Povežite se sa nama

INTERVJU

MEG VOLICER, SPISATELJICA: Umjetnici su željni razgovora

Objavljeno prije

na

Poznata američka spisateljica Meg Volicer bila je gošća sedmog festivala Odakle zovem, koji je nedavno održan u Podgorici, na platou ispred Knjižare Karver. Meg Volicer je autorka romana i eseja, profesorica na MFA studijama (Master studije umjetnosti). Rođena je u Bruklinu, u Njujorku. Studirala je kreativno pisanje na Smit Koledžu i diplomirala na Braun Koledžu 1981. godine. Njeni najpoznatiji i najčitaniji romani su The Ten Year Nap (Desetogodišnja dremka), The Position (Poza), The Wife (Supruga), This is Your Life (To je tvoj život), The Interestings (Zanimljivci)… Program u knjižari Karver je organizovan u saradnji sa američkom Ambasadom u Podgorici.

MONITOR: Podgoričkoj publici ste na festivalu ,,Odakle zovem” predstavili svoj rad, kao i knjigu ,,The Interestings”, koju je časopis Times uvrstio u Top 10 beletristike za 2013. godinu. Za početak ovog razgovora, kažite nam o ovom romanu, kako je nastao, šta Vas je inspirisalo da ga napišete?
VOLICER: Knjiga The Interestings je nastala iz želje da saznam šta se dešava sa talentom tokom vremena. Knjiga prati grupu mladih ljudi, gotovo 40 godina, koji su se upoznali 1970-ih na ljetnjem programu za tinejdžere umjetnike. Uvijek mi je bila zanimljiva ta ideja o talentu. Takođe, htjela sam da pišem o zavisti – onoj tihoj koju možete osjetiti i kod ljudi koje volite.

MONITOR: Boravili ste nekoliko dana u Podgorici, gostovali i u Kotoru, krstarili Skadarskim jezerom. Upoznali ste neke pisce, umjetnike… S obzirom na to da prvi put boravite u ovom dijelu Evrope, kakvi su Vam utisci?
VOLICER: Nikada ranije nisam bila na ovom području. Otkrila sam da su umjetnici, pisci i čitatelji koje sam upoznala željni razgovora o književnosti i kulturi uopšte. Kotor je predivan, naravno kao i Skadarsko jezero.

MONITOR: Predavali ste kreativno pisanje na Ajova Univerzitetu, Skidmore Koledžu, Stoni Bruk Sautempton, na radionici kreativnog pisanja u Firenci… Bili ste gošća i na Prinston Univerzitetu. U Podgorici ste imali na Univerzitetu Mediteran radionicu za studente anglistike. Kako je bilo sa crnogorskim studentima?
VOLICER: Uživala sam u razgovoru sa njima. Imala sam u planu jednu pravu radionicu, ali svi su imali toliko pitanja o procesu pisanja, i na kraju smo išli sa tim. Doživjela sam ih kao izuzetno pametne i znatiželjne i bili su na neki neobičan način predusretljivi. Često i sa puno ljubavi pomislim na taj dan sa studentima.

MONITOR: Majka vam je bila spisateljica, a otac psiholog. Kao dijete bili ste okruženi knjigama. Zanima me kad ste počeli da pišete i kad ste odlučili da to podijelite sa ostalima, da objavite knjige?
VOLICER: Svoj prvi roman sam prodala kad sam imala 21 godinu, bila sam studentkinja. To je bilo nevjerovatno uzbudljivo iskustvo, ali smatram da se ne bih usudila na to tako rano da mi majka nije pružila dobar primjer života jednog pisca. Do tada sam pisala iz čistog zadovoljstva, još od djetinjstva. Majka me je uvijek ohrabrivala i zahvalna sam joj na tome.

MONITOR: Često pišete o situacijama u kojima se nalaze žene, o njihovom položaju u društvu, neravnopravnosti polova… U knjizi ,,The Ten Year Nap” prikazujete pomiješana osjećanja četiri prijateljice koje imaju bebe i polako „skreću” sa svojih karijera. Kažite mi o ovom romanu, da li vas je za njegov nastanak podstakao stvaran život, razgovori sa prijateljicama…
VOLICER: Otkrila sam da se u romanima majčinstvo često opisuje na lakomislen, frivolan način. Mišljenja sam da stanje majčinstva moramo shvatiti ozbiljno. Ono što se dešava između majke i djeteta je duboko i potpuno, htjela sam to da istražim. U romanu sam pisala o ženama koje su odlučile da napuste karijere kako bi se posvetile majčinstvu, odjednom shvataju da je prošlo 10 godina i nisu sigurne kako da nastave svoj život. Dakle, željela sam da sagledam ideje o majčinstvu, ambiciji, poslu i klasi.

MONITOR: Prema vašim romanima snimljena su dva filma. Nora Efron je režirala holivudski film ,,This is My Life”. Kažite mi kakav je bio osjećaj kad ste pogledali film, koliko se razlikovao scenario od originalnog teksta?
VOLICER: Definitvno je drugačiji od knjige. Mislim da se film više fokusirao na majku, kao i na djecu, na način na koji ja to nisam uradila u knjizi. Svaki film snimljen po nekom romanu je varijacija neke teme. Rediteljka i koscenaristkinja, Nora Efron je neko kome se divim, tako da iako sam znala da će njena verzija biti drugačija, bila sam znatiželjna da vidim u kojem smislu drugačija, a u kojem ista. Veoma sam zadovoljna konačnim ishodom – ozbiljan, jedinstveni film koji ima moć da dirne ljude.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo