Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI UDAR IZMEĐU SUDNICE I PARLAMENTA: Kako Edi kaže

Objavljeno prije

na

sudjenje-sindjelic

Vidiš ti kakav sam ja čovek? Tako se Saša Sinđelić, u telefonskom razgovoru koji je u Podgorici službeno snimljen pa potom doturen saradničkim medijima, hvali Mirku Paji Velimiroviću, nakon što ga je obavijestio da će prevratnik koji uhapsi Mila Đukanovića biti „nagrađen do kraja”.

Velimirović: Da uhapsimo Mila?

Sinđelić: Znači to… Bili bi nagrađeni do kraja.

Velimirović: Reci mi koja bi bila nagrada, brate?

Sinđelić: Nagrada… Reci šta hoćeš…

Velimirović: Važi, brate. Slušaj me, brate… Oprosti mi ti. Znaš kako, i sam se sekiram.

Sinđelić: Pa znam. I ja se sekiram za vas, ne spavam zbog vas, jurim…

Nekih godinu dana kasnije, Sinđelić je promijenio priču. U svojstvu svjedoka saradnika koji crnogorskom Specijalnom državnom tužilaštvu pomaže da dokaže optužbe za stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju, tvrdi kako je plan o Đukanovićevom hapšenju (a kasnije i likvidaciji) stvaran i realizovan mimo njega.

,,Taj plan su sigurno imali Edi i Demokratski front, a prema onome što je meni Edi obrazložio. Ako se slučajno desi da demonstranti naiđu na njega, da ga i oni zaustave. Jednostavno, Edi je rekao da bi bilo ko ko bi izvršio njegovo (Đukanovićevo) hapšenje bio nagrađen…”. Edi je, znate već, Eduard Šišmakov, lik povezan sa ruskim obavještajnim službama (da li samo sa njima?) pomalo i mitsko biće koje je, prema iskazu svjedoka saradnika, držalo sve konce (neuspješnog) državnog udara, planiranog da se u Crnoj Gori izvede u izbornoj noći, 16. oktobra prošle godine. I koji je (Edi), manje više, sva svoja saznanja o tom događaju dijelio sa Sašom Sinđelićem.

Najboljim drugom iz djetinjstva. Pa, ne baš. Zapravo, Sinđelić ovih dana tvrdi kako je Edija 2014. vidio prvi put. Ne zna ni prezime čovjeka koji mu je dao 200 hiljada eura i uvalio ga u nevolju. Ali mu bezganično vjeruje.

„Ja sam imao apsolutno povjerenje u Edija i sada ga imam. Nikada ga nijesam pitao za puno ime i prezime, gdje živi ili bilo šta drugo”, kazuje Sinđelić, odgovarajući na pitanja advokata odbrane, „da mi je Edi rekao da uplaćujem preko žiro računa sa naznakom državni udar ja bih i to uradio”.

Ediju – u prevodu i slobodnoj interpretaciji Saše Sinđelića – bezrezervno vjeruje i dio ovdašnjih patriotskih medija (u stvarnosti, tu nema ni medija ni patriota).

Tako je Pink M, prije desetak dana, ovlašćen da izvijesti kako je „ Sinđelić razotkrio povezanost Frontovaca sa Šišmakovim”.

Tu se kaže kako je Sinđelić „otvoreno ispričao” da je Šišmakov sarađivao sa Frontovcima. „Kaže on meni”, zbori Sinđelić a radosno prenosi Pink M, ,,mi smo već dali ogroman novac za ovu kampanju. Dali smo za medije, da se to progura, da ovaj put prođe. Radi se o tome da imamo informacije da Crna Gora hoće da uđe u NATO…”.

Tu bi poneko poželio da postavi potpitanje – recimo kakvi su to (ruski) obavještajci koji su tek prošle godine došli u posjed informacije da Crna Gora hoće u NATO? Ako vjerujemo Sinđeliću koji nam, navodno, prenosi informacije dobijene od Edija da iza pokušaja državnog udara stoji DF, treba li da prihvatimo i tvrdnju – stiglu od istog izvora i preko istog posrednika – da su Crnom Gorom uoči prošlogodišnjih izbora vladali kriminalci? Zašto mediji okupljeni oko minut dva ovoj informaciji ne poklanjaju zasluženu pažnju?

Svjedok saradnik je čovjek koji ne štedi tuđ novac. „Ja sam njima dijelio novac kao Deda Mraz. Brat bratu ne daje 100 eura, a ja sam dao 30 hiljada (misli na Velimirovića) a da ni ne znam kako se preziva”, kazao je Sinđelić, dodajući da ga je on znao kao „vojvodu Paju”.

Opet, pet dana gledamo i slušamo Sinđelića, i još nije jasno ko je i kako baš njega odabrao za ovaj posao. Ni opis posla u pojedinim momentima nije najjasniji. „Ja nijesam pristao da likvidiram bilo koga, ja sam pristao da kupim opremu i pošaljem ljude. Nijesam imao komandnu odgovornost”, tvrd je svjedok saradnik. Ipak zna da bi ,,o tome na koga bi se pucalo odlučivali Edi i ljudi iz DF-a”.

Onda Sinđelić demonstrira i svoje (pre)poznavanja prava: „Što se tiče opreme, tu nema ništa nelegalno. Što se tiče oružja, ne sporim da je to krivično djelo, svjestan da za to mogu da odgovaram. Uradio sam to zbog sveopštih srpskih ciljeva.”

Postoji li mogućnost da svjedok saradnik nije svjestan da je on već napravio aranžman sa Specijalnim državnim tužilaštvom? Ili priče o mogućoj odgovornosti služe da popune prostor između ključnih Sinđelićevih poruka. Koje on ponavlja: ,,Izdali su nas oni koji su nas angažovali, a to su lideri Demokratskog fronta. Edi nije sto posto izdao, nije ni gospodin Dikić, ni gospodin Bogićević, ni ja”.

Citat valja pročitati dva puta. Sinđelić tvrdi da je njega i njegove „saborce” (kojima je on, kao Deda Mraz, dijelio Edijev novac) angažovao DF. Pa nabraja gospodu koja „nije izdala”. Sa tog spiska svjedok saradnik svaki put izostavi čovjeka koji je izdao njega. Mirka Paju Velimirovića. Pa preskoči i da je on izdao Eduarda Šišmakova. Samo ne znamo kad. Da li poslije neuspjelog puča i njihovog sastanka na Kalemegdanu? Sinđelić u sudnici svjedoči: „Ja sam po dolasku kući pokupio sve stvari koje su ostale kod mene i novac i otišao u policiju gdje sam ispričao sve što znam i gdje sam predao stvari”. Ili je stvar sa izdajom počela na samom početku njihovog druženja?

Potpredsjednik NOVE Slaven Radunović tvrdi kako DF posjeduje zapisnik sa saslušanja Saše Sinđelića obavljenog u Podgorici prije nego je dobio status svjedoka saradnika. I da je Sinđelić tada tvrdio kako je o svojim kontaktima sa Edijem uredno izvještavao srpsku Bezbjednosno informativnu agenciju (BIA)!?

Radunović navodi: „U is¬ka¬zu od 2. no¬vem¬bra pro¬šle go¬di¬ne pred su¬di¬jom za istra¬gu Mi¬ro¬sla¬vom Bašo¬vi¬ćem, Sin¬đe¬lić je ka¬zao: ‘Edi je go¬vo¬rio ne¬kim lo¬šim ru¬skim je¬zi¬kom, što je čud¬no za ru¬skog tajnog agen¬ta, a ra¬zu¬mio sam da je pro¬tiv¬nik vla¬sti u Cr¬noj Go¬ri. Ja to tad ni¬sam shva¬tio kao pri¬jet¬nju, ali sam pre¬nio to agen¬ti¬ma BIA i ako bu¬de još slič¬nih po¬ru¬ka pre¬ni¬je¬ću im i pra¬vi¬ću se da je sve u redu…”. Funkcioner DF tumači da je taj iskaz dokaz da je Sinćelić u sudnici lagao. I da „samim tim” ne treba da bude svjedok saradnik.

Odlukom predsjednice Sudskog vijeća Suzane Mugoše pominjanje ovog iskaza i iznošenje detalja iz njega u sudnici Višeg suda nije dozvoljeno. ,,Ono što je rekao kao osumnjičeni ne može da se koristi u ovom postupku”.

Sličnim zabranama Mugoša je optuženom Milošu Jovanoviću, koji je u međuvremenu „nestao”, zabranila da objasni: kako je, pored međunarodne potjernice, 18. oktobra prošle godine došao u Crnu Goru da izvrši Sinđelićevo naređenje i zapali sjedište DF-a; Ko su ljudi koji su ga pozvali a koji, prema njegovim riječima, „rade za državu Crnu Goru”; Da li je sa Sinđelićem telefonom komunicirao kao slobodan čovjek ili je prethodno bio uhapšen („tako nekako”, promrsio je Jovanović prije nego je sutkinja dala pauzu i potom mu uskratila mogućnost da odgovori na to pitanje).

Ozbiljnim pravnicima smeta što predsjednica vijeća istu strogoću ne pokazuje i u nekim drugim prilikama, na primjer kada svjedok saradnik optuži advokate odbrane da koriste dokumenta koja su ukradena iz njegovog stana. „Već mi je jednom obijen stan u Obrenovcu, i oduzeta su mi dokumenta. Dio te dokumentacije koristi odbrana. Zna se tačno koje lice je obilo i to ću jasno dokazati pred sudom u Srbiji i tužiću ih. Ja ih sada puštam da rade šta hoće jer neću da ometam ovaj postupak”, optužio je Sinđelić advokate odbrane u moment kad su mu dosadila njihova pitanja.

U pomoć mu je priskočio i Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. „Mi imamo podatke o vašem učešću”, spočitao je Katnić advokatima odbrane. Da bi na njihovo insistiranje da objasni da li su i oni optuženi za pripremu terorističkih akcija (državnog udara) pojasnio: „Nije pominjano krvoproliće, terorizam. Pojašnjavam, misli se o pripremi svjedoka u Srbiji, pribavljanju dokaza… Branilac na to nema pravo”.

Neki pravnici kažu da su stav o Katnićevom obračunu sa advokatima odbrane iznijeli još ljetos, kada su se na sajtu Državnog tužilaštva pojavili izvodi prepiske optuženog Milana Kneževića i njegovog tadašnjeg advokata Gorana Rodića. Objavilo ih je Specijalno tužilaštvo. Isto koje, s vremena na vrijeme, upozori javnost i neposlušne medije na proglašenu tajnost postupka.

Državni tužilac Ivica Stanković je odbio zahtjev grupe advokata da iz daljeg postupka izuzme Katnića i njegovog saradnika Sašu Čađenovića.

Unaprijed, DF je toj odluci dao političku konotaciju ali su i pozvali VDT Stankovića da „pokaže kako nijesu tačne glasine da ga glavni specijalni tužilac ucjenjuje…”. DPS nastavlja prepoznatljivu priču i patriotama i izdajnicima, pokazujući da će predstojeći lokalni izbori, ali i predstojeća kampanja za predsjedničke izbore proteći u patriotskim igrama. Sve nedoumice prekratio je predsjednik DPS, udarajući po opoziciji na Cetinju: ,,Oni danas više ne prikrivaju svoje izdajstvo, oni ne negiraju da su uzeli novac da bi služili interesima druge države protiv interesa Crne Gore i građana Crne Gore. Ili, šta kazati o onima koji danas sa njima igraju u istom kolu, a pokušavaju se izdavati za evropejce i pozivati na svoj nedavni crnogorski patriotizam…”.

Šou ide dalje. U sudnici. U parlamentu. Na ulicama. Kraj se ne nazire.

Nevinost pod zaštitom

,,Nikada se nisam bavio kriminalnim radnjama. Konstantno radim po dva-tri posla, da ne bih bio u ovakvoj situaciji, da niko ne može da upre prstom u mene”, kazao je Sinđelić predstavljajući se u podgoričkoj sudnici. Gledaocima je ostalo nejasno zašto su ga onda angažovali za posao u kome je kriminalna prošlost i sadašnjost predusov za saradnju.

Nije ni dezerter. Njegov vojni rok je prekinut jer je osuđen pred Vojnim sudom. ,,Lažno sam bio optužen, i tu kaznu sam izdržao”, navodi a ne sjeća se zbog čega je dospio u zatvor.

DF je objavio dokument u kome stoji: uvidom u evidenciju MUP-a Srbije ustanovljeno je da je protiv lica Sinđelić Saša podnijeto više krivičnih prijava: za krivična djela teška krađa – 11 krivičnih djela; razbojništvo – dva krivična djela; nelegalno posjedovanje oružja – dva krivična djela kao i dva krivična djela protiv javnog reda i mira…

Priča o ubistvu i razbojništvu zbog koga je Sinđelić u Hrvatskoj pravosnažno osuđen na dvadeset i nešto godina robije još nije došla na dnevni red.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo