Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: OPET TEŠKI BEZBJEDNOSNI INCIDENTI: I na sjeveru obračuni

Objavljeno prije

na

Poslije serije incidenata, u kojima na sreću nije bilo najtežih posljedica, nema sumnje da se mafija u Beranama ponovo aktivirala i da je samo pitanje dana kada bi moglo doći do još žešćih obračuna. Takvi obračuni sasvim izvjesno ne bi mogli proći bez kolateralne štete, odnosno stradanja nedužnih osoba i slučajnih prolaznika u blizini mjesta događaja.

Prošlonedjeljna drama u Ulici Miljana Vukova po svemu je to mogla da bude. Da je kojim slučajem aktivirana eksplozivna naprava postavljena na jednom automobilu, može se samo naslućivati kakve bi bile posljedice u ovoj prometnoj ulici. Prema saznanjima Monitora tolika količina eksploziva koja je izvučena ispod automobila ne bi poštedjela ni objekte u blizini.

„Bila je namještena na daljinsko aktiviranje. Takvu napravu mogao je da izradi samo neko vrlo stručan i to je ono što posebno zabrinjava”, kazao je izvor blizak istrazi.

Drama se odvijala na samo stotinu-dvjesta metara od centra grada. Okončana je tek u predvečerje, kada su demineri uspjeli da s automobila marke pežo 307 podgoričkih tablica skinu opaku eksplozivnu napravu nepoznatog porijekla.

Monitoru je iz policije nezvaničeno rečeno i da su izuzeti svi forenzički tragovi, kao i da će više znati poslije ispitivanja u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

„Možemo samo da potvrdimo da se radilo o izuzetno moćnoj ekplozivnoj napravi”, – kazao je sagovornik iz policije.

Dojava da je ispod automobila parkiranog na ulici ispred kuće braće Marsenić, Aleksandra i Milutina, primijećena naprava koja bi mogla da bude eksploziv, policiji je stigla nešto iza podne.

Braća Marsenić su se ogradila od bilo kakve veze sa slučajem i saopštila da automobil nije njihov, već da ga njihovi drugovi Kenan Sujković i David Kasumović tu parkiraju zbog kamera na kući Marsenića, kao i na još jednoj susjednoj kući.

Kada je naprava postavljena i kome je bila namijenjana, nije poznato, mada se može naslutiti. Automobil je trenutno u vlasništvu Sujkovića, a on i Kasumović su posljednji koji su se noć ranije njime vozili i u kasnim satima tu parkirali.

David Kasumović je osuđen na osam i po godina zatvora zbog ranijih krivičnih djela, odnosno pokušaja ubistva, ali je trenutno na slobodi do pravosnažnosti presude.

Ostaće zapamćeno i da sasvim slučajno niko nije stradao kada je ovaj dvadesetčetvorogodišnji mladić u jutarnjim satima, u vrijeme najveće gužve ispred gradskog vrtića, pucao na jedan bračni par u drugom automobilu, navodno iz osvete.

Ispalio je kišu metaka koji su stizali i nekoliko stotina metara niže, sve do centra, ali na sreću niko od prolaznika nije povrijeđen. Ni bračni par nije stradao, a automobil je izbušen kao rešeto.

Ovaj mladić dospio je u žižu javnosti kada je osumnjičen da je aktivirao ručnu bombu ispred kafea Grand u glavnoj ulici. Gelera je, takođe, bilo na sve strane, ali opet nije bilo žrtava. Kasumović je za ovo djelo oslobođen usljed nedostatka dokaza.

Prije samo nešto više od mjesec pucano je na njegovog strica Osmana Kasumovića u Ulici 29. novembar.

Taj slučaj je ostao do sada nerasvijetljen. Zna se da su na njega u profesionalnom stilu pucala dva napadača s motora, koji su imali kacige na glavama, tako da nijesu identifikovani.

Kasumović je zadobio povrede u nogama i još uvijek se nije oporavio.

Monitoru je tada iz policije rečeno da se pretpostavlja da je Osman zamijenjen sa sinovcem Davidom Kasumovićem, koji je trebalo da bude meta, jer je vozio njegov mercedes.

On je, kako se saznaje, prije toga vozio isti autobil čitave noći po gradu, a stric je samo uzeo auto da ga parkira ispred zajedničke kuće u kojoj žive u Novom naselju, kada je napadnut u blizini Biroa rada.

Kome god da je bila namijenjena eksplozivna naprava na pežou 307, prava je sreća da nije eksplodirala. Po onome što se moglo vidjeti i čuti na mjestu deminiranja, u pitanju je bila vrlo profesionalna i opasna sprava, koja je iz nekih razloga zatajila.

Samo prije desetak dana policija je u ranima jutarnjim satima upala u stanove desetak bezbjednosno interesantnih osoba iz Berana. Očigledno da to nije imalo nekog posebnog efekta.

Nekoliko dana prije incidenta s miniranim automobilom, izvedena je racija u jednom kafiću u gradu, a u blizini je nađen odbačen pištolj. Kasumović je bio u tom lokalu, i policija je vjerovala da pištolj pripada njemu, ali on to nije priznao.

Građani Berana su uznemireni poslije serije teških incidenata, čije je finale bila drama u Ulici Miljana Vukova. Vjerovatno je samo zahvaljujući video nadzoru osujećena detonacija mine.

„Da je paklena naprava eksplodirala niko ko bi se zadesio u kolima ne bi imao šanse da preživi. Uz to, nema sumnje, bilo bi žrtava i u okolini, a stradali bi i mnogi objekti. Eksplozov je trebalo da bude aktiviran daljinskim upravljačem”, kaže izvor dobro upućen u istragu koja pokušava da sklopi mozaik oko ovog slučaja.

Berane je za kratko vrijeme, upozoravaju iz policije, ponovo postalo prepuno bezbjednosno interesantnih osoba za koje se vjeruje da su spremne za najteža krivičnih djela. Česte paljevine i demoliranja automobila više se i ne registruju u medijima, niti policija o tome izdaje saopštenja.

Skoro da nema sumnje da je Kasumović meta za sada nepoznatih napadača. Ko i zbog čega želi njegovu likvidaciju, odgovor bi trebalo da pruži istraga koja je povedena u Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju. Sumnje idu dotle da su se okršaji klanova s juga i centra preselili u Berane.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo