Prvo poluvrijeme hajke na udžbenik istorije za četvrti razred gimnazije završeno je tako što će istoriju u drugom polugodištu đaci učiti iz dva udžbenika. Ne zna se ko će i kako birati koja će se lekcija učiti iz nove, a koja iz stare knjige, ali ne treba sumnjati da će postupak biti pažljiv. Izvjesno niko, odgovarajući na času, neće morati da izgovori kako su Momir Bulatović i Milo Đukanović poveli zemlju u rat. Savjet za opšte obrazovanje zaključio je da treba formirati novu recenzentsku komisiju koja će analizirati Istoriju za četvrti razred gimnazije koju su napisali prof. dr Šerbo Rastoder, mr Dragutin Papović i Sait Šabotić. Nakon analize znaće se konačna sudbina udžbenika. ,,Moguće su sve opcije – da se udžbenik povuče, dopuni ili ostane onakav kakav je sada”, kazao je predsjednik Savjeta Radovan Damjanović. Zaključak Savjeta proizišao je iz preporuka Komisije za srednje obrazovanje, koja je uvažila prijedlog Zavoda za udžbenike. Isti Savjet i isti Zavod, prošlog ljeta udžbenik nijesu smatrali spornim – njegova upotreba odobrena je u julu prošle godine.
Udžbenik istorije izazvao je, odjekivalo je ovih dana, ,,reakcije stručne i laičke javnosti”; predstavnici nekih partija i Matice Bošnjaka Sandžaka tražili su njegovu izmjenu ili povlačenje. Tačno je, samo nedostaje glavno – mogli su svi protojereji zajedno sa Maticom Bošnjaka Sandžaka da dube na glavi, ni Zavod ni Savjet prstom ne bi mrdnuli. Revnost je posljedica načina na koji se u udžbeniku govori o zaslugama naše vlasti za pohod na Dubrovnik, o etničkim čišćenjima, sankcijama i ostalim blagodetima koje nam je donijela. Posebno je za pravednike bolno poglavlje Raspad Jugoslavije, u kojem mr Dragutin Papović piše o događajima od početka devedesetih do ovih dana. Problematizovani su i djelovi udžbenika o Drugom svjetskom ratu, ali ta stvar je više ukrasne prirode.
,, Slažem se s mojim kritičarima samo u tome da se ni meni ne sviđa istina iz Drugog svjetskog rata i iz prve polovine devedesetih godina XX vijeka. I ja bih volio da u Crnoj Gori nije bilo zločina, da su svi bili na strani antifašizma, da nijesmo učestvovali u ratnom pohodu na Dubrovnik, da nijesmo bili pod sankcijama UN, da svi ljudi koji su za to odgovorni to nijesu uradili i da se nijesu desile sve te ružne stvari. No, činjenica je i istorijska istina da su se te ružne stvari desile i to treba reći”, objasnio je mr Papović.
Ocjenjujući da rješenje o uvođenju paralelnih udžbenika ,,nije ništa strašno” predsjednica Komisije za srednje obrazovanje Božena Jelušić objasnila je da je korišćenje dva udžbenika dokaz „demokratskog iskoraka koji čini Crna Gora, pokušavajući da svestrano valorizuje svoju noviju istoriju i da se sa njom suoči”.
,,Ovo je još jedan očigledan dokaz servilnosti državnih institucija prema onima koji su i početkom devedesetih kao i danas vodili Crnu Goru u sunovrat. Podsjetiću, u slučaju Mugoša imali smo savršenu koordinaciju policijsko-bolničko-tužilačkog aparata, a ovom prilikom, u sličnom poduhvatu šikaniranja onih koji savjesno obavljaju svoju profesiju, im se pridružio i obrazovni aparat”, ocjenjuje u izjavi za Monitor profesor političke psihologije Filip Kovačević.
Iz Savjeta za opšte obrazovanje najavljeno je da Zavod za školstvo treba da razgovara sa nastavnicima istorije i uputi ih kako da koriste oba udžbenika. Stari udžbenik će učenicima biti podijeljen besplatno. Budući da se u njemu ne pominje odgovornost vlasti za događaje devedesetih, čudo je da uz knjigu ne ide i čokolada.
,,Žao mi je što Savjet nije zabranio udžbenik, jer bi to možda bila mjera adekvatna pokušaju da se u udžbeniku istorije kaže istina”, ocjenjuje u izjavi za Monitor prof. dr Šerbo Rastoder. On smatra da je riječ o političkoj odluci tijela koje bi trebalo da bude stručno. ,,Savjet se pokazao kao neka vrsta agit-propa u najbolje vrijeme te institucije”.
Mr Dragutin Papović za Monitor kaže: ,,Ovo je politička odluka i ništa više. Prevladao je politički interes, političari određuju šta je, a šta nije podobno da se pojavi u udžbeniku”. On objašnjava da je Savjet na ovakvu odluku imao pravo, ali da ona pokazuje da nije usvojeno pravilo da se o prošlosti govori na osnovu naučnih podataka. ,,Kao autor poglavlja Raspad SFRJ, iznio sam činjenice koje su apsolutno utemeljene, ne vodeći računa kome te činjenice mogu da zasmetaju”.
Na sve primjedbe na udžbenik Papović je, na dvanaest strana, odgovorio Zavodu i Savjetu. Predsjedniku Savjeta, Radovanu Damjanoviću zasmetala je, na primjer formulacija „crnogorske vojne snage”, koja je upotrijebljena za pripadnike vojske koji se sumnjiče da su izvršili zločin u Bukovici. ,,Damjanović smatra da Crna Gora tada nije imala svoju vojsku, što nije tačno, jer je tadašnja vojska SRJ bila i crnogorska vojska. Tom vojskom su komandovali i crnogorski državni predstavnici, koji su s predstavnicima Srbije bili u političkim tijelima koja su upravljala vojskom. Formulacija o pripadnicima crnogorske vojske iz udžbenika je opravdana i zbog toga jer su osobe iz vojske koje državno tužilaštvo sumnjiči da su počinile zločin u Bukovici građani Crne Gore. Zbog toga ja činjenično opravdano reći da je to i crnogorska vojska” objasnio je Papović u odgovorima. Njegov trud bio je uzaludan prosto zato što ne postoje ni teoretske šanse da ove činjenice Damjanović i ostali nijesu znali. Samo im se ne sviđaju.
,,Nakon odluke Savjeta uviđam da moji naučni odgovori na kritike nijesu bili relevantni za Zavod i Savjet. Ignorisali su ih, što potvrđuje da je njihova odluka politička”, kaže Papović.
Po Papovićevom mišljenju, odluka Savjeta o paralelnom korištenju dva udžbenika učenike dovodi u konfuznu situaciju.
,,Učenicima je istorija inače ‘dosadna’. Ako teško izlaze na kraj sa jednim, kako će tek sa dva udžbenika”, kaže za Monitor Sait Šabotić, jedan od autora udžbenika. Uz napomenu da već ima dosta iskustva na polju pisanja udžbenika istorije jer je ovo četvrti udžbenik čiji je koautor, Šabotić ocjenjuje da udžbenik istorije za IV razred gimnazije sa didaktičko metodičkog i pedagoškog stanovišta, a i sa stanovišta zahtjeva relevantnih evropskih institucija koje se bave školskim udžbenicima, zadovoljava sve zahtjeve reformisane škole, aktivnog učenja i kritičkog promišljanja istorijskih procesa i događaja. ,,To što se oko ovog udžbenika podigla nepotrebna buka samo je posljedica naših nedovršenih tranzicionih i demokratskih promjena i želje pojedinih političkih elita da sve ima svoj poželjan kraj.”
Šabotić tvrdi da se kvalitet ,,sporne” Istorije lako može provjeriti ako se uporedi sa udžbenicima koji su bili u upotrebi prije samo deceniju.
Godinama su naša djeca učila o nasilnoj secesiji Slovenije, Hrvatske i Bosne od Jugoslavije, školske knjige su im tumačile kako su ,,Njemačka i Austrija po treći put u ovom vijeku ponovile svoj ‘Drang nach Osten’!”. Izučavala se uloga Vatikana koji ,,preko katoličke crkve i njenih fanatizovanih vjernika vodi borbu protiv pravoslavlja i Srba pravoslavaca”. Nadležni nijesu imali primjedbi. Bila je idila.
,,Jasno je kao dan, za vladajuću DPS-SDP koaliciju kao i za njihove poslušnike u ‘državnim’ savjetima , koji u suštini i ne postoje jer ih je vlast privatizovala, Milo Đukanović i Svetozar Marović su ‘humanisti’ svjetskog glasa, a istorija kao nauka samo zato i postoji da bi ovjekovječila svetost i uzvišenost njihovih postupaka za buduće generacije”, kaže profesor Kovačević. Po njegovoj ocjeni, pritisak koji se vrši na profesore Univerziteta Crne Gore je svojevrsna ,,inkvizicija” uma u Crnoj Gori ,,jer se zločini nedavne prošlosti na perfidan način, kroz institucionalizovanu diskriminaciju, skrivaju od mladih naraštaja”.
Ako ćemo pravo, u ovoj i ovakvoj Crnoj Gori, odluka Savjeta sasvim je prirodna. Kao što je prirodno što ovdje nije bilo, niti će u dogledno vrijeme biti lustracije. Kao što je prirodan teror nad svima koji odbijaju da zaborave. U zemlji nekažnjenih i nekažnjivih zločina čudo je da je udžbenik istorije koji ne blagosilja vlast štampan. Valjaće, jednom, kad oni odu.
Klopka za recenzenta
U odgovorima na primjedbe na udžbenik istorije Dragutin Papović je detaljno odgovorio na prigovore istoričara Radoja Pajovića, u nastavcima objavljivane u Pobjedi. Pored ostalog piše: ,,Pajović kaže da je podatak u udžbeniku na str. 168 o 300 ubijenih zarobljenih četnika u Grahovu od strane partizana „rezultat četničke propagande i daleko je od istine”. No, u knjizi Đura Vujovića Crna Gora u NOR-u, koju je, recenzirao Radoje Pajović, na str. 351 stoji: „Napadima na Grahovo, koje su vršili Deseta crnogorska i jedan bataljon Šeste brigade, grahovski garnizon nije mogao odoljeti pa je Grahovo 21. oktobra 1944. oslobođeno. Noć uoči oslobođenja oko 100 Nijemaca je uspjelo da se izvuče iz garnizona i preko Bijele Gore povuče u Boku. Iz Grahova je uspio da se izvuče i jedan broj četnika, ali ih je oko 300 zarobljeno i svi su do jednoga, u nekoliko grupa i na nekoliko mjesta postrijeljani u okolini Grahova”. Ukoliko Pajović smatra da su njegova recenzija i knjiga Đura Vujovića rezultat četničke propagande i daleko od istine, onda ja priznajem da sam podlegao njihovoj četničkoj propagandi i iznosio neistine”. ,,Pajović navodi i da je podatak u udžbeniku prema kojem je četnički sud pri zatvoru u Kolašinu osudio oko 350 lica na smrt strijeljanjem pretjeran. Ako je Pajović u pravu, onda sam ja pretjerao zahvaljujući samom Pajoviću, jer sam ovaj podatak pronašao u njegovoj knjizi Kontrarevolucija u Crnoj Gori i to na str. 287 gdje Pajović kaže: „Samo onaj sud u Kolašinu poslao je u smrt oko 350 ljudi”.
UCG je otvorio prijave za 67 studijskih programa, a na 21 studijskom programu broj prijavljenih kandidata premašio je broj predviđenih mjesta. Iz strukovnih udruženja godinama upozoravaju da upisna politika ne zadovoljava potrebe tržišta rada, niti ekonomske i društvene potrebe. U tom smislu, promjena nema
Na konkurs za upis na Univerzitet Crne Gore (UCG) u prvom upisnom roku za studijsku 2026/27. godinu prijavio se 221 kandidat više nego prošle godine. UCG je oglasio 3.159 mjesta za školovanje o trošku budžeta i 80 na studijskom programu Biznis i ekonomija na engleskom jeziku. Iz UCG su saopštili da uprkos dramatičnom demografskom padu i sve većoj konkurenciji u sektoru visokog obrazovanja, UCG i dalje ostaje prvi izbor velikog broja budućih studenata. Većina studenata u Crnoj Gori, preko 60 odsto, studira na fakultetima državnog univerziteta.
UCG je otvorio prijave za 67 studijskih programa, a na 21 studijskom programu broj prijavljenih kandidata premašio je broj predviđenih mjesta. Najviše prijava, tradicionalno, pristiglo je za: Filozofski fakultet 462 prijave, Ekonomski 410, Medicinski 369, Pravni 308 i Elektrotehnički fakultet 288 prijava.
Iz strukovnih udruženja, kao što su Privredna komora Crne Gore i Unija poslodavaca, godinama upozoravaju da upisna politika ne zadovoljava potrebe tržišta rada, niti ekonomske i društvene potrebe. Tako se nastavlja prekomjereno školovanje kadrova u društvenim i humanistričkim naukama, a alarmantno nedostaje kadar iz prirodnih nauka, u zdravstvu, iz tehničkih i informacionih tehnologija, inženjerstva, turizma, zaštite životne sredine.
Na UCG se trude da svake godine otvore nove studijske programe. Prošle godine je otvoren studijski program Hemija, a ove godine naFilozofskom fakultetu otvoren je novi studijski program Specijalna edukacija i rehabilitacija. Novi programi na Tehnološkom fakultetu su: Tehnološko inženjerstvo, Prehrambeno i bioprocesno inženjerstvo i Životna sredina i održivi razvoj.
Novootvoreni studijski programi su privukli veliku pažnju. Iz UCG su naveli da se za novi studijski program Specijalna edukacija i rehabilitacija na Filozofskom fakultetu prijavilo 82 kandidata na 30 raspisanih mjesta, što je gotovo tri puta veći broj prijava od predviđenog. Tri nova studijska programa na Tehnološkom fakultetu takođe bilježe izuzetno interesovanje budućih studenata.
Interesovanje ponekad ne prati i znanje stečeno u srednjoj školi. Tako je na prvom upisnom roku na Medicinskom fakultetu za upis medicine i stomatologije, većina prijavljenih dobila jedinice. Pobjeda je objavila da je na Stomatologiji prijemni, test iz hemije i biologije, polagalo 38 kandidata, a čak 31 je dobio jedinicu iz jednog od ta dva predmeta. Testove za upis na Medicinski fakultet polagalo je 126 kandidata od kojih je ocjenu nedovoljan dobilo njih čak 72, a samo tri buduća brucoša su dobila petice.
I protekle godine od ukupno 149 kandidata test za upis na Medicinskom fakultetu nije položilo njih 83. Tada je čak 25 „lučonoša“ dobilo jednu ili obje jedinice iz ova dva predmeta. Sedmoro je dobilo jedinice iz oba predmeta. Nakon toga je dekan Medicinskog fakulteta Miodrag Radunović rekao da „lučonoše“ nijesu opravdale u velikoj mjeri to priznanje za uspjeh u prethodnom školovanju, te da je neophodna reforma cjelokupnog obrazovanja u Crnoj Gori.
O neophodnoj reformi govorilo se i na nedavnom konsultativnom saslušanja na Odboru za prosvjetu, nauku, kulturu i sport u Skupštini Crne Gore. Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić- Stojanović priznala je na Odboru da postoje određeni problemi kada je riječ o polaganju prijemnih ispita za određene fakultete, konkretno za Medicinski fakultet Univerziteta Crne Gore. Nije krila da u Medicinskoj školi koja je, pored gimnazije, baza za studente medicine postoji potpuna neusaglašenost planova i programa, odnosno predmeti koji se polažu za upis – biologija i hemija, nijesu u dovoljnoj mjeri uključeni kako bi đaci stekli potrebno znanje za polaganje ispita. „Naš sistem je zreo za ozbiljne izmjene planova i programa od osnovnih do srednjih škola. Nove udžbenike je neophodno uraditi“, izjavila je ministarka.
I dok se reforma čeka, na ono što se dešava kada studenti završe Medicinski fakultet upozorila je ljekarka u KCCG Jelena Knežević, odbornica Stranke evropskog progresa (SEP) u Skupštini Glavnog grada Podgorice. Ona je krajem juna ukazala Vladi i Ministarstvu zdravlja da će uskoro na Medicinskom fakultetu diplomirati oko pedeset doktora medicine. Podsjetila je da se Crna Gora guši u deficitu stručnog medicinskog kadra i da pacijenti trpe i pate usljed dugih lista čekanja. S druge strane, novodiplomirani ljekari moraju da čekaju 15. januar 2027. da počnu program osposobljavanja, i to sa minimalnom pripravničkom zaradom od 600 eura.
„Podsjećam i pozivam ministra Vojislava Šimuna, svojeg kolegu, da je, uz pravovremenu zdravstvenu zaštitu, ovo pitanje jedna od osnovnih obaveza Ministarstva i Vlade, kako prema doktorima medicine tako i prema građanima. Novac i način da doktori rade u ordinacijama postoji. Umjesto da spašavaju živote i da liječe naše građane, oni danas ili sjede kod kuće ili su pomoćni radnici na plažama“, upozorava dr Knežević. Uz poruku ministru da uvode ljekare u sistem bez odgađanja.
I dok neka od deficitarnih zanimanja na listi čekanja, državna uprava i javni sektor se i dalje, zahvaljujući političkoj volji i dogovaranjima, prepunjava. To što je broj zaposlenih u javnom sektoru odavno probio granicu održivosti, donosioce odluka za sada ne zanima.
Iz Privredne komore, više puta su upozorili da se Crna Gora suočava sa ozbiljnim nedostatkom kadra u gotovo svim oblastima. „Veliki broj obrazovanih ljudi nakon završetka studija deficitarnih zanimanja napušta zemlju, a oni koji su završili u inostranstvu se ne vraćaju, što je veliki gubitak za naše društvo”, naglašavali su u više navrata iz Privredne komore.
Crna Gora je među evropskim državama sa najvećim udjelom studenata koji studiraju u inostranstvu. Prema podacima UNESCO-a skoro 25 odsto svih crnogorskih studenata studira van zemlje. Najviše u Srbiji, slijede Slovenija, Italija, Austrija, Njemačka, SAD… Problem je što se značajan broj tih studenata ne vraća u Crnu Goru.
U protekle dvije decenije napravljen je veliki napredak u unapređenju obrazovne strukture stanovništva. Prema Popisu stanovništva iz 2023. godine, 26,2 odsto, preko 130.000 stanovnika Crne Gore starijih od 15 godina ima visoko obrazovanje.
Broj visokoobrazovanih lica povećan je sa 61,8 hiljada u 2003. na 133,9 hiljada u 2023. godini, dok je broj lica bez škole ili sa nepotpunim osnovnim obrazovanjem smanjen sa 21,2 hiljade na svega 4,2 hiljade, navela je u svojoj analizi Gordana Radojević, predsjednica Društva statističara i demografa Crne Gore.
Ona ističe i izražen rast postdiplomaca: „Broj stanovnika sa završenim magistarskim studijama povećan je sa 5,2 hiljade u 2011. na gotovo 24.000 u 2023. godini, dok je broj doktora nauka porastao sa 964 na 1.837.
Ovaj obrazovni bum prati i iskorak da žene čine većinu visokoobrazovane populacije, kao i većinu lica sa završenim magistarskim studijama, što predstavlja jednu od najznačajnijih društvenih transformacija u prethodne dvije decenije, naglasila je Radojević.
Međutim, ona je upozorila da paralelno sa rastom kvaliteta ljudskog kapitala, dolazi do sužavanja njegove demografske osnove: „Smanjenje mlađih generacija, starenje stanovništva i kontinuirana emigracija mladih i visokoobrazovanih otvaraju ozbiljno pitanje dugoročne sposobnosti Crne Gore da zadrži, reprodukuje i valorizuje unaprijeđeni ljudski kapital u funkciji budućeg razvoja“.
Obrazovanje je omogućeno, treba ga poboljšati, ali ono na čemu se sporo radi je da se stručni mladi zadrže, da im se pruži prilika da rade i nagrade za svoj rad. Ta sporost uz brzinu EU integracija, može za društvo biti hladan tuš kada mladi i stučni, nakon ulaska u EU, budu imali još više prilika za rad, usavršavanje i adekvatnu satisfakciju u inostranstvu.
Simbolika dva događaja, održana tokom državnih praznika na Svetom Stefanu, veoma je značajna. Na jednoj strani okupljeni građani traže da najvredniji dijelovi obale ostanu povezani sa lokalnom zajednicom i javnim interesom, a na drugoj, uz glamur, muziku i šampanjac, promovisani su investicioni projekti koji najavljuju novu generaciju zatvorenih luksuznih destinacija, međunarodne brendove i kapital koji će promijeniti lice crnogorske obale i turizma
Na dan državnosti Crne Gore, 13. jula, grupa mještana Pržna i Svetog Stefana organizovala je simbolično obilježavanje 66. rođendana grada hotela Sveti Stefan protestnom šetnjom od Pržna do hotela, izražavajući nezadovoljstvo načinom upravljanja kompleksom i ograničenim pristupom plažama i ostrvu. Tokom protesta, naguravajući se sa privatnim obezbjeđenjem, ušli su na Kraljičinu plažu, koja je ponovo sa obje strane zatvorena metalnim ogradama, iako je sporazumom koji je nedavno postignut između zakupca i Vlade, staza pored čuvene plaže otvorena i slobodna.
Potestnu šetnju završili su ispred zatvorenih kapija hotela Sveti Stefan u koji nijesu mogli da uđu sa namjerom da prošetaju poznatim starim kamenim ulicama do crkava, sagrađenim na vrhu nekadašnjeg administrativnog sjedišta Paštrovića.
Zbog blokade hotelskog ulaza privremeno su bile obustavljene organizovane turističke posjete hotelu, dok je zakupac zatražio intervenciju policije. Situacija je okončana tako što su nakon devet sati čekanja gvozdena vrata otvorena. Mještani su napokon ostvarili svoj cilj i prošetali starim gradićem iz kojeg su 1955. godine stanovnici ostrva nasilno iseljeni zbog „višeg cilja“ – osnivanja luksuznog hotela Sveti Stefan.
Danas, 70 godina kasnije, spor se vodi oko pristupa javnom prostoru, plažama i odnosu investitora prema lokalnom stanovništvu.
Sveti Stefan godinama nije ono što je nekada bio. Simbol crnogorskog turizma bez čije razglednice nijedna turistička promocija Crne Gore u svijetu nije mogla proći. Danas je simbol dugotrajnog spora između države i zakupca i podsjetnik kako brzo vrhunski turistički potencijal može postati predmet političkih, pravnih i društvenih sukoba.
Zatvorene kapije najpoznatijeg crnogorskog hotela uz ograničen pristup plažama koje su u dugoročnom zakupu firme Adriatic properties, postali su pitanje identiteta jednog mjesta. Slike koje na početku ovogodišnje turističke sezone obilaze svijet, pokazuju nestvarnu situaciju u kojoj na stotine metara duge Kraljičine plaža, Kraljeva i hotelska plaža na Svetom Stefanu zvrje potpuno pazne. Na malom broju kompleta ležaljki i suncobrana nema nijednog turiste. Dok se mještani, njihovi gosti i posjetioci guraju na preostali manji dio takozvane istočne gradske plaže.
Vlada Crne Gore je obnovila komunikaciju sa zakupcem i postigla dogovor o rješavanju višegodišnjeg problema zatvorenog grada hotela koji je 1. jula primio prve goste. Međutim, nije riješila jedno od ključnih pitanja – odnos zakupca prema lokalnoj zajednici. Za mještane Paštrovića pitanje pristupa plažama, Kraljičinoj plaži i ostrvu, predstavlja pitanje istorijskog prava, identiteta i odnosa prema prostoru koji je vjekovima dio njihovog života.
Dva dana prije najavljenih protesta, 11. jula u novom restoranu poznate kompanije Nammos na Svetom Stefanu, održana je svečanost na kojoj je ozvaničeno partnerstvo između kompanije Smokva Bay i grčke kompanije Nammos&Hotels Resorts. Njime započinje realizacija projekta pod novim nazivom – Nammos Resort Montenegro, luksuznog turističkog kompleksa Smokva Bay u naselju Smokvice u Reževićima.
Iza dolaska kompanije Nammos stoji Petros Statis koji se nakon petogodišnje pauze vratio u Crnu Goru, ali u drugačijoj ulozi. Ne samo kao zakupac Svetog Stefana i Miločera već kao jedan od ljudi povezanih sa globalnim razvojem brenda Nammos & Hotels Resorts.
Petros Statis je potpredsjednik ADMO Lifestyle Holdinga, međunarodne investicione platforme za luksuzni turizam, restorane, zabavu i lifestyle brendove. ADMO je osnovan 2022. kao zajedničko ulaganje kompanije iz Abu Dabija, Dhabi Holding i invest firme Monterock Internacional, navodi se u medijima.
ADMO je napravio platformu za širenje Nammos brenda izvan originalnog koncepta luksuznog restorana i beach kluba na Mikonosu. Prva velika investicija ADMO bila je Nammos Group čime je Nammos postao dio šire strategije razvoja luksuznih hotela, rizorta, restorana širom svijeta. U toj strukturi Statis ima bitnu upravljačku ulogu kao predsjednik kompanije.
Kompanija Nammos ulazi u projekat izgradnje turističkog kompleksa u Reževićima kao međunarodni hotelski brend i dugoročni operater, dok je Smokva Bay investitor i developer projekta.
Kompanija Smokva Bay u vlasništvu je konzorcijuma od četiri kompanije, V.A.S. Invest, Boticelli Land Development, Ava Development i kiparske kompanije Sagaren Holding Ltd.. Oni su 2005. godine u jeku investicione euforije na primorju, kupili 15 hektara zemlje za 25 miliona eura od Opštine i privatnih vlasnika. Kasnije su dokupili još 4 hektara za 12 miliona eura. Za njih je ubrzo donijet planski dokument UP Turističko naselje Smokvice kojim su svi zahtjevi investitora ispunjeni.
Idejnim rješenjem projekta Smokva Bay, na koje je saglasnost dao ministar ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratko Mitrović, na lokaciji površine oko 20 hektara smještenoj između Rta Skočiđevojka i Perazića Dola, na padinama obraslim makijom koje se okomito spuštaju ka moru, predviđena je gradnja hotelsko-apartmanskog kompleksa, sa jednim hotelom sa 5 zvjezdica, nizom rezidencijalnih vila, većeg broja apartmana, restorana, marinom, pristaništima, ukupne građevinske površine od 60.000 kvadrata, na ukupno izgrađenom području od 143.000 m2.
Na sajtu Nammos Resort Montenegro nabraja se oko 70 luksuzno opremljenih vila namijenjenih prodaji, sa sopstvenim bazenima, terasama, smještenim u netaknutoj prirodi i sa spetakularnim pogledom na morsku pučinu.
Kompleks će raspolagati sa svega 47 hotelskih soba, sve ostalo su apartmani i rezidencijalne vile koje čekaju bogatu klijentelu. To ga svrstava u model takozvanih „branded residences“ – spoj hotelskog brenda i tržišta nekretnina.
Ta kombinacija – manji hotel plus luksuzne nekretnine predstavlja novi trend u globalnom turizmu, a u Crnoj Gori je već zastupljen u projektima Porto Montenegro,Porto Novi, Luštica Bay i u Miločeru. Zato se priča oko Smokva bay ne može odvojiti od iskustva miločerskog parka i projekta Kraljičine plaže, koja se pokušava privatizovati. Kompanija JANU Montenegro koja gradi kompleks u Miločeru na svom sajtu reklamira stanove uz koje garantuje privilegovan pristup Kraljičinoj plaži.
Kompanija Smokva bay zaključila je 2020. godine investicioni ugovor o korišćenju obale sa JP Morsko dobro, na rok od 25 godina. Predmet zakupa je stjenovita obala i plaža na lokaciji Smokvice, u dužini od 560 metara, površine od 18.630 kvadrata.
Luksuzni turistički projekti u Crnoj Gori postaju okvir za gradnju privatnih oaza i rezidencija. Kompleks Nammos Montenegro dio je šire priče koja povezuje Miločer, Sveti Stefan i prostor prema Reževićima. Na tom potezu stvara se nova razvojna zona Crnogorskog primorja koja postaje zabran za bogate. Prostor na kome se susreću interesi međunarodnog kapitala, države, lokalnog stanovništva i zaštite obale.
Crna Gora se nalazi pred izborom. Velike investicije mogu donijeti novu vrijednost, međunradonu promociju i razvoj turizma. Ali, iskustvo Svetog Stefana pokazuje da nijedan projekat na obali ne može dugoročno biti uspješan ako nema povjerenje lokalnog stanovništva. Otud pitanje: kako će Statis razvijati novi projekat u susjedstvu, ako spor koji traje gotovo 18 godina oko Svetog Stefana ne uspijeva da riješi.
Simbolika dva događaja, održana tokom državnih praznika na Svetom Stefanu, veoma je značajna. Na jednoj strani okupljeni građani koji traže da najvredniji dijelovi obale ostanu povezani sa lokalnom zajednicom i javnim interesom, a na drugoj, uz glamur, muziku i šampanjac, promovisani su investicioni projekti koji najavljuju novu generaciju zatvorenih luksuznih destinacija, međunarodne brendove i kapital koji će promijeniti lice crnogorske obale i turizma.
Između te dvije slike je pitanje koje godinama prati crnogorsko primorje: kako pomiriti velike investicije sa pravima građana i lokalnih zajednica?
Odabrana je kompromitovana građevinska firma iz Srbije da gradi najveće infrastrukturne projekte u turističkoj prijestonici Crne Gore. Gemmax gradnja je u javnosti identifikovana kao jedna od kompanija koje su učestvovale u rekonstrukciji Željeznička stanice u Novom Sadu, na kojoj je zbog loše izvedenih radova poginulo 16 osoba. To je izazvalo masovne proteste studenata i građana. Teško da bi firma Danila Bojovića, zbog reakcija javnosti, dobila sličan posao u Srbiji
U razmaku od dvadeset dana, od 20. juna do 1. jula Opština Budva donijela je dvije odluke da dva velika posla vrijedna 23,5 miliona eura dodijeli istom izvođaču. Konzorcijumu koji čine kompanija Gemmax gradnja Doo iz Novog Sada i kolašinska firma Viamont Doo.
Najveći infrastrukturni projekat u istoriji Budve, izgradnja saobraćajnice preko potoka Grđevica – po modelu projektuj i izgradi, za koji je iz budžeta planirano izdvajanje oko 18 miliona eura, dodijeljen je kompaniji Gemmax gradnja iz Novog Sada, nosiocu zajedničke ponude sa procentulanim učešćem od 90 odsto.
Na otvorenom javnom tenderu vrijednom 14.834.710 miliona eura, bez PDV, objavljenom početkom maja stigle su i ponude građevinskih kompanija Bemax i Carinvest, koje nisu prihvaćene. Kompanija Carinvest iz Kotora isključena je iz postupka javne nabavke jer nije dostavila garanciju ponude, dok je Bemax prilikom bodovanja od mogućih 100 bodova od tenderske komisije dobio 99,50 bodova i ispao iz konkurencije.
U maju je objavljen i javni tender za izgradnju gradskih montažnih garaža, takođe po modelu projektuj i izgradi, vrijedan 5,5 miliona eura, na kome je kao najpovoljniji ponuđač ponovo izabran konzorcijum kompanija Bemmax gradnja i Viamont.
Na oba tendera odabran je isti izvođač od strane iste tenderske komisije. Na predlog predsjednice komisije Gordane Kuljače, zaposlene u službi za javne nabavke i članova Nikole Milutinovića i Marka Ilića, zaposlenih u Sekretarijatu za investicije, konačnu odluku o izboru donio je predsjednik Opštine Nikola Jovanović. Obje firme odabranog konzorcijuma prijavile su na tenderu čitav niz podizvođača, specilalizovanih za poslove koje su dobili.
Dodjela jednog od najvrednijih infrastrukturnih poslova u Budvi konzorcijumu koji predvodi Gemmax gradnja otvara mnoga pitanja. Vlasnik i direktor Bemmax gradnje je srbijanski biznismen Danilo Bojović, blizak vladajućoj SNS u Srbiji. Gemmax gradnja je u javnosti identifikovana kao jedna od kompanija koje su učestvovale u rekonstrukciji Željeznička stanice u Novom Sadu, na kojoj je zbog loše izvedenih radova poginulo 16 osoba. To je događaj koji je u potpunosti promijenio političku situaciju u Srbiji i izazavao masovne proteste studenata i građana širom zemlje. Koji je, između ostalog, primorao tadašnjeg premijera Srbije Miloša Vučevića da podnese ostavku na tu funkciju.
Ovaj visoki funkcioner SNS-a blizak je prijatelj nekadašnjeg predsjednika Opštine Budva Mila Božovića, kojeg je podržao u izbornoj kampanji za lokalne izbore 2022. u Budvi. Mjesec dana uoči izbora Vučević je boravio u zvaničnoj posjeti Budvi, gradu pobratimu sa Novim Sadom, gdje je u nizu prigodnih događaja podržao kandidaturu Budve za Evropsku prijestonicu kulture 2028. i Božovića na predstojećim izborima.
„Želim da dam punu bezrezervnu podršku mom prijatelju Milu Božoviću sa željom da odgovorno i sigurno vodi Budvu i u naredne četiri godine“… govorio je Vučević. Tada su građani Budve upoznati sa velikim projektima koji će biti realizovani ukoliko daju povjerenje Božovićevoj opciji. Obećana je izgradnja šetališta Lungo mare, gradske bolnice, uređenje Grđevice, izgradnja garaža, podzemnih i nadzemnih, kulturnog centra, novih vrtića, škola… Ukupno 26 projekata izborne kampanje ili Budva 26, nakon koje je Božović, nosilac liste jedinstvenog Demokratskog fronta, osvojio apsolutnu vlast u Budvi. Nijedan od navedenih projekata nije realizovan.
Oni koji su na razne načine podržali izbornu kampanju očekivali su da dobar dio razvojnih projekata pripadne njima. Hapšenje Božovića zaustavilo je projekte, ali ne i očekivanja sponzora. Nakon četiri godine dug se preko potoka Grđevica i montažnih garaža počeo djelimično vraćati.
Odabrana je kompromitovana građevinska firma iz Srbije da gradi najveće infrastrukturne projekte u turističkoj prijestonici Crne Gore. Taj podatak nije na odgovarajući način vrednovala tenderska komisija Opštine Budva. Nakon nesreće zbog pada nastrešnice teško da bi, zbog reakcija javnosti, firma Danila Bojovića dobila sličan posao u matičnoj zemlji. Ipak, Vlada Srbije je početkom prošle godine, prema navodima Forbsa Srbija, potpisala ugovore s podizvođačima na modernizaciji pruge do Mađarske. Među njima, našli su se i ugovori sa kompanijom Gemmax gradnja iz Novog Sada.
Milionski tenderi koji su pod debelom sjenkom političkih veza i ranijih dugovanja dobili su podršku Jovanovićevih koalicionih partnera sa kojima upravlja Budvom. Demokratska partija socijalista i Evropski savez aminovali su da se poslovi vrijedni 23,5 miliona erua dodijele srpskom biznismenu bliskom SNS-u, pored svih crnogorskih građevinskih firmi. Bez njihove podrške nijedan od brojnih kontroverznih Jovanovićevih projekata ne bi mogao biti realizovan.
Povratak na vlast u Budvi DPS nije iskoristila za promjenu politike koja je kumovala stvaranju OKG koja je uništila turistički grad. Novi predstavnici partije ne pokušavaju da poprave greške i predstave se drugačijim od svojih prethodnika. Rade po staroj matrici, vraćaju kompromitovane kadrove na funkcije u gradskoj upravi, završavaju dugove iz prošlosti iz sumnjivih poslova, aminuju trošenje miliona iz gradskog budžeta bez preispitivanja, sve zarad očuvanja velikog broja fotelja koje im je na ime bezrezervne podrške ustupio predsjednik Jovanović.
Odbornik u lokalnom parlamentu, lider grupe građana Pokret za gradĐorđe Zenović jedan je od rijetkih lokalnih političara koji su se oglasili povodom milionskih tendera. On je kazao kako je kompanija Gemmax gradnja osnovala firmu u Crnoj Gori prošle godine, sa svega tri zaposlena radnika.
„To preduzeće registrovano je u Crnoj Gori prošle godine i imalo je promet od ukupno 17.000 eura i tri zaposlena“, kazao je Zenović. Inače, te montažno-demontažne garaže predviđene su Programom postavljanja privremenih objekata, a Opština Budva je Urbanističko-tehničke uslove za gradnju garaža dobila na osnovu Programa privremenih objekata. Dana 26. maja 2026. godine u Službenom listu je pod brojem 71/2026 objavljena Odluka Vlade Crne Gore o obustavi od izvršenja Programa privremenih objekata, a u stavu 2 te odluke je navedeno da će Vlada u roku od 30 dana od stupanja na snagu odluke isto dostaviti Ustavnom sudu na odlučivanje, što znači da Program privremenih objekata više nije na pravnoj snazi. Samim tim ni urbanističko-tehnički uslovi više ne važe i na osnovu njih se ne može započeti gradnja. Ukoliko bi se započela gradnja to bi bio dovoljan osnov za krivičnu odgovornost zbog gradnje bez građevinske dokumentacije“, naveo je Đorđe Zenović
Montažne garaže koje su predmet pomenutog tendera, planirane su na dvije lokacije u strogom centru Budve. Jedna na atraktivnoj lokaciji Trga slobode, ispred hotela Merit i druga u blizini hotela Mogren.
Važećim Detaljnim urbanističkim planom DUP Budva centar na ovim lokacijama nije predviđena gradnja nadzemnih montažnih garaža, već podzemnih, iznad kojih je planirano uređenje javnog prostora. Obje lokacije nalaze se na stotinak metara od Starog grada, pa nije jasno na osnovu kojih urbanističkih planova uređenja centra Budve predsjednik Jovanović sa saradnicima donosi ovakve odluke i na osnovu kojeg plana opština može izdavati validne urbanističko-tehničke uslove za postavljanja garaža. Opština nije ni valsnik zemljišta na kojem su garaže planirane, već privatna i pravna lica.
Raspisivanje javnog tendera za posao vrijedan 5,5 miliona eura bez obezbijeđene lokacije i planske dokumentacije liči na veliku obmanu građana. Ili je u pitanju pokušaj pravdanja pred političkim povjeriocima.
IN ENGLISH1 sedmica
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice