Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dvostruka istorija

Objavljeno prije

na

Prvo poluvrijeme hajke na udžbenik istorije za četvrti razred gimnazije završeno je tako što će istoriju u drugom polugodištu đaci učiti iz dva udžbenika. Ne zna se ko će i kako birati koja će se lekcija učiti iz nove, a koja iz stare knjige, ali ne treba sumnjati da će postupak biti pažljiv. Izvjesno niko, odgovarajući na času, neće morati da izgovori kako su Momir Bulatović i Milo Đukanović poveli zemlju u rat. Savjet za opšte obrazovanje zaključio je da treba formirati novu recenzentsku komisiju koja će analizirati Istoriju za četvrti razred gimnazije koju su napisali prof. dr Šerbo Rastoder, mr Dragutin Papović i Sait Šabotić. Nakon analize znaće se konačna sudbina udžbenika. ,,Moguće su sve opcije – da se udžbenik povuče, dopuni ili ostane onakav kakav je sada”, kazao je predsjednik Savjeta Radovan Damjanović. Zaključak Savjeta proizišao je iz preporuka Komisije za srednje obrazovanje, koja je uvažila prijedlog Zavoda za udžbenike. Isti Savjet i isti Zavod, prošlog ljeta udžbenik nijesu smatrali spornim – njegova upotreba odobrena je u julu prošle godine.

Udžbenik istorije izazvao je, odjekivalo je ovih dana, ,,reakcije stručne i laičke javnosti”; predstavnici nekih partija i Matice Bošnjaka Sandžaka tražili su njegovu izmjenu ili povlačenje. Tačno je, samo nedostaje glavno – mogli su svi protojereji zajedno sa Maticom Bošnjaka Sandžaka da dube na glavi, ni Zavod ni Savjet prstom ne bi mrdnuli. Revnost je posljedica načina na koji se u udžbeniku govori o zaslugama naše vlasti za pohod na Dubrovnik, o etničkim čišćenjima, sankcijama i ostalim blagodetima koje nam je donijela. Posebno je za pravednike bolno poglavlje Raspad Jugoslavije, u kojem mr Dragutin Papović piše o događajima od početka devedesetih do ovih dana. Problematizovani su i djelovi udžbenika o Drugom svjetskom ratu, ali ta stvar je više ukrasne prirode.

,, Slažem se s mojim kritičarima samo u tome da se ni meni ne sviđa istina iz Drugog svjetskog rata i iz prve polovine devedesetih godina XX vijeka. I ja bih volio da u Crnoj Gori nije bilo zločina, da su svi bili na strani antifašizma, da nijesmo učestvovali u ratnom pohodu na Dubrovnik, da nijesmo bili pod sankcijama UN, da svi ljudi koji su za to odgovorni to nijesu uradili i da se nijesu desile sve te ružne stvari. No, činjenica je i istorijska istina da su se te ružne stvari desile i to treba reći”, objasnio je mr Papović.

Ocjenjujući da rješenje o uvođenju paralelnih udžbenika ,,nije ništa strašno” predsjednica Komisije za srednje obrazovanje Božena Jelušić objasnila je da je korišćenje dva udžbenika dokaz „demokratskog iskoraka koji čini Crna Gora, pokušavajući da svestrano valorizuje svoju noviju istoriju i da se sa njom suoči”.

,,Ovo je još jedan očigledan dokaz servilnosti državnih institucija prema onima koji su i početkom devedesetih kao i danas vodili Crnu Goru u sunovrat. Podsjetiću, u slučaju Mugoša imali smo savršenu koordinaciju policijsko-bolničko-tužilačkog aparata, a ovom prilikom, u sličnom poduhvatu šikaniranja onih koji savjesno obavljaju svoju profesiju, im se pridružio i obrazovni aparat”, ocjenjuje u izjavi za Monitor profesor političke psihologije Filip Kovačević.

Iz Savjeta za opšte obrazovanje najavljeno je da Zavod za školstvo treba da razgovara sa nastavnicima istorije i uputi ih kako da koriste oba udžbenika. Stari udžbenik će učenicima biti podijeljen besplatno. Budući da se u njemu ne pominje odgovornost vlasti za događaje devedesetih, čudo je da uz knjigu ne ide i čokolada.

,,Žao mi je što Savjet nije zabranio udžbenik, jer bi to možda bila mjera adekvatna pokušaju da se u udžbeniku istorije kaže istina”, ocjenjuje u izjavi za Monitor prof. dr Šerbo Rastoder. On smatra da je riječ o političkoj odluci tijela koje bi trebalo da bude stručno. ,,Savjet se pokazao kao neka vrsta agit-propa u najbolje vrijeme te institucije”.

Mr Dragutin Papović za Monitor kaže: ,,Ovo je politička odluka i ništa više. Prevladao je politički interes, političari određuju šta je, a šta nije podobno da se pojavi u udžbeniku”. On objašnjava da je Savjet na ovakvu odluku imao pravo, ali da ona pokazuje da nije usvojeno pravilo da se o prošlosti govori na osnovu naučnih podataka. ,,Kao autor poglavlja Raspad SFRJ, iznio sam činjenice koje su apsolutno utemeljene, ne vodeći računa kome te činjenice mogu da zasmetaju”.

Na sve primjedbe na udžbenik Papović je, na dvanaest strana, odgovorio Zavodu i Savjetu. Predsjedniku Savjeta, Radovanu Damjanoviću zasmetala je, na primjer formulacija „crnogorske vojne snage”, koja je upotrijebljena za pripadnike vojske koji se sumnjiče da su izvršili zločin u Bukovici. ,,Damjanović smatra da Crna Gora tada nije imala svoju vojsku, što nije tačno, jer je tadašnja vojska SRJ bila i crnogorska vojska. Tom vojskom su komandovali i crnogorski državni predstavnici, koji su s predstavnicima Srbije bili u političkim tijelima koja su upravljala vojskom. Formulacija o pripadnicima crnogorske vojske iz udžbenika je opravdana i zbog toga jer su osobe iz vojske koje državno tužilaštvo sumnjiči da su počinile zločin u Bukovici građani Crne Gore. Zbog toga ja činjenično opravdano reći da je to i crnogorska vojska” objasnio je Papović u odgovorima. Njegov trud bio je uzaludan prosto zato što ne postoje ni teoretske šanse da ove činjenice Damjanović i ostali nijesu znali. Samo im se ne sviđaju.

,,Nakon odluke Savjeta uviđam da moji naučni odgovori na kritike nijesu bili relevantni za Zavod i Savjet. Ignorisali su ih, što potvrđuje da je njihova odluka politička”, kaže Papović.

Po Papovićevom mišljenju, odluka Savjeta o paralelnom korištenju dva udžbenika učenike dovodi u konfuznu situaciju.

,,Učenicima je istorija inače ‘dosadna’. Ako teško izlaze na kraj sa jednim, kako će tek sa dva udžbenika”, kaže za Monitor Sait Šabotić, jedan od autora udžbenika. Uz napomenu da već ima dosta iskustva na polju pisanja udžbenika istorije jer je ovo četvrti udžbenik čiji je koautor, Šabotić ocjenjuje da udžbenik istorije za IV razred gimnazije sa didaktičko metodičkog i pedagoškog stanovišta, a i sa stanovišta zahtjeva relevantnih evropskih institucija koje se bave školskim udžbenicima, zadovoljava sve zahtjeve reformisane škole, aktivnog učenja i kritičkog promišljanja istorijskih procesa i događaja. ,,To što se oko ovog udžbenika podigla nepotrebna buka samo je posljedica naših nedovršenih tranzicionih i demokratskih promjena i želje pojedinih političkih elita da sve ima svoj poželjan kraj.”

Šabotić tvrdi da se kvalitet ,,sporne” Istorije lako može provjeriti ako se uporedi sa udžbenicima koji su bili u upotrebi prije samo deceniju.

Godinama su naša djeca učila o nasilnoj secesiji Slovenije, Hrvatske i Bosne od Jugoslavije, školske knjige su im tumačile kako su ,,Njemačka i Austrija po treći put u ovom vijeku ponovile svoj ‘Drang nach Osten’!”. Izučavala se uloga Vatikana koji ,,preko katoličke crkve i njenih fanatizovanih vjernika vodi borbu protiv pravoslavlja i Srba pravoslavaca”. Nadležni nijesu imali primjedbi. Bila je idila.

,,Jasno je kao dan, za vladajuću DPS-SDP koaliciju kao i za njihove poslušnike u ‘državnim’ savjetima , koji u suštini i ne postoje jer ih je vlast privatizovala, Milo Đukanović i Svetozar Marović su ‘humanisti’ svjetskog glasa, a istorija kao nauka samo zato i postoji da bi ovjekovječila svetost i uzvišenost njihovih postupaka za buduće generacije”, kaže profesor Kovačević. Po njegovoj ocjeni, pritisak koji se vrši na profesore Univerziteta Crne Gore je svojevrsna ,,inkvizicija” uma u Crnoj Gori ,,jer se zločini nedavne prošlosti na perfidan način, kroz institucionalizovanu diskriminaciju, skrivaju od mladih naraštaja”.

Ako ćemo pravo, u ovoj i ovakvoj Crnoj Gori, odluka Savjeta sasvim je prirodna. Kao što je prirodno što ovdje nije bilo, niti će u dogledno vrijeme biti lustracije. Kao što je prirodan teror nad svima koji odbijaju da zaborave. U zemlji nekažnjenih i nekažnjivih zločina čudo je da je udžbenik istorije koji ne blagosilja vlast štampan. Valjaće, jednom, kad oni odu.

 

Klopka za recenzenta

U odgovorima na primjedbe na udžbenik istorije Dragutin Papović je detaljno odgovorio na prigovore istoričara Radoja Pajovića, u nastavcima objavljivane u Pobjedi. Pored ostalog piše: ,,Pajović kaže da je podatak u udžbeniku na str. 168 o 300 ubijenih zarobljenih četnika u Grahovu od strane partizana „rezultat četničke propagande i daleko je od istine”. No, u knjizi Đura Vujovića Crna Gora u NOR-u, koju je, recenzirao Radoje Pajović, na str. 351 stoji: „Napadima na Grahovo, koje su vršili Deseta crnogorska i jedan bataljon Šeste brigade, grahovski garnizon nije mogao odoljeti pa je Grahovo 21. oktobra 1944. oslobođeno. Noć uoči oslobođenja oko 100 Nijemaca je uspjelo da se izvuče iz garnizona i preko Bijele Gore povuče u Boku. Iz Grahova je uspio da se izvuče i jedan broj četnika, ali ih je oko 300 zarobljeno i svi su do jednoga, u nekoliko grupa i na nekoliko mjesta postrijeljani u okolini Grahova”. Ukoliko Pajović smatra da su njegova recenzija i knjiga Đura Vujovića rezultat četničke propagande i daleko od istine, onda ja priznajem da sam podlegao njihovoj četničkoj propagandi i iznosio neistine”. ,,Pajović navodi i da je podatak u udžbeniku prema kojem je četnički sud pri zatvoru u Kolašinu osudio oko 350 lica na smrt strijeljanjem pretjeran. Ako je Pajović u pravu, onda sam ja pretjerao zahvaljujući samom Pajoviću, jer sam ovaj podatak pronašao u njegovoj knjizi Kontrarevolucija u Crnoj Gori i to na str. 287 gdje Pajović kaže: „Samo onaj sud u Kolašinu poslao je u smrt oko 350 ljudi”.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo