Povežite se sa nama

MONITORING

DROGOM PROTIV DROGE: Zavisnost na recept

Objavljeno prije

na

Mediji u Crnoj Gori bili su početkom godine preplavljeni pričama o buprenorfinu. Riječ je o supstanci koja se koristi tokom liječenja bolesti zavisnosti. Roditelji su se žalili kako je buprenorfin suviše lako dobiti na recept pa su njihova djeca suočena sa iskušenjem da najprije počnu da ga prodaju, a zatim i koriste. No, dizala se buka oko toga što buprenorfina nema dovoljno. Korisnici psihoaktivnih supstanci prijetili su da će kamenovati apoteke. Montefarm je bio prinuđen da angažuje obezbjeđenje. Utišalo se kad su nadležni riješili da se buprenorfin može dobiti samo u domovima zdravlja. Time je pokriven vrh ledenog brijega.

Više Monitorovih izvora smatra da je primjena buprenorfina veoma problematična. ,,Polazna stavka glasi: to nije lijek, to je substitut, zamjena za drogu, sintetska droga”, objašnjava za Monitor doktorka neuropsihijatrije. Ona upozorava da buprenorfin izaziva jaku zavisnost: ,,Mi zavisnike kontrolišemo drogama”.

Naša sagovornica tvrdi da se veliki broj stručnjaka u Crnoj Gori nije slagao sa uvođenjem buprenorfina u liječenje bolesti zavisnosti. Smatra da objašnjenje – kako je došlo do toga – treba tražiti u Ministarstvu zdravlja, odnosno kod osoba koje su zadužene za tu oblast. Neki izvori tvrde da je, umjesto po zakonu o drogama buprenorfin u upotrebu plasiran po zakonu o ljekovima.

,,Njegova štetna dejstva se tek opserviraju u naučnim krugovima.

Sigurno je – može se koristiti isključivo u strogo kontrolisanim uslovima. Da bi dobio zamjenu za narkotik, koja je uglavnom doživotna, zavisnik treba da prođe sve tretmane liječenja bolesti zavisnosti. Tek ako sve to nije dalo rezultate, može se govoriti o primjeni supstituta”, kaže naša sagovornica.

Među neuropsihijatrima u Podgorici je, kažu, poznat slučaj mladića koji je, tokom jednog mjeseca, na recept uzeo 28 kutija buprenorfina. Imao je odgovarajući izvještaj specijaliste i kod više izabranih ljekara, po ko zna kakvim izgovorima i pomoću kojeg pritiska, dobijao je recepte. Tih 28 kutija sadržalo je blizu dvesta tableta – ko zna koliko ih je djece dobilo kao nešto što ,,obavezno treba da probaju”.

Sa nekadašnjih 60, cijena jedne tablete buprenorfina na ulici je pala na pet eura, kažu naši sagovornici koji su u svakodnevnom kontaktu sa zavisnicima.

Ispod glasa, kod upućenih se može čuti da je tužilaštvo pokrenulo krivični postupak u kojem ispituje kako je došlo do masovne zloupotrebe buprenorfina.

Pozivajući se na nezvanične izvore, Pobjeda je objavila da je tokom prva četiri mjeseca ove godine izdato čak 14.000 kutija buprenorfina. Za isti period 2016. apoteke su izdale 3.500 kutija. Naši sagovornici upućeni u ovu problematiku kažu da je do ograničavanja prepisivanja buprenorfina došlo kad su ministarstvu ispostavljeni računi koje treba da plati, a ne kad su shvatili da ,,proizvode” nove zavisnike.

,,Ljekari nijesu ti koji zloupotrebljavaju metadonski i buprenorfinski program, već pojedini zavisnici koji nijesu motivisani za liječenje”, kazao je Pobjedi narkolog dr Ljubinko Kaluđerović. Braneći se, doktor je pomenuo pravi problem, ali, reklo bi se pretanko i sa pogrešne strane.

,,Koja je indikacija za uvođenje supstitucije kod zavisnika, a da prethodno nijesu prošli liječenje bolesti zavisnosti koje podrazumijeva izolaciju, bolničko liječenje, liječenje u specijalizovanim ustanovama i tako dalje”, kaže neuropsihijatrica sa kojom smo razgovarali.

Ona smatra da u Domu zdravlja na Koniku, gdje zavisnici od maja mogu dobiti buprenorfin, nema ozbiljnog praćenja pacijenata i ozbiljnog rada sa njima. ,,Jednom nedjeljno, ako stigne, narkolog kontroliše da li uzimaju neke druge supstance”, kaže naša sagovornica i primjećuje da se o pacijentima često ne znaju ni osnovni podaci. Na primjer , da li imaju samo bolest zavisnosti ili i neki drugi psihijatrijski problem.

Dug je spisak onoga što nemamo kada je riječ o liječenju bolesti zavisnosti: nema registara zavisnika, nema jasnih podataka o njima, ne zna se koliko njih je infektološki obrađeno, to jest koliko ih ima hepatitis B ili C ili HIV.

Nevolje sa upotrebom buprenorfina i laici mogu lako razumjeti ako na zvaničnom uputstvu za upotrebu pročitaju terapijske indikacije. Piše: ,,Terapija zamjene kod zavisnosti opioidima, u sklopu medicinskog, socijalnog i psihološkog tretmana”. Srž problema je to što kod nas ,,u sklopu” od tri fale dvije stavke – socijalni i psihološki tretman.

Jovan Bulajić, izvršni direktor NVO Preporod iz Nikšića, koji se godinama bavi podrškom u liječenju bolesti zavisnosti, pita se u izjavi za Monitor postoji li podatak o tome koliko ljudi je ,,dobro” poslije primjene samo zamjenske terapije. ,,Ja mislim da je taj broj zanemarljiv”, ocjenjuje.

,,Mislim da je odnos države i državnih politika prema vrstama i dometima različitih pristupa tretiranju bolesti zavisnosti vrlo problematičan. Primarno se pažnja posvećuje i najviše se novca ulaže u primjenu zamjenske terapije na uštrb programa kojima je domet potpuni oporavak. Programi smanjenja štete imaju za cilj da saniraju socijalne devijacije i neke zdravstvene, ali ne i zavisnost samu po sebi”, kaže Bulajić.

Još jedna u nizu nelogičnosti na koju ukazuje naš sagovornik je da su različita viđenja ljekara o dužini primjene zamjenske terapije: ,,To zbunuje ljude. Kad daš zavisniku supstancu sa efektima vrlo sličnim heroinu, na liječenje zavisnosti to ne može imati nikakav efekat”.

Bulajiću nije jasno koji je motiv jednog ljekara da čovjeku da nešto od čega će ostati u zavisnosti. ,,Usljed neadekvatne primjene ili zloupotrebe buprenorfina u Crnoj Gori imamo generaciju zavisnika od zamjenske terapije. Ne od ilegalnih droga, već od legalne. Kako se onda to tretira? Ima ljudi koji nikada nijesu probali heroin, prva supstanca koju su zloupotrijebili i od koje su postali zavisni bio je buprenorfin ili metadon”, kaže Bulajić. I pita se kako onda to tretirati – terapijom protiv zamjenske terapije?

Upućeni objašnjavaju da zavisnici od buprenorfina imaju mnogo intenzivnije apsinencijalne krize od onih koji su koristili heroin. ,,Kad ljudi pričaju o iskustvima sa skidanja sa buprenorfina kažu da je skidanje sa heroina – mala beba”, priča jedan od naših sagovornika.

Ukazivati na loš način primjene zamjenske terapije ne znači biti protiv nje. Ukoliko bi se primjenjivala sa neophodnim pratećim programima podrške zavisnicima, njeni bi pozitivni efekti bili veći, kaže Jovan Bulajić. „Kad kažem podrške, mislim na motivaciju zavisnika, na psiho-socijalni tretman, program za pripreme za rehabilitaciju i naravno razvijene programe resocijalizacije i prihvata. Bez svega toga dometi supstitucione terapije su, kao sad kod nas, vrlo upitni”.

Država je otvorila javnu ustanovu za liječenje korisnika psihoaktivnih supstanci na Kakarickoj Gori kojoj je cilj potpuni oporavak zavisnika ali, prema informacijama iz više Monitorovih izvora, tamo je sve manje zavisnika zato što im je jednostavnije da koriste supstitucionu terapiju.

Primjenom supstituta država, smatraju upućeni, abolira svoje neuspijehe. Zavisnici ostaju zavisnici, ali se smanjuje kriminalitet u vezi sa nabavkom droge i opasnosti od infekcije HIV-om, hepatitisom B i C i drugim krvlju prenosivim bolestima.

,,Trenutno je sve dovedeno u zdravije tokove, ne možeš, kao prije nekog vremena, da pošalješ tri druga da kažu da su zavisnici i uzmeš buprenorfin, ali i dalje te supstance ima na crnom tržištu”, objašnjava Bulajić i primjećuje da se ne zna kad će i ko će početi da snosi i koju vrstu odgovornosti za dozvoljavanje pogrešne primjene lijeka.

Bivši dugogodišnji heroinski zavisnik za Monitor objašnjava kako nikad ne bi krenuo da se liječi da je prije tri godine kada je ,,dotakao dno” buprenorfin bio dostupan kao sada. On je godinama pokušavao da se ,,skine” sa heroina, tokom liječenja koristio je i buprenorfin. ,,Osjećaj je skoro isti kao kad uzmeš heroin”, objašnjava. U međuvremenu, nakon boravka u jednoj od komuna već izvjesno vrijeme je ,,čist”.

Kao osnova u borbi protiv bolesti zavisnosti trebala mu je volja. Ne bi se reklo da je država, na istom poslu, zaista ima.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo