Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dvostruka istorija

Objavljeno prije

14 godina

na

istorija4srednje

Prvo poluvrijeme hajke na udžbenik istorije za četvrti razred gimnazije završeno je tako što će istoriju u drugom polugodištu đaci učiti iz dva udžbenika. Ne zna se ko će i kako birati koja će se lekcija učiti iz nove, a koja iz stare knjige, ali ne treba sumnjati da će postupak biti pažljiv. Izvjesno niko, odgovarajući na času, neće morati da izgovori kako su Momir Bulatović i Milo Đukanović poveli zemlju u rat. Savjet za opšte obrazovanje zaključio je da treba formirati novu recenzentsku komisiju koja će analizirati Istoriju za četvrti razred gimnazije koju su napisali prof. dr Šerbo Rastoder, mr Dragutin Papović i Sait Šabotić. Nakon analize znaće se konačna sudbina udžbenika. ,,Moguće su sve opcije – da se udžbenik povuče, dopuni ili ostane onakav kakav je sada”, kazao je predsjednik Savjeta Radovan Damjanović. Zaključak Savjeta proizišao je iz preporuka Komisije za srednje obrazovanje, koja je uvažila prijedlog Zavoda za udžbenike. Isti Savjet i isti Zavod, prošlog ljeta udžbenik nijesu smatrali spornim – njegova upotreba odobrena je u julu prošle godine.

Udžbenik istorije izazvao je, odjekivalo je ovih dana, ,,reakcije stručne i laičke javnosti”; predstavnici nekih partija i Matice Bošnjaka Sandžaka tražili su njegovu izmjenu ili povlačenje. Tačno je, samo nedostaje glavno – mogli su svi protojereji zajedno sa Maticom Bošnjaka Sandžaka da dube na glavi, ni Zavod ni Savjet prstom ne bi mrdnuli. Revnost je posljedica načina na koji se u udžbeniku govori o zaslugama naše vlasti za pohod na Dubrovnik, o etničkim čišćenjima, sankcijama i ostalim blagodetima koje nam je donijela. Posebno je za pravednike bolno poglavlje Raspad Jugoslavije, u kojem mr Dragutin Papović piše o događajima od početka devedesetih do ovih dana. Problematizovani su i djelovi udžbenika o Drugom svjetskom ratu, ali ta stvar je više ukrasne prirode.

,, Slažem se s mojim kritičarima samo u tome da se ni meni ne sviđa istina iz Drugog svjetskog rata i iz prve polovine devedesetih godina XX vijeka. I ja bih volio da u Crnoj Gori nije bilo zločina, da su svi bili na strani antifašizma, da nijesmo učestvovali u ratnom pohodu na Dubrovnik, da nijesmo bili pod sankcijama UN, da svi ljudi koji su za to odgovorni to nijesu uradili i da se nijesu desile sve te ružne stvari. No, činjenica je i istorijska istina da su se te ružne stvari desile i to treba reći”, objasnio je mr Papović.

Ocjenjujući da rješenje o uvođenju paralelnih udžbenika ,,nije ništa strašno” predsjednica Komisije za srednje obrazovanje Božena Jelušić objasnila je da je korišćenje dva udžbenika dokaz „demokratskog iskoraka koji čini Crna Gora, pokušavajući da svestrano valorizuje svoju noviju istoriju i da se sa njom suoči”.

,,Ovo je još jedan očigledan dokaz servilnosti državnih institucija prema onima koji su i početkom devedesetih kao i danas vodili Crnu Goru u sunovrat. Podsjetiću, u slučaju Mugoša imali smo savršenu koordinaciju policijsko-bolničko-tužilačkog aparata, a ovom prilikom, u sličnom poduhvatu šikaniranja onih koji savjesno obavljaju svoju profesiju, im se pridružio i obrazovni aparat”, ocjenjuje u izjavi za Monitor profesor političke psihologije Filip Kovačević.

Iz Savjeta za opšte obrazovanje najavljeno je da Zavod za školstvo treba da razgovara sa nastavnicima istorije i uputi ih kako da koriste oba udžbenika. Stari udžbenik će učenicima biti podijeljen besplatno. Budući da se u njemu ne pominje odgovornost vlasti za događaje devedesetih, čudo je da uz knjigu ne ide i čokolada.

,,Žao mi je što Savjet nije zabranio udžbenik, jer bi to možda bila mjera adekvatna pokušaju da se u udžbeniku istorije kaže istina”, ocjenjuje u izjavi za Monitor prof. dr Šerbo Rastoder. On smatra da je riječ o političkoj odluci tijela koje bi trebalo da bude stručno. ,,Savjet se pokazao kao neka vrsta agit-propa u najbolje vrijeme te institucije”.

Mr Dragutin Papović za Monitor kaže: ,,Ovo je politička odluka i ništa više. Prevladao je politički interes, političari određuju šta je, a šta nije podobno da se pojavi u udžbeniku”. On objašnjava da je Savjet na ovakvu odluku imao pravo, ali da ona pokazuje da nije usvojeno pravilo da se o prošlosti govori na osnovu naučnih podataka. ,,Kao autor poglavlja Raspad SFRJ, iznio sam činjenice koje su apsolutno utemeljene, ne vodeći računa kome te činjenice mogu da zasmetaju”.

Na sve primjedbe na udžbenik Papović je, na dvanaest strana, odgovorio Zavodu i Savjetu. Predsjedniku Savjeta, Radovanu Damjanoviću zasmetala je, na primjer formulacija „crnogorske vojne snage”, koja je upotrijebljena za pripadnike vojske koji se sumnjiče da su izvršili zločin u Bukovici. ,,Damjanović smatra da Crna Gora tada nije imala svoju vojsku, što nije tačno, jer je tadašnja vojska SRJ bila i crnogorska vojska. Tom vojskom su komandovali i crnogorski državni predstavnici, koji su s predstavnicima Srbije bili u političkim tijelima koja su upravljala vojskom. Formulacija o pripadnicima crnogorske vojske iz udžbenika je opravdana i zbog toga jer su osobe iz vojske koje državno tužilaštvo sumnjiči da su počinile zločin u Bukovici građani Crne Gore. Zbog toga ja činjenično opravdano reći da je to i crnogorska vojska” objasnio je Papović u odgovorima. Njegov trud bio je uzaludan prosto zato što ne postoje ni teoretske šanse da ove činjenice Damjanović i ostali nijesu znali. Samo im se ne sviđaju.

,,Nakon odluke Savjeta uviđam da moji naučni odgovori na kritike nijesu bili relevantni za Zavod i Savjet. Ignorisali su ih, što potvrđuje da je njihova odluka politička”, kaže Papović.

Po Papovićevom mišljenju, odluka Savjeta o paralelnom korištenju dva udžbenika učenike dovodi u konfuznu situaciju.

,,Učenicima je istorija inače ‘dosadna’. Ako teško izlaze na kraj sa jednim, kako će tek sa dva udžbenika”, kaže za Monitor Sait Šabotić, jedan od autora udžbenika. Uz napomenu da već ima dosta iskustva na polju pisanja udžbenika istorije jer je ovo četvrti udžbenik čiji je koautor, Šabotić ocjenjuje da udžbenik istorije za IV razred gimnazije sa didaktičko metodičkog i pedagoškog stanovišta, a i sa stanovišta zahtjeva relevantnih evropskih institucija koje se bave školskim udžbenicima, zadovoljava sve zahtjeve reformisane škole, aktivnog učenja i kritičkog promišljanja istorijskih procesa i događaja. ,,To što se oko ovog udžbenika podigla nepotrebna buka samo je posljedica naših nedovršenih tranzicionih i demokratskih promjena i želje pojedinih političkih elita da sve ima svoj poželjan kraj.”

Šabotić tvrdi da se kvalitet ,,sporne” Istorije lako može provjeriti ako se uporedi sa udžbenicima koji su bili u upotrebi prije samo deceniju.

Godinama su naša djeca učila o nasilnoj secesiji Slovenije, Hrvatske i Bosne od Jugoslavije, školske knjige su im tumačile kako su ,,Njemačka i Austrija po treći put u ovom vijeku ponovile svoj ‘Drang nach Osten’!”. Izučavala se uloga Vatikana koji ,,preko katoličke crkve i njenih fanatizovanih vjernika vodi borbu protiv pravoslavlja i Srba pravoslavaca”. Nadležni nijesu imali primjedbi. Bila je idila.

,,Jasno je kao dan, za vladajuću DPS-SDP koaliciju kao i za njihove poslušnike u ‘državnim’ savjetima , koji u suštini i ne postoje jer ih je vlast privatizovala, Milo Đukanović i Svetozar Marović su ‘humanisti’ svjetskog glasa, a istorija kao nauka samo zato i postoji da bi ovjekovječila svetost i uzvišenost njihovih postupaka za buduće generacije”, kaže profesor Kovačević. Po njegovoj ocjeni, pritisak koji se vrši na profesore Univerziteta Crne Gore je svojevrsna ,,inkvizicija” uma u Crnoj Gori ,,jer se zločini nedavne prošlosti na perfidan način, kroz institucionalizovanu diskriminaciju, skrivaju od mladih naraštaja”.

Ako ćemo pravo, u ovoj i ovakvoj Crnoj Gori, odluka Savjeta sasvim je prirodna. Kao što je prirodno što ovdje nije bilo, niti će u dogledno vrijeme biti lustracije. Kao što je prirodan teror nad svima koji odbijaju da zaborave. U zemlji nekažnjenih i nekažnjivih zločina čudo je da je udžbenik istorije koji ne blagosilja vlast štampan. Valjaće, jednom, kad oni odu.

 

Klopka za recenzenta

U odgovorima na primjedbe na udžbenik istorije Dragutin Papović je detaljno odgovorio na prigovore istoričara Radoja Pajovića, u nastavcima objavljivane u Pobjedi. Pored ostalog piše: ,,Pajović kaže da je podatak u udžbeniku na str. 168 o 300 ubijenih zarobljenih četnika u Grahovu od strane partizana „rezultat četničke propagande i daleko je od istine”. No, u knjizi Đura Vujovića Crna Gora u NOR-u, koju je, recenzirao Radoje Pajović, na str. 351 stoji: „Napadima na Grahovo, koje su vršili Deseta crnogorska i jedan bataljon Šeste brigade, grahovski garnizon nije mogao odoljeti pa je Grahovo 21. oktobra 1944. oslobođeno. Noć uoči oslobođenja oko 100 Nijemaca je uspjelo da se izvuče iz garnizona i preko Bijele Gore povuče u Boku. Iz Grahova je uspio da se izvuče i jedan broj četnika, ali ih je oko 300 zarobljeno i svi su do jednoga, u nekoliko grupa i na nekoliko mjesta postrijeljani u okolini Grahova”. Ukoliko Pajović smatra da su njegova recenzija i knjiga Đura Vujovića rezultat četničke propagande i daleko od istine, onda ja priznajem da sam podlegao njihovoj četničkoj propagandi i iznosio neistine”. ,,Pajović navodi i da je podatak u udžbeniku prema kojem je četnički sud pri zatvoru u Kolašinu osudio oko 350 lica na smrt strijeljanjem pretjeran. Ako je Pajović u pravu, onda sam ja pretjerao zahvaljujući samom Pajoviću, jer sam ovaj podatak pronašao u njegovoj knjizi Kontrarevolucija u Crnoj Gori i to na str. 287 gdje Pajović kaže: „Samo onaj sud u Kolašinu poslao je u smrt oko 350 ljudi”.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

5 dana

na

24 Novembra, 2023

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

5 dana

na

24 Novembra, 2023

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

2 sedmice

na

18 Novembra, 2023

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak…

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo