Povežite se sa nama

OKO NAS

ČEKAJUĆI TREĆU FAZU PROJEKTA 1000 PLUS STANOVA: Minus za hiljadu plus

Objavljeno prije

na

Uprkos tvrdnjama Ministarstva održivog razvoja i turizma o uspješno realizovanom projektu 1000 plus, kojim je trebalo da se obezbijede povoljni stambeni krediti za crnogorske građane, mnoge činjenice ukazuju da je bilo propusta prilikom kupovine ovih stanova. Preko 40 odsto dodijeljenih vaučera ostala je neiskorišćeno, iako je upravo taj vaučer garantovao aplikantu da je ispunio sve uslove za dodjelu povoljnog stambenog kredita.

Krajem godine treba da počne i treća faza projekta 1000 plus stanova kojom je predviđeno da 400 porodica riješi stambeno pitanje pod povoljnim uslovima, zahvaljujući kreditnoj podršci Banke za razvoj Savjeta Evrope (CEB). Da li će visok procenat neiskorišćenih vaučera obilježiti i ovu fazu projekta?

Povoljna kamatna stopa i učešće, smanjeni troškovi obrade kredita i notarskih usluga, primamljivo djeluju svima koji nemaju svoj krov nad glavom. Prednost za dodjelu kredita imali su samohrani roditelji, invalidna lica, porodična domaćinstva sa djecom sa smetnjama u razvoju, mladi koji su bili djeca bez roditeljskog staranja i žrtve nasilja u porodici.

,,U drugoj fazi projekta 1000 plus stanova, dodijeljeno je 674 vaučera a potpisano je 376 ugovora o kreditu. Vrijednost ugovora o kreditu, koje su građani sklopili sa komercijalnim bankama iznosi 15.9 miliona eura”, kaže za Monitor generalni direktor Direktorata za razvoj stanovanja u Ministarstvu održivog razvoja i turizma, Marko Čanović. Razlog što 298 dobitnika vaučera nije kupilo stan, vidi u poslovnoj politici komercijalnih banaka i u građanima koji nijesu mogli da sa palete od 753 ponuđena stana, izaberu stambenu jedinicu koja bi zadovoljila njihove potrebe.

Građani ne misle tako.

,,Ispada da su vaučeri služili samo da bi se njihovi dobitnici fotografisali sa njima, jer su u većini slučajeva kasnije bili oduzimani i dodjeljivani narednom aplikantu sa liste čekanja, da bi onda i njemu bili oduzeti i svečano uručeni sledećem. Odluka Vlade o projektu 1000 plus u kojoj je navedeno da je dobijeni vaučer dokaz da je aplikant ispunio sve uslove za stambeni kredit za Projektni odbor nije bila obavezujuća. Sramota je da se selektivno dijele krediti pristupnih evropskih fondova “, kaže naša sagovornica, kojoj je na organizovanoj svečanosti u Capital Plaza Centru, lično uručio tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović. Njeno ime poznato je redakciji.

Da bi aplicirala za dodjelu stambenog kredita pribavila je obimnu i skupu dokumentaciju. Nakon dva mjeseca razmatranja, ministar Gvozdenović uručio joj je ne samo vaučer za kupovinu stana, nego i prigodan poklon – privezak ključeva za novi stan. Koji nije dobila.

,,Nakon uplate učešća, sklopila sam predugovor o kupovini dvosobnog stana” , objašnjava ona. ,,Gotovo svakodnevno sam sa porodicom obilazila i pratila tok izgradnje kupljenog stana. Radovali smo se danu kada ćemo iz podstanarskog stana kročiti u svoj dom”, prisjeća se. A onda šok. Dva mjeseca od dobijanja vaučera, sklapanja ugovora o kupovini stana i uplate učešća, bankar Societe Generale banke saopštava joj da nema ništa od kredita. Obrazloženja odluke, nema.

Nakon zahtjeva da joj se ta odluka dostavi u pisanoj formi, jer je i zahtjev za kredit podnijet u pisanom obliku, to se nikada nije desilo. Razlog zbog kog nije dobila stan do danas – ne zna.

Pojašnjenje je pokušala dobiti u Ministarstvu. Tamo su joj nakon uvida u dokumentaciju saopštili da nema ništa sporno, i da im nije jasno zašto banka pravi problem. Sugerisano joj je ipak,priča naša sagovornica, da bi bilo dobro da se predloži neki sudružnik, kako bi banka imala bolje sredstvo obezbjeđenja kredita.

,,Nijesam željela nikoga opteretiti mojim kreditom, ali moj svekar je bio saglasan da se njegov stan na Starom aerodromu, porodična kuća u dolini Zete, kao i cjelokupno imanje sa pomoćnim objektima stavi pod hipoteku. Uz sve to, i stan koji kupujemo bio bi pod hipotekom. Odgovor Čanovića je bio da hipoteka nije predviđena projektom. Moja konstatacija da ni sudružnici nijesu predviđeni projektom pa ih oni prihvataju, ostala je bez odgovora. Već tada mi je bilo jasno da sredstva obezbjeđenja kredita nijesu bitna i da od kupovine stana pod povlašćenim uslovima neće biti nista”, objašnjava ona.

U Odluci Vlade o 1000 plus stanova, o kriterijumima i postupku dodjele dugoročnih kredita fizičkim licima radi obezbjeđenja stambenih objekata za socijalno stanovanje stoji da – vaučer predstavlja potvrdu da je njegov imalac ispunio sve uslove za dodjelu kredita. Shodno tome, Ministarstvo ne može dodijeliti vaučer sve dok Komercijalna banka ne da saglasnost o kreditnoj sposobnosti korisnika.

,,Izgleda da vladine odluke i zakoni nijesu bili obavezujući u realizaciji ovog projekta. Stanovi su selektivno dodijeljeni. Namjera Banke za razvoj Savjeta Evrope (CEB), vjerovatno nije bila da se njihovih sredstava domognu lica koja će kupiti stan pod povoljnim uslovima, da bi ga kasnije rentirala”, dodaje naša sagovornica.

Da njen problem nije usamljen potvrđuje primjer još jedne aplikantice, kojoj je na istoj svečanosti u Capital Plaza Centru takođe dodijeljen vaučer za kupovinu stana. Usljed bolesti koja je prouzrokovala invalidnost, dospjela je u prioritetnu grupu za dobijanje vaučera. Slijedi odabiranje stana, potpisivanje ugovora, uplata učešća i šok. Ništa od kredita. Njena bolest koja joj je omogućila dobijanje vaučera, sad je razlog da ne dobije kredit. Životno osiguranje za invalidno lice ispriječilo se kao nepremostiv problem.

Generalni direktor Direktorata za razvoj stanovanja, Marko Čanović kaže da po sporazumu o poslovnoj saradnji između Vlade Crne Gore i banaka učesnica u projektu 1000+ u članu 7 (Obezbjeđenje vraćanja kredita) je definisano da banka može od korisnika kredita zahtijevati hipoteku, sudružništvo, polisu osiguranja nepokretnosti i života, mjenicu i administrativnu zabranu.

Iz ovog odgovora da se zaključiti da je ipak hipoteka bila predviđena projektom, a zašto nije prihvaćena ostaće nepoznanica, jer pisano obavještenje zajmotražiocu izgleda nije predviđeno projektom.

Na pitanje Monitora zašto nije ispoštovana Odluka Vlade o 1000 plus stanova u kojoj decidno kaže: ,,Na osnovu konačne rang liste korisnika Projektni odbor izdaje podnosiocu zahtjeva potvrdu da je ispunio uslove za dodjelu kredita, odnosno kupovinu individualnog stambenog objekta (u daljem tekstu: vaučer), koji obavezno sadrži iznos maksimalnog kreditnog zaduženja i površinu individualnog stambenog objekta”.

„Odluka Vlade je apsolutno ispostovana jer to proizilazi iz Javnog poziva upućenog građanima zainteresovanim za apliciranje na ovaj projekat”, navode u odgovoru iz Ministarstva održivog razvoja i turizma.

,,Da li Javni poziv ima veću pravnu snagu od vladinih Odluka? Pa sve i da je tako, nigdje ni u Odluci Vlade ni u Javnom pozivu ne stoji da nakon dodjele vaučera komercijalna banka može osporiti njegovu validnost”, komentariše naša sagovornica.

I u Javnom pozivu za građane, na koji se Ministarstvo poziva, u članu 9 stoji da komercijalne banke prvo odobre kreditno zaduženje aplikantu, pa tek tada Projektni odbor provjerava dokumentaciju. Nakon toga se aplikantu koji je ispunio uslove za dodjelu kredita izdaje vaučer sa naznačenim iznosom kreditnog zaduženja i strukturom stambenog objekta koji mu služi za kupovinu stana kod građevinske firme koju odabere.

Ostaje nada da će se u trećoj fazi projekta preliminarne radnje završiti prije dodjele zvaničnog dokumenta.

Ranko VOJVODIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo