Povežite se sa nama

OKO NAS

BOKOBRAN: BORBA ZA ZAŠTITU VRIJEDNIH ARHEOLOŠKIH LOKALITETA: Protiv građevinskog nasilja

Objavljeno prije

na

Građanska inicijativa Bokobran, nakon pet mjeseci, uspjela je da se izbori da praistorijski arheološki lokalitet Gradina Straišće na rtu Ograda u uvali Mirišta na Luštici, bude stavljen pod režim prethodne zaštite Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na taj je način postignuto da barem u narednih godinu dana, kako navode iz organizacije Bokobran, praistorijska gradina neće biti uništena zbog građevinskog nasilja.

Iz Bokobrana tvrde da su Luštica i Grbalj ugroženi sa svih strana, pa stoga ukazuju na neophodnost zaštite još nekoliko konkretnih arheoloških lokaliteta.

Stručnjaci različitih profila, okupljeni u inicijativi Bokobran, tvrde da je Arheološka karta Crne Gore(AKCG), odnosno njen dio koji se odnosi na Boku, jako loše urađena.

,,Na tragu sumarnih rezultata nekoliko studija distribucije arheoloških lokaliteta na području Boke Kotorske i njenog bližeg zaleđa projekat Arheološka karta Crne Gore imao je za cilj da upotpuni naše znanje o prirodi i prostornoj distribuciji arheoloških lokaliteta”, kaže “, kaže za Monitor arheolog konzervator Miloš Petričević. ,,Na žalost, ovaj pokušaj nije dao željene rezultate. Neuspjela informatička integracija i usklađivanje podataka prethodnih istraživanja, izostanak jasne istraživačke strategije u potpunosti je iznevjerio očekivanja naučne javnosti. Danas, nakon pune decenije rada, zvanična evidencija arheoloških lokaliteta na državnom nivou za područje Boke Kotorske ostala je nepromijenjena”, objašnjava on, uz konstataciju da je tužno da jedini objektivni presjek hronologije i klasifikacije arheoloških lokaliteta na području Boke Kotorske „Sistematsko arheološko rekognosciranje teritorije SR Crne Gore”, datira iz osamdesetih godina prošlog vijeka.

,,Nemamo što da krijemo, ta studija je preciznija i bolje urađena nego AKCG”, kaže Petričević. On je još 5. juna Upravi za zaštitu kulturnih dobara poslao prijavu o uništavanju lokaliteta Straišće. Novi zahtjev Upravi je proslijeđen dvadesetak dana kasnije iz Inicijative Bokobran, iza koje stoje osim Petričevića, Antonela Rajčević-Stjepčević, Marta Pasković Kočović i Miljan Vujošević.

Gradina Straišće evidentirana je u austrougarskim katastarskim mapama poluostrva Luštica još u 19. vijeku. Ona danas ne uživa status kulturnog dobra, a aktuelna Državna studija lokacije (DSL) Sektor 34 (Arza-Mirišta-Žanjic) upravo na gradini predviđa izgradnju hotela visoke kategorije, a na prostoru koji bi trebalo da bude zaštićena okolina lokaliteta, već su izgrađene dvije od devet planiranih vila.

,,Postavlja se pitanje kakva studija kulturnog nasljeđa stoji iza izrade DSL Sektor 34, koji potpisuje Republički zavod za urbanizam i projektovanje AD Podgorica? Kada pročitate da se u tom dokumentu kao Zona B definiše rt Ograda Straišće, na uvrštenim aeroprikazima jasno vidite sferni objekat baš tu gdje stoji toponim Straišće. Neshvatljivo je da se obrađivač plana nije zapitao što predstavlja objekat vidljiv iz aviona, a na prostoru koji je po katastarskoj evidenciji u državnom vlasništvu. DSL Sektor 34 planira hote na samom korpusu gradine, koja je ucrtana još 1838. godine, a bedem evidentiran u trećem premjeru Habzburške monarhije u periodu 1869-1887”, objašnjava Rajčević Stjepčević. Ona podsjeća da je isti dokument, koji je za potrebe Ministarstva održivog razvoja i turizma naručilo Ministarstvo za ekonomski razvoj, na Mamuli predvidio izgradnju ekskluzivnog hotela, kazina, heliodroma i marine. ,,O kakvom mi razvoju govorimo, brišući i skrnaveći objekte kulturnog nasljeđa?”, pita se aktiviskinja Bokobrana. Iz te organizacije ukazuju da najveća opasnost gradini Straišće prijeti od realizacije projekta koji je planiran kroz Državnu studiju lokacije Sektor 34, koju potpisuje Ministarstvo održivog razvoja i turizma, kojim je predviđeno da upravo na korpusu bronzanodopske gradine bude izgrađen hotel, a u prostoru bafer zone lokaliteta već su nikle dvije od ukupno devet planiranih vila, gabaritima značajno izvan granica koje definiše ovaj plan.

,,Do gradine se dolazi tamponiranim putem od plaže Mirišta, koji nastavlja ka samom vrhu brežuljka Ograda. Put pravi gotovo cijeli krug oko samog bedema gradine i na taj način devastira prirodnu morfologiju lokaliteta i njegov vizuelni identitet. Ono što lokalitet čini jedinstevnim i za nauku izuzetno važnim upravo je njegov položaj na veoma maloj nadmorskoj visini. Ime gradine ukazuje na višeslojnost arheološkog lokaliteta i navodi na zaključak da je ova u prošlosti izuzetno važna strateška lokacija korištena u osmatračko-odbrambene svrhe i tokom srednjeg vijeka”, objašnjava dalje Petričević, dodajući da je aerosnimanjem lokaliteta ustanovio da se u okviru bedema gradine nalaze najmanje četiri objekta, od kojih je jedan najvjerovatnije spekula iz rimskog perioda. Iako DSL predviđa da „treba voditi računa i ograničiti izgradnju objekata i infrastrukture koji mogu ugroziti visoku vrijednost prirodnog i kulturnog pejzaža”, iz Bokobrana navode da u bafer zoni gradine Straišče danas imamo betonski kazamat koji je devastirao stjenovitu obalu do samog mora.

,,Dakle, pored sedam planom predviđenih vila, danas u bafer zoni gradine imamo i dva betonska kazamata, od kojih je jedan građevina Marka Pitmana, koja devastira prostor stjenovite obale sve do samog mora. Da li da se bojimo da će novim Zakonom o planiranju i izgradnji ovaj objekat biti legalizovan, ili da se nadamo da će, u cilju sanacije arheološkog lokaliteta, biti srušen?”, kaže za Monitor Rajčević-Stjepčević.

Zanimljivo je napomenuti da je gradina Straišće evidentirana i u okviru studije graditeljskog nasljeđa za potrebe Plana posebne namjene za obalno područje, sa čijom izradom Ministarstvo održivog razvoja i turizma kasni nekoliko godina.

,,Čudno je kako je isti organ donio DSL Sektor 34, kojim se planira potpuna devastacija rta Ograda, ako je gradina Straišće ucrtana još u 19. vijeku, a bedem evidentiran u trećem premjeru Habzburške monarhije (1869-1887) koji se odnosi na Boku Kotorsku KO Radovanići”, kažu u Bokobranu.

Inicijativa Bokobran Upravi za zaštitu kulturnih dobara podnijela je i prijavu o uništenju praistorijskog tumula Gomilar, Radovanići, Luštica, Herceg Novi; prijavu o ugrožavanju praistorijske gradine na lokaciji Kovačeva gomila, KO Gošići, Tivat (zahvat projekta Luštica Bay); prijavu o uništenju praistorijske nekropole pod tumulima, Krimovice, Donji Grbalj, Kotor.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo