Povežite se sa nama

MONITORING

NAKON UBISTVA DURIJE POJATIĆ: Žene žrtve nasilja i dalje same

Objavljeno prije

na

Članovi nevladinih organizacija Centar za ženska prava, Sigurna ženska kuća i SOS Telefon Nikšić protestovali su ovog ponedjeljka ispred zgrade MUP-a u Podgorici tražeći od vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i ministra unutrašnjih poslova Mevludina Nuhodžića da utvrde ličnu odgovornost profesionalaca kako se ne bi ponavljali smrtni ishodi prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama i nasilja u porodici. ,,Najoštrije osuđujemo institucije koje nijesu zaštitile Duriju Pojatić”, rečeno je na protestu.

Krajem prošlog mjeseca profesoricu u penziji Duriju Pojatić (78), kako se sumnja, do smrti je tukao njen bratanić Emir Sarvan (39). U policiji sumnjaju da je Serman ubio tetku udrajući je rukama, nogama i raznim predmetima, kako bi od nje uzeo novac. Kod njega je pronađeno 150 eura.

Dvije nedjelje prije zločina žrtva je nasilnika, zbog uznemiravanja, prijavila policiji. Nakon par dana Servana su prijavile i komšije Pojatićeve jer se ,,šunjao oko zgrade cijeli dan”. Policija je tada legitimisala i upozorila Servana. Premalo da se spriječi zločin. Opet.

Na protestu je ukazano da je zločin nad profesorkom iz Podgorice, samo jedan od najmanje osam zločina nad žrtavama porodičnog i partnerskog nasilja, koje su ubijene od 2015. do 2017. godine.

,,Ona je i jedna od najmanje četiri žene za koje se zna sa su u tom periodu prijavljivale nasilje muških članova porodice i čije je ubistvo moglo biti spriječeno da su institucije blagovremeno reagovale. U istom periodu tri žene su preživjele pokušaj ubistva, petoro djece je svjedočilo teškim ubistvima u porodici, a jedan otac je ubijen dok je štitio život kćerke i unučadi”, saopštili su na protestu.

NVO su zahtijevale hitnu izmjenu, kako kažu, negativne prakse policije da upozoravaju nasilnike umjesto da ih odmah procesuiraju i evidentiraju. ,,Da se postupa proaktivno, u skladu sa principom dužne pažnje. Tražimo da Tužilaštvo i MUP detaljno istraže propuste službenika i službenica nadležnih institucija koji ne poštuju principe dužne pažnje i hitnosti u postupanju”, navodi se, između ostalog, u pismu upućenom Stankoviću i Nuhodžiću.

Čak i iz Vlade su saopštili da se nešto mora mijenjati. Ministarstvo za ljudska i manjinska prava saopštilo je da se ,,mora uvesti odgovornost profesionalaca koji postupaju u ovakvim slučajevima, jer dok god ne postoji lična odgovornost, slučajevi poput ovog će se ponavljati”. Kao da im ko brani da počnu sa uvođenjem odgovornosti.

Ministarstvo je apelovalo ,,na sve institucije da obrate veću pažnju na načine da se nasilje spriječi, na prvom mjestu nasilje nad ženama, tako što će se vjerovati ženama koje se obrate za pomoć zbog porodičnog ili partnerskog nasilja”. I ponovo, po ko zna koji put, pozvalo građane da prijave svaki oblik nasilja koji uoče.

Statistika govori da oni koji odluče da prijave porodično nasilje, najčešće pozovu policiju. U toku prošle godine bilo je oko 1.700 slučajeva. U 95 odsto slučajeva nasilja u Crnoj Gori prijavile su žene.

Pomoćnik direktora Uprave policije Nikola Janjušević nedavno je izjavio da se ,,policija sa posebnim senzibilitetom odnosi prema žrtvama koje imaju svojstvo oštećenog lica na osnovu rodnog identiteta ili seksualne orijentacije”. Istraživanja, a i praksa, pokazuju da taj senzibilitet još uvijek nije dovoljan, a problem su i policijski resursi da bi se ozbiljnije uhvatilo u koštac sa ovim problemom. Još veće probleme od policije, u borbi protiv nasilja, prema podacima NVO, imaju drugi učesnici sistema – centri za socijalni rad, tužilaštva, sudovi.

Da je nasilje, prvenstveno nad ženama, poprimilo oblik epidemije govore podaci iz nedavno prezentovanog istraživanja UNDP-a – Nasilje u porodici i nasilje nad ženama. Oni govore da je svaka druga žena, koju sretnete, tokom života bila žrtva nasilja, dok je svaka peta bila izložena nasilju samo u protekloj godini. „Ja se uvijek naježim od ovih brojki”, izjavila je Fiona Mekluni, stalna predstavnica UNDP-a u Crnoj Gori, na predstavljanju izvještaja.

U javnost najčešće dospije fizićko nasilje. Poput nedavnog slučaja kada je muž vezao suprugu za stolicu, a zatim je udarao čekićem po glavi i nogama, tražeći od nje da prizna da ga je prevarila.

Ali fizičko nasilje je samo jedno od nasilja koje žene trpe (17 odsto). Najviše žena pretrpjelo je šamaranje ili gađanje predmetima, zatim guranje i čupanje za kosu, udaranje pesnicom, šutiranje, prebijanje, davljenje ili nanošenje opekotina, a najmanje je bilo prijetnji ili napada nožem, pištoljem.

Najzastupljenije je psihičko (38 odsto), zatim ekonomsko (20 odsto), a najređe seksualno nasilje (sedam odsto). O ropskom položaju žena najbolje govori spisak oblika psihičkog nasilja – insistiranje muškarca da u svakom trenutku zna gdje je žena, bijes kada žena razgovara sa drugim muškarcem, sumnja u nevjeru, zastrašivanje, sprječavanje viđanja prijatelja i porodice, prijetnje, ponižavanje i vrijeđanje pred drugima, zahtjevanje da žena traži dozvolu prije odlaska ljekaru.

Najčešći oblik ekonomskog nasilja je određivanje koliko novca žena smije da potroši, zabrana da se školuje ili zaposli, oduzimanje novca koji je zaradila…

Istraživanje je pokazalo da se samo 17 odsto slučajeva prijavi nadležnima, dok 73 odsto ostane neprijavljeno. Čak 62 odsto žena se plaši da prijavi nasilje zbog straha od osvete nasilnika, a 24 odsto zbog osude i sramote. Dio žena ne prijavljuje nasilje i zbog nepovjerenja u institucije, zatim iz želje za održanjem porodice, zbog mentaliteta i tradicije, navike da praštaju, finansijske i stambene nesigurnosti…

Poražavajući je podatak u istraživanju koji govori o tome da žene nasilje uglavnom ne prijavljuju ili, ako se osmjele, povjere prijateljima ili porodici. Obraćanje formalnim institucijama još uvijek je na veoma niskom nivou. Žene, žrtve nasilja, su i dalje same.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo