Povežite se sa nama

MONITORING

DOKUMENTA: KAKO SU STOČNE BOLESTI PUŠTENE U CRNU GORU: Ludilo, ali nije kravlje

Objavljeno prije

na

Stočni fond je ugrožen, domaćinstva koja su živjela od stočarstva dovedene su na ivicu egzistencije, pričinjena šteta – do sada evidentirana, prelazi milion eura, a nadležni se bave prebacivanjem krivice i predizbornom kampanjom. Petar Ivanović, u ime DPS i Raško Konjević, kao predstavnik opozicione trojke uključene u Vladu izbornog povjerenja razmjenjuju, skupa sa saradnicima iz Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva finansija, (kontra)optužbe o odgovornosti za izbijanje epidemija stočnih bolesti koje su se, moguće, mogle izbjeći.

Dosadašnji rezultat nebrige: više od 550 krava i volova oboljelih od kvrgave kože goveda (lumpy skin disease ili skraćeno LSD) moralo je biti uspavano i zakopano na imanju vlasnika ili najbližoj za to određenoj lokaciji. Oboljele životinje registrovane su, uglavnom, u Kolašinu, Mojkovcu, Bijelom Polju i Beranama. Zvanično objašnjenje ukazuje da je riječ o opštinama koje gravitiraju Sinjajevini i Bjelasici. Nezvanično, razmjere epidemije u direktnoj su vezi sa blizinom graničnog prelaza Dobrakovo, preko koga se, nekoliko mjeseci unazad, obavlja sav uvoz stoke, živne i mesa iz Srbije.

Paralelno, u centralnom dijelu Crne Gore (Podgorica, Cetinje, Nikšić) nanovo je buknula epidemija tzv. plavog jezika zarazne bolesti od koje oboljevaju preživari (ovce, koze, goveda). Bolesti kvrgave kože i plavog jezika unijete su u Crnu Goru i omogućeno je njihovo širenje zahvaljujući tome što nadležni nijesu preduzeli sve zakonom propisane mjere, tvrde sagovornici Monitora verzirani u ovu problematiku i zainteresovani za stanje stočnog fonda. Prvo se zakasnilo sa odlukom o vakcinaciji i pravovremenom nabavkom vakcina. Iako je bolest u „komšiluku” – od Turske, preko Grčke, Bugarske, Makedonije, do susjednih Albanije, Srbije i Kosova registrovana još prošle godine, a najkasnije proljetos, Ministarstvo poljoprivrede je u nabavku vakcina i vakcinaciju goveda krenulo tek kada je bolest stigla i u Crnu Goru.

Prvi slučaj LSD-a potvrđen je u Gusinju 20. jula, a vakcinacija je započeta 1. avgusta. I to vakcinama (25 hiljada doza) koje nijesmo kupili već smo ih dobili kao pomoć od EK. Uostalom, do danas nije objavljen podatak o tome koliko je goveda ukupno vakcinisano. A taj podatak bi bio zanimljiv, između ostalog i zbog sumnji da se sa brojem registrovanih grla manipuliše zbog budžetskih subvencija koje dobijaju proizvođači i prerađivači mlijeka.

,,Moram da konstatujem da je postojao birokratski odnos Ministarstva finansija prema ovom problemu, zbog kojeg je Vlada dobila Informaciju o opasnosti od pojave bolesti tek na prethodnoj sjednici. Time smo bili spriječeni da sprovedemo preventivnu vakcinaciju prije pojave bolesti, kakva je bila sugestija stručnog tima”, kazala je direktorica Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Vesna Daković na nedavnoj konferenciji za štampu.

Daković još tvrdi, a to potvrđuje i Ivanović kao aktuelni potpredsjednik Vlade, da je Ministarstvo finansija odbilo njihov zahtjev od 20. maja da im se obezbijedi 29 hiljada eura za nabavku vakcina. Iz Ministarstva finansija na to odgovaraju da im novac nije tražen za vakcine već za nabavku laboratorijskog materijala, pripremu i štampanje informativnog materijala, obuku… I da je Ministarstvo poljoprivrede već na svom računu imalo dovoljno novca.

Konačno, glavna veterinarska inspektorka Mirjana Drašković kaže, gostujući na TV Vijesti, kako je vakcinaciju trebalo obaviti još u aprilu, kada je bolest registrovana u Makedoniji.

Ovo upozorenje dobija na ozbiljnosti kada se zna da je Draškovićka, 1996. godine, bila rukovodilac Kriznog štaba Vlade Crne Gore koji je donio i uspješno proveo set mjera na sprječavanju širenja epidemije slinavke i šapa koje su tada bješnjele u Makedoniji, Albaniji i Grčkoj. Ima ih koji se sjećaju da su dezinfikacione barijere tada bile postavljene na svim zvaničnim i nezvaničnim graničnim prelazima ka istoku (čudna su to vremena bila). Zaprašivani su čak i kamioni koji su staro željezo iz Albanije dopremali u Nikšić. Ali epidemija nije stigla, iako se slinavka i šap prenose mnogo lakše od kvrgave kože i plavog jezika.

Monitor ima dokument od 26. maja kojim Ministarstvo poljoprivrede (potpisao tadašnji ministar prof dr Milenko Popović) donosi Naredbu kojom se zabranjuje uvoz i tranzit preko teritorije Crne Gore pošiljki goveda, mesa, mlijeka, kože goveda i divljih preživara „koje su porijeklom iz Bugarske, Makedonije i Grčke, kao i pošiljki goveda i drugih preživara koje potiču iz drugih država a koje se prevoze preko teritorije Bugarske, Makedonije i Grčke prije ulaska u Crnu Goru”.

Ta Naredba stupila je na snagu nakon objavljivanja u Službenom listu, 2. juna. Nedjelju dan kasnije, nakon što je bolest kvrgave kože registrovana i u Srbiji, Ministarstvo poljoprivrede donosi Instrukciju kojom se zabranjuje uvoz i tranzit goveda i goveđeg mesa iz sedam okruga u Srbiji u kojima je zaraza registrovana. U skladu sa preporukama EU i njenih stručnih tijela (OIE i EFSA), uvoz iz drugih djelova Srbije dozvoljen je pod uslovom da teret prate Dodatne garancije kojim se potvrđuje da je prevozno sredstvo „oćišćeno i da je izvršene dezinfekcija i dezinskecija prije i nakon utovara životinja…, odnosno, da je „prije i tokom prevoza zaštićeno od napada insekata-vektora bolesti kvrgave kože”.

Nije zgorega pomenuti kako se smatra da su glavni prenosioci LSD-a muve, komarci i krpelji, zbog čega su dezinfekcija i dezinsekcija prevoznih sredstava često potencirani kao jedan od efikasnijih načina za zaustavljanje zaraze. Jednako, drži se da je taj postupak jedno od najrizičnijih mjesta u sistemu zaštite, posebno kada ga umjesto nadležnih državnih službi obavljaju (ili samo potpisuju) lokalni veterinari iz inostranstva.

„U cilju olakšanja trgovine, molimo Vas da nas blagovremeno obavještavate o novim žarištima bolesti, odnosno zonama slobodnim od ove bolesti, kako bi naše uvoznike informisali o slobodnim područjima”, stoji u dopisu koji je Vesna Daković 10. juna ove godine uputila direktoru Uprave za veterinu u Ministarstvu poljoprivrede Srbije Miodragu Petroviću. Podsjetimo, gospođa Daković nije službenik Privredne komore, već direktorica Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.

Pet dana kasnije glavna veterinarska inspektorka predlaže Ministarstvu poljoprivrede da odmah formira Operativni štab za primjene mjera sprječavanja, suzbijanja i iskorijenjivanja bolesti kvrgave kože goveda. A tu je i upozorenje graničnim inspektorima i Upravi za bezbjednost hrane u kome stoji da „Glavni veterinarski inspektori ne smiju dozvoliti tranzit živih životinja i mesa bez rješenja Uprave za bezbjednost hrane kakve daje za uvoz životinja i mesa, u skladu sa odredbama Zakona o veterinarstvu”.

Krajem juna i Uprava za bezbjednost hrane inicira formiranje stručnog tima. „Molim Vas da u što kraćem roku, do sjutra 30. juna u 12 h, dostavite ime predstavnika Uprave za inspekcijske poslove koji će učestvovati u radu stručnog tima”, piše Daković Božidaru Vuksanoviću, direktoru Uprave za inspekcije. Tu je, međutim, i reakcija na zahtjev Veterinarske inspekcije o pooštrenim mjerama za sprječavanje unosa zaraze.

„Ne smijemo kao državni nadležni organi izazvati ograničenja u kretanju roba”, upozorava Daković Vuksanovića i Draškovićku. Draškovićeva odgovara: „Kao glavni veterinarski inspektor imam obavezu da iniciram preduzimanje svih mjera koje su propisane a za koje procijenim da, ako se ne sprovedu u određenom momentu, mogu biti visoko rizične po zdravlje životinja i imati negativne ekonomske posledice za držaoce životinja i budžet Crne Gore”.

Prepiska se nastavlja 23. juna. „Prvenstveno želim da vas oslobodim obaveze iniciranja kako Vi kažete „preduzimanja svih mjera…”, stoji u dopisu koji je Daković uputila Mirjani Drašković. Tu je i naredba da se obezbijede „uslovi za nesmetan protok roba posebno uzimajući u obzir vremenske uslove i pojačan promet tokom turističke sezone”. Trgovina ili zdravlje – prosudite sami.

Uglavnom, nepunih mjesec dana kasnije zaraza zvanično stiže u Crnu Goru. Mijenja se i uredba prema kojoj sva vozila koja iz Srbije dovoze stoku, meso, stočnu hranu… moraju imati potvrdu o obavljenoj dezinsekciji. Sada se ta mjera odnosi samo na vozila koja prevoze goveda (ne zna se ko je zaključio da muve i komarci prave razliku između krava, ovaca i svinja). Veterinarski inspektori sa srpsko-crnogorske granice kažu kako su za tu odluku saznali od kolega iz Srbije.

„Mislim da treba prvenstveno da štitimo interese našeg stočnog fonda i građana, jer bi državni interesi Crne Gore trebalo da nam budu ispred evropskih, komšijskih i ne znam još kakvih. Nije trebalo mijenjati Naredbu na nečiji zahtjev, a posebno ne na zahtjev susjedne države iz koje nam je zaraza vjerovatno i stigla. Uostalom, i goveđe i sve druge vrste mesa mogu se nabaviti i uvesti iz država u kojima nema bolesti kvrgave kože…”, navodi se u dopisu koji je Mirjane Drašković 12. avgusta uputila nadležnima iz Uprave za bezbjednost hrane i Uprave za inspekcije. Potom se priča preselila u medije.

Nazdravlje.

Zarada i šverc, ruku pod pruku

Iako u javnim nastupima tvrde kako je situacija pod kontrolom, podaci iz dopisa Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove od 9. avgusta ukazuju na još jednu dimenziju širenja zaraza: „Bolest kvrgave kože se širi i sve ukazuje da pored prenosioca postoji osnovana sumnja da se bez obzira na pojačanu saobraćajnu kontrolu vrši ilegalni promet goveda, i da se ova goveda prevoze sa zaraženih i ugroženih područja, kako unutar tih teritorija tako i van njih. Po informacijama, najčešće se radi o govedima koja nijesu ni obilježena…”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo