na tapetu bili i diplomatski predstavnici najuticajnijih zemalja EU i NATO i čitav jedan narod koji je grubo izvrijeđan.

Izgleda da tvorcima i beneficijarima pomenutih novina, sve to mnogo i ne smeta, pa se nastavlja urušavanje i obezvrjeđivanje profesionalnih i etičkih standarda koji treba da budu temeljni principi novinarske profesije. U tom konteksu tumačim i posljednje tzv. teze, odnosno najobičnije izmišljotine vezano za hapšenja u Budvi.

MONITOR: To dođe kao nastavak one premijerove teze o „parlamentarnoj diktaturi”, zbog koje ste takođe bili kritikovani od strane vrha DPS-a, jer ste je javno ismijali.
VUKSANOVIĆ: Više puta smo i kroz stavove partije ukazivali na neodrživost i besmislenost teze o ,,parlamentarnoj diktaturi”. Skupština Crne Gore je postala institucija u kojoj se vodi ozbiljna debata o pravcima političkog i ekonomskog razvoja Crne Gore. Zato su i sve češće pohvale na račun jačanja kapaciteta i uloge parlamenta, koje dobijamo od naših evropskih partnera.

SDP smatra da važan doprinos parlamentarnim debatama mogu da daju kompetentni predstavnici opozicije i uvijek smo spremni da njihove argumente saslušamo i prihvatimo ukoliko ocijenimo da su u interesu građana. Parlament donosi zakone da bi štitio državu i građane od samovolje bilo koje institucije ili pojedinca. Ne vidim svrhu postojanja parlamenta đe nema žive debate i dijaloga i đe treba da izigravamo običnu glasačku mašineriju. Nijedan parlamentarac sa integitetom neće pristati na takvu ulogu. Ovo govorim kao funkcioner partije koja participira u Vladi, čiji su ministri takođe predlagali niz zakonskih tekstova, tako da je ovo principijelan stav, a ne odnos prema DPS ili bilo kome personalno.

MONITOR: Meta režimskih medija postali ste još ljetos kada ste se u parlamentu usprotivili kontorverznim projektima Vlade, od zakupa Mamule, do Kraljičine plaže i Svetog Stefana. Iz DPS su vas optužili da ste vi krivac za izgubljenje stotine miliona eura investicija i stotine radnih mjesta koja neće biti otvorena. Po vama radilo se o sprečavanju štete po Crnu Goru?
VUKSANOVIĆ: Javnim funkcionerima je posao da štite državni interes, Ustav i zakon, jer su nas birali građani, a ne bilo ko sa strane, uz dužno poštovanje i dobrodošlicu svima koji hoće legalno da posluju i poštuju ovu zemlju i njene zakone.

Što se tiče optužbi-već viđeno. SDP je sa istih i sličnih adresa bila krivac za mnogo šta u Crnoj Gori. Ranije je to bila krivica što nijesmo bili dio Miloševićevog projekta rušenja zajedničke nam domovine, što nijesmo pozivali u Rat za mir, što smo branili i čuvali manjinske narode, što smo bili za nezavisnu Crnu Goru… Novo vrijeme nosi nove optužbe.

Bili smo krivi sto smo sprečavali razvoj kroz Deripaskinu privatizaciju KAP-a i Rudnika boksita, što smo istu takvu privatizaciju spriječili u slučaju Termoelektrane, što smo sačuvali državno vlasništvo EPCG, što smo spasili Taru. Sada imamo nove optužbe za stotine miliona eura propuštenih tzv. investicija. I to samo zato što insistiramo da ugovori budu zakoniti i u interesu ove države, a ne samo ,,investitora”.

Vrijeme je potvrdilo da smo bili u pravu. Možda će reći da su i oni bili za to, ali da ih nijesmo dobro shvatili. Kao što sad kažu da su bili za nezavisnost devedesetih, dok su nas ćerali i hapsili.

MONITOR: Kad se glasalo o zakupu Mamule, vaši partijski saborci su bili uzdržani, dok ste samo vi glasali protiv tvrdeći da se radi o nezakonitom poslu. Zašto ostali u partiji nijesu bili tako direktni i jasni?
VUKSANOVIĆ: Poslanici SDP su slobodni ljudi koji glasaju shodno svojoj savjesti. Zato se i desi da ne glasamo uvijek isto, iako prethodno razmijenimo stavove i ukrstimo argumente. U konkretnom slučaju, ne mislim da je bilo suštinskog mimoilaženja. Kao univerzitetski profesor na predmetima koji proučavaju imovinska prava i svojinsko-pravne odnose, i nakon što sam do detalja protumačila ugovor, moje glasanje je bilo fokusirano i na odbranu svoje struke. Vjerujem da je uzdržanost partijskih kolega podrazumjevala i stav da se SDP ne protivi investicijama i turističkim valorizacijama, ali na drugi način i uz odeđene uslove, koji podrazumjevaju poštovanje zakona Crne Gore.

MONITOR: Rekli ste, govoreći o pogubnoj ekonomskoj i privatizacionoj politici DPS-a, da je SDP neke privatizacije uspio da spriječi, a neke ne. Čini se da je ipak mnogo manji broj onih spriječenih pljački. Zašto je SDP ipak ostajala u toj koaliciji?
VUKSANOVIĆ: SDP je spriječio neke temeljne privatizacije kao što su EPCG, Termoelektrana Pljevlja, pa i ove nove slučajeve vezane za turističke kapacitete.Takođe, ne treba zaboraviti sprječavanje rebalansa 2013, kada je postojao plan da praktično oštetimo Budžet i građane za 45 miliona eura zbog neplaćene struje KAP-a. Neke poslove smo pokušavali da spriječimo, ali nijesmo bili dovoljno snažni da to i realizujemo, kao što je KAP, Rudnici boksita, Telekom, Jugopetrol, Lutrija.U nekim od tih slučajeva nijesmo imali ni adekvatnu podršku opozicije. Podsjetiću na zajednička glasanja dijela opozicije sa DPS-om oko KAP-a ili na čudna odsustvovanja iz skupštinske sale prilikom garancija za KAP, koje su nažalost koštale državu veliki novac.

Najveći broj, po nama, loših privatizacija, koje nijesmo uspjeli da spriječimo, desile su se u predvečerje refrenduma o nezavisnosti. Napuštanje Vlade u tom političkom trenutku značilo bi da nema referenduma i nezavisnosti, što je možda i odgovaralo nekima, kao što im možda danas odgovara bježanje od poziva za NATO. Imajući u vidu složene istorijske okolnosti u kojima je SDP tada morala da odlučuje, mislim da smo ipak donijeli ispravne odluke.

MONITOR: Kako vi vidite političku scenu nakon pregrupisanja više opozicionih partija, te podjele SDP-a?
VUKSANOVIĆ: U opoziciji se unazad nekoliko godina dešavaju određeni pozitivni procesi koji vode ka tome da danas sve više imamo građanski profilisanu opozicionu strukturu. Danas opozicija sve manje ili nimalo ne tretira predreferendumske teme, a sve više se fokusira na konkretna životna pitanja građana, temeljeći svoja zalaganja na opredijeljenosti za EU integracije. Postoji ta kontroverza, i po našem sudu nelogičnost oko ulaska u NATO, budući da NATO i EU dijele iste vrijednosti, ali i tu imamo značajne subjekte koji su zagovornici i ove integracije.

Vidljiva evolucija opozicije je veoma dobra vijest za sve one koji slijede državni, a ne partijski interes ili interes vlasti po svaku cijenu. Zato će svi oni kojima je umjesto države, partija ili lični interes svetinja, uraditi sve da ove pozitivne trendove zaustave kako bi vladali na podjelama braneći navodno državu od „unutrašnjeg i spoljnjeg neprijatelja”. Ipak vjerujem da ukupna javnost sve bolje percipira stvarnost i da to vodi ka jednom ukupnom sazrijevanju i političke elite. Sve to samo može donijeti dobro državi Crnoj Gori nad kojom niko nema tapiju i koja mora biti jednako udoban dom za sve njene građane.

Što se tiče SDP, mi se nijesmo podijelili, prije bih rekla da su iz partije izašli oni koji su u vlasti toliko posrnuli da su zaboravili na to, da politiku čine uvjerenja, a ne fotelje iz kojih čak ne vode svoju, kakva god da je, već tuđu politiku. SDP je nakon svega što se desilo, izašla mnogo jača nego što je bila i to pokazuju sva istraživanja javnog mnjenja.

MONITOR: Šta mislite o premijerovom predviđanju da ćemo 2060. imati plate kao u EU?
VUKSANOVIĆ: Ukoliko postoje takva predviđanja, onda je to ozbiljan znak i alarm da se posebno u ekonomskoj politici moraju stvari bitno mijenjati. To podrazumijeva remodeliranje dosadašnjeg dominantnog koncepta razvoja, baziranog na zaduživanjima, problematičnim privatizacijma i rasprodaji „porodične srebrnine”.

MONITOR: Hoćete li se kandidovati za premijerku, ili predsjednicu države, s obzirom na to da ste prema režimskim medijima moćniji od Đukanovića?
VUKSANOVIĆ: Vaše pitanje, u ovom momentu doživljavam kao šalu. Za sada ne razmišljam o tome. Ja sam prije svega naučni radnik, posvećena obrazovanju mladih ljudi, budućih pravnika.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo