Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI PLANOVI ZA BUDVANSKU LUKU: Daleko od javnosti

Objavljeno prije

na

Urbanizacija jedinog preostalog nezazidanog prostora u centru grada, uskog pojasa uz more koji se pruža od bedema Starog grada do Školijere, kroz izradu Državne studije lokacije za Luku Budva, predmet je živog interesovanja građana Budve i političkih partija čiji se stavovi tim povodom sve češće čuju u susret oktobarskim lokalnim izborima.

Budvani su odlučni da ovoga puta ništa ne prepuste slučaju i da budno isprate aktivnosti Vlade i investitora u njihovoj namjeri da kroz demagoške tirade o potrebama razvoja i privlačenja stranih investicija, devastiraju posljednju slobodnu oazu u gradu.

Pojas u zahvatu plana pod nazivom DSL za Dio sektora 43 – Luka Budva, izuzetno je atraktivan i neprocjenjiv je ekonomski i razvojni potencijal grada u takozvanoj prvoj liniji do mora i Starog grada, zbog čega je na meti moćnika iz svijeta politike i biznisa.

Odlaskom Svetozara Marovića sa svih funkcija u državnoj politici i turističkoj privredi, splasnuo je njegov uticaj na investitore i to ko će šta i gdje graditi na teritoriji turističke metropole, te kakvi će se planovi u skladu sa njihovim potrebama donositi.

Prazan prostor zauzeli su drugi, prije svih ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, najmoćniji čovjek u državi u oblasti planiranja i uređenja prostora, naoružan armijom svojih biroa i arhitekata kojima daje vodeće poslove.

Za promociju kapitalnih investicija ministar odnedavno dobija punu podršku nove potpredsjednice Vlade Azre Jasavić. Visoku poziciju Jasavić je ,,zaradila” upravo zastupajući interese stranih investitora. Za istoriju degradacije prirodnih resursa ostaće upamćeno njeno izlaganje u Skupštini i gotovo histerična podrška Vladinom predlogu gradnje stanova u parku Miločera, koju planira zakupac eltinog hotelskog kompleksa na Svetom Stefanu, of-šor kompanija Adriatic properties, čiji vlasnici crnogorskoj javnosti nijesu poznati.

Tokom ljetne turneje po crnogorskim opštinama, Jasavićeva se srela, na sopstveni zahtjev, sa nižim predstavnicima firme Stratex i turske Doguš grupe, koje gazduju budvanskom lukom. Podržala je projekat izgradnje nove marine u Budvi, što je izazvalo revolt građana Budve i oštre reakcije lokalnih političkih partija. Ocijenjeno je da nova potpredsjednica Vlade ,,sa mjesta koje neopravdano pokriva” promoviše projekat marine a da ,,nema elementarna saznanja o čemu se tu radi”.

Doduše ni Budvani ne znaju šta im se sprema pod projektom izgradnje marine za megajahte u budvanskom malom pristaništu. Lokalna uprava o tome ništa ne zna, niti nadležne službe za uređenje i planiranje prostora neko nešto pita. Odrekli su se upravljačkih prava, slušaju naredbe iz Podgorice, kako bi zadržali klimave kompromitovane funkcionerske fotelje.

Odluku o izradi DSL za Dio sektora 43 – Luka Budva donijela je Vlada u oktobru 2014.

Dvije godine su prošle a Studiji se ne nazire javna rasprava. Na tenderu MORT-a posao izrade DSL, vrijedan 65.000 eura dobio je konzorcijum dvije firme, Gvozdenovićev favorit, CAU-Centar za arhitekturu i urbanizam Predraga Babića i Business Art dvorskog arhitekte Mladena Krekića. Kako Monitor saznaje, obrađivači su predali prednacrt studije Ministarstvu održivog razvoja i turizma. Slijedi izrada nacrta plana nakon čega DSL za budvansku Luku može ići na uvid javnosti.

Posao izrade Strateške procjene uticaja na životnu sredinu vrijedan 15.000 eura dobio je biro Montenegroprojekt Vasilija Đukanovića. Prateću Studiju zaštite kulturne baštine, plaćenu 10.000 eura, radila je firma Montecep Saše Karajovića iz Beograda, registrovana za poslove planiranja i arhitekture.

Na izradi studije u formi podugovarača sa CAU kao obrađivačem DSL, angažovani su Muzeji i galerije Podgorice i Polimski muzej iz Berana. Nije najjasnije kakve veze ove javne ustanove imaju sa zaštitom kulturne baštine Starog grada Budve i neposrednog zaleđa Luke, kao i Montecep sa kulturnom baštinom.

Ipak je ta Studija zaštite kulturne baštine dobila saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara i direktorice Anastazije Miranović. To nije bilo dovoljno, pa je Ministarstvo održivog razvoja angažovalo i eksperte ICOMOS-a, Međunarodnog savjeta za spomenike i spomeničke cjeline, savjetodavnog tijela UNESCO, da urade Studiju vizuelnog uticaja projekta marine i objekata na kulturne i prirodne vrijednosti Starog grada, ali i novog grada koji je nikao u zaleđu. Studija koju potpisuje Katri Lisicin završena je i predata Ministarstvu, ali njene pojedinosti javnosti nisu poznate.

Budvani su ogorčeni načinom na koji se u Ministarstvu održivog razvoja i turizma odvija izrada Studije lokacije za dio obale i Luku Budva. Atraktivni prostor gradskog jezgra planski se definiše daleko od očiju javnosti, bez učešća lokalne uprave i građana, što je u suprotnosti sa principima prostornog planiranja uopšte. Gotova rješenja stižu iz Podgorice. Ostalo im je prilaganje primjedbi na javnim raspravama, koje gotovo nikada ne budu prihvaćene.

Programski zadatak za izradu DSL jasno ukazuje da savremena Luka Budva nije cilj izrade ovog dokumenta. Najavljenoj modernoj marini u tekstu dokumenta posvećeno je upadljivo malo prostora. Težište je stavljeno na neizgrađenu obalu, označenu kao Sektor 43, ili ,,kopneni pojas od jugoistočnih zidina Starog grada, vrha gradske luke, bazena i kupališta kod Lučke kapetanije pa Slovenskom ulicom dalje, sve do granica DSL za sektore 43 i 45 (Slovenska Plaža)”. Sve u zoni zahvata morskog dobra.

U Ministarstvu tvrde da je planski osnov za izradu DSL važeći prostorni plan za morsko dobro, iako njime ,,nisu definisane površine za obimnije hotelsko-turističke komplekse”. Od Starog grada do Pošte ovaj plan nalaže urbano zelenilo i uslužne sadržaje u funkciji gradske luke, bez smještajnih kapaciteta.

To nije smetnja da se taj prostor DSL-om prepozna kao ,,potencijal za rekonstrukciju, razvoj, prilagođavanje i prenamjenu nekoliko postojećih objekata i zona…” Programskim zadatkom preporučuju se intervencije na lokaciji oronule zgrade Lučke kapetanije, zapuštenog Jugoslovenskog rječnog brodarstva, na otvorenom bazenu kod plaže Pizana i na neizgrađenoj lokaciji nekadašnje autobuske stanice. I dodatni kvadrati za gradnju hotela visoke kategorije.

Prema nezvaničnim informacijama, predati prednacrt ne sadrži objekte većih gabarita i spratnosti. Bilo je ideja da se rade samo hoteli ali se stalo sa tim, otkriva Monitorov sagovornik. Većinu objekata čine servisi, poslovni i ugostiteljski objekti spratnosti P+1.

Sama marina nema nikakvih objekata osim servisa. Prema prednacrtu DSL budvanska marina raspolagaće sa oko 700 vezova. Od čega oko 350 do 400 vezova za veće brodove i megajahte, dok je za komercijalne vezove planirano oko 250-300 mjesta.

Novost je što će veliki brodovi i jahte biti izmješteni van gradske rive. Sistematizuju se komercijalni vezovi za barke i ribarice mještana, smanjuje veličina lukobrana, proširuje šetalište u blizini Starog grada. Planirani su restorani, kafei, riblja pijaca…Sadašnji park je sačuvan, uz preporuku da se svi objekti iz njega uklone.

Šta studija donosi znaće se uskoro, ali svakako nakon oktobarskih izbora.

Luka ili marina, zavisi ko plaća

Zanimljivo je da se DSL za Luku radi na osnovu Prostornog plana za zonu morskog dobra iz 2007. godine, koji je radio nezaobilazni Montecep i RZUP iz Podgorice. Plan na koji se DSL poziva nije predvidio marinu u Budvi. Među desetak planiranih marina, nema budvanske marine. Budva je planom višeg reda definisana kao luka nautičkog turizma, odnosno ,,lokacija koja može da pruži samo usluge komercijalnog vezivanja. Zbog potencijalnog ugrožavanja izuzetno vrijednog resursa obale i plaža ne preporučuje se stimulacija daljeg zadržavanja nautičara. Budva je gradska luka u kojoj je ključni problem – konflikt u korišćenju prostora”, kazali su planeri prije devet godina. Kako sada i na osnovu kojih studija i procjena može marina u Budvi i to sa 700 vezova, više nego što ima Porto Montenegro u Tivtu, javnosti treba da objasni ministar Branimir Gvozdenović i njegovi eksperti.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORUPCIJA PRAVOSUĐA PO METRU KVADRATNOM: Dam ti stan, pa ti sudi i tuži nepristrasno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od bivših vlada stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog, kao i po četiri sudije Upravnog, Vrhovnog i četiri Ustavnog suda… Predsjednici komisija za dodjelu bili su Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković, a sudije i tužioci su onda trebali da odlučuju po krivičnim prijavama podnesenim protiv njih i njihovih partijskih drugova

 

Skandal oko dodjele stanova i kredita po povoljnim uslovima se nastavlja. Rukovoditeljka stručnog tima Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou Vanja Ćalović-Marković ove nedjelje je objavila nove podatke sa dosad nepoznatim detaljima ovog školskog primjera korupcije. Ugovore su bivše vlade proglasile tajnom, a nova je sa njih skinula oznaku tajnosti.

Povoljni stanovi i krediti za 580 državnih funkcionera i javnih službenika, u posljednjih deset godina, koštali su nas 25 miliona eura. Ćalović-Marković je objavila korupcionu šemu. Za izabrane Vlada je u startu kvadrat procjenjivala oko 30 odsto manje od tržišne cijene, pa je na taj diskont, zbog navodih zasluga, cijena snižavana još za 80 odsto, a ako bi funkcioner uzmogao da to plati u kešu čašćavan je i sa dodatnih 15 odsto popusta. Tako je sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović stan od 90 kvadrata u Univerzitetskom centru platio nevjerovatnih 146 eura po kvadratu ili 13.173 eura.

Posebno problematično kod raspodjele je to što je Vlada direktno uticala na ,,nezavisnu” granu vlasti, a po svom nahođenju odlučivala ko će od sudija i tužilaca dobiti stan ili par desetina hiljada eura pomoći. Vladina Komisija za stambena pitanja podijelila je sudijama i tužiocima više od pola miliona eura vrijedne stambene kredite, a neki od njih su metar kvadratni stana plaćali ispod 100 euro.

Sudije i tužioci su dobro znali da tu nisu čista posla. Od januara 2014. godine, Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisano je da se ,,postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”. Oni koji su imali veze sa vlašću vješto su izbjegavali ovu odredbu zakona pa su molili direktno Vladu da im dodijeli stan ili kredit. Suprotno citiranom Zakonu stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i po četiri sudije Upravnog i Vrhovnog, i četiri sudije Ustavnog suda od sedam koliko ih ima…

DPS je tako skoro savršeno zaokružio sistem korupcije – predsjednici  Vladine Komisije za stambena pitanja bile su njegove perjanice Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković. Oni su maltene poklanjali stanove i kredite izabranim sudijama ili tužiocima, koji su u isto vrijeme ,,samostalno” i ,,nepristrasno” trebali da odlučuju o brojnim krivičnim prijavama protiv njih  i njegovih partijskih drugova na čelu sa liderom Milom Đukanovićem. Sve je trebalo da prevenira Agencija za sprečavanje korupcije, čiji bivši čelnik Sreten Radonjić u maju 2017. godine,  traži 40.000 eura za adaptaciju i proširenje stana. Vlada je svojom Odredbom propisala da se funkcioneru može dodijeliti kredit za poboljšanje uslova stanovanja do maksimalno 15.000 eura. Međutim, u slučaju Radonjića, kao i mnogim drugim, Vlada krši svoju odredbu i dodjeljuje mu traženi iznos uz obavezu da vrati samo 8.000 eura. Ostatak je čašćavala iz naših džepova. Radonjiću je rata 73,5 eura na deset godina, uz,  za obične  građane, nevjerovatnu kamatu od dva odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo