Povežite se sa nama

MONITORING

RAJSKA AFERA I CRNA GORA: Prva familija na još jednoj of-šor adresi

Objavljeno prije

na

Nakon afere Panama papers, svijet je uzdrmala još jedna of-šor afera nazvana – Rajski papiri. Internacionalni konzorcijum istraživačkog novinarstva ICIJ, sa partnerima, među kojima su ugledni britanski Gardijan, BBC i Njujork tajms, te njemači Zidojče cajtung, objavili su 13,4 miliona dokumenata o of-šor poslovanju brojnih svjetskih moćnika i javnih ličnosti u periodu od 1950. do 2016. godine. Ta dokumenta dostupna su na sajtu ICIJ, a najveći dio njih odnosi se na poslovanje advokatske firme advokatske firme Eplbaj, koja je registrovala of-šor kompanije na različitim destinacijama.

Dokumenti, ukazuju analitičari, u stvari pokazuju da je of-šor poslovanje mnogo rasprostranjenije nego što se mislilo, i da takvom poslovanjju pribjegavaju čak i svjetske korporacije poput Simensa, Fejsbuka, Najke i Epl-a, do poznatih ličnosti poput frontmena benda U2 Bono i britanske kraljice Elizabete II. Podugačak je i spisak ministara koji se povezuju sa of- šor kompanijama – od američkog ministra trgovine Vilbura Rosa, argentinskog ministra finansija Luisa Kaputa, do Nenada Popovića, ministra u Vladi Srbije. U Rajskim papirima spominju se imena najmanje 120 političara i desetine svjetski poznatih ličnosti.

Kako se napominje pri ulasku u samu bazu podataka ICIJ, to što neko posjeduje of-šor kompaniju samo po sebi ne znači ništa. Posebno ne da je uradio nešto nezaoknito, je je registracija takvih kompanija legalna na tzv. of-šor destinacijama. No, imajući u vidu činjenicu da of-šor kompanija znači manju transparetnost, odnosno da je do vlasničke strukture takvih kompanija najčešće nemoguće doći, te da one omogućavaju neplaćanje poreza i druge vrste finansijskih olakšica, to samo po sebi nameće pitanje da li njeni vlasnici nešto kriju i da li na taj način izbjegavaju plaćanje poreza u svojim zemljama. Nije rijetkost da takve kompanije budu osnivači firmi u matičnim državama vlasnika. Crna Gora, ali i zemlje u regionu obiluju primjerima kako su preko of-šor kompanija lokalni tajkuni pri(h)vatizovali strateška preduzeća, dok su vlasti tvrdile da to inostrani kapital ulazi u zemlju.

Kako izvještavaju svjetski mediji, preliminarne istrage o tome da li Rajski papiri svjedoče i o nekim konkretnim nezakonitostima, već su krenule, i o njima će ubuduće sasvim sigurno izvještavati svjetski mediji. No mimo toga, ova afera je po ko zna koji put otvorila i pitanje da li je sve što je legalno i fer, i da li treba da ostane zakonito.

Australijska poreska uprava najavila je istragu zbog Rajskih papira. Portparol njemačke vlade Štefen Zajbert Seibert je pozdravio njihovu objavu, a ministar pravosuđa Heiko Mas najavio zatvaranje svih rupa u poreskom zakonodavstvu i najavio da će se Njemačka zalagati da se oko toga postigne dogovor na nivou Evropske unije.

Evropska komisija najavila je brzu akciju protiv izbjegavanja plaćanja poreza, koja bi trebalo da uključi i crnu listu poreskih oaza kojima bi bilo značajno otežano poslovanje s članicama EU-a. Povjerenik EK Pijer Moskovici, zadužen za poreska pitanja, izjavio je da je ,,zgrožen, ali ne i iznenađen” otkrićima.

U Crnoj Gori za sada nema reakcije vlasti. Teško ju je i očekivati, imajući u vidu da je domaće ime koje se vezuje za Rajsku aferu ime Ane Đukanović, sestre višedecenijskog premijera povratnika Mila Đukanovića.

Na sajtu ICIJ-a navodi se da je Ana Đukanović (u vrijeme iz kog datiraju podaci Kolarević) bila akcionarka firme Ranin doo, kompanije registrovane na Malti 2012, u godini kada je njen brat ponovo izabran za premijera. ,,Prema izveštajima srpskih medija, Ranin posjeduje srpski nikal, rudarsku kompaniju koja je u 2012. godini pokušala uložiti oko 1,4 milijarde dolara u depozite nikla u zemlji, izazivajući proteste u Srbiji u vezi sa zdravstvenim rizikom od eksploatacije nikla”, navodi dalje ICIJ.

Prema malteškim registratorima, tvrdi ICIJ, od 2012. i 2015. godine, više od 90 odsto poslova ove firme bili su ,,van Malte.” Ana Đukanović je, navodi ova mreža istraživačkih novinara, u oktobru 2015. godine prodala polovinu akcija kompanije Ranin izvršnom direktoru srpskog nikla Radomiru Vukčeviću, koji je ostao jedini vlasnik kompanije, prema registarskim podacima iz Malte. Vukčević je partner Ane Đukanović, sa kojim je bila skupa i u Bordu nikšićke Željezare.

Dokumenti ICIJ takođe pokazuju da su njih dvoje bili na čelu Ruukki International Ltd, malteške filijale finske kompanije koja je specijalizovana za preradu rude. U oktobru 2017. kompanija je bila na listi zatvorenih firmi na Malti.

Novinarima ICIJ-a Ana Đukanović je rekla da je ona bila u ,,osnivačkoj i upravljačkoj strukturi” Ranina u kratkom vremenskom periodu nakon njenog osnivanja i da ta kompanija i njene podružnice nisu ostvarili nikakav profit ,,jer nisu ispunili neophodne uslove za započinjanje svojih aktivnosti”. Ana Đukanović nije odgovorila na pitanja ICIJ-a o firmi Ruukki International”.

ICIJ piše da se porodica Đukanović smatra jednom od najbogatijih u Crnoj Gori, a da je advokatica Ana Đukanović imala nekretnine i akcije vrijedne više od 3,5 miliona dolara 2009, prema tadašnjem istraživanju ICIJ-a i sarajevskog Centra za istraživačko novinarstvo.

Ana Đukanović je u saopštenju za crnogorsku javnost ponovila da firme na Malti, u čijoj se upravljačkoj strukturi našla, nijesu ostvarile profit niti na bilo koji način poslovale nezakonito. Najavila je tužbe protiv ICIJ ali i domaćih medija koji prenose afere koje dolaze sa inostranih adresa. Ne bi to bio prvi put. Zbog afere Telekom, Đukanovićeva je svojevremeno tužila Monitor, Vijesti i Dan.

Miloš Konatar iz građanskog pokreta URA konstatovao je da pravno nije sporno što neko hoće da registruje firmu na nekoj od of-šor destinacija, ali je sporno nešto drugo. „Pitanje o kojem svi moramo da razmislimo, a znamo odgovor, je – ako porodica Đukanović toliko voli Crnu Goru zašto osnivaju račune na of-šor destinacijama sa željom da tamo sakriju svoju imovinu i ne plate porez koji treba da plate Crnoj Gori.”

On je podsjetio da je ta partija u septembru predložila Vladi izmjene Zakona o porezu na dobit pravnih lica i uvođenje liste destinacija of-šor kompanija poreskih rajeva, prema kojima bi se u Crnoj Gori sprovodile veće i posebne mjere, kada je u pitanju plaćanje poreza.

,,Suština ovih izmjena Zakona jeste sprečavanje umanjenja poreske osnovice u Crnoj Gori, izvlačenja novca ka of-šor destinacijama bez plaćenog poreza”, kazao je i dodao da od Vlade još nije stigao odgovor na tu njihovu inicijativu.

I državni organi ćute. Nekima je ovdje raj.

Tajni put dokumenata do medija

Rajske papire dobio je njemački Zidojče cajtung i dokumente podijelio sa ICIJ, koji je koordinisao zajednički rad 96 vodećih svetskih medija, kako bi se papiri istražili i utvrdila njihova vjerodostojnost, a na čemu je radio 381 novinar.

Zidojče cajtung odbio je da govori o tome kako su do njih došli Rajski papiri i ko bi mogao biti potencijalni izvor, u skladu sa novinarskim pravilom zaštite identiteta izvora.

Jedna od teorija je da je izvor informatičar ili više njih koji su imali pristup dokumentima advokatske kancelarije Eplbaj.

Džulijan Asanž je izjavio da je izvor ili zviždač koji je dokumente dostavio medijima osoba s tehničkim ili informatičkim obrazovanjem, vjerovatno insajder ili haker spolja.

,,Ovo vjerovatno predstavlja radikalizaciju klase tehničara, čiji je primjer bio i Snouden”, smatra Asanž.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POČETAK ŠKOLSKE GODINE: Funkcioneri za službena putovanja potroše godišnje četiri neizgrađene  škole

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade za sljedeću godinu najavljuju investicioni bum u gradnji škola i vrtića, prosvjetari upozoravaju da su neophodne reforme koje bi podigle urušeni kvalitet obrazovanja. Predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović naglašava da se i dalje radi po starim planovima i programima, da se priča o reformi a da je stara reforma već prevaziđena

 

Uz štrajk upozorenja koje je organizovao Sindikat prosvjete, a koji je podržalo 80 odsto zaposlenih, počela je ova školska godina u 163 osnovne i 51 srednju školu u Crnoj Gori. Ostalih noviteta nije bilo.

Prosvjetari traže da se obrazovanja oslobodi od politike, povratak dostojanstva profesiji, veća ulaganja u obrazovanje…, i dali su rok vlastima da se na tome bar počne raditi do kraja ove godine.

,,Ova godina je počela je manje-više kao i protekla. Nadamo se da se ove godine neće pojaviti problem sa grijanjem škola”, kaže za Monitor  predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović

On naglašava da se i dalje radi po starim planovima i programima, da se priča o reformi a da je stara reforma već prevaziđena. ,,Problema ima koliko hoćete, a mi uglavnom gasimo požare. Djecu treba motivisati, to je jedan od najvećih problema. Izlaze nam djeca iz učionice a malo toga zapamte. Nadamo se da se poneko bavi i tim stvarima, da se sadržaji pripodobe savremenom dobu”.

Da je obrazovanje u krizi konstatuje se već decenijama, a konkretnih pomaka, koji zavise od političara i njihove volje, nema. Na Univerzitetu Crne Gore je ove sedmice održana tribina Kriza u obrazovanju – društvo u krizi. Sa te ribine poručeno je – da jak obrazovni sistem vodi ka prosperitetnijem i boljem društvu, što je vidljivo i na primjeru naprednih zemalja koje ulažu u obrazovanje kao u najznačajniji segment za razvoj jednog društva.

Da smo daleko od takvih društava, svakodnevno upozoravaju vijesti koje dolaze iz škola. Na snimcima koji su isplivali početkom školeske godine vide se đaci škole u Tuzima koji bacaju i lome školski inventar i njime gađaju nastavnicu. Iz Ministarstva prosvjete kažu da za ovaj incident nijesu znali, te da su si u školi ćutali o njemu. Kako se incident desio na proljeće, sam život je sve sredio, učenici su završili školu a nastavnica je otišla na trudničko bolovanje.

O neznavenosti u Ministarstvu svjedoči i slučaj Pomorske škole u Kotoru. Inspektor je u ljeto prošle godine Ministarstvu dostavio predmet za razrješenje direktora ove škole Ratka Petrovića zbog brojnih propusta u radu. Iz Ministarstva se pravdaju da tu dokumentaciju, ni nakon godinu dana, još nijesu dobili.

,,Pokušavam da se sjetim da li zaista imamo bar jedan problem manje na početku ove školske godine. Pozitivnih promjena, kada ih i ima, su rezultat rada pojedinaca, a ne sistema obrazovanja”, kaže za Monitor Olivera Leković, predsjednica Prosvjetne zajednice: ,,Ako je nesto i urađeno lako je uvidjeti da su sve to ‘kozmetičke’ i populističke promjene koje samo izgledaju kao rješenje problema, a bitno opterećuju budžet namijenjen za obrazovanje i temeljno urušavaju što je još preostalo od obrazovnog sistema”.

Ona se pita da li je senzacija završetak radova na izgradnji škole u Bijelom Polju nakon ,,samo” pet god ili kamen temeljac za OŠ Vladimir Nazor nakon skoro tri god od urušavanja?

Olivera Leković podsjeća  da je Ministarstvo, prije izbora, odlučilo da sa 300 hiljada eura podrži štampane medije a time i informisanost nastavnika po školama: ,,Tu su iste one klupe i table, samo sada ‘ukrašene’ flekama od vlage po zidu, pukotinama na plafonu iz kojih kaplje kišnica, buđi ispod prozora… Za 300 hiljada moglo se desetine učionica renovirati ili kupiti koji kombi. Ali…”, upozorava Leković.

Leković napominje da je prije godinu dana tužilaštvo počelo da ispituje aferu oko prosvjetne Zadruge Solidarno: ,,Poslije više od godinu tužilastvo se nije oglasilo, a Zadruga Solidarno je ponovo pored članarine i kamata na kredite, dobila još i ogromna sredstva od istog ministra i istog premijera. Gdje ide naš novac dok decenijama plaćamo podstanarske stanove i otplacujemo nepovoljne kredite, interesuje li ikog od nadležnih”

Ocjenjuje i da se, već treću godinu nemilosrdno baca novac na nove udžbenike za 70 hiljada osnovaca (preko 4.5 miliona eura), umjesto da se udžbenici vrate u škole i preusmjere za nove generacije. ,,Tada bi sigurno na godišnjem nivou iz budzeta trosili manje od milion, samo za štampu radnih svesaka koje se jednokratno koriste. Na kraju, u svijetu sve više su u upotrebi elektronski udžbenici i tableti. To bi bilo dugoročnije i jeftinije rješenje za nase osnovce, takođe ekološki opravdanije, a i značajno bi se mališanima olakšale đačke torbe”, ističe Leković.

Da je reforma neophodna, upozorili su nedavno i iz UNICEF-a. Reforma obrazovnog sistema, čiji je cilj osiguranje kvalitetnog i inkluzivnog obrazovanja za svako dijete, trebalo bi da bude hitan prioritet za Crnu Goru, rekao je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.

On je kazao da je nedovoljna školska infrastruktura prepoznata kao jedno od najhitnijih pitanja, uz preciziranje da 13 odsto osnovnih škola pohađa gotovo 70 odsto svih učenika osnovnih škola u Crnoj Gori.

U praksi to izgleda tako da škole u Podgorici i na primorju imaju duplo više učenika od projektovanih kapaciteta, dok su škole na sjeveru poluprazne. Oko deset hiljada učenika je manje u školama na sjeveru Crne Gore u posljednjih 13 godina, to je, na osnovu podataka Monstata, pokazalo istraživanje koje je sprovela NVO Euromost.

,,Prema obrađenim podacima od školske 2010/2011. do 2022/2023. godine u opštinama na sjeveru Crne Gore broj učenika se smanjio u osnovnim i srednjim školama za 9.367 učenika, ili u prosjeku za jednu školsku godinu 720 učenika manje, što sa novom školskom godinom 2023/2024. iznosi oko deset hiljada učenika. Najveći broj učenika se smanjio u Opštini Bijelo Polje (2.064), zatim u Beranama (2.034) i Pljevljima, 1.664 učenika”, kazali su iz Euromosta.

Kakvo je stanje govori vijest o radosti mještana u Kaludri,  beranskom selu. Vrata područnog odjeljenja Osnovne škole Donja Ržanica u Kaludri, ove školske godine su ponovo otvorena i to nakon osam godina. Do otvaranja učionice došlo je jer su dva prvaka iz ovog sela stasala za školu.

,,Malo država u Evropi ima koje kao mi u jednom dijelu zemlje imamo u školama i preko dvije hiljade učenika, predškolskim vaspitnim grupama preko 60 djece, broj djece stranaca u jednom odjeljenju i preko 10, a u drugom, sjevernom, dijelu škole se masovno gase zbog raseljavanja stanovništva. Ovo je gorući problem i ne vidimo dobru volju odgovornih da bar ublaže ove probleme”, kaže Leković.

Škole nijesu bile prioritet niti su se gradile tri decenije. Prošle godine je otvorena osnovna škola u Tološima koja je izgrađena kao donacija kompanije Bemax i koštala je oko sedam miliona eura. Država planira gradnju sa manje para u Maslinama za pet miliona, u Igalu između tri i po i četiri miliona eura… Samo nikako da se počne.

Dok se škole ne grade, državnim budžetom za gorivo se godišnje planira 14,7 miliona eura, a za službena putovanja 5,7 miliona. Funkcioneri tako izvoze i proputuju za godinu dana najmanje četiri škole.

Pored infrastrukture, iz UNICEF-a su upozorili da je drugi gorući problem kvalitet obrazovanja. Kako je Santander podsjetio, prema rezultatima procjena znanja PISA 2018. i TIMSS, 40 odsto učenika ne postiže minimalne nivoe kompetencija u čitalačkoj pismenosti, matematici i prirodnim naukama, iako su dio obrazovnog sistema.

Skoro petina škola u Crnoj Gori je bez pedagoga ili psihologa, a svake godine je sve izraženiji problem nedostatka nastavnika za prirodne grupe predmeta. Mladi nijesu motivisani da se bave profesorskim pozivom.

Koliki je raskorak između ovdašnjeg obrazovanja i realnosti u kojoj učenici žive govori podatak OECD PISA da odnos broja računara po učeniku u crnogorskim školama iznosi 1:16. To Crnu Goru svrstava među pet zemalja s najnižim brojem računara po učeniku. U isto vrijeme raspravlja se o tome kako učenici koriste vještačku inteligenciju u izradi eseja u kojima se analiziraju književna djela i izradi pismenih zadataka. Iz Ministarstva prosvjete kažu da konkretnih dokaza za to još nemaju.

Iako su dokazi o varanju na maturskom ispitu, krajem prošle godine postojali, iz Ministarstva su prešli preko toga i javno aminovali da se prevara isplati.

,,Kad se godinama strateski i ukorak sa svjetskim trendovima ne razvija obrazovni sistem i ne samo on, no cijelo naše drustvo, teško je odrediti prioritete”, kaže Leković. Ona smatra da bi trebalo krenuti od ,,reforme univerziteta i provjere diploma. Na taj način stvoriti stručniji i za praksu spremniji kadar, ali i motivisati mlade da upisu nastavničke smjerove ne bi li se stalo na kraj sve većem deficitu nastavnika”.

Naglašava da ove promjene ,,može pokrenuti samo Vlada koja je svjesna značaja obrazovanja za napredak društva i ministar/-ka prosvjete kojeg/-u bi vlada postavila, ne kao političkog piona, već izabrala najboljeg među najboljima, koji je već prepoznat u obrazovnom sistemu, koji se dokazao po pitanju profesionalnosti i meritokratije.  Takav ministar bi oko sebe angažovao tim ljudi koje bi  također krasili isti kvaliteti i principi.  Rukovođeni takvim kadrovima, mogli bismo se upustiti u ozbiljne reforme, naročito po pitanju nastavnih programa”, zaključuje Leković.

Od suštinskih reformi smo daleko. ,,Imamo neke višedecenijske probleme, kada sam postao ministar mislim da sam uradio sve što je moguće da ostvarimo potpunu depolitizaciju. To nije proces koji može da se ostvari preko noći”, izjavio je ministar prosvjete Miomir Vojinović. Sada pri kraju madata zaključuje da je njegovo ministastvo ,,napravilo maksimum toga što je bilo moguće”.

Za sljedeću godinu premijer Dritan Abazović najavio je ulaganje u školstvo koje će biti najveće u istoriji. Planiran je početak izgradnje nove gimnazije u Podgorici, dvije nove škole u City kvatry i na Karabuškom polju, kao i dogradnju i rekonstrukciju devet srednjih stručnih škola širom Crne Gore, kao i izgradnja četiri nova vrtića u Baru, Ulcinju, Beranama i Podgorici. Amin.

Božović iz Sindikata prosvjete kaže da je bilo nekih reakcija na štrajk upozorenja, ali uglavnom medijskih. Najavljuje sastanak sa predstavnicima Ministarstva koji je zakazan za iduću sedmicu.  ,,Ima nekih pozitivnih pomaka i naznaka. Ako ova vlada potraje, moraće da pokrene neke stvari, makar da otvori javnu raspravu o izmjenama nekih zakona”, kaže Božović.

Isto čeka i neku novu Vladu.  Prosvjetari su već zaprijetili da će se desiti štrajk ako reforme, do nove godine, bar ne otpočnu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od svog samostalnog djelovanja koje je počelo 31. oktobra 1993. na tzv. Crnogorskom saboru pod otvorenim nebom ispred dvorca Kralja Nikole na Cetinju, Crnogorska crkva prolazi kroz najteži period raskola. CPC sada ima zvanično dva, a možda i više poglavara

 

Idućeg mjeseca,  tačnije 31. oktobra (na praznik Sv. apostola i evanđeliste Luke),   Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) će proslaviti 30 godina od svoga osnivanja, ili  obnove samostalne crkve koja je nesumnjivo postojala do nestanka Crne Gore kao države 1918. godine. Međutim, vrlo je vjerovatno da će postojati najmanje 3 odvojene „proslave“.

Od svog samostalnog djelovanja koje je počelo 31. oktobra 1993. na samoproglašenom Crnogorskom saboru pod otvorenim nebom ispred dvorca Kralja Nikole na Cetinju, Crnogorska crkva prolazi kroz najteži period raskola ili šižme od svog osnivanja ili vaspostavljanja. Naime, CPC sada ima zvanično dva, a možda i više poglavara. U prošlu nedjelju je na istom mjestu na Cetinju tzv. „Opštecrnogorski zbor proglasio njegovo preosveštenstvo episkopa ostroško-nikšićkog Borisa za mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)“. Na Zboru, kom je prisustvovalo nekoliko stotina građana, odlučeno je da se „aktuelni poglavar CPC Mihailo povuče u mirovinu i da se obnovitelj CPC Antonije Abramović kanonizuje te proglasi kao Sveti Antonije mitropolit crnogorski“.

Umirovljenje dosadašnjeg poglavara je urađeno, rečeno je,  zbog njegove „starosne dobi“, te „u zadnjim godinama slabijoj posvećenosti arhijereskoj službi“ ali mu je „zadržano Ustavom i kanonom zagarantovano doživotno dostojanstvo mitropolita, sa titulom umirovljeni mitropolit crnogorski“. Novoproglašeni mitropolit Boris i Odbor za očuvanje CPC koji predvodi  profesor Milenko Perović su istakli da je zbor sazvan „na zahtjev sveštenstva i vjernika CPC“ jer se crkva nalazi u „izuzetno teškoj situaciji”. Naime, Ustav Crkve faktički nije na snazi, sinod se nije sastajao u punom sastavu još od 2019. godine. Mitropolitski savjet ne održava se više od 10 godina pa su „upravljanje Crkvom preuzela  neovlašćena civilna lica” koristeći starost mitropolita Mihaila.

Od mitrpolita Mihaila je stigao brzi odgovor. On je Zbor na Cetinju nazvao „propalim političkim mitingom“, „bezuspješnim pučom“ i poručio da njegove odluke „nemaju nikakav legalitet i legitimitet“ jer se „uličnim mitinzima ne može smjenjivati mitropolit“. Na portalu CPC je objavljena „privremena zabrana svještenodjestvovanja“ svim sveštenim licima koja su učestvovala na Zboru „do konačne odluke na narednoj sjednici Svetog Sinoda CPC”. Sveti Sinod su do sada činila 4 episkopa od kojih je Mihailo bio predsjedavajući. Osim njega i Borisa, članovi su (bili) i episkop kotorsko – primorski Simeon Minihofer (koji je Austrijanac) i još episkop Gorazd Glomazić. Gorazd je izgleda još jedini neupitni član Sinoda, pošto je mitropolit Mihailo početkom avgusta ove godine prihvatio navodnu ostavku primorskog episkopa Simeona od 10. aprila 2023. pa su mu prema tome prestale „sva prava i obaveze“ u Sv. Sinodu kao i dužnost episkopa. Međutim, iz Episkopije kotorsko – primorske su odmah negirali da je Simeon podnio ostavku, već da ju je samo razmatrao i preispitivao nazvavši tvrdnje o ostavci „lažnom informacijom“ i „sramnim pokušajem izbacivanja najčasnijeg živog vladike“. Eparhija je rekla da „u skladu sa članom 19. stav 18. Ustava CPC mitropolit nema nadležnost da razrješava dužnosti episkopa, jer je to nadležnost Svetog Sinoda”.

Simeon je u pismu od 10. aprila 2023. optužio Mihaila za ozbiljne kanonske prijestupe. Na sjednici Sinoda od 17. aprila 2023. tražio je smjenu mitropolita Mihaila sa svih pozicija unutar CPC ali je njegova eparhija objavila da je Mihailo, „suočen sa jasnim argumentima koji dokazuju njegov rad protiv CPC, despotski odbio da se njegova smjena uvrsti u dnevni red i da se o njoj raspravlja”. Nakon rata saopštenjima, Simeonova eparhija je objavila u avgustu da će „nastaviti da funkcioniše samostalno, čuvajući tradiciju CPC, do uspostavljanja redovnog stanja u okviru Crkve, koje odavno ne postoji”. Početkom jula je došlo do oštre javne rasprave između episkopa Borisa i mitropolita Mihaila zbog Borisove najave da ove godine neće ići na komemoraciju u Srebrenicu ,jer ne želi da bude zajedno sa premijerom Dritanom Abazovićem koga je optužio da je prošle godine omalovažavao komemoraciju zbog izjava o karakteru genocida. Još ranije u aprilu je objavljen na portalu Press snimak telefonskog razgovora između Borisa i Mihaila u kojim su razmijenjene optužbe o trošenju „ruskih para“ i „saradnja sa Rusima“ o kojima nisu obaviješteni ni Boris ni Simeon i da će „to na Sinod pričat'“. Pominjan je i tadašnji predsjednik države Milo Đukanović, sastanci sa njim uoči izbora, i  itd.

Kada je „saradnja sa Rusima“ u pitanju, ovog ljeta su osvanule brojne informacije o kontaktima mitropolita Mihaila sa Mitropolitom moskovskim i sveruskim Istino-pravoslavne crkve Rusije Serafimom. Objavljeni su i dokumenti od prošle godine, 11. jula, kada je sinaksis (sinod) saveza istino-pravoslavnih crkava Rusije, Grčke, Bugarske, kao i Srbije, Gruzije i Ukrajine (Bukovina), pod rukovodstvo Serafima, primio u statusu kandidata Mihaila u svoje članstvo. Tada su u Rusiji i javno, na internetu, kako izvještava Antena M, objavljena dva akta, od kojih je jedan, nedatiran i bez djelovodnog protokola, a odnosi se na navodni prethodni Mihailov pisani zahtjev ili molbu sa potpisom i pečatom CPC da se učlani u sinaksis. Istino-pravoslavne crkve ne pripadaju mainstream- u pravoslavlja već se radi o  raskolničkim grupama koje su se zbog raznih ekstremnih stavova (po pitanju kalendara, raznih obreda i opštenja sa nepravoslavnim) odvajale od nacionalnih crkava i koje su nepriznate od Majke Crkve u Carigradu.

U Rusiji je Istino-pravoslavna crkva, kao i pravoslavlje u Rusiji uopšte, pod kontrolom državne bezbjednosti i često su glavni ljudi Ruske crkve (RPC) istovremeno i službenici/agenti FSB-a (nasljednice bogoboračkog KGB-a) kao sadašnji patrijarh Kiril i njegov prethodnik Aleksej. Isti slučaj je i sa tzv. mitropolitom Serafimom čije svjetovno ime je Leonid Malofejev i koji je do „zamonašenja“ bio diplomac elitne vojne akademije Frunze i oficir Glavne obavještajne uprave (GRU) tj. vojne obavještajne službe. Istino-pravoslavna crkva Rusije nema uticaj u zemlji, ali njeni kontakti sa drugim sličnim vjerskim organizacijama u inostranstvu su od koristi ruskom MIP-u i obavještajnim službama. I sadašnji ruski patrijarh Kiril je kao agent KGB-a bio angažiran u inostranstvu na širenju komunističke propagande.

Mitropolit Mihailo je javno demantirao sadržaj objavljenih pisama i potpisa pristupanju sinaksisu istino-pravoslavnih crkava ali nije objasnio veze i fotografije sa tzv. mitropolitom Serafimom koje su napravljene u Hotelu Splendid u Bečićima. Inače osnivač i većinski vlasnik Splendida i grupe hotela Montenegro Stars je Viktor Ivanjenko, bivši direktor FSB-a. Hotel se slovi kao jedan od punktova ruske obavještajne službe u Crnoj Gori i sastajalište ruskih agenata i osoba iz bivšeg DPS režima i podzemlja. Interesantno je da su prosrpski i rusofilski mediji u Crnoj Gori u svojim izvještavanjima prećutali veze Mihaila sa ruskim obavještajcima dok su se obilato naslađivali svim drugim aferama u CPC-u.

Mitropolit Mihailo (svjetovno ime Miraš Dedeić) se nalazi na čelu CPC  od 6. janura 1997 god. nakon smrti ranijeg prvog poglavara Antonija Abramovića. Izabran je takođe na Zboru na Cetinju aklamacijom. Prije toga je bio kapelan grčke ambasade u Rimu i službovao pod Vaseljenskim patrijarhom Vartolomejem koji ga je udaljio iz službe i rasčinio. Za vrijeme službovanja u Rimu Dedeić je zastupao ekstremne velikosrpske stavove. Nakon što je rasčinjen i „izabran“ za novog crnogorskog mitropolita, Mihailo je 15. marta 1998. godine, u sabornom hramu Svete Paraskeve u Sofiji, rukopoložen za episkopa CPC od strane jedne od sukobljenih struja Bugarske crkve (BPC). Kada je raskol u Bugarskoj riješen Bugarska crkva je prekinula kontakte sa CPC i Mihailom.

Tokom ovih godina CPC nije uspio privući veći broj vjernika i pristalica, dobrim dijelom zato što se radi o nepriznatoj crkvi i osobi mitropolita koga je lično Vaseljenski (svepravoslavni) patrijarh rasčinio. Drugi razlog neuspjeha CPC misije leži u tome da je Srpska crkva (SPC) dugo uživala podršku i savezništvo režima Mila Đukanovića, sve do donošenja Zakona o slobodi vjeroispovijesti krajem 2019.. kojim je SPC trebala ostati bez vlasništva nad crkvama i manastirima.

U svim anketama, SPC i njena Mitropolija crnogorsko-primorska uživaju ubjedljivu većinsku podršku pravoslavnog stanovništva, i to ne samo onih koji se smatraju etničkim Srbima. Podrška CPC-u na anketama nikada nije prelazila 14-15 odsto. Čak i podržavaoci i poštovaoci CPC su puno puta zamjerali Mihailu da ne služi u lokalnim crkvama koje su im mještani Katunske nahije ranije ustupili, da nema parohijskog života i naučavanja, vjere već da se prevashodno radi o političkom udruživanju.

Sadašnja situacija i raskol sa najmanje dva mitropolita i još jednim nezavisnim episkopom koji se još predstavlja i kao arhiepiskop sigurno neće ići na ruku Crnogorskoj crkvi i onima koji bi željeli crnogorsku duhovnu samostalnost.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UHAPŠENO ŠEST OSOBA ZBOG TRGOVINE LJUDIMA: Čovjek – jeftina roba

Objavljeno prije

na

Objavio:

Specijalno državno tužilaštvo sumnja da su uhapšeni tokom prošle i ove godine stvorili kriminalnu organizaciju koja je počinila produženo krivično djelo trgovina ljudima u odnosu na veći broj oštećenih državljana Turske. Među uhapšenima je i Periša Pavićević tehnički direktor podgoričkog preduzeća Univerzum. On je prošle godine kada su turski radnici u Vijestima objelodanili golgotu kroz koju prolaze tvrdio da je Univerzum  ispunio sve obaveze iz ugovora

 

U oktobru prošle godine, zahvaljujući koleginici Dragani Šćepanović, građani Crne Gore čuli su za priču o pet turskih državljana koji su u Kolašinu boravili kao građevinski radnici. Skoro mjesec i po radili su na gradilištu, a da za to nijesu bili plaćeni. Posljednjih 15 dana, prije nego su otišli, nijesu dobijali ni hranu. Preživaljavali su prvo od voća ubranog iz komšijskih bašta, a potom od milosrđa Kolašinaca. Oni su posljednji od velike grupe Turaka koja je istovremeno došla u Kolašin.

” Prije nas je bilo pet grupa, svi su slično prošli. I drugi će ljudi doći, isto će im ovako biti. Ne želimo to. Želimo da spriječimo. Želimo da kažete da ne dolaze. Išli smo u policiju i kod tužioca. Ispričali smo”, kazao je tada jedan od njih.

Rukovoditeljka Osnovnog državnog tužilaštva Maja Šćepanović  kazala je, nakon toga, da je formiran predmet po krivičnoj prijavi državljana Turske koja je podnijeta kolašinskoj policiji. Prema njenim riječima, 14. septembra u tužilaštvu Kolašin saslušano je nekoliko predstavnika radnika. Cijeneći sadržinu njihovih iskaza, objašnjava: “Spisi predmeta su dostavljeni Višem državnom tužilaštvu radi ocjene u vezi sa tim da li u radnjama određenog lica postoje elementi krivičnog djela iz njihove nadležnosti”.

Turski radnici su bili angažovani kod podgoričkog preduzeća Univerzum. Tehnički direktor te firme Periša Pavićević rekao je tada za Vijesti kako je haotično stanje kada je riječ o radu turskih državljana u Crnoj Gori. Imao je ugovor sa preduzećem Aber Construction iz Bara, preko kojeg je, tvrdi, i angažovao turske državljane sa početka priče. Za razliku od onog što su radnici kazali Vijestima, Pavićević je rekao da je dogovor s predstavnikom te firme, takođe Turčinom, bio da budu plaćeni “po metru kvadratnom”. Bili su zaduženi za “fasaderske” i “gipsane” radove. Sve obaveze iz ugovora, tvrdi, Univerzum je ispunio.

Prošle sedmice je u Podgorici uhapšeno šest osoba zbog stvaranja kriminalne organizacije koja se bavila trgovinom ljudima. Iz Specijalnog državnog tužilaštva pojasnili su da postoji osnovana sumnja da su privedeni tokom prošle i ove godine stvorili kriminalnu organizaciju koja je „počinila produženo krivično djelo trgovina ljudima u odnosu na veći broj oštećenih državljana Turske“. Među uhapšenima je i Periša Pavićević.

„Službenici Specijalnog policijskog odjeljenja i Odsjeka za trgovinu ljudima Uprave policije su, potvrdili su iz SDT-a, jutros oko pet časova uhapsili B. P., P. P., I. N., M. D., F. P., M. Ž., za koje se vjeruje da su organizovali ili bio dio lanca trgovine ljudima“, saopšteno je iz SDT.

Uhapšeni su i Bojan Petričević, Meliha Dacić, Filip Perić, Igor Novaković i Milorad Živaljević. Petričević je jedan od vlasnika firmi A Cop i PS gradnja. Njega je Specijalno državno tužilaštvo još 2019. godine teretilo da je organizator četrnaestočlane kriminalne grupe koja je oštetila državu za četiri miliona eura. Oni su, prema tužilačkim navodima, fiktivnim fakturama izvlačili novac i omogućavali nezakoniti povrat PDV-a. Petričević se takođe pominjao u aferi krađe struje radi rudarenja kriptovaluta, zbog čega je CEDIS oštećen za preko 300 hiljada eura. Njemu je, nakon saslušanja u SDT-u, određeno zadržavanje do 72 sata.

Meliha Dacić zaposlena je u kabinetu Ministarstva kapitalnih investicija. Iz tog resora negirali su navode medija da je riječ o savjetnici ministra Ervina Ibrahimovića.

Trgovinu ljudima radi radne eksploatacije često nazivaju i „modernim robovlasništvom“. Izvještaji svjetskih organizacija kažu da je ona češća i od trgovine radi seksualne eksploatacije.

„Vlada je usvojila nacionalni akcioni plan (NAP) za 2021, i koordinaciona tijela su se redovno sastajala,  međutim,  nije ispunila minimalne standarde u nekoliko ključnih oblasti“  navodi se u izvještaju Stejt departmenta iz 2022. „Vlada je istražila manje slučajeva trgovine ljudima i procesuirano je nekoliko osumnjičenih. Smanjeni su napori  u zaštiti žrtava, uključujući i izdvajanje manje resursa za sklonište koje vodi NVO, identifikovanje manje žrtava, i nedostatak napora da se proaktivno identifikuju žrtve među tražiocima azila, iregularnim migrantima i sezonskim radnicima“, navodi se u izvještaju.

Građanska aktivistkinja za ljudska prava Bojana Jokić za Monitor kaže da je do kraja 2019. godine identifikovano malo žrtava trgovine ljudima, uglavnom žena i djece iz Crne Gore. Od novembra 2019. godine, nakon otkrivanja velikog slučaja u kojem su učestvovale žrtve sa Tajvana, povećao se broj identifikovanih žrtava, dostigavši broj 52 do kraja 2020. Došlo je i do prelaska na više muških žrtava u odnosu na ženske kada je u pitanju ovo krivično djelo i radne eksploatacije kao dominantne oblike eksploatacije.

„Migrantska kretanja su promijenila rute te je Crna Gora donekle postala zona u kojoj imamo sve veći tranzit. To je dovelo do veće zloupotrebe od strane kriminalnih struktura, a naše nadležne institucije su gotovo potpuno nespremne dočekale ovakav vid kriminaliteta, jer se ranijih godina uglavnom trgovina ljudima bazirala na seksualnu eksploataciju žena i djece, te navođenje na prosjačenje“, kaže Jokić.

Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić saopštio je da se država obračunava sa svim oblicima organizovanog kriminala i korupcije i pokazuje snagu bez obzira „na evidentne opstrukcije i želju mnogih da to zaustave“. Izvještaji međunarodnih organizacija, međutim, to baš ne potvrđuju.

Turski državljani sa početka priče su se vratili u svoju zemlju. Oni i brojni drugi  njihovi sunarodnici pozajmili su novac da bi kupili karte za povratak svom domu. Još nije jasno koliko je posljednja akcija povezana sa njihovom pričom.

Država gaženju ljudskog doostjanstva mora stati na kraj.

 

U svijetu 25 miliona žrtava trgovine ljudima

U svijetu trenutno ima skoro 25 miliona ljudi koji su žrtve trgovine ljudima. U 2021. godini je prema podacima Međunarodne organizacije rada (MOR), gotovo 50 miliona ljudi živjelo u modernom ropstvu. Od toga, 27,6 miliona bile su žrtve trgovine ljudima radi radne eksploatacije, dok oko 22 miliona ljudi živi u prisilnom braku. Najveći broj ljudi koji su žrtve trgovine ljudima zbog radne eksploatacije dolazi iz Azije i regiona Pacifika, a slijede arapske zemlje.

Kada svjetske brojke svedemo na nivo Crne Gore, dolazimo do izvještaja svjetske organizacije protiv trafikinga (GRETA). Oni su prošle godine naveli da je sve veći broj osoba koje su u tranzitu kroz Crnu Goru kao dio mješovitog migracionog toka. Prema UNHCR, rekordan broj tražioca azila koji izražavaju namjeru da se prijave za azil, zabilježen je 2019. godine(7,975). Oni napominju da od uspostavljanja crnogorskog sistema azila 2007. nijedna žrtva trgovine ljudima nije identifikovana u kontekstu procedure za azil, što upućuje na to da postupci za otkrivanje indikatora ranjivosti i identifikovanje žrtava trgovine ljudima među tražiocima azila nisu dovoljni.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo