Povežite se sa nama

OKO NAS

ČEKAJUĆI TREĆU FAZU PROJEKTA 1000 PLUS STANOVA: Minus za hiljadu plus

Objavljeno prije

na

1000-stanova-plus

Uprkos tvrdnjama Ministarstva održivog razvoja i turizma o uspješno realizovanom projektu 1000 plus, kojim je trebalo da se obezbijede povoljni stambeni krediti za crnogorske građane, mnoge činjenice ukazuju da je bilo propusta prilikom kupovine ovih stanova. Preko 40 odsto dodijeljenih vaučera ostala je neiskorišćeno, iako je upravo taj vaučer garantovao aplikantu da je ispunio sve uslove za dodjelu povoljnog stambenog kredita.

Krajem godine treba da počne i treća faza projekta 1000 plus stanova kojom je predviđeno da 400 porodica riješi stambeno pitanje pod povoljnim uslovima, zahvaljujući kreditnoj podršci Banke za razvoj Savjeta Evrope (CEB). Da li će visok procenat neiskorišćenih vaučera obilježiti i ovu fazu projekta?

Povoljna kamatna stopa i učešće, smanjeni troškovi obrade kredita i notarskih usluga, primamljivo djeluju svima koji nemaju svoj krov nad glavom. Prednost za dodjelu kredita imali su samohrani roditelji, invalidna lica, porodična domaćinstva sa djecom sa smetnjama u razvoju, mladi koji su bili djeca bez roditeljskog staranja i žrtve nasilja u porodici.

,,U drugoj fazi projekta 1000 plus stanova, dodijeljeno je 674 vaučera a potpisano je 376 ugovora o kreditu. Vrijednost ugovora o kreditu, koje su građani sklopili sa komercijalnim bankama iznosi 15.9 miliona eura”, kaže za Monitor generalni direktor Direktorata za razvoj stanovanja u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, Marko Čanović. Razlog što 298 dobitnika vaučera nije kupilo stan, vidi u poslovnoj politici komercijalnih banaka i u građanima koji nijesu mogli da sa palete od 753 ponuđena stana, izaberu stambenu jedinicu koja bi zadovoljila njihove potrebe.

Građani ne misle tako.

,,Ispada da su vaučeri služili samo da bi se njihovi dobitnici fotografisali sa njima, jer su u većini slučajeva kasnije bili oduzimani i dodjeljivani narednom aplikantu sa liste čekanja, da bi onda i njemu bili oduzeti i svečano uručeni sledećem. Odluka Vlade o projektu 1000 plus u kojoj je navedeno da je dobijeni vaučer dokaz da je aplikant ispunio sve uslove za stambeni kredit za Projektni odbor nije bila obavezujuća. Sramota je da se selektivno dijele krediti pristupnih evropskih fondova “, kaže naša sagovornica, kojoj je na organizovanoj svečanosti u Capital Plaza Centru, lično uručio tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović. Njeno ime poznato je redakciji.

Da bi aplicirala za dodjelu stambenog kredita pribavila je obimnu i skupu dokumentaciju. Nakon dva mjeseca razmatranja, ministar Gvozdenović uručio joj je ne samo vaučer za kupovinu stana, nego i prigodan poklon – privezak ključeva za novi stan. Koji nije dobila.

,,Nakon uplate učešća, sklopila sam predugovor o kupovini dvosobnog stana” , objašnjava ona. ,,Gotovo svakodnevno sam sa porodicom obilazila i pratila tok izgradnje kupljenog stana. Radovali smo se danu kada ćemo iz podstanarskog stana kročiti u svoj dom”, prisjeća se. A onda šok. Dva mjeseca od dobijanja vaučera, sklapanja ugovora o kupovini stana i uplate učešća, bankar Societe Generale banke saopštava joj da nema ništa od kredita. Obrazloženja odluke, nema.

Nakon zahtjeva da joj se ta odluka dostavi u pisanoj formi, jer je i zahtjev za kredit podnijet u pisanom obliku, to se nikada nije desilo. Razlog zbog kog nije dobila stan do danas – ne zna.

Pojašnjenje je pokušala dobiti u Ministarstvu. Tamo su joj nakon uvida u dokumentaciju saopštili da nema ništa sporno, i da im nije jasno zašto banka pravi problem. Sugerisano joj je ipak,priča naša sagovornica, da bi bilo dobro da se predloži neki sudružnik, kako bi banka imala bolje sredstvo obezbjeđenja kredita.

,,Nijesam željela nikoga opteretiti mojim kreditom, ali moj svekar je bio saglasan da se njegov stan na Starom aerodromu, porodična kuća u dolini Zete, kao i cjelokupno imanje sa pomoćnim objektima stavi pod hipoteku. Uz sve to, i stan koji kupujemo bio bi pod hipotekom. Odgovor Čanovića je bio da hipoteka nije predviđena projektom. Moja konstatacija da ni sudružnici nijesu predviđeni projektom pa ih oni prihvataju, ostala je bez odgovora. Već tada mi je bilo jasno da sredstva obezbjeđenja kredita nijesu bitna i da od kupovine stana pod povlašćenim uslovima neće biti nista”, objašnjava ona.

U Odluci Vlade o 1000 plus stanova, o kriterijumima i postupku dodjele dugoročnih kredita fizičkim licima radi obezbjeđenja stambenih objekata za socijalno stanovanje stoji da – vaučer predstavlja potvrdu da je njegov imalac ispunio sve uslove za dodjelu kredita. Shodno tome, Ministarstvo ne može dodijeliti vaučer sve dok Komercijalna banka ne da saglasnost o kreditnoj sposobnosti korisnika.

,,Izgleda da vladine odluke i zakoni nijesu bili obavezujući u realizaciji ovog projekta. Stanovi su selektivno dodijeljeni. Namjera Banke za razvoj Savjeta Evrope (CEB), vjerovatno nije bila da se njihovih sredstava domognu lica koja će kupiti stan pod povoljnim uslovima, da bi ga kasnije rentirala”, dodaje naša sagovornica.

Da njen problem nije usamljen potvrđuje primjer još jedne aplikantice, kojoj je na istoj svečanosti u Capital Plaza Centru takođe dodijeljen vaučer za kupovinu stana. Usljed bolesti koja je prouzrokovala invalidnost, dospjela je u prioritetnu grupu za dobijanje vaučera. Slijedi odabiranje stana, potpisivanje ugovora, uplata učešća i šok. Ništa od kredita. Njena bolest koja joj je omogućila dobijanje vaučera, sad je razlog da ne dobije kredit. Životno osiguranje za invalidno lice ispriječilo se kao nepremostiv problem.

Generalni direktor Direktorata za razvoj stanovanja, Marko Čanović kaže da po sporazumu o poslovnoj saradnji između Vlade Crne Gore i banaka učesnica u projektu 1000+ u članu 7 (Obezbjeđenje vraćanja kredita) je definisano da banka može od korisnika kredita zahtijevati hipoteku, sudružništvo, polisu osiguranja nepokretnosti i života, mjenicu i administrativnu zabranu.

Iz ovog odgovora da se zaključiti da je ipak hipoteka bila predviđena projektom, a zašto nije prihvaćena ostaće nepoznanica, jer pisano obavještenje zajmotražiocu izgleda nije predviđeno projektom.

Na pitanje Monitora zašto nije ispoštovana Odluka Vlade o 1000 plus stanova u kojoj decidno kaže: ,,Na osnovu konačne rang liste korisnika Projektni odbor izdaje podnosiocu zahtjeva potvrdu da je ispunio uslove za dodjelu kredita, odnosno kupovinu individualnog stambenog objekta (u daljem tekstu: vaučer), koji obavezno sadrži iznos maksimalnog kreditnog zaduženja i površinu individualnog stambenog objekta”.

„Odluka Vlade je apsolutno ispostovana jer to proizilazi iz Javnog poziva upućenog građanima zainteresovanim za apliciranje na ovaj projekat”, navode u odgovoru iz Ministarstva održivog razvoja i turizma.

,,Da li Javni poziv ima veću pravnu snagu od vladinih Odluka? Pa sve i da je tako, nigdje ni u Odluci Vlade ni u Javnom pozivu ne stoji da nakon dodjele vaučera komercijalna banka može osporiti njegovu validnost”, komentariše naša sagovornica.

I u Javnom pozivu za građane, na koji se Ministarstvo poziva, u članu 9 stoji da komercijalne banke prvo odobre kreditno zaduženje aplikantu, pa tek tada Projektni odbor provjerava dokumentaciju. Nakon toga se aplikantu koji je ispunio uslove za dodjelu kredita izdaje vaučer sa naznačenim iznosom kreditnog zaduženja i strukturom stambenog objekta koji mu služi za kupovinu stana kod građevinske firme koju odabere.

Ostaje nada da će se u trećoj fazi projekta preliminarne radnje završiti prije dodjele zvaničnog dokumenta.

Ranko VOJVODIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo