Povežite se sa nama

MONITORING

SPISAK NESTALIH U CRNOJ GORI SVE DUŽI: Motiv – pravi putokaz

Objavljeno prije

na

Potraga za Nemanjom Medinom iz Petrovca, kojem se od 8. jula gubi svaki trag, još nije dala nikakve rezultate na osnovu kojih bi se pouzdano utvrdilo šta se sa njim dogodilo. Ovaj 24-godišnji mladić samo je jedna od desetina nestalih osoba u Crnoj Gori tokom posljednje nekolike godine.

Medin je nestao kada je iz Petrovca krenuo u pravcu Virpazara. Njegovo vozilo nekoliko dana kasnije pronađeno je zapaljeno pored lokalnog puta Virpazar – Rijeka Crnojevića.

Za Medinom je raspisana i međunarodna potraga. Teren pretražuju policijski službenici iz Bara, Budve, Podgorice i Cetinja, Avio-helikopterska jedinica MUP-a i pripadnici službi spasavanja na području opština Bar i Budva, članovi porodice Medin i građani.

Vladimir Ulama, koji je posljednji kontaktirao sa njim, nakon skoro mjesec od Medinovog nestanka uhapšen je na Čevu kod Cetinja i određen mu je pritvor.

Službenici Uprave policije, uz podršku pripadnika Vojske Crne Gore započeli su prije nekoliko dana pretragu sonarom dna Skadarskog jezera. Kako je saopšteno iz MUP-a, angažovan je i dio pripadnika Pomorskog odreda mornarice, koja za to koristi specijanu opremu koju je prije godinu i po dobila od američke Vlade. Iz MUP-a je takođe saopšteno da od nestanka Medina službenici Uprave policije, u koordinaciji sa tužilaštvom, preduzimaju sve zakonom predviđene mjere traganja za nestalim na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou.

Policija je u utorak saopštila da je do sada saslušala 60 svjedoka u okviru istrage, a istražitelji još čekaju nalaze Forenzičkog centra iz Danilovgrada za predmete koji su nađeni tokom potrage.

Da li je, ipak, sve preduzeto da se pronađe Medin?

Vladan Pavićević, privatni detektiv iz Podgorice, u razgovoru za Monitor, kaže da zabrinjava činjenica, kada je riječ o nestalim osobama, pa i o Medinu, što odgovorni, a tu prije svega misli na Upravu policije, prvenstveno ne utvrđuju hronološki i kriminalistički razloge, odnosno, kako to profesionalci kažu – motive nestanka neke osobe, kakvih je sve više u Crnoj Gori.

,,Kada bi se utvrdio motiv njihovog nestanka, a to je obavezujuće u istrazi ovog nivoa, onda bi se sa približnom sigurnošću mogla pretpostaviti sudbina nestale osobe. Ovako, ide se na saslušavanje velikog broja građana, što može da dovede do zabune u korišćenju informacija, a nemamo suštinske činjenice koje bi ukazivale na okolnosti pravog razloga nestanka osobe. Takav je slučaj sa nestankom Nemanje Medina i francuskog državljanina, koji je prošle nedjelje tokom planinarenja nestao na planini Vrmac kod Kotora”, objašnjava Pavićević. ,,Ni nakon mjesec i desetak dana nije utvrđen motiv nestanka Medina. I dalje se saslušava veliki broj građana umjesto da se koriste struka i nauka i provjerene forenzičke metode. U ovom slučaju koriste se metode od prije dvadeset godina”,

Pavićević kaže da je nedopustivo, kad je riječ o nestanku Medina, da se toliko dugo čeka i na analize iz Forenzičkog centra u Danilovgradu.

,,Biološkim nalazom utvrđuju se krv, tragovi na vozilu i slično. Digitalna forenzika je vrlo korisna i njen nalaz je presudan da bi mogla da se definiše stvarna misterija nestanka Nemanje Medina”, kaže Pavićević.

Ni Medinova porodica nije zadovoljna istragom. Na adrese više državnih institucija poslala je petnaest dana nakon njegovog nestanka javni poziv u kojem navodi:

,,Prošlo je suviše vremena, više od dvije sedmice, da se niko od subjekata zaduženih za utvrđivanje činjenica i razloga Nemanjinog nestanka i njegovog pronalaženja, nije obratio porodici. Izražavamo veliku zabrinutost i nezadovoljstvo zbog ovakvog odnosa prema nama, a sve više i sumnju, da se uopšte ulažu napori u rasvetljavanju ovog slučaja”.

U pismu se navodi da su napravljeni značajni propusti u postupku istrage i da je moguć ,,građanski protest u znak nezadovoljstva zbog do sada učinjenog ili neučinjenog”.

Poziv je upućen predsjedniku Odbora za bezbjednost, vrhovnom državnom tužiocu, Ministarstvu unutrašnjih poslova, direktoru Uprave i načelniku Centra bezbjednosti Bar.

U Crnoj Gori je u januaru prošle godine nestalo osam osoba. Četiri su bile maloljetne. Tokom 2014. godine policiji je prijavljen nestanak 178 osoba. Pronađeno ih je 157 živih. Pretprošle godine nestalo je čak 45 djece. Krajem 2013. za svega petnaestak dana u Crnoj Gori su nestale četiri osobe. Od početka 2013. godine do 9. decembra u Crnoj Gori prijavljen nestanak ukupno 148 osoba. Pronađeno ih je 135. Policajci su uspjeli da pronađu 127 živih osoba, dok su u osam slučajeva pronašli tijela nestalih. U osam slučajeva radilo se o samoubistvu. Tokom 2012. godine potraživane su 124 osobe, a 2011. prijavljen je nestanak 128. Većina je pronađena.

Prema policijskim podacima, osobe napuštaju kuće i porodice iz različitih ličnih razloga – socijalnih, emotivnih, finansijskih, porodičnih… Neke se same vrate, ali češće ih pronađu policijski službenici i vrate porodicama. Bilo je i slučajeva da nestale punoljetne osobe, po pronalasku, ne žele da se vrate porodici.

Psiholozi i sociolozi kažu da od kuće bježe svi – od djece do starih ljudi. Najčešći razlozi su – loše ocjene, udaja, preljuba, senilnost, velika dugovanja…

„Razlozi su raznovrsni i mogu biti iz određenog socio–psihološkog razloga, protivpravnog lišenja slobode, trgovine bijelim robljem kao i trgovine ljudskim organima”, kaže detektiv Pavićević.

On objašnjava da treba razlikovati udaljavanje i nestanak. Udaljavaju se uglavnom mladi, koji se pod dejstvom alkohola i drugih opijata ne jave kući, a porodica prijavi nestanak.

Svake godine na teritoriji Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine nestane više od hiljadu ljudi. Ponekad su u pitanju i žrtve trgovine ljudima, pa i otmica i ubistava.

Prema podacima MUP-a Srbije svakog dana u toj državi nestane po nekoliko ljudi, godišnje i do 1.300 osoba. U Hrvatskoj godišnje nestane oko 700 djece, a njih oko 600 se ubrzo pronađe.

Iskustva iz regiona govore da su mladima, uzrasta od 18 do 30 godina, izgovor za bjekstvo i nestanak poremećeni porodični odnosi, ljubavni problemi, loš uspjeh u školi… Oni u srednjim godinama često napuste kuću zbog dugova. Nemaština i bolest najčešći su razlozi nestanka starijih od 50 godina. Najstariji nestaju i zbog demencije.

Kod nas za nestalim najčešće traga policija. U svijetu se za potragu koriste i društvene mreže. U Americi postoji sistem uzbunjivanja u slučajevima otmice djece. Svi mediji, sve autobuske i željezničke stanice, trgovine, autoceste i aerodromi prenose vijest o otetom djetetu.

Šta uraditi nakon nestanka osobe

Pravnici kažu da porodica ima pravo da nestalu osobu poslije pet godina proglasi mrtvom, a to se najčešće radi zbog podjele imovine. Ali desi da se osoba vrati, pa onda mora da dokazuje da je živa. Vladan Pavićević kaže da ako porodica posumnja na nestanak osobe, onda to odmah bez odgađanja treba prijaviti najbližoj stanici policije bez obzira na protok vremena 24 sata od nestanka. To vrijeme može biti presudno. ,,Najvažnije je da članovi porodice pažnju obrate na sljedeće: da li je osoba ostavila lična dokumenta ili ih je odnijela sa sobom; da li je sa sobom odnijela veću količinu odjeće ili drugih stvari; da li se udaljila svojim vozilom; da li je odnijela veću količinu novca; da li u kući nestale osobe nedostaju neke stvari i dragocjenosti; da li u kući ili stanu postoje tragovi eventualnog nasilja, koje može da liči na borbu sa nekim napadačem, provalu i slično; da li je nestala osoba ostavila oproštajno pismo, poruku na društvenim mrežama; da li je promijenila način ponašanja i komuniciranja; da li se žalila na neke prijetnje”, kaže Pavićević.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo