Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DRAMATIČNI PODACI O PADU NATALITETA: Crna Gora, zemlja starih

Objavljeno prije

na

Posvećenost Crne Gore politici održivog razvoja je neupitna, prva je rečenica u Nacionalnoj strategiji održivog razvoja do 2030. godine (NSOR). Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma tvrde da je riječ o najvažnijem strateškom dokumentu u Crnoj Gori kojim se planira gdje ćemo, šta ćemo i kako ćemo kao država i društvo.

Na Strategiji, koja ima blizu 400 stranica, je par godina radio tim eksperata na čelu sa prof. dr Gordanom Đurović. Ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović na okruglim stolovima na kojima je Strategija prezentovana ponavlja da je osnovni princip strategije ,,unaprijeđenje ukupnog blagostanja svake generacije koje zahtijeva četiri osnovna resursa – ljudske, društvene, prirodne i ekonomske”.

Strategija pokazuje međutim da ka tom blagostanju krećemo sa oslabljenim resursima. Najcrnje je stanje sa osnovnim – ljudskim resursima: ,,Prirodni priraštaj se smanjio sa 5.636, koliko je iznosio 1991. godine, na 1.368 u 2011. godini. U 2011. godini prirodni priraštaj je bio i najmanji u posljednjih dvadeset godina. Dok su stope prirodnog priraštaja 1951. i 1961. godine iznosile 20,8‰ i 20,4‰ (respektivno), na posljednja dva popisa stanovništva brojke su bile značajno drugačije – 4,3‰ u 2003. godini, odnosno svega 2,2‰ u 2011. godini”.

Primjetan je trend starenja stanovništva, kao i rast broja umrlih: broj umrlih se u periodu od 1991. do 2011. godine povećao sa 3.975 na 5.847.

Najveći demografski pad zabilježen je na sjeveru Crne Gore: ukupno 47,3% stanovništva Crne Gore je 1948. godine živjelo u sjevernom regionu, da bi u 2011. godini ta brojka iznosila 28,7%. Više od 50 odsto državne teritorije naseljava manje od trećine ukupnog broja stanovništva.

Da dugoročno neće biti bolje, govore podaci iz projekcija Ujedinjenih nacija, koji se citiraju u Strategiji. Prema njima negativni demografski trendovi do 2050. godine usloviće smanjene broja stanovnika u Crnoj Gori od oko 8,2 odsto, pa će 2050. godine u našoj zemlji živjeti 574.000 stanovnika, što približno odgovara populaciji s kraja 1970-ih godina. Ujedinjene nacije predviđaju da će do 2100. godine u Crnoj Gori biti još manje stanovnika, odnosno svega 437.000, što približno odgovara populaciji iz 1950-ih godina.

Konstatuje se da bi ,,pri sadašnjim stopama fertiliteta i mortaliteta i nultim migracionim saldom, Crna Gora bi već nakon 2015. godine mogla da započne proces depopulizacije”. Zato je potrebno preduzeti mjere: spriječiti i ublažiti efekte starenja stanovništva, spriječiti i ublažiti efekte migracija.

Strategija preporučuje da će biti neophodno da se poveća radna aktivnost da bi se ostvario sadašnji nivo ekonomskog razvoja. Prvenstveno stanovništva od 15 do 67 godina. Predlaže se i da se nedostatak radne snage nadoknadi radnicima iz inostranstva, kao i radnim angažovanjem starije populacije – preko 67 godina starosti! Sve to da bi se dostigao sadašnji nivo.

Citiraju se i predviđanja MONSTAT-a da se do 2030. može očekivati povećanje broja doseljenih odnosu na broj odseljenih lica. Po toj projekciji obrazovani mladi će iz Crne Gore odlaziti u države EU, a kod nas će dolaziti niskokvalifikovani radnici iz regiona, zatim imigranti starije životne dobi (zbog klimatskih pogodnosti), kao i imigranti iz Afrike i Azije. Pa se preporučuje da Crna Gora, kao zemlja sa malim brojem stanovnika, ,,uloži dodatne napore u okviru kulturnih politika u očuvanju samobitnosti i izvornog identiteta crnogorskih građana”.

U Strategiji je predstavljeno obilje mjera kako bi Crna Gora doprinijela ostvarivanju globalnih ciljeva održivog razvoja. Neke od preporuka su: afirmacija tolerantne i savremene porodice i ostvarivanje preduslova za zdrav razvoj pojedinca u okviru porodice; eliminacija rodne, nacionalne, vjerske, seksualne i diskriminacije po pitanju godina ili zdravstvenog stanja; mjere protiv siromaštva, a za uspostavljanje veće zapošljivosti radne snage i eliminaciju socijalne isključenosti; predloženo je i da se stimuliše društvena solidarnost, da se jača povjerenje građana u demokratski politički sistem i njegove institucije, da se obezbijede uslovi za eliminaciju korupcije, organizovanog kriminala, kriminala i terorizma, kao i da se zaustavi degradacija vrijednosti obnovljivih prirodnih resursa: biodiverziteta, vode, vazduha, zemljišta…

U Akcionom planu NSOR prva stavka je Unapređenje stanja ljudskih resursa. U cilju sprečavanja i ublažavanja starenja stanovništva predložene su mjere: razmotriti mogućnost stimulacije rađanja; obezbijediti adekvatan nivo socijalnih davanja za djecu; jačanje porodičnih vrijednosti; obezbijediti održivost penzionog sistema…

Najavljeno je da će NSOR do 2030. godine u julu biti predstavljena na zasijedanju Političkog foruma na visokom nivou u okviru Savjeta UN-a za socijalna i ekonomska pitanja.

Prošle nedjelje je Nacionalni savjet za održivi razvoj razmatrao Strategiju. Na čelu Savjeta, koji bi trebao da bude u prvim redovima borbe da se ublaže sumorna predviđanja iz Strategije, je Filip Vujanović. Nacionalni savjet je inače pun ministara i drugih DPS djelatnika koji su mjesecima unazad kojevitezali da je jedan od najvećih udara na budžet Crne Gore naknada za majke sa troje djece. A u Strategiji fino piše da treba – razmotriti mogućnost stimulacije rađanja, jer je depopulizacija Crne Gore već otpočela. Razmotriće. Kao i do sada.

STATISTIKA O OBRAZOVANJU, ZDRAVSTVU I EKONOMSKIM RESURSIMA: Siromaštvo i dalje problem

U Strategiji se nakon mračnih demografskih činjenica i projekcija prezentuje stanje u zdravstvu i obrazovanju. ,,Budžet koji se u Crnoj Gori izdvaja za zdravstvo iznosi 461 dolar , odnosno 926 dolara po stanovniku, kada se u obzir uzme kupovna moć. Ova izdvajanja su viša u odnosu na Albaniju (240$, tj. 539 PPP $) i Makedoniju (312$, tj. 759 PPP $), u nivou Bosne i Hercegovine (449$, tj. 928 PPP $) i Srbije (475$, tj. 987 PPP $), ali značajno niža u odnosu na Hrvatsku (982$, tj. 1517 PPP $) i Sloveniju (2085$, tj. 2595 PPP $). S aspekta nejednakosti, analiza plaćanja usluga iz džepa građana pokazuje da i dalje siromašni daju više novca za liječenje i lijekove”.

Obrazovanje se definiše kao ključni strateški interes Crne Gore, koji zahtjeva pristup sa najvećom mogućom odgovornošću i to na svim nivoima obrazovanja. U Strategiji se konstatuje da je: smanjena vaspitna uloga škola (o čemu svjedoči porast nasilja među djecom i mladima) i oslabljena etička dimenzija (plagijarizam) na nivou visokog obrazovanja. Oslabljena je veza između škole i tržišta rada, odnosno šire društvene zajednice.

Navodi se i da Univerzitet Crne Gore do sada nije uspio da se plasira ni na jednu od tri najuglednije rang liste najboljih univerziteta na svijetu, za razliku od vodećih univerziteta u regionu. Citirani su i rezultati istraživanja po kojima ,,kvalitet obrazovanja u Crnoj Gori polovina ispitanika ocijenila je kao loš, a gotovo četvrtina kao izuzetno loš. Čak 40% ispitanika smatra da naše obrazovanje nije konkurentno u odnosu na obrazovanje iz regiona”.

Zanimljivo je da se o siromaštvu citiraju zbunjujući podaci MONSTAT-a: ,,Došlo je do izvesnog poboljšanja, s tim što se siromaštvo i dalje problem stanovništva u Crnoj Gori. Udio stanovništva koji živi ispod linije siromaštva smanjio se za više od 30 %, od 11.2 % u 2005. na 8.6% u 2013”.

U poglavlju Stanje ekonomskih resursa objašnjava se: ,,25 godina crnogorske tranzicije obilježila je dekada tranzicione recesije (1990-1999), period postepenog oporavka do obnove crnogorske nezavisnosti, zatim trogodišnji period investicionog buma sa prosječnom stopom rasta BDP od 9%, te šestogodišnji period duboke ekonomske krize i sporog oporavka privredne aktivnosti. Realni BDP iz 1990. godine, dostignut je tek 2007. godine”. Prošla, ova i sljedeća godina su označeni kao – Povratak na putanju rasta! U isto vrijeme državni dug će se 59,4 u prošloj, ove godine dostići 65 odsto BDP-a, a 2017. čak 67 odsto. Ne zvuči dobro ni previđanje u Strategiji da će ,,kako bi se uredno izmirile visoke obaveze preuzete otplate duga, Crna Gora će se morati dalje zaduživati, kako bi obezbijedila izvore za servisiranje ovih obaveza”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo