Možda mnogo kolašinskih srednjoškolki i ne zna pravo značenje riječi cyberbullying, kako se, ponekad, naziva, onlajn društvena okrutnost ili elektronsko nasilničko ponašanja, ali bar njih petnaestak ovih ga je dana iskusilo. Sa dva-tri anonimna profila na Instagramu, koje imaju znatan broj pratilaca, nemilice se dijele ,,informacije”, nerijetko, i vulgarnog sadržaja, o privatnom životu djevojčica. Imenom i prezimenom pominju se one, njihove simpatije, navodno seksualni partneri, ali i članovi porodice. Osoba ili više njih, koje stoje iza tog profila, sebe nazivaju ,,dobro informisanim kolašinskim tračarama” i svakog dana se ,,bave” po jednom svojom drugaricom. U nezvaničnom razgovoru, nekoliko tinejdžera je za Monitor kazalo da im svaki jutro donosi strepnju hoće li se i njihovo ime naći u dugim i detaljnim objavama na tom profilu. Većina kaže da o tome nijesu razgovarali s roditeljima i da ne znaju ko širi informacije. U kolašinskoj policiji i tužilaštvu, takođe, kažu da nije bilo prijava te vrste vršnjačkog nasilja.

Majka jedne od tih djevojčica kaže da je odlučila da započne ,,privatnu istragu” o autorima profila. Nije joj, objašnjava, padalo na pamet da se obrati nadležnim institucijama, jer se ranije, u sličnoj situaciji, uvjerila da su u toj oblasti neefikasni.

,,Ćerka mi je izvrijeđana na najprostiji način. Uz njeno ime objavljeno je dosta laži, ali i istinitih detalja, koje ne bi trebalo da zna cijela p'jaca. Lako je zaključiti kakvu smo traumu preživjele. Odlučila sam se da takođe s lažnog profila pratim taj na kome se objavljuju tračevi, pa sam onda zaprijetila ‘autorkama’. Izbrisale su objavu o mojoj ćerki, ali su već narednog dana postupak ponovile s drugom djevojčicom”.

Cyberbullying je definisan kao ,,agresivni, namjerni čin koji provode grupe ili pojedinci, koristeći elektronske oblike kontakata. To je kontinuirano i ponavljajuće ponašanje protiv žrtve koja se ne može lako odbraniti”.

Prema istraživanjima iz jula prošle godine u Crnoj Gori internet koristi 91 odsto djece od devet do 17 godina, a više od dvje trećine smatra da zna o internetu više od svojih roditelja. U najvećem broju, pokazalo je istraživanje, doživljavaju vršnjačko nasilje na internetu, a svako drugo dijete se na društvenim mrežama ne osjeća bezbjedno.

Psihološkinja i psihoterapeutkinja Marijana Bulatović-Medenica kaže da bilo koje dijete može biti žrtva vršnjačkog nasilja. Cilj takavog ponašanje je, objašnjava ona, ostvariti nadmoć i kontrolu nad drugim djetetom.

,,Djeca koja zlostavljaju često su omiljena među vršnjacima. Vršnjačko nasilje može biti fizičko – nanošenje fizičke povrede, verbalno – ruganje, omalovažavanje, ucjenjivanje, nazivanje pogrdnim imenima, socijalna izolacija – uticaj na drugu djecu da se s određenim djetetom ne druže, ogovaranje, ignorisanje, namjerno isključivanje iz kruga prijatelja. Kao podvrste nasilnog ponašanja navode se seksualano, kulturalno i ekonomsko nasilje”, kaže ona. Virtuelni svijet olakšava i podržava nasilje, objašnjava , jer se nasilnici kriju iza lažnih profila, a sa druge strane biva i podržano od ,,publike”. Publika, to jest, posmatrači nasilja, najčešće, ne reaguju, pridružujući se nasilniku u ismijavanju djeteta koje trpi nasilje.

,,Veoma rijetko posmatrači ispričaju nastavnicima ili roditeljima o nasilju jer to doživljaju kao ‘tužakanje’. Ta vrsta nasilja veoma je teška i zato što je dijete žrtva izloženo zlostavljanju 24 sata. Gubi se osjećaj sigurnosti, zbog stalnog iščekivanja da li će agresija i dalje potrajati”, kaže Medenica.

Prema njenim riječima, posljedice svakog nasilja su povučenost, nesigurnost, izbjegavanje društva, razdražljivost, napetost, poremećaj pažnje, pad uspjeha u školi, gubitak motivacije za školu, slab apetit, kao i problemi sa snom. Dijete, žrtva je depresivno, a nekad i agresivno prema drugoj djeci, prijeti samoubistvom. Posljedice mogu biti i trajnije, iako je dijete fizički zdravo.

„Tokom adolescencije mogu ispoljavati i nasilno ponašanje prema drugoj djeci, depresivnost, nesigurnost i nisko samopoštovanje, rizične stilove života… Često se kod te djece razvija negativna slika o sebi i osjećaj da nešto nije u redu s njima”, kaže Bulatović-Medenica. Djeca su, podsjeća ona, sklona da sliku o sebi formiraju na osnovu broja ,,lajkova” na Facebooku.

,,Veoma je važno raditi na preveniciji nasilja bilo koje vrste. Razvijanje vještina nenasilne komunikacije, samopoštovanja, vještina samozastupanja, uopšte povjerenja u odnosima naročito na relaciji roditelj – dijete od najranijeg uzrasta je jedan od načina preveniranja nasilja. Veoma je važno i osvijestiti dijete da ukoliko je posmatrač nasilja to kaže odraslima. Kada je dijete žrtva nasilja, prvo je važno zaustaviti nasilje a zatim pružiti stručnu pomoć kako djetetu koje vrši nasilje tako i djeci koje su žrtve nasilja. Posebno je važana podrška roditelja u jačanju osjećanja vlastite vrijednosti, oslanjanja na sebe, umijeća da se nosi sa svijetom u kome živi”, preporučuje ona.

Kako to obično biva kad izostanu rješenja, aktuelno kolašinsko tinejdžersko nasilje moglo bi izazvati novi krug nasIlja. Roditelji jedne od djevojčica, čije se ime takođe našlo u Instagram objavama ,,tračara”, problem namjeravaju da riješe tako što će onog ko je pisao ,,natjerati da proguta uređaj na kojem je to radio”. Takođe, nije isključeno da će u nedostaku adekvatnih mjera, mnogo srednjoškolaca biti izloženo ,,licitiranju” i neosnovanom optuživanju da su baš oni ti koji zagorčavaju život školskim drugaricama.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari