Povežite se sa nama

INTERVJU

DR JOŽE MENCINGER, SLOVENAČKI EKONOMISTA: EU ipak „sigurna kuća“

Objavljeno prije

na

Događaji koji su za EU i Evropu bili najizazovniji u poslednjih pola godine, postavili su pred države članice, EK i građane, neka od sudbinskih pitanja o ekonomskoj i političkoj budućnosti kontinenta. Naš sagovornik, dr Jože Mencinger, ekonomista, pravnik i političar, (nekadašnji slovenački ministar finansija i potpredsednik vlade i rektor Ljubljanskog univerziteta), poznat je po kritičkom pristupu slovenačkom članstvu u EU i NATO, te modelu privatizacije u Sloveniji.

MONITOR: Svjedočimo neizjvesnosti u razvoju situacije u Grčkoj. Kako vidite ekonomsku stranu, a kako političku perspektivu, s obzirom na to da tamo predstoje vanredni parlamentarni izbori?
MENCINGER: Grčka je u katastrofalnoj ekonomskoj situaciji. Za nekoliko godina iz srednje razvijene evropske države pretvorena je u zemlju trećeg sveta. BDP je od početka krize smanjen za 24 odsto, potrošnja stanovništva za 27, potrošnja države za 18, investicije čak za 58 odsto. Izvoz je smanjen za 14, uvoz za 44 odsto, javni dug iznosi 180 odsto društvenog proizvoda. Zaposlenost se smanjila za 20 odsto, stopa nezaposlenosti prelazi 25 odsto. Za povratak na stanje pred krizom i povratak u stanje u kojem su već bili, potrebno je više decenija. Bez obzira na rezultate izbora, možemo očekivati veliku političku nestabilnost.

MONITOR: Kako ste gledali na izbor koji je pred Grke stavio Ciprasov referendum, kao i njegovo ponašanje poslije grčkog „Ne”, u pregovorima oko grčkog duga? Vaše kolege, Krugman i Štiglic savjetovali su veliki iskorak Ciprasovoj vladi, što je htio i dio Sirize. Jesu li bili u pravu?
MENCINGER: Grčki „NE” me je iznenadio i oduševio kao i Krugmana i Štiglitza. Usporedio sam ga sa poznatim „Rat ili pakt”. I tada bi, nezavisno od ishoda, došlo do napada nacista odnosno stvaranja protektorata, samo sa zakašnjenjem. No, radi se o oduševljenju nekoga koji stvari gleda iz daleka i koji ne dijeli sudbine odnosno posljedice odluka. Mislio sam, da će „NE” ojačati Grčku u pregovorima. To se nije desilo; ono što se dešavalo nisu bili nikakvi pregovori, radilo se o discipliniranju Grčke i to prije svega iz političkih razloga, dakle za uništenje ljevice i pouku ostalim ljevičarskim partijama, koje bi mogle doći na vlast i posumnjati u ekonomsku politiku EU.

Obično se zaboravlja na koji je način nastao grčki dug, da se radilo o spašavanju njemačkih i francuskih banaka pa je dug prema njima prebačen sa privatnog sektora na države. Na to najbolje pokazuju promjene strukture duga po instrumentima zaduživanja: prijelaz od obveznica na zajmove. Pored toga glavni dio duga nastao je zbog kamata, koje su bile više od stopa rasta.

MONITOR: Cipras se uplašio?
MENCINGER: Sasvim razumijem da se je Cipras uplašio i pristao na uvjete europskih „državnika” koji su Grčku pretvorili u protektorat, umjesto da pređe na drahmu. U to ga je natjerala struktura grčke privrede, koja Grčku pravi potpuno zavisnom od drugih zemalja jer sama ne proizvodi dovoljno hrane, nema energije, nema industrije, i jasno je, da Grčka nije zemlja za euro. Njezin ulazak u euro zonu bila je velika greška. Velika greška je i samo stvaranje eura za zemlje koje zbog velikih razlika ne čine optimalno valutno područje. Zbog toga se je već 1998. godine znalo da će euro u lošim vremenima postati teret, ali su svi prigovori u tadašnjoj političkoj euforiji uzimani za nepristojan euroskepticizam. Slično kao što je bilo nekad nepristojno sumnjati u trajnost „bratstva i jedinstva”. Sada kažu da ih je Grčka obmanula podacima, što je glupo. Kad je ušla, njen deklarirani javni dug je bio 100 odsto društvenog proizvoda, a ne 60, što je bila zvanična granica za ulaz. I u ono vrijeme svi koji koriste Eurostat i barataju podacima su znali ili bi morali znati za probleme u grčkim podacima; odmah se može vidjeti njihova konsistentnost ili nekonsistentnost – dva i pet se ne zbrajaju u deset. I sada svi znaju da Grčka ne može da otplati dug, a jedino IMF u posljednje vrijeme to i direktno kaže. „Pomoć”, koja se daje Grčkoj, ide direktno kreditorima, nakon par godina i tu „pomoć” će biti potrebno otplatiti novom.

Tek je sada dozvoljeno razmišljati o „privremenom” izlazu iz euro zone, što je Grcima predlagao njemački ministar financija, čime bi EU odgovornost za odluku prenijela na Grke. Euro dakle ostaje uprkos cijeni koja se plaća za njegovo postojanje. Euro se ne održava zbog koristi, koje donosi, nego zbog straha od kaosa koji bi nastao raspadom ove najveće „tekovine” evropskog udruživanja, koja bi trebala biti vječna.

MONITOR: Janis Varufakis u svojim najnovijim izjavama naglašava svoje panevropske političke ambicije. I Cipras i on su, dok su radili zajedno, pokazivali želju da se „grčka vatra” prenese i na druge zemlje EU. Može li se Varufakis nadati nekom značajnijem uspehu?
MENCINGER: Discipliniranje Grčke je sigurno veliki uspjeh evropske desnice i europskih vlasti. Najveći će biti utjecaj na španjolski Podemos, koji gubi potporu. A da je stvar kompliciranija dolazi i do razmimoilaženja Podemosa i nekih politički bliskih stranaka, vezano za problem osamostaljenja Katalonije. Iako se u ekonomskim pa i u drugim pogledima slažem s Varufakisom, mislim da je politički mrtav.

MONITOR: Njemačka i dalje daje ton evropskim poslovima, dok Francuska ima sporadične doprinose, korigujući Njemačku. I male zemlje su vrlo ratoborne kada su u pitanju njihovi interesi, što se posebno vidi sada oko rešavanja problema izbeglica iz Azije i Afrike. Može li migrantska kriza dublje potkopati položaj centralnih evropskih institucija?
MENCINGER: Francuska se više-manje šlepa na Njemačku jer je velika, a po mnogim performansama više nego centru EU pripada južnoj periferiji EU. Ratobornost malih, koju je na primjer protiv Grčke pokazala Slovenija, je jedna od nerazumnih poteza. Ona sliči na dobrog đaka koji učiteljici pokazuje koliko je vrijedan na taj način, da tuži slabog đaka.

Kakav će biti utjecaj migrantske krize, teško je reći jer je očigledno da Europa ne zna što uraditi, a skoro svi migranti žele u Njemačku, što indirektno ukazuje na njenu ulogu u EU. Pad prijedloga o kvotama, pokazao je da EU nije sastavljena od 500 miliona građana nego od 28 država od kojih svaka ima svoje političke i ekonomske interese.

No, ne treba zanemariti da su Europa a pogotovo SAD glavni krivac za sadašnja stradanja u arapskim zemljama i za kaos koji je stvoren izvozom „demokracije”. Da nisu srušili Huseina, Gadafija, Mubaraka i Asada migrantske krize ne bi bilo. Naravno, radilo se o diktatorima a umjesto hiljada političnih zatvorenika, dobili ste milione žrtava. Europa je odgovorna i za krizu i sve veći kaos u Ukrajini, u kojoj legitimna vlast nije htjela niti mogla da dovoljno brzo prihvati neopipljive „evropske vrijednosti”. Europski političari su zbog te „uvrede” čak i na ulicama Kijeva podsticali „revoluciju”.

MONITOR: U Sloveniji je 2014. na vlast došao pravnik Miro Cerar, sa ad hoc napravljenom partijom, danas Partijom centra. Koliko je taj i takav politički izbor, promijenio situaciju u Sloveniji?
MENCINGER: Mislim da situacija nije mnogo izmijenjena. Ipak, valja priznati da je Cerar stvorio nekakvu mirnost, dakle nešto što je uspijevalo Drnovšeku. Cerar je došao na vlast pričama o moralu bez ikakvog ekonomskog programa i uspio zbog averzije stanovništva od politike. No, pouke o moralu su se pokazale dosta kratkog vijeka; SMC se u prisvajanju države ne ponaša bolje od drugih stranaka. Uz to, a to je moja glavna zamjerka, ne samo da bezrezervno sluša europske birokrate, vlada čak razmišlja što uraditi, da bi se pokazala kao poslušna. U to treba svrstati i sadašnju privatizaciju dakle rasprodaju proizvodne imovine. No, Cerarova vlada ima sreću, privreda je živnula, ne zbog njenih mjera, nego pošto su je ostavili na miru i pošto su velike izvozne firme imale dovoljno tražnje, prije svega u Njemačkoj.

MONITOR: Čitav Zapadni Balkan želi u EU. Da li je EU i dalje „sigurna kuća” za one koji žele mir na Balkanu?
MENCINGER: Ambicije da se uđe u EU su razumljive. EU uprkos problemima koje ima, zasada čini nekakvu „sigurnu kuću”. Međutim, koristi od ulaska bilo političke, a još više ekonomske su daleko precijenjene. No, i odlučivanje o ulasku je na drugoj strani, ono je dakle sasvim zavisno od političkih prilika. Moglo bi biti i brže od 10 godina, ukoliko će EU toliko potrajati, što je vjerojatno. Ne zbog korisnosti, već zbog straha od kaosa. Očigledno je takođe, da je srpski premijer Vučić politički veoma spretan i da dobro zna da oduševi europske „državnike”, pogotovo gospođu Merkel.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo