Povežite se sa nama

MONITORING

DROGOM PROTIV DROGE: Zavisnost na recept

Objavljeno prije

na

Mediji u Crnoj Gori bili su početkom godine preplavljeni pričama o buprenorfinu. Riječ je o supstanci koja se koristi tokom liječenja bolesti zavisnosti. Roditelji su se žalili kako je buprenorfin suviše lako dobiti na recept pa su njihova djeca suočena sa iskušenjem da najprije počnu da ga prodaju, a zatim i koriste. No, dizala se buka oko toga što buprenorfina nema dovoljno. Korisnici psihoaktivnih supstanci prijetili su da će kamenovati apoteke. Montefarm je bio prinuđen da angažuje obezbjeđenje. Utišalo se kad su nadležni riješili da se buprenorfin može dobiti samo u domovima zdravlja. Time je pokriven vrh ledenog brijega.

Više Monitorovih izvora smatra da je primjena buprenorfina veoma problematična. ,,Polazna stavka glasi: to nije lijek, to je substitut, zamjena za drogu, sintetska droga”, objašnjava za Monitor doktorka neuropsihijatrije. Ona upozorava da buprenorfin izaziva jaku zavisnost: ,,Mi zavisnike kontrolišemo drogama”.

Naša sagovornica tvrdi da se veliki broj stručnjaka u Crnoj Gori nije slagao sa uvođenjem buprenorfina u liječenje bolesti zavisnosti. Smatra da objašnjenje – kako je došlo do toga – treba tražiti u Ministarstvu zdravlja, odnosno kod osoba koje su zadužene za tu oblast. Neki izvori tvrde da je, umjesto po zakonu o drogama buprenorfin u upotrebu plasiran po zakonu o ljekovima.

,,Njegova štetna dejstva se tek opserviraju u naučnim krugovima.

Sigurno je – može se koristiti isključivo u strogo kontrolisanim uslovima. Da bi dobio zamjenu za narkotik, koja je uglavnom doživotna, zavisnik treba da prođe sve tretmane liječenja bolesti zavisnosti. Tek ako sve to nije dalo rezultate, može se govoriti o primjeni supstituta”, kaže naša sagovornica.

Među neuropsihijatrima u Podgorici je, kažu, poznat slučaj mladića koji je, tokom jednog mjeseca, na recept uzeo 28 kutija buprenorfina. Imao je odgovarajući izvještaj specijaliste i kod više izabranih ljekara, po ko zna kakvim izgovorima i pomoću kojeg pritiska, dobijao je recepte. Tih 28 kutija sadržalo je blizu dvesta tableta – ko zna koliko ih je djece dobilo kao nešto što ,,obavezno treba da probaju”.

Sa nekadašnjih 60, cijena jedne tablete buprenorfina na ulici je pala na pet eura, kažu naši sagovornici koji su u svakodnevnom kontaktu sa zavisnicima.

Ispod glasa, kod upućenih se može čuti da je tužilaštvo pokrenulo krivični postupak u kojem ispituje kako je došlo do masovne zloupotrebe buprenorfina.

Pozivajući se na nezvanične izvore, Pobjeda je objavila da je tokom prva četiri mjeseca ove godine izdato čak 14.000 kutija buprenorfina. Za isti period 2016. apoteke su izdale 3.500 kutija. Naši sagovornici upućeni u ovu problematiku kažu da je do ograničavanja prepisivanja buprenorfina došlo kad su ministarstvu ispostavljeni računi koje treba da plati, a ne kad su shvatili da ,,proizvode” nove zavisnike.

,,Ljekari nijesu ti koji zloupotrebljavaju metadonski i buprenorfinski program, već pojedini zavisnici koji nijesu motivisani za liječenje”, kazao je Pobjedi narkolog dr Ljubinko Kaluđerović. Braneći se, doktor je pomenuo pravi problem, ali, reklo bi se pretanko i sa pogrešne strane.

,,Koja je indikacija za uvođenje supstitucije kod zavisnika, a da prethodno nijesu prošli liječenje bolesti zavisnosti koje podrazumijeva izolaciju, bolničko liječenje, liječenje u specijalizovanim ustanovama i tako dalje”, kaže neuropsihijatrica sa kojom smo razgovarali.

Ona smatra da u Domu zdravlja na Koniku, gdje zavisnici od maja mogu dobiti buprenorfin, nema ozbiljnog praćenja pacijenata i ozbiljnog rada sa njima. ,,Jednom nedjeljno, ako stigne, narkolog kontroliše da li uzimaju neke druge supstance”, kaže naša sagovornica i primjećuje da se o pacijentima često ne znaju ni osnovni podaci. Na primjer , da li imaju samo bolest zavisnosti ili i neki drugi psihijatrijski problem.

Dug je spisak onoga što nemamo kada je riječ o liječenju bolesti zavisnosti: nema registara zavisnika, nema jasnih podataka o njima, ne zna se koliko njih je infektološki obrađeno, to jest koliko ih ima hepatitis B ili C ili HIV.

Nevolje sa upotrebom buprenorfina i laici mogu lako razumjeti ako na zvaničnom uputstvu za upotrebu pročitaju terapijske indikacije. Piše: ,,Terapija zamjene kod zavisnosti opioidima, u sklopu medicinskog, socijalnog i psihološkog tretmana”. Srž problema je to što kod nas ,,u sklopu” od tri fale dvije stavke – socijalni i psihološki tretman.

Jovan Bulajić, izvršni direktor NVO Preporod iz Nikšića, koji se godinama bavi podrškom u liječenju bolesti zavisnosti, pita se u izjavi za Monitor postoji li podatak o tome koliko ljudi je ,,dobro” poslije primjene samo zamjenske terapije. ,,Ja mislim da je taj broj zanemarljiv”, ocjenjuje.

,,Mislim da je odnos države i državnih politika prema vrstama i dometima različitih pristupa tretiranju bolesti zavisnosti vrlo problematičan. Primarno se pažnja posvećuje i najviše se novca ulaže u primjenu zamjenske terapije na uštrb programa kojima je domet potpuni oporavak. Programi smanjenja štete imaju za cilj da saniraju socijalne devijacije i neke zdravstvene, ali ne i zavisnost samu po sebi”, kaže Bulajić.

Još jedna u nizu nelogičnosti na koju ukazuje naš sagovornik je da su različita viđenja ljekara o dužini primjene zamjenske terapije: ,,To zbunuje ljude. Kad daš zavisniku supstancu sa efektima vrlo sličnim heroinu, na liječenje zavisnosti to ne može imati nikakav efekat”.

Bulajiću nije jasno koji je motiv jednog ljekara da čovjeku da nešto od čega će ostati u zavisnosti. ,,Usljed neadekvatne primjene ili zloupotrebe buprenorfina u Crnoj Gori imamo generaciju zavisnika od zamjenske terapije. Ne od ilegalnih droga, već od legalne. Kako se onda to tretira? Ima ljudi koji nikada nijesu probali heroin, prva supstanca koju su zloupotrijebili i od koje su postali zavisni bio je buprenorfin ili metadon”, kaže Bulajić. I pita se kako onda to tretirati – terapijom protiv zamjenske terapije?

Upućeni objašnjavaju da zavisnici od buprenorfina imaju mnogo intenzivnije apsinencijalne krize od onih koji su koristili heroin. ,,Kad ljudi pričaju o iskustvima sa skidanja sa buprenorfina kažu da je skidanje sa heroina – mala beba”, priča jedan od naših sagovornika.

Ukazivati na loš način primjene zamjenske terapije ne znači biti protiv nje. Ukoliko bi se primjenjivala sa neophodnim pratećim programima podrške zavisnicima, njeni bi pozitivni efekti bili veći, kaže Jovan Bulajić. „Kad kažem podrške, mislim na motivaciju zavisnika, na psiho-socijalni tretman, program za pripreme za rehabilitaciju i naravno razvijene programe resocijalizacije i prihvata. Bez svega toga dometi supstitucione terapije su, kao sad kod nas, vrlo upitni”.

Država je otvorila javnu ustanovu za liječenje korisnika psihoaktivnih supstanci na Kakarickoj Gori kojoj je cilj potpuni oporavak zavisnika ali, prema informacijama iz više Monitorovih izvora, tamo je sve manje zavisnika zato što im je jednostavnije da koriste supstitucionu terapiju.

Primjenom supstituta država, smatraju upućeni, abolira svoje neuspijehe. Zavisnici ostaju zavisnici, ali se smanjuje kriminalitet u vezi sa nabavkom droge i opasnosti od infekcije HIV-om, hepatitisom B i C i drugim krvlju prenosivim bolestima.

,,Trenutno je sve dovedeno u zdravije tokove, ne možeš, kao prije nekog vremena, da pošalješ tri druga da kažu da su zavisnici i uzmeš buprenorfin, ali i dalje te supstance ima na crnom tržištu”, objašnjava Bulajić i primjećuje da se ne zna kad će i ko će početi da snosi i koju vrstu odgovornosti za dozvoljavanje pogrešne primjene lijeka.

Bivši dugogodišnji heroinski zavisnik za Monitor objašnjava kako nikad ne bi krenuo da se liječi da je prije tri godine kada je ,,dotakao dno” buprenorfin bio dostupan kao sada. On je godinama pokušavao da se ,,skine” sa heroina, tokom liječenja koristio je i buprenorfin. ,,Osjećaj je skoro isti kao kad uzmeš heroin”, objašnjava. U međuvremenu, nakon boravka u jednoj od komuna već izvjesno vrijeme je ,,čist”.

Kao osnova u borbi protiv bolesti zavisnosti trebala mu je volja. Ne bi se reklo da je država, na istom poslu, zaista ima.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo