Povežite se sa nama

MONITORING

DOKUMENTA: KAKO SU STOČNE BOLESTI PUŠTENE U CRNU GORU: Ludilo, ali nije kravlje

Objavljeno prije

na

Stočni fond je ugrožen, domaćinstva koja su živjela od stočarstva dovedene su na ivicu egzistencije, pričinjena šteta – do sada evidentirana, prelazi milion eura, a nadležni se bave prebacivanjem krivice i predizbornom kampanjom. Petar Ivanović, u ime DPS i Raško Konjević, kao predstavnik opozicione trojke uključene u Vladu izbornog povjerenja razmjenjuju, skupa sa saradnicima iz Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva finansija, (kontra)optužbe o odgovornosti za izbijanje epidemija stočnih bolesti koje su se, moguće, mogle izbjeći.

Dosadašnji rezultat nebrige: više od 550 krava i volova oboljelih od kvrgave kože goveda (lumpy skin disease ili skraćeno LSD) moralo je biti uspavano i zakopano na imanju vlasnika ili najbližoj za to određenoj lokaciji. Oboljele životinje registrovane su, uglavnom, u Kolašinu, Mojkovcu, Bijelom Polju i Beranama. Zvanično objašnjenje ukazuje da je riječ o opštinama koje gravitiraju Sinjajevini i Bjelasici. Nezvanično, razmjere epidemije u direktnoj su vezi sa blizinom graničnog prelaza Dobrakovo, preko koga se, nekoliko mjeseci unazad, obavlja sav uvoz stoke, živne i mesa iz Srbije.

Paralelno, u centralnom dijelu Crne Gore (Podgorica, Cetinje, Nikšić) nanovo je buknula epidemija tzv. plavog jezika zarazne bolesti od koje oboljevaju preživari (ovce, koze, goveda). Bolesti kvrgave kože i plavog jezika unijete su u Crnu Goru i omogućeno je njihovo širenje zahvaljujući tome što nadležni nijesu preduzeli sve zakonom propisane mjere, tvrde sagovornici Monitora verzirani u ovu problematiku i zainteresovani za stanje stočnog fonda. Prvo se zakasnilo sa odlukom o vakcinaciji i pravovremenom nabavkom vakcina. Iako je bolest u „komšiluku” – od Turske, preko Grčke, Bugarske, Makedonije, do susjednih Albanije, Srbije i Kosova registrovana još prošle godine, a najkasnije proljetos, Ministarstvo poljoprivrede je u nabavku vakcina i vakcinaciju goveda krenulo tek kada je bolest stigla i u Crnu Goru.

Prvi slučaj LSD-a potvrđen je u Gusinju 20. jula, a vakcinacija je započeta 1. avgusta. I to vakcinama (25 hiljada doza) koje nijesmo kupili već smo ih dobili kao pomoć od EK. Uostalom, do danas nije objavljen podatak o tome koliko je goveda ukupno vakcinisano. A taj podatak bi bio zanimljiv, između ostalog i zbog sumnji da se sa brojem registrovanih grla manipuliše zbog budžetskih subvencija koje dobijaju proizvođači i prerađivači mlijeka.

,,Moram da konstatujem da je postojao birokratski odnos Ministarstva finansija prema ovom problemu, zbog kojeg je Vlada dobila Informaciju o opasnosti od pojave bolesti tek na prethodnoj sjednici. Time smo bili spriječeni da sprovedemo preventivnu vakcinaciju prije pojave bolesti, kakva je bila sugestija stručnog tima”, kazala je direktorica Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove Vesna Daković na nedavnoj konferenciji za štampu.

Daković još tvrdi, a to potvrđuje i Ivanović kao aktuelni potpredsjednik Vlade, da je Ministarstvo finansija odbilo njihov zahtjev od 20. maja da im se obezbijedi 29 hiljada eura za nabavku vakcina. Iz Ministarstva finansija na to odgovaraju da im novac nije tražen za vakcine već za nabavku laboratorijskog materijala, pripremu i štampanje informativnog materijala, obuku… I da je Ministarstvo poljoprivrede već na svom računu imalo dovoljno novca.

Konačno, glavna veterinarska inspektorka Mirjana Drašković kaže, gostujući na TV Vijesti, kako je vakcinaciju trebalo obaviti još u aprilu, kada je bolest registrovana u Makedoniji.

Ovo upozorenje dobija na ozbiljnosti kada se zna da je Draškovićka, 1996. godine, bila rukovodilac Kriznog štaba Vlade Crne Gore koji je donio i uspješno proveo set mjera na sprječavanju širenja epidemije slinavke i šapa koje su tada bješnjele u Makedoniji, Albaniji i Grčkoj. Ima ih koji se sjećaju da su dezinfikacione barijere tada bile postavljene na svim zvaničnim i nezvaničnim graničnim prelazima ka istoku (čudna su to vremena bila). Zaprašivani su čak i kamioni koji su staro željezo iz Albanije dopremali u Nikšić. Ali epidemija nije stigla, iako se slinavka i šap prenose mnogo lakše od kvrgave kože i plavog jezika.

Monitor ima dokument od 26. maja kojim Ministarstvo poljoprivrede (potpisao tadašnji ministar prof dr Milenko Popović) donosi Naredbu kojom se zabranjuje uvoz i tranzit preko teritorije Crne Gore pošiljki goveda, mesa, mlijeka, kože goveda i divljih preživara „koje su porijeklom iz Bugarske, Makedonije i Grčke, kao i pošiljki goveda i drugih preživara koje potiču iz drugih država a koje se prevoze preko teritorije Bugarske, Makedonije i Grčke prije ulaska u Crnu Goru”.

Ta Naredba stupila je na snagu nakon objavljivanja u Službenom listu, 2. juna. Nedjelju dan kasnije, nakon što je bolest kvrgave kože registrovana i u Srbiji, Ministarstvo poljoprivrede donosi Instrukciju kojom se zabranjuje uvoz i tranzit goveda i goveđeg mesa iz sedam okruga u Srbiji u kojima je zaraza registrovana. U skladu sa preporukama EU i njenih stručnih tijela (OIE i EFSA), uvoz iz drugih djelova Srbije dozvoljen je pod uslovom da teret prate Dodatne garancije kojim se potvrđuje da je prevozno sredstvo „oćišćeno i da je izvršene dezinfekcija i dezinskecija prije i nakon utovara životinja…, odnosno, da je „prije i tokom prevoza zaštićeno od napada insekata-vektora bolesti kvrgave kože”.

Nije zgorega pomenuti kako se smatra da su glavni prenosioci LSD-a muve, komarci i krpelji, zbog čega su dezinfekcija i dezinsekcija prevoznih sredstava često potencirani kao jedan od efikasnijih načina za zaustavljanje zaraze. Jednako, drži se da je taj postupak jedno od najrizičnijih mjesta u sistemu zaštite, posebno kada ga umjesto nadležnih državnih službi obavljaju (ili samo potpisuju) lokalni veterinari iz inostranstva.

„U cilju olakšanja trgovine, molimo Vas da nas blagovremeno obavještavate o novim žarištima bolesti, odnosno zonama slobodnim od ove bolesti, kako bi naše uvoznike informisali o slobodnim područjima”, stoji u dopisu koji je Vesna Daković 10. juna ove godine uputila direktoru Uprave za veterinu u Ministarstvu poljoprivrede Srbije Miodragu Petroviću. Podsjetimo, gospođa Daković nije službenik Privredne komore, već direktorica Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.

Pet dana kasnije glavna veterinarska inspektorka predlaže Ministarstvu poljoprivrede da odmah formira Operativni štab za primjene mjera sprječavanja, suzbijanja i iskorijenjivanja bolesti kvrgave kože goveda. A tu je i upozorenje graničnim inspektorima i Upravi za bezbjednost hrane u kome stoji da „Glavni veterinarski inspektori ne smiju dozvoliti tranzit živih životinja i mesa bez rješenja Uprave za bezbjednost hrane kakve daje za uvoz životinja i mesa, u skladu sa odredbama Zakona o veterinarstvu”.

Krajem juna i Uprava za bezbjednost hrane inicira formiranje stručnog tima. „Molim Vas da u što kraćem roku, do sjutra 30. juna u 12 h, dostavite ime predstavnika Uprave za inspekcijske poslove koji će učestvovati u radu stručnog tima”, piše Daković Božidaru Vuksanoviću, direktoru Uprave za inspekcije. Tu je, međutim, i reakcija na zahtjev Veterinarske inspekcije o pooštrenim mjerama za sprječavanje unosa zaraze.

„Ne smijemo kao državni nadležni organi izazvati ograničenja u kretanju roba”, upozorava Daković Vuksanovića i Draškovićku. Draškovićeva odgovara: „Kao glavni veterinarski inspektor imam obavezu da iniciram preduzimanje svih mjera koje su propisane a za koje procijenim da, ako se ne sprovedu u određenom momentu, mogu biti visoko rizične po zdravlje životinja i imati negativne ekonomske posledice za držaoce životinja i budžet Crne Gore”.

Prepiska se nastavlja 23. juna. „Prvenstveno želim da vas oslobodim obaveze iniciranja kako Vi kažete „preduzimanja svih mjera…”, stoji u dopisu koji je Daković uputila Mirjani Drašković. Tu je i naredba da se obezbijede „uslovi za nesmetan protok roba posebno uzimajući u obzir vremenske uslove i pojačan promet tokom turističke sezone”. Trgovina ili zdravlje – prosudite sami.

Uglavnom, nepunih mjesec dana kasnije zaraza zvanično stiže u Crnu Goru. Mijenja se i uredba prema kojoj sva vozila koja iz Srbije dovoze stoku, meso, stočnu hranu… moraju imati potvrdu o obavljenoj dezinsekciji. Sada se ta mjera odnosi samo na vozila koja prevoze goveda (ne zna se ko je zaključio da muve i komarci prave razliku između krava, ovaca i svinja). Veterinarski inspektori sa srpsko-crnogorske granice kažu kako su za tu odluku saznali od kolega iz Srbije.

„Mislim da treba prvenstveno da štitimo interese našeg stočnog fonda i građana, jer bi državni interesi Crne Gore trebalo da nam budu ispred evropskih, komšijskih i ne znam još kakvih. Nije trebalo mijenjati Naredbu na nečiji zahtjev, a posebno ne na zahtjev susjedne države iz koje nam je zaraza vjerovatno i stigla. Uostalom, i goveđe i sve druge vrste mesa mogu se nabaviti i uvesti iz država u kojima nema bolesti kvrgave kože…”, navodi se u dopisu koji je Mirjane Drašković 12. avgusta uputila nadležnima iz Uprave za bezbjednost hrane i Uprave za inspekcije. Potom se priča preselila u medije.

Nazdravlje.

Zarada i šverc, ruku pod pruku

Iako u javnim nastupima tvrde kako je situacija pod kontrolom, podaci iz dopisa Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove od 9. avgusta ukazuju na još jednu dimenziju širenja zaraza: „Bolest kvrgave kože se širi i sve ukazuje da pored prenosioca postoji osnovana sumnja da se bez obzira na pojačanu saobraćajnu kontrolu vrši ilegalni promet goveda, i da se ova goveda prevoze sa zaraženih i ugroženih područja, kako unutar tih teritorija tako i van njih. Po informacijama, najčešće se radi o govedima koja nijesu ni obilježena…”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE PRED IZBORE: Stare prakse

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar kapitalnih investicija Ervin Ibrahimović i ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović sjetili su se da im pomoćnici trebaju tik pred parlamentarne izbore zakazane za 11. jun

 

Kako se broj dana do parlamentarnih izbora, zakazanih za 11. jun, umanjuje, tako se broj partijski zapošljenih u ionako glomaznom državnom aparatu uvećava.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na čijem je čelu Ervin Ibrahimović (Bošnjačka stranka) dvije nedjelje pred izbore traži čak šest direktora i direktorica direktorata na puni mandat od pet godina. Riječ je o pomoćnicima ministra, čiji mandat ne prestaje izborom nove Vlade ili ministra. Ako ministar ili ministarka koji na ovu funkciju dođe nakon izbora bude želio da smijeni svoje prve saradnike, moraće da nađe valjano opravdanje. Uz to, ove, uglavnom partijske zaposlenike, sljeduje, ukoliko je zatraže, i funkcionerska naknada u trajanju od godinu dana.

Traži se rukovodilac Direktorata za kapitalne i IPA projekte, iako je na toj funkciji sada vršiteljka dužnosti Ljubinka Ivanović, kojoj šestomjesečni v.d. mandat ističe 28. juna; direktor Direktorata za energetiku, gdje je nedavno vršiteljka dužnosti podnijela ostavku; direktor Direktorata za vazdušni saobraćaj, funkciju koju ne pokriva niko duže od dvije godine, a koju sada dijele državni sekretar Admir Šahmanović i načelnica Direkcija za vazduhoplovstvo Milica Mićunović. Potražuje se i direktor Direktorata za drumski saobraćaj i homologaciju vozila. Tu je funkciju do početka maja obavljao Miloš Rajković, kojeg je tada Vlada smijenila na zahtjev Ibrahimovića uz obrazloženje da nije ispunjavao uslove u pogledu iskustva za ovo radno mjesto. Rajković je Ibrahimovića optužio za nerad, mobing, diskriminaciju i više primjera nezakonitog postupanja. Konkurs je otvoren i za direktora Direktorata za geologiju i rudarstvo, na čijem je čelu, kao vršiteljka dužnosti Vera Keljanović kojoj, kao i Ivanoviću, mandat ističe krajem juna. Ministarstvo kapitalnih investicija traži i direktora Direktorata za željezničku infrastrukturu i saobraćaj, kojim sada, takođe kao vršilac dužnosti, upravlja Momčilo Jelić, čiji mandat traje do početka novembra ove godine.

Konkursi su otvoreni do 15. juna ili četiri dana nakon završetka izbora, a potom će Uprava za ljudske resurse kandidate koji ispunjavaju uslove obavijestiti o datumu, mjestu, vremenu i načinu provjere kompetencija, znanja i sposobnosti. Članovi komisije koju čine predstavnici Uprave za ljudske resurse i resora za koji je raspisan konkurs u ovom slučaju Ministarstva kapitalnih investicija, vršiće ove provjere. Predstavnike ministarstva u komisiji imenuje ministar.

Direktori direktorata samo se formalno biraju na konkursu na osnovu rezultata i bodovanja. Članovi komisije iz Ministarstva kapitalnih investicija i Uprave za ljudske resurse dijele bodove i na osnovu ličnog utiska. To je, često, presudno.

U tekstu konkursa, paradoksalno, piše da se provjeravaju kompetencije, znanje i sposobnosti kandidata, te da to podrazumijeva izradu pisanog rada, koji sadrži sagledavanje prioriteta i predloga za unapređenje procesa rada, odnosno stanja u oblasti rada za koju se kandidat postavlja.

Nije Ibrahimović jedini koji se sjetio da mu pomoćnici trebaju tik pred izbore.

Na slično se odlučio i ministar rada i socijalnog staranja Admir Adrović (Bošnjačka stranka) koji je za vršioca dužnosti generalnog direktora Direktorata za pristup tržištu rada u tom ministarstvu predložio politikologa Mirsada Azemovića.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOŽ, ŽICA I PODGORICA: Posijano zri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji li makar mogućnost da se u Podgorici ne bi klicalo nožu i žici da su građani Crne Gore i njihovi politički predstavnici imali volje i snage da se suoče sa bliskom nam prošlošću. Vremena smo imali. Sada ga je sve manje

 

I to smo dočekali. U nekadašnjem Titogradu, na vrhu ulice Slobode, navijači Sutjeske kliču: Nož, žica, Podgorica! Ne treba se čuditi. Ni nadati se kako će se na ovome završiti.

Nadležni su otpočeli sa izviđajem i saslušanjem pjevača koji sebe zovu vojvode. Političari su, uglavnom, osudili nacističke uzvike, odnosno, neprimjereno skandiranje. Svako prema svojim afinitetima.

Istovremeno do nas je stigla vijest da su nekadašnji čelnici Državne bezbednosti Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović u Hagu osuđeni na po 15 godina zatvora zbog počinjenih zločina protiv čovječnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: progona, ubistava, deportacija i nehumanih djela (progon i prisilno premještanje stanovništva) i po tački pet – za kršenja zakona ili običaja ratovanja. „Suđenje Stanišiću i Simatoviću trajalo je dve decenije i najduži je postupak koji se vodio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Ovo je i poslednja presuda koju će izreći Rezidualni mehanizam”, izvjestio je N1.

I spora pravda je jedna od kuma ovoga što nam se dešava. Nije jedina.

U pokušaju relativizacije izliva mržnje na crnogorske ulice istakao se predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević.

Konstatujući da „neprimjereno skandiranje jednog broja navijača Sutjeske zaslužuje osudu”, Kovačević je za krivce proglasio i one kojima to smeta: „Pokušaj da se ta priča izmakne iz navijačke i da postane politička… pokazuje da određene strukture nemaju stida u svom djelovanju”.  Onda je pokušao napraviti svakojake verbalne paralele kojima bi veličanje počinilaca genocida u Srebrenici ili prizivanje nečeg sličnog u Podgorici/Crnoj Gori, relativizovao do banalnosti. Nije mu prvi put.

Marko Kovačević zna ono što nikšićke vojvode možda ne znaju. Ili makar ne znaju dovoljno. U školama o ovome učili nijesu. U julu 1995, nakon zauzimanja Srebrenice, do tada zaštićene zone pod zaštitom UN, pripadnici vojske Republike Srpske ubili su više od 8.370 muškaraca i dječaka. Bošnjaci, od 14 pa naviše. Ubijanje je trajalao danima. Strijeljani su, klani, davljeni bodljikavom žicom… Za posmrtnim ostacima njih oko 1.000 još se traga.

Najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata službeno je u Hagu presuđen kao genocid zbog koga je, do sada, osuđeno 47 osoba na više od 700 godina zatvora.

Paralelno, među nacionalistima i šovinistima srpske provinijencije, trajao je proces glorifikacije zločinaca iz Srebrenice, predvođenih njihovim komandantom Ratkom Mladićem. Ratnim zločincem pravosnažno osuđenim na doživotnu robiju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmanove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Ne bi li se stvari pokrenule s mrtve tačke, Koča Pavlović, pokojni poslanik PzP-a, Milan Popović, profesor Pravnog fakulteta, i Esad Kočan,  glavni urednik Monitora,  podnijeli su 2012. godine krivičnu prijavu protiv Đukanovića i vrha tadašnje izvršne i pravosudne vlasti u Crnoj Gori zbog ratnog zločina ,,deportacije i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu”.

Oni kao ključni dokaz za umiješanost državnog vrha u njegovu organizaciju i izvršenje, navode svjedočenje Momira Bulatovića u podgoričkom Višem sudu u novembru 2010. godine, na suđenju grupi policijskih funkcionera optuženih za taj ratni zločin.

Svi su pravosnažno oslobođeni, uz obrazloženje da nijesu bili dio zaraćenih oružanih snaga već su samo izvršavali data naređenja. I da izbjeglice deportovane direktno u smrt nijesu „preseljene“ nego „vraćene“. A to, zaključili su cnogorski sudovi, nije ratni zločin. Nalogodavci se, osim tada već pokojnog Pavla Bulatovića, uglavnom nijesu pominjali.

Popović, Kočan i Pavlović traže istinu. ,,Bulatović je pred sudom nedvosmisleno potvrdio: svi smo sve znali, a Milo Đukanović najviše. U cjelini, svjedočenje Bulatovića bilo je istovremeno i samooptuživanje cjelokupnog crnogorskog državnog vrha 1992, a posebno i najviše Đukanovića, u vrijeme izvršenja zločina prvog ministra, odnosno predsjednika Vlade Crne Gore”, navodi se u prijavi. Podsjetimo, Momir Bulatović je učinjeno priznao i nazvao ,,državnom greškom”. Prijava je odbačena.

Vlast nije sjedjela skrštenih ruku. Nakon što su porodice deportovanih i ubijenih pokrenuli sudsku postupak pred ovdašnjim sudovima, uoči Nove 2009, vlada je odlučila da im ponudi novčano obeštećenje i vansudsko poravnanje. U tu svrhu iz budžeta je, bez najave i objašnjenja, izdvojeno više od četiri miliona eura. Ponudu su prihvatile 193 žrtve – preživjeli i članovi porodica stradalih. Makar troje ponuđenih nijesu pristali na takvu nagodbu. Alen, Adisa i Nadžiba Bajrović – sin, ćerka i supruga deportovanog Osmana Bajrovića, kome se ni danas ne zna grob, od države Crne Gore tražili su znatno više: istinu, odgovornost i posmrtne ostatke njihovog Osmana.

,,Novac nije mogao biti satisfakcija za ono što smo mi preživjeli, a naš otac nije“, ponavlja ovih dana za Monitor Alen Bajrović prisjećajući su 26. maja 1992, kada je kao četvorogodišnji dječak posljednji put vidio svog oca. Na stepeništu porodične kuće u Bijeloj koju je Osman, kao uspješan preduzetnik iz Foče, kupio desetak godiina ranije. I u koju su iz ratom zahvaćene Bosne izbjegli koji dana prije njegovog hapšenja: „Stalno mi se vraćaju slike kako se moj otac okreće prema meni i mojoj sestri, pokušavajući nam nešto reći, a policajac ga gura niz stepenice, udara ga i galami na njega, ne dopustivši mu ni da nas vidi i poljubi poslednji put. Onda ga gura na zadnje sjedište plavo bijele zastave 101. I odlaze…“

Bajrovići i njihov međunarodni pravni tim i dalje (duže od 15 godina) vode  borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji nijedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmanove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović.

Priča o zločinu deportacije dakle još nije završena, makar su se tome neki ponadali. Posebno nakon što je sud u Strazburu nedavno, uglavnom zbog proceduralnih i formalnih razloga, nakon procedure duge deset godina, odbio predstavku koju je i ime grupe majki, supruga i ćerki stradalih izbjeglica podnijela direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević. Još jedna od onih koja ne da da zločin deportacije padne u zaborav.

„Jedina smo porodica, prema našim saznanjima, koja nije prihvatila novčano obeštećenje i koja je ostala da živi u Crnoj Gori nakon onoga što se desilo našem ocu“, kaže za Alen Bajrović. Sad odrastao čovjek, muž, roditelj, preduzetnik, traga za istinom i ne dozvoljava da sudbina uhapšenih/otetih, deportovanih i ubijenih BiH izbjeglica ode u zaborav.

Skupa sa HRA i CGO jedan je od organizatora komemoracije koja se svake godine, krajem maja, održava u Herceg Novom.

Predstavnici izvršne vlasti konačno su se na njoj pojavili 2021. godine, nakon smjene DPS-a. Prošle godine – kada je cvijeće prvi put položeno ispred policijske stanice u kojoj su utamničene izbjeglice, umjesto ispod palme u obližnjem parku – ministar policije Filip Adžić obećao je donijeti spomen ploču. Pa ove godine nije došao. Premijer Dritan Abazović i ministar pravde Marko Kovač jesu.

Predsjednika države još nema. Organizatori skupa iz NVO sektora su nam potvrdili da je Jakov Milatović pozvan na komemoraciju. Bajrović je Monitoru proslijedio i poruke koje je prošle nedjelje poslao na njegovu partijsku i ličnu mejl adresu. Potvrđeno mu je, kaže, da su poruke primljene i da je novi predsjednik države upoznat sa njihovim sadržajem.

Za razliku od Đukanovića, Milatović nema lični razlog da bježi od ovakvih skupova i podsjećanja. Možda predsjednik brine da prisustvom na mjestu obilježavanja državnog zločina ne naljuti koga bivšeg/budućeg glasača?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo