Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGINJA VUKSANOVIĆ, POSLANICA SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE: Neću se kandidovati za premijerku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana ste meta Informera, tabloida konektovanog na vlast. Ta novina tvrdi da premijer nije znao za hapšenja u Budvi, a da vi jeste, uz TV Vijesti i vrh vaše stranke. Kako vam se čini ta teza?
VUKSANOVIĆ: Ne čitam pomenute novine. Ali, ako je jedna takva informacija (dezinformacija) dospjela u javnost, onda se ovdje prije svega radi o anti EU i anti NATO propagandi, koja je u više navrata uspjela da Crnu Goru iskompromituje na relevantnim međunarodnim adresama. Čak je i zajednički parlamentarni odbor Crne Gore i EU uputio najoštrije osude zbog harange koja se sa te adrese vodi protiv progresivnih političara i istaknutih NVO predstavnika. Sjećamo se da su na tapetu bili i diplomatski predstavnici najuticajnijih zemalja EU i NATO i čitav jedan narod koji je grubo izvrijeđan.

Izgleda da tvorcima i beneficijarima pomenutih novina, sve to mnogo i ne smeta, pa se nastavlja urušavanje i obezvrjeđivanje profesionalnih i etičkih standarda koji treba da budu temeljni principi novinarske profesije. U tom konteksu tumačim i posljednje tzv. teze, odnosno najobičnije izmišljotine vezano za hapšenja u Budvi.

MONITOR: To dođe kao nastavak one premijerove teze o „parlamentarnoj diktaturi”, zbog koje ste takođe bili kritikovani od strane vrha DPS-a, jer ste je javno ismijali.
VUKSANOVIĆ: Više puta smo i kroz stavove partije ukazivali na neodrživost i besmislenost teze o ,,parlamentarnoj diktaturi”. Skupština Crne Gore je postala institucija u kojoj se vodi ozbiljna debata o pravcima političkog i ekonomskog razvoja Crne Gore. Zato su i sve češće pohvale na račun jačanja kapaciteta i uloge parlamenta, koje dobijamo od naših evropskih partnera.

SDP smatra da važan doprinos parlamentarnim debatama mogu da daju kompetentni predstavnici opozicije i uvijek smo spremni da njihove argumente saslušamo i prihvatimo ukoliko ocijenimo da su u interesu građana. Parlament donosi zakone da bi štitio državu i građane od samovolje bilo koje institucije ili pojedinca. Ne vidim svrhu postojanja parlamenta đe nema žive debate i dijaloga i đe treba da izigravamo običnu glasačku mašineriju. Nijedan parlamentarac sa integitetom neće pristati na takvu ulogu. Ovo govorim kao funkcioner partije koja participira u Vladi, čiji su ministri takođe predlagali niz zakonskih tekstova, tako da je ovo principijelan stav, a ne odnos prema DPS ili bilo kome personalno.

MONITOR: Meta režimskih medija postali ste još ljetos kada ste se u parlamentu usprotivili kontorverznim projektima Vlade, od zakupa Mamule, do Kraljičine plaže i Svetog Stefana. Iz DPS su vas optužili da ste vi krivac za izgubljenje stotine miliona eura investicija i stotine radnih mjesta koja neće biti otvorena. Po vama radilo se o sprečavanju štete po Crnu Goru?
VUKSANOVIĆ: Javnim funkcionerima je posao da štite državni interes, Ustav i zakon, jer su nas birali građani, a ne bilo ko sa strane, uz dužno poštovanje i dobrodošlicu svima koji hoće legalno da posluju i poštuju ovu zemlju i njene zakone.

Što se tiče optužbi-već viđeno. SDP je sa istih i sličnih adresa bila krivac za mnogo šta u Crnoj Gori. Ranije je to bila krivica što nijesmo bili dio Miloševićevog projekta rušenja zajedničke nam domovine, što nijesmo pozivali u Rat za mir, što smo branili i čuvali manjinske narode, što smo bili za nezavisnu Crnu Goru… Novo vrijeme nosi nove optužbe.

Bili smo krivi sto smo sprečavali razvoj kroz Deripaskinu privatizaciju KAP-a i Rudnika boksita, što smo istu takvu privatizaciju spriječili u slučaju Termoelektrane, što smo sačuvali državno vlasništvo EPCG, što smo spasili Taru. Sada imamo nove optužbe za stotine miliona eura propuštenih tzv. investicija. I to samo zato što insistiramo da ugovori budu zakoniti i u interesu ove države, a ne samo ,,investitora”.

Vrijeme je potvrdilo da smo bili u pravu. Možda će reći da su i oni bili za to, ali da ih nijesmo dobro shvatili. Kao što sad kažu da su bili za nezavisnost devedesetih, dok su nas ćerali i hapsili.

MONITOR: Kad se glasalo o zakupu Mamule, vaši partijski saborci su bili uzdržani, dok ste samo vi glasali protiv tvrdeći da se radi o nezakonitom poslu. Zašto ostali u partiji nijesu bili tako direktni i jasni?
VUKSANOVIĆ: Poslanici SDP su slobodni ljudi koji glasaju shodno svojoj savjesti. Zato se i desi da ne glasamo uvijek isto, iako prethodno razmijenimo stavove i ukrstimo argumente. U konkretnom slučaju, ne mislim da je bilo suštinskog mimoilaženja. Kao univerzitetski profesor na predmetima koji proučavaju imovinska prava i svojinsko-pravne odnose, i nakon što sam do detalja protumačila ugovor, moje glasanje je bilo fokusirano i na odbranu svoje struke. Vjerujem da je uzdržanost partijskih kolega podrazumjevala i stav da se SDP ne protivi investicijama i turističkim valorizacijama, ali na drugi način i uz odeđene uslove, koji podrazumjevaju poštovanje zakona Crne Gore.

MONITOR: Rekli ste, govoreći o pogubnoj ekonomskoj i privatizacionoj politici DPS-a, da je SDP neke privatizacije uspio da spriječi, a neke ne. Čini se da je ipak mnogo manji broj onih spriječenih pljački. Zašto je SDP ipak ostajala u toj koaliciji?
VUKSANOVIĆ: SDP je spriječio neke temeljne privatizacije kao što su EPCG, Termoelektrana Pljevlja, pa i ove nove slučajeve vezane za turističke kapacitete.Takođe, ne treba zaboraviti sprječavanje rebalansa 2013, kada je postojao plan da praktično oštetimo Budžet i građane za 45 miliona eura zbog neplaćene struje KAP-a. Neke poslove smo pokušavali da spriječimo, ali nijesmo bili dovoljno snažni da to i realizujemo, kao što je KAP, Rudnici boksita, Telekom, Jugopetrol, Lutrija.U nekim od tih slučajeva nijesmo imali ni adekvatnu podršku opozicije. Podsjetiću na zajednička glasanja dijela opozicije sa DPS-om oko KAP-a ili na čudna odsustvovanja iz skupštinske sale prilikom garancija za KAP, koje su nažalost koštale državu veliki novac.

Najveći broj, po nama, loših privatizacija, koje nijesmo uspjeli da spriječimo, desile su se u predvečerje refrenduma o nezavisnosti. Napuštanje Vlade u tom političkom trenutku značilo bi da nema referenduma i nezavisnosti, što je možda i odgovaralo nekima, kao što im možda danas odgovara bježanje od poziva za NATO. Imajući u vidu složene istorijske okolnosti u kojima je SDP tada morala da odlučuje, mislim da smo ipak donijeli ispravne odluke.

MONITOR: Kako vi vidite političku scenu nakon pregrupisanja više opozicionih partija, te podjele SDP-a?
VUKSANOVIĆ: U opoziciji se unazad nekoliko godina dešavaju određeni pozitivni procesi koji vode ka tome da danas sve više imamo građanski profilisanu opozicionu strukturu. Danas opozicija sve manje ili nimalo ne tretira predreferendumske teme, a sve više se fokusira na konkretna životna pitanja građana, temeljeći svoja zalaganja na opredijeljenosti za EU integracije. Postoji ta kontroverza, i po našem sudu nelogičnost oko ulaska u NATO, budući da NATO i EU dijele iste vrijednosti, ali i tu imamo značajne subjekte koji su zagovornici i ove integracije.

Vidljiva evolucija opozicije je veoma dobra vijest za sve one koji slijede državni, a ne partijski interes ili interes vlasti po svaku cijenu. Zato će svi oni kojima je umjesto države, partija ili lični interes svetinja, uraditi sve da ove pozitivne trendove zaustave kako bi vladali na podjelama braneći navodno državu od „unutrašnjeg i spoljnjeg neprijatelja”. Ipak vjerujem da ukupna javnost sve bolje percipira stvarnost i da to vodi ka jednom ukupnom sazrijevanju i političke elite. Sve to samo može donijeti dobro državi Crnoj Gori nad kojom niko nema tapiju i koja mora biti jednako udoban dom za sve njene građane.

Što se tiče SDP, mi se nijesmo podijelili, prije bih rekla da su iz partije izašli oni koji su u vlasti toliko posrnuli da su zaboravili na to, da politiku čine uvjerenja, a ne fotelje iz kojih čak ne vode svoju, kakva god da je, već tuđu politiku. SDP je nakon svega što se desilo, izašla mnogo jača nego što je bila i to pokazuju sva istraživanja javnog mnjenja.

MONITOR: Šta mislite o premijerovom predviđanju da ćemo 2060. imati plate kao u EU?
VUKSANOVIĆ: Ukoliko postoje takva predviđanja, onda je to ozbiljan znak i alarm da se posebno u ekonomskoj politici moraju stvari bitno mijenjati. To podrazumijeva remodeliranje dosadašnjeg dominantnog koncepta razvoja, baziranog na zaduživanjima, problematičnim privatizacijma i rasprodaji „porodične srebrnine”.

MONITOR: Hoćete li se kandidovati za premijerku, ili predsjednicu države, s obzirom na to da ste prema režimskim medijima moćniji od Đukanovića?
VUKSANOVIĆ: Vaše pitanje, u ovom momentu doživljavam kao šalu. Za sada ne razmišljam o tome. Ja sam prije svega naučni radnik, posvećena obrazovanju mladih ljudi, budućih pravnika.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo