Povežite se sa nama

MONITORING

DROGOM PROTIV DROGE: Zavisnost na recept

Objavljeno prije

na

Mediji u Crnoj Gori bili su početkom godine preplavljeni pričama o buprenorfinu. Riječ je o supstanci koja se koristi tokom liječenja bolesti zavisnosti. Roditelji su se žalili kako je buprenorfin suviše lako dobiti na recept pa su njihova djeca suočena sa iskušenjem da najprije počnu da ga prodaju, a zatim i koriste. No, dizala se buka oko toga što buprenorfina nema dovoljno. Korisnici psihoaktivnih supstanci prijetili su da će kamenovati apoteke. Montefarm je bio prinuđen da angažuje obezbjeđenje. Utišalo se kad su nadležni riješili da se buprenorfin može dobiti samo u domovima zdravlja. Time je pokriven vrh ledenog brijega.

Više Monitorovih izvora smatra da je primjena buprenorfina veoma problematična. ,,Polazna stavka glasi: to nije lijek, to je substitut, zamjena za drogu, sintetska droga”, objašnjava za Monitor doktorka neuropsihijatrije. Ona upozorava da buprenorfin izaziva jaku zavisnost: ,,Mi zavisnike kontrolišemo drogama”.

Naša sagovornica tvrdi da se veliki broj stručnjaka u Crnoj Gori nije slagao sa uvođenjem buprenorfina u liječenje bolesti zavisnosti. Smatra da objašnjenje – kako je došlo do toga – treba tražiti u Ministarstvu zdravlja, odnosno kod osoba koje su zadužene za tu oblast. Neki izvori tvrde da je, umjesto po zakonu o drogama buprenorfin u upotrebu plasiran po zakonu o ljekovima.

,,Njegova štetna dejstva se tek opserviraju u naučnim krugovima.

Sigurno je – može se koristiti isključivo u strogo kontrolisanim uslovima. Da bi dobio zamjenu za narkotik, koja je uglavnom doživotna, zavisnik treba da prođe sve tretmane liječenja bolesti zavisnosti. Tek ako sve to nije dalo rezultate, može se govoriti o primjeni supstituta”, kaže naša sagovornica.

Među neuropsihijatrima u Podgorici je, kažu, poznat slučaj mladića koji je, tokom jednog mjeseca, na recept uzeo 28 kutija buprenorfina. Imao je odgovarajući izvještaj specijaliste i kod više izabranih ljekara, po ko zna kakvim izgovorima i pomoću kojeg pritiska, dobijao je recepte. Tih 28 kutija sadržalo je blizu dvesta tableta – ko zna koliko ih je djece dobilo kao nešto što ,,obavezno treba da probaju”.

Sa nekadašnjih 60, cijena jedne tablete buprenorfina na ulici je pala na pet eura, kažu naši sagovornici koji su u svakodnevnom kontaktu sa zavisnicima.

Ispod glasa, kod upućenih se može čuti da je tužilaštvo pokrenulo krivični postupak u kojem ispituje kako je došlo do masovne zloupotrebe buprenorfina.

Pozivajući se na nezvanične izvore, Pobjeda je objavila da je tokom prva četiri mjeseca ove godine izdato čak 14.000 kutija buprenorfina. Za isti period 2016. apoteke su izdale 3.500 kutija. Naši sagovornici upućeni u ovu problematiku kažu da je do ograničavanja prepisivanja buprenorfina došlo kad su ministarstvu ispostavljeni računi koje treba da plati, a ne kad su shvatili da ,,proizvode” nove zavisnike.

,,Ljekari nijesu ti koji zloupotrebljavaju metadonski i buprenorfinski program, već pojedini zavisnici koji nijesu motivisani za liječenje”, kazao je Pobjedi narkolog dr Ljubinko Kaluđerović. Braneći se, doktor je pomenuo pravi problem, ali, reklo bi se pretanko i sa pogrešne strane.

,,Koja je indikacija za uvođenje supstitucije kod zavisnika, a da prethodno nijesu prošli liječenje bolesti zavisnosti koje podrazumijeva izolaciju, bolničko liječenje, liječenje u specijalizovanim ustanovama i tako dalje”, kaže neuropsihijatrica sa kojom smo razgovarali.

Ona smatra da u Domu zdravlja na Koniku, gdje zavisnici od maja mogu dobiti buprenorfin, nema ozbiljnog praćenja pacijenata i ozbiljnog rada sa njima. ,,Jednom nedjeljno, ako stigne, narkolog kontroliše da li uzimaju neke druge supstance”, kaže naša sagovornica i primjećuje da se o pacijentima često ne znaju ni osnovni podaci. Na primjer , da li imaju samo bolest zavisnosti ili i neki drugi psihijatrijski problem.

Dug je spisak onoga što nemamo kada je riječ o liječenju bolesti zavisnosti: nema registara zavisnika, nema jasnih podataka o njima, ne zna se koliko njih je infektološki obrađeno, to jest koliko ih ima hepatitis B ili C ili HIV.

Nevolje sa upotrebom buprenorfina i laici mogu lako razumjeti ako na zvaničnom uputstvu za upotrebu pročitaju terapijske indikacije. Piše: ,,Terapija zamjene kod zavisnosti opioidima, u sklopu medicinskog, socijalnog i psihološkog tretmana”. Srž problema je to što kod nas ,,u sklopu” od tri fale dvije stavke – socijalni i psihološki tretman.

Jovan Bulajić, izvršni direktor NVO Preporod iz Nikšića, koji se godinama bavi podrškom u liječenju bolesti zavisnosti, pita se u izjavi za Monitor postoji li podatak o tome koliko ljudi je ,,dobro” poslije primjene samo zamjenske terapije. ,,Ja mislim da je taj broj zanemarljiv”, ocjenjuje.

,,Mislim da je odnos države i državnih politika prema vrstama i dometima različitih pristupa tretiranju bolesti zavisnosti vrlo problematičan. Primarno se pažnja posvećuje i najviše se novca ulaže u primjenu zamjenske terapije na uštrb programa kojima je domet potpuni oporavak. Programi smanjenja štete imaju za cilj da saniraju socijalne devijacije i neke zdravstvene, ali ne i zavisnost samu po sebi”, kaže Bulajić.

Još jedna u nizu nelogičnosti na koju ukazuje naš sagovornik je da su različita viđenja ljekara o dužini primjene zamjenske terapije: ,,To zbunuje ljude. Kad daš zavisniku supstancu sa efektima vrlo sličnim heroinu, na liječenje zavisnosti to ne može imati nikakav efekat”.

Bulajiću nije jasno koji je motiv jednog ljekara da čovjeku da nešto od čega će ostati u zavisnosti. ,,Usljed neadekvatne primjene ili zloupotrebe buprenorfina u Crnoj Gori imamo generaciju zavisnika od zamjenske terapije. Ne od ilegalnih droga, već od legalne. Kako se onda to tretira? Ima ljudi koji nikada nijesu probali heroin, prva supstanca koju su zloupotrijebili i od koje su postali zavisni bio je buprenorfin ili metadon”, kaže Bulajić. I pita se kako onda to tretirati – terapijom protiv zamjenske terapije?

Upućeni objašnjavaju da zavisnici od buprenorfina imaju mnogo intenzivnije apsinencijalne krize od onih koji su koristili heroin. ,,Kad ljudi pričaju o iskustvima sa skidanja sa buprenorfina kažu da je skidanje sa heroina – mala beba”, priča jedan od naših sagovornika.

Ukazivati na loš način primjene zamjenske terapije ne znači biti protiv nje. Ukoliko bi se primjenjivala sa neophodnim pratećim programima podrške zavisnicima, njeni bi pozitivni efekti bili veći, kaže Jovan Bulajić. „Kad kažem podrške, mislim na motivaciju zavisnika, na psiho-socijalni tretman, program za pripreme za rehabilitaciju i naravno razvijene programe resocijalizacije i prihvata. Bez svega toga dometi supstitucione terapije su, kao sad kod nas, vrlo upitni”.

Država je otvorila javnu ustanovu za liječenje korisnika psihoaktivnih supstanci na Kakarickoj Gori kojoj je cilj potpuni oporavak zavisnika ali, prema informacijama iz više Monitorovih izvora, tamo je sve manje zavisnika zato što im je jednostavnije da koriste supstitucionu terapiju.

Primjenom supstituta država, smatraju upućeni, abolira svoje neuspijehe. Zavisnici ostaju zavisnici, ali se smanjuje kriminalitet u vezi sa nabavkom droge i opasnosti od infekcije HIV-om, hepatitisom B i C i drugim krvlju prenosivim bolestima.

,,Trenutno je sve dovedeno u zdravije tokove, ne možeš, kao prije nekog vremena, da pošalješ tri druga da kažu da su zavisnici i uzmeš buprenorfin, ali i dalje te supstance ima na crnom tržištu”, objašnjava Bulajić i primjećuje da se ne zna kad će i ko će početi da snosi i koju vrstu odgovornosti za dozvoljavanje pogrešne primjene lijeka.

Bivši dugogodišnji heroinski zavisnik za Monitor objašnjava kako nikad ne bi krenuo da se liječi da je prije tri godine kada je ,,dotakao dno” buprenorfin bio dostupan kao sada. On je godinama pokušavao da se ,,skine” sa heroina, tokom liječenja koristio je i buprenorfin. ,,Osjećaj je skoro isti kao kad uzmeš heroin”, objašnjava. U međuvremenu, nakon boravka u jednoj od komuna već izvjesno vrijeme je ,,čist”.

Kao osnova u borbi protiv bolesti zavisnosti trebala mu je volja. Ne bi se reklo da je država, na istom poslu, zaista ima.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo