Povežite se sa nama

Izdvojeno

EKONOMSKO NASLJEĐE 42. VLADE: Cijena (ne)stabilnosti

Objavljeno prije

na

Za nepunih 18 mjeseci prošli smo put od spržene zemlje do Evrope sad. Makar verbalno. Negdje se išlo unaprijed, negdje unazad, a uglavnom se stajalo u mjestu. Samo su druge cipele gazile isto blato

 

Tri mjeseca čekali smo da Zdravko Krivokapić formira Vladu. Onda, prije nego smo imena svih ministara povezali sa njihovim fotografijama, stigla je vijest o novom, rekordnom, zaduženju. Država je emitovala obveznice u iznosu od 750 miliona.

,,To smo radili tajno, ali organizovano, stručno i kompetentno”, pohvalio se premijer. Fraza tajno, ali organizovano postaće od tada jedna od prepoznatljivijih karakteristika rada 42. Vlade.

,,Vidjeli smo kakva je situacija i za dva dana donijeli odluku. Crna Gora je izbjegla bankrot”, malo je detaljniji bio ministar finansija Milojko Spajić. ,,Ovih 750 miliona obezbjeđuje dvije godine mira u Crnoj Gori, da imamo fiskalnu i svaku drugu stabilnost”. Fiskalnu stabilnost bez velikih zaduženja imaćemo, moguće, do kraja godine. Ne duže. Sve ostalo bilo je, jezikom vremenske prognoze, nestabilno sa padavinama.

Ono što od pozajmljenih 750 miliona nije potrošeno na vraćanje kredita nalazi se u državnim depozitima. Plan je da se tim novcem nadomjesti ovogodišnji manjak budžetskih prihoda projektovan ukidanjem doprinosa za zdravstvo, izmjenama poreske politike i povećanjem zarada (program Evropa sad). Nedostajuća sredstva za redovnu budžetsku potrošnju, planirane i najavljene (neke su samo priželjkivane) investicije tražiće se, kao i do sada, kod zajmodavaca. Pa šta bude.

Krenulo se sa primjenom Zakona o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga. Iako je bio usvojen još 2019. DPS je, iz svojih razloga, bježao od primjene Zakona koji je državi obećavao dodatne prihode na ime naplate poreza, na račun svih koji su nalazili način da dio tog novca zadrže za sebe i svoje pomagače (mito, korupcija, interesna dobrovoljnost). Konačno se sa fiskalizacijom počelo 1. januara 2021, sa 2,5 godine zakašnjenja. Urednija evidencija i mogućnost kontrole donijala je poboljšanu naplatu PDV-a.

Još bolje efekte fiskalizacije tek treba da očekujemo. Ministar Spajić se, ipak, odrekao saradnika koji su, na čelu timova  Ministarstva finansija i Uprave prihoda i carina, iznijeli projekat fiskalizacije (Mila Kasalica i Aleksandar Damjanović). Bez obrazloženja.

U prvim danima mandata Krivokapićeva Vlada se  susrela sa minama koje je, u temelje vlasti nasljednika, podmetnuo DPS.

Prvo je, nedugo nakon izbora, stigla odluka Agencije za zaštitu konkurencije da se obustavi dalje finansiranje Montenegroerlajnsa (MNA) novcem poreskih obveznika. Zatim je novu Vladu sačekala informacija da od posljednje nedjelje decembra 2021, zbog dugova koje povjerioci pokušavaju namiriti zapljenom aviona, vazduhoplovi MNA ne smiju sletjeti ni na jedan aerodrom van Crne Gore.

MNA je posljednji let obavio 26. decembra. Uslijedio je stečaj i osnivanje nove državne aviokompanije. Sada, formalno, imamo dvije nacionalne aviokompanije čije uprave se međusobno glože i spotiču. Država trpi štetu a letačko i kabinsko osoblje, najvrjedniji resurs MNA, uglavnom traži novi posao. Ili su već negdje u inostranstvu. Problem će naslijediti i  buduće vlasti.

Uslijedilo je saznanje da Termoelektrana u Pljevljima od jeseni 2020. radi suprotno pravilima Evropske energetske zajednice (EEZ) zbog prekoračenja dozvoljenog broja radnih sati (20.000 do 2023. godine), ,,što je kršenje međunarodno preuzetih obaveza zemlje”. Zbog čega bi Crna Gora mogla biti kažnjena.

Pregovori bivše Vlade (resorno Ministarstvo kapitalnih investicija) sa zvaničnicima EEZ još nijesu završeni, a  Energetski bilans za 2022. godinu ukazuje da je planiran rad TE u punom kapacitetu (skoro 40 odsto struje koja se prizvede u Crnoj Gori). Ne predviđa se ni zastoj zbog odavno planirane i ugovorene ,,ekološke rekonstrukcije” Termoelektrane.

Taj posao je zaključen u vrijeme Vlade Duška Markovića. Jedan od članova konzorcijuma sa kojima je potpisan ugovor vrijedan 55 miliona je u vlasništvu Blaža (Milovog) Đukanovića, cijena je u međuvremenu narasla makar 30 posto, a mi smo nakon smjene DPS vlasti saznali kako su naručioci posla ,,zaboravili” da planiranom ekološkom rekonstrukcijom obezbijede neophodno  smanjenje emisije CO2. Još jedna petlja.

Kadrovanje u energetskom sektori dovelo je do prvih, javnih, nesporazuma u bivšoj vladi. Ministar Mladen Bojanić predložio je jedan, a premijer Krivokapić progurao drugi bord direktora EPCG-a. Onda je, neobavezno i –zato, ta kompanija uz CEDIS i pljevaljski Rudnik uglja postala omiljeno mjesto okupljanja nekoliko stotina novozapošljenih koje je za posao preporučila partija iz vlasti, crkva ili uticajan rođak iz institucija sistema.

Kada je trebalo riješiti problem cijene struje koju KAP mora plaćati EPCG-u, svi su se pravili mrtvi. Čekajući da neko drugi preuzme i, možda, riješi problem. Počev od resornog ministra Jakova Milatovića koji nije uspio predočiti ni računicu da li KAP, u današnjim uslovima, treba ili ne treba crnogorskoj privredi. Mnogo radije je govorio o neočekivano uspješnoj turističkoj sezoni. I, Elektroliza je ugašena.

Čekamo i završetak prve dionice auto-puta. Uskoro će, njavljuje se od kraja 2019. A tek je nedavno raspisan tender za nabavku vozila koja će održavati buduću saobraćajnicu u zimskim uslovima. Ipak, oduže li se pregovori o njihovim nasljednicima, taj bi istorijski trenutak mogli dočekati  u (tehničkom) mandatu postojeće Vlade. Za ovu godinu najavljivani su i pregovori o finansiranju i početku gradnje naredne dionice, do Andrijevice. Šta će biti, vidjećemo.

Odlazeća Vlada pokazala je kako su, sa malo para, mogući ozbiljni iskoraci na planu socijalne politike. Besplatni udžbenici za osnovce, dječji dodatak za mlađe od šest godina, pomoć i makar simbolična povišica za penzionere sa najnižim primanjima. Onda je, u saradnji sa parlamentom, proširen krug budućih korisnika socijalnih davanja (mlađi od 18, majke troje djece) pa će taj trošak u državnoj kasi postati mnogo ozbiljniji. Tek treba da vidimo da li je to održivo.

Agonija Plantaža nastavljena je i pod novom vlašću i upravom. Odgovorni za učinjeno ne pominju se. Samo je, izgleda, promijenjen nezvanični model privatizacije preduzeća koje je, svojevremeno, proglašeno za neku vrstu nacionalnog dobra.

Navodno, prethodna DPS većina imala je naum da Plantaže, kroz stečaj, postanu vlasništvo domaćih tajkuna, dok su odlazeće vlasti bile bliže modelu dokapitalizacije, novcem koji bi stigao iz jedne zemlje iz okruženja. Po oba modula, čuje se, zasadima zauzeto zemljište postalo bi vlasništvo kupca (sada je  državno a Plantaže imaju pravo korišćenja). Već viđeno.

Ministarstvo poljoprivrede svrstalo se u red onih koji se nijesu snašli. Agrobudžet je kasnio, subvencije nijesu usklađene sa rastom cijena stočne hrane, mineralnog đubriva i goriva. Obećana pomoć poljoprivrednicima i stočarima isplaćivana je sa zakašnjenjem. Nezadovoljni stočari su, prvi put, na traktorima protestvovali u Podgorici. Ministar Aleksandar Stijović ponudio se ,,da im prepne krave”.

Osnivanje kontroverznog Montenegro worksa, ugovor o hedžovanju kineskog duga, program Evropa sad, budžet dopunjen po modelu ,,jedan poslanik vladajuće većine jedan million za amandmane”, dio su aktivnosti koje su ministri Spajić i Milatović tajili od javnosti ali i od svojih kolega u Vladi. Tajno, ali organizovano. O efektima tih poduhvata informisaće nas njihovi nasljednici.

Novca nema dovoljno, a vremena je još manje. Sa 43. Vladom valja požuriti.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo