Povežite se sa nama

INTERVJU

DR JOŽE MENCINGER, SLOVENAČKI EKONOMISTA: EU ipak „sigurna kuća“

Objavljeno prije

na

Događaji koji su za EU i Evropu bili najizazovniji u poslednjih pola godine, postavili su pred države članice, EK i građane, neka od sudbinskih pitanja o ekonomskoj i političkoj budućnosti kontinenta. Naš sagovornik, dr Jože Mencinger, ekonomista, pravnik i političar, (nekadašnji slovenački ministar finansija i potpredsednik vlade i rektor Ljubljanskog univerziteta), poznat je po kritičkom pristupu slovenačkom članstvu u EU i NATO, te modelu privatizacije u Sloveniji.

MONITOR: Svjedočimo neizjvesnosti u razvoju situacije u Grčkoj. Kako vidite ekonomsku stranu, a kako političku perspektivu, s obzirom na to da tamo predstoje vanredni parlamentarni izbori?
MENCINGER: Grčka je u katastrofalnoj ekonomskoj situaciji. Za nekoliko godina iz srednje razvijene evropske države pretvorena je u zemlju trećeg sveta. BDP je od početka krize smanjen za 24 odsto, potrošnja stanovništva za 27, potrošnja države za 18, investicije čak za 58 odsto. Izvoz je smanjen za 14, uvoz za 44 odsto, javni dug iznosi 180 odsto društvenog proizvoda. Zaposlenost se smanjila za 20 odsto, stopa nezaposlenosti prelazi 25 odsto. Za povratak na stanje pred krizom i povratak u stanje u kojem su već bili, potrebno je više decenija. Bez obzira na rezultate izbora, možemo očekivati veliku političku nestabilnost.

MONITOR: Kako ste gledali na izbor koji je pred Grke stavio Ciprasov referendum, kao i njegovo ponašanje poslije grčkog „Ne”, u pregovorima oko grčkog duga? Vaše kolege, Krugman i Štiglic savjetovali su veliki iskorak Ciprasovoj vladi, što je htio i dio Sirize. Jesu li bili u pravu?
MENCINGER: Grčki „NE” me je iznenadio i oduševio kao i Krugmana i Štiglitza. Usporedio sam ga sa poznatim „Rat ili pakt”. I tada bi, nezavisno od ishoda, došlo do napada nacista odnosno stvaranja protektorata, samo sa zakašnjenjem. No, radi se o oduševljenju nekoga koji stvari gleda iz daleka i koji ne dijeli sudbine odnosno posljedice odluka. Mislio sam, da će „NE” ojačati Grčku u pregovorima. To se nije desilo; ono što se dešavalo nisu bili nikakvi pregovori, radilo se o discipliniranju Grčke i to prije svega iz političkih razloga, dakle za uništenje ljevice i pouku ostalim ljevičarskim partijama, koje bi mogle doći na vlast i posumnjati u ekonomsku politiku EU.

Obično se zaboravlja na koji je način nastao grčki dug, da se radilo o spašavanju njemačkih i francuskih banaka pa je dug prema njima prebačen sa privatnog sektora na države. Na to najbolje pokazuju promjene strukture duga po instrumentima zaduživanja: prijelaz od obveznica na zajmove. Pored toga glavni dio duga nastao je zbog kamata, koje su bile više od stopa rasta.

MONITOR: Cipras se uplašio?
MENCINGER: Sasvim razumijem da se je Cipras uplašio i pristao na uvjete europskih „državnika” koji su Grčku pretvorili u protektorat, umjesto da pređe na drahmu. U to ga je natjerala struktura grčke privrede, koja Grčku pravi potpuno zavisnom od drugih zemalja jer sama ne proizvodi dovoljno hrane, nema energije, nema industrije, i jasno je, da Grčka nije zemlja za euro. Njezin ulazak u euro zonu bila je velika greška. Velika greška je i samo stvaranje eura za zemlje koje zbog velikih razlika ne čine optimalno valutno područje. Zbog toga se je već 1998. godine znalo da će euro u lošim vremenima postati teret, ali su svi prigovori u tadašnjoj političkoj euforiji uzimani za nepristojan euroskepticizam. Slično kao što je bilo nekad nepristojno sumnjati u trajnost „bratstva i jedinstva”. Sada kažu da ih je Grčka obmanula podacima, što je glupo. Kad je ušla, njen deklarirani javni dug je bio 100 odsto društvenog proizvoda, a ne 60, što je bila zvanična granica za ulaz. I u ono vrijeme svi koji koriste Eurostat i barataju podacima su znali ili bi morali znati za probleme u grčkim podacima; odmah se može vidjeti njihova konsistentnost ili nekonsistentnost – dva i pet se ne zbrajaju u deset. I sada svi znaju da Grčka ne može da otplati dug, a jedino IMF u posljednje vrijeme to i direktno kaže. „Pomoć”, koja se daje Grčkoj, ide direktno kreditorima, nakon par godina i tu „pomoć” će biti potrebno otplatiti novom.

Tek je sada dozvoljeno razmišljati o „privremenom” izlazu iz euro zone, što je Grcima predlagao njemački ministar financija, čime bi EU odgovornost za odluku prenijela na Grke. Euro dakle ostaje uprkos cijeni koja se plaća za njegovo postojanje. Euro se ne održava zbog koristi, koje donosi, nego zbog straha od kaosa koji bi nastao raspadom ove najveće „tekovine” evropskog udruživanja, koja bi trebala biti vječna.

MONITOR: Janis Varufakis u svojim najnovijim izjavama naglašava svoje panevropske političke ambicije. I Cipras i on su, dok su radili zajedno, pokazivali želju da se „grčka vatra” prenese i na druge zemlje EU. Može li se Varufakis nadati nekom značajnijem uspehu?
MENCINGER: Discipliniranje Grčke je sigurno veliki uspjeh evropske desnice i europskih vlasti. Najveći će biti utjecaj na španjolski Podemos, koji gubi potporu. A da je stvar kompliciranija dolazi i do razmimoilaženja Podemosa i nekih politički bliskih stranaka, vezano za problem osamostaljenja Katalonije. Iako se u ekonomskim pa i u drugim pogledima slažem s Varufakisom, mislim da je politički mrtav.

MONITOR: Njemačka i dalje daje ton evropskim poslovima, dok Francuska ima sporadične doprinose, korigujući Njemačku. I male zemlje su vrlo ratoborne kada su u pitanju njihovi interesi, što se posebno vidi sada oko rešavanja problema izbeglica iz Azije i Afrike. Može li migrantska kriza dublje potkopati položaj centralnih evropskih institucija?
MENCINGER: Francuska se više-manje šlepa na Njemačku jer je velika, a po mnogim performansama više nego centru EU pripada južnoj periferiji EU. Ratobornost malih, koju je na primjer protiv Grčke pokazala Slovenija, je jedna od nerazumnih poteza. Ona sliči na dobrog đaka koji učiteljici pokazuje koliko je vrijedan na taj način, da tuži slabog đaka.

Kakav će biti utjecaj migrantske krize, teško je reći jer je očigledno da Europa ne zna što uraditi, a skoro svi migranti žele u Njemačku, što indirektno ukazuje na njenu ulogu u EU. Pad prijedloga o kvotama, pokazao je da EU nije sastavljena od 500 miliona građana nego od 28 država od kojih svaka ima svoje političke i ekonomske interese.

No, ne treba zanemariti da su Europa a pogotovo SAD glavni krivac za sadašnja stradanja u arapskim zemljama i za kaos koji je stvoren izvozom „demokracije”. Da nisu srušili Huseina, Gadafija, Mubaraka i Asada migrantske krize ne bi bilo. Naravno, radilo se o diktatorima a umjesto hiljada političnih zatvorenika, dobili ste milione žrtava. Europa je odgovorna i za krizu i sve veći kaos u Ukrajini, u kojoj legitimna vlast nije htjela niti mogla da dovoljno brzo prihvati neopipljive „evropske vrijednosti”. Europski političari su zbog te „uvrede” čak i na ulicama Kijeva podsticali „revoluciju”.

MONITOR: U Sloveniji je 2014. na vlast došao pravnik Miro Cerar, sa ad hoc napravljenom partijom, danas Partijom centra. Koliko je taj i takav politički izbor, promijenio situaciju u Sloveniji?
MENCINGER: Mislim da situacija nije mnogo izmijenjena. Ipak, valja priznati da je Cerar stvorio nekakvu mirnost, dakle nešto što je uspijevalo Drnovšeku. Cerar je došao na vlast pričama o moralu bez ikakvog ekonomskog programa i uspio zbog averzije stanovništva od politike. No, pouke o moralu su se pokazale dosta kratkog vijeka; SMC se u prisvajanju države ne ponaša bolje od drugih stranaka. Uz to, a to je moja glavna zamjerka, ne samo da bezrezervno sluša europske birokrate, vlada čak razmišlja što uraditi, da bi se pokazala kao poslušna. U to treba svrstati i sadašnju privatizaciju dakle rasprodaju proizvodne imovine. No, Cerarova vlada ima sreću, privreda je živnula, ne zbog njenih mjera, nego pošto su je ostavili na miru i pošto su velike izvozne firme imale dovoljno tražnje, prije svega u Njemačkoj.

MONITOR: Čitav Zapadni Balkan želi u EU. Da li je EU i dalje „sigurna kuća” za one koji žele mir na Balkanu?
MENCINGER: Ambicije da se uđe u EU su razumljive. EU uprkos problemima koje ima, zasada čini nekakvu „sigurnu kuću”. Međutim, koristi od ulaska bilo političke, a još više ekonomske su daleko precijenjene. No, i odlučivanje o ulasku je na drugoj strani, ono je dakle sasvim zavisno od političkih prilika. Moglo bi biti i brže od 10 godina, ukoliko će EU toliko potrajati, što je vjerojatno. Ne zbog korisnosti, već zbog straha od kaosa. Očigledno je takođe, da je srpski premijer Vučić politički veoma spretan i da dobro zna da oduševi europske „državnike”, pogotovo gospođu Merkel.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo