Povežite se sa nama

MONITORING

DROGOM PROTIV DROGE: Zavisnost na recept

Objavljeno prije

na

Mediji u Crnoj Gori bili su početkom godine preplavljeni pričama o buprenorfinu. Riječ je o supstanci koja se koristi tokom liječenja bolesti zavisnosti. Roditelji su se žalili kako je buprenorfin suviše lako dobiti na recept pa su njihova djeca suočena sa iskušenjem da najprije počnu da ga prodaju, a zatim i koriste. No, dizala se buka oko toga što buprenorfina nema dovoljno. Korisnici psihoaktivnih supstanci prijetili su da će kamenovati apoteke. Montefarm je bio prinuđen da angažuje obezbjeđenje. Utišalo se kad su nadležni riješili da se buprenorfin može dobiti samo u domovima zdravlja. Time je pokriven vrh ledenog brijega.

Više Monitorovih izvora smatra da je primjena buprenorfina veoma problematična. ,,Polazna stavka glasi: to nije lijek, to je substitut, zamjena za drogu, sintetska droga”, objašnjava za Monitor doktorka neuropsihijatrije. Ona upozorava da buprenorfin izaziva jaku zavisnost: ,,Mi zavisnike kontrolišemo drogama”.

Naša sagovornica tvrdi da se veliki broj stručnjaka u Crnoj Gori nije slagao sa uvođenjem buprenorfina u liječenje bolesti zavisnosti. Smatra da objašnjenje – kako je došlo do toga – treba tražiti u Ministarstvu zdravlja, odnosno kod osoba koje su zadužene za tu oblast. Neki izvori tvrde da je, umjesto po zakonu o drogama buprenorfin u upotrebu plasiran po zakonu o ljekovima.

,,Njegova štetna dejstva se tek opserviraju u naučnim krugovima.

Sigurno je – može se koristiti isključivo u strogo kontrolisanim uslovima. Da bi dobio zamjenu za narkotik, koja je uglavnom doživotna, zavisnik treba da prođe sve tretmane liječenja bolesti zavisnosti. Tek ako sve to nije dalo rezultate, može se govoriti o primjeni supstituta”, kaže naša sagovornica.

Među neuropsihijatrima u Podgorici je, kažu, poznat slučaj mladića koji je, tokom jednog mjeseca, na recept uzeo 28 kutija buprenorfina. Imao je odgovarajući izvještaj specijaliste i kod više izabranih ljekara, po ko zna kakvim izgovorima i pomoću kojeg pritiska, dobijao je recepte. Tih 28 kutija sadržalo je blizu dvesta tableta – ko zna koliko ih je djece dobilo kao nešto što ,,obavezno treba da probaju”.

Sa nekadašnjih 60, cijena jedne tablete buprenorfina na ulici je pala na pet eura, kažu naši sagovornici koji su u svakodnevnom kontaktu sa zavisnicima.

Ispod glasa, kod upućenih se može čuti da je tužilaštvo pokrenulo krivični postupak u kojem ispituje kako je došlo do masovne zloupotrebe buprenorfina.

Pozivajući se na nezvanične izvore, Pobjeda je objavila da je tokom prva četiri mjeseca ove godine izdato čak 14.000 kutija buprenorfina. Za isti period 2016. apoteke su izdale 3.500 kutija. Naši sagovornici upućeni u ovu problematiku kažu da je do ograničavanja prepisivanja buprenorfina došlo kad su ministarstvu ispostavljeni računi koje treba da plati, a ne kad su shvatili da ,,proizvode” nove zavisnike.

,,Ljekari nijesu ti koji zloupotrebljavaju metadonski i buprenorfinski program, već pojedini zavisnici koji nijesu motivisani za liječenje”, kazao je Pobjedi narkolog dr Ljubinko Kaluđerović. Braneći se, doktor je pomenuo pravi problem, ali, reklo bi se pretanko i sa pogrešne strane.

,,Koja je indikacija za uvođenje supstitucije kod zavisnika, a da prethodno nijesu prošli liječenje bolesti zavisnosti koje podrazumijeva izolaciju, bolničko liječenje, liječenje u specijalizovanim ustanovama i tako dalje”, kaže neuropsihijatrica sa kojom smo razgovarali.

Ona smatra da u Domu zdravlja na Koniku, gdje zavisnici od maja mogu dobiti buprenorfin, nema ozbiljnog praćenja pacijenata i ozbiljnog rada sa njima. ,,Jednom nedjeljno, ako stigne, narkolog kontroliše da li uzimaju neke druge supstance”, kaže naša sagovornica i primjećuje da se o pacijentima često ne znaju ni osnovni podaci. Na primjer , da li imaju samo bolest zavisnosti ili i neki drugi psihijatrijski problem.

Dug je spisak onoga što nemamo kada je riječ o liječenju bolesti zavisnosti: nema registara zavisnika, nema jasnih podataka o njima, ne zna se koliko njih je infektološki obrađeno, to jest koliko ih ima hepatitis B ili C ili HIV.

Nevolje sa upotrebom buprenorfina i laici mogu lako razumjeti ako na zvaničnom uputstvu za upotrebu pročitaju terapijske indikacije. Piše: ,,Terapija zamjene kod zavisnosti opioidima, u sklopu medicinskog, socijalnog i psihološkog tretmana”. Srž problema je to što kod nas ,,u sklopu” od tri fale dvije stavke – socijalni i psihološki tretman.

Jovan Bulajić, izvršni direktor NVO Preporod iz Nikšića, koji se godinama bavi podrškom u liječenju bolesti zavisnosti, pita se u izjavi za Monitor postoji li podatak o tome koliko ljudi je ,,dobro” poslije primjene samo zamjenske terapije. ,,Ja mislim da je taj broj zanemarljiv”, ocjenjuje.

,,Mislim da je odnos države i državnih politika prema vrstama i dometima različitih pristupa tretiranju bolesti zavisnosti vrlo problematičan. Primarno se pažnja posvećuje i najviše se novca ulaže u primjenu zamjenske terapije na uštrb programa kojima je domet potpuni oporavak. Programi smanjenja štete imaju za cilj da saniraju socijalne devijacije i neke zdravstvene, ali ne i zavisnost samu po sebi”, kaže Bulajić.

Još jedna u nizu nelogičnosti na koju ukazuje naš sagovornik je da su različita viđenja ljekara o dužini primjene zamjenske terapije: ,,To zbunuje ljude. Kad daš zavisniku supstancu sa efektima vrlo sličnim heroinu, na liječenje zavisnosti to ne može imati nikakav efekat”.

Bulajiću nije jasno koji je motiv jednog ljekara da čovjeku da nešto od čega će ostati u zavisnosti. ,,Usljed neadekvatne primjene ili zloupotrebe buprenorfina u Crnoj Gori imamo generaciju zavisnika od zamjenske terapije. Ne od ilegalnih droga, već od legalne. Kako se onda to tretira? Ima ljudi koji nikada nijesu probali heroin, prva supstanca koju su zloupotrijebili i od koje su postali zavisni bio je buprenorfin ili metadon”, kaže Bulajić. I pita se kako onda to tretirati – terapijom protiv zamjenske terapije?

Upućeni objašnjavaju da zavisnici od buprenorfina imaju mnogo intenzivnije apsinencijalne krize od onih koji su koristili heroin. ,,Kad ljudi pričaju o iskustvima sa skidanja sa buprenorfina kažu da je skidanje sa heroina – mala beba”, priča jedan od naših sagovornika.

Ukazivati na loš način primjene zamjenske terapije ne znači biti protiv nje. Ukoliko bi se primjenjivala sa neophodnim pratećim programima podrške zavisnicima, njeni bi pozitivni efekti bili veći, kaže Jovan Bulajić. „Kad kažem podrške, mislim na motivaciju zavisnika, na psiho-socijalni tretman, program za pripreme za rehabilitaciju i naravno razvijene programe resocijalizacije i prihvata. Bez svega toga dometi supstitucione terapije su, kao sad kod nas, vrlo upitni”.

Država je otvorila javnu ustanovu za liječenje korisnika psihoaktivnih supstanci na Kakarickoj Gori kojoj je cilj potpuni oporavak zavisnika ali, prema informacijama iz više Monitorovih izvora, tamo je sve manje zavisnika zato što im je jednostavnije da koriste supstitucionu terapiju.

Primjenom supstituta država, smatraju upućeni, abolira svoje neuspijehe. Zavisnici ostaju zavisnici, ali se smanjuje kriminalitet u vezi sa nabavkom droge i opasnosti od infekcije HIV-om, hepatitisom B i C i drugim krvlju prenosivim bolestima.

,,Trenutno je sve dovedeno u zdravije tokove, ne možeš, kao prije nekog vremena, da pošalješ tri druga da kažu da su zavisnici i uzmeš buprenorfin, ali i dalje te supstance ima na crnom tržištu”, objašnjava Bulajić i primjećuje da se ne zna kad će i ko će početi da snosi i koju vrstu odgovornosti za dozvoljavanje pogrešne primjene lijeka.

Bivši dugogodišnji heroinski zavisnik za Monitor objašnjava kako nikad ne bi krenuo da se liječi da je prije tri godine kada je ,,dotakao dno” buprenorfin bio dostupan kao sada. On je godinama pokušavao da se ,,skine” sa heroina, tokom liječenja koristio je i buprenorfin. ,,Osjećaj je skoro isti kao kad uzmeš heroin”, objašnjava. U međuvremenu, nakon boravka u jednoj od komuna već izvjesno vrijeme je ,,čist”.

Kao osnova u borbi protiv bolesti zavisnosti trebala mu je volja. Ne bi se reklo da je država, na istom poslu, zaista ima.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo