Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Na djelu su traume devedesetih

Objavljeno prije

na

Preferiram izbore. Prihvatam tu opciju, mada sumnjam da bi mi se ishod  svidio, zato što ne naslućujem reformatore. Svakako da je najbolja ideja bila ideja pokreta Odupri se – vlada građanskog jedinstva, ali više ne vjerujem da imamo ljudske resurse da do tog dosegnemo. To zahtijeva mnogo zrelije učesnike od onih koje smo do sada imali na javnoj sceni

 

MONITOR: Na vanrednim sjednicama parlamenta izglasano je nepovjerenje Vladi, a potom i predsjedniku Skupštine. Kako vidite aktuelni politički trenutak i te odluke?

KOVAČEVIĆ: Voljela bih da sve što kažem u ovom intervjuu ne bude istinito i da se pokaže da apsolutno griješim u procijeni političkog trenutka u kojem se nalazimo. Mazohistički sam ovih dana slušala izjave predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti želeći da čujem ozbiljne razloge i argumente za njihovo činjenje i buduće namjere, vidjela sam samo političku neodgovornost i lična posrnuća. Zapanjena sam.

Laknulo mi je što je izglasano nepovjerenje Vladi iz tri razloga: prvo, ponašanje parlamentarne većine koja je formirala Vladu je bilo nepodnošljivo neodgovorno (stalni  uzajamni napadi i pogrešni izbori prioriteta), drugo, promišljanje članova  Vlade obojeno klerikalizmom i karijerizmom (dodvoravanje vjerskim vođama i tzv. eksperti ) i treće, smanjenje štete i edukativni razlozi normalizacije demokratskih standarda (nedramatične promjene vlasti).

Ponašanje parlamentaraca i izglasavanje nepovjerenja predsjedniku mi je uprkos svemu (znanju da tamo sjede nezreli i neodgovorni ljudi i da kapaciteti predsjednika nisu dovoljni za unutrašnju integraciju) bilo razočarenje, ličilo mi je na uslovljeni automatizam. Nisam mogla da se otmem utisku da situacija nije u kontroli ljudi koji sjede u parlamentu i da je moć u rukama „sive eminencije” koja povlači poteze iza scene. Uvijek kada sam moć naslućivala van naših institucija slijedila su tragična dešavanja. Vidljivo je bilo da parlamentaraci i članovi Vlade gube kontakt sa realnom situacijom, da su neki indiferentni, neki samozadovoljni  a značajan broj je nastojao da političku nesposobnost riješi mentalnim zlostavljanjem.

MONITOR: Izglasavanje nepovjerenja Krivokapićevoj Vladi i Bečiću dio parlamentarne avgustovske većine vidi kao „izdaju“. Sjednice su vođene u tenzičnoj atmosferi. Ko je koga ili šta izdao, zašto i danas čujemo retoriku devedesetih?

KOVAČEVIĆ: Tenzičnost je očekivana kada se donose važne odluke i to nije samo po sebi problematično, čak je i poželjno. U situacijama kada učesnici imaju različito viđenje određenog rješenja, ali istu želju da rade u interesu zajednice u tenzičnoj atmosferi donose dobre odluke. Povjerenje je važno. U situaciji nepovjerenja i straha dominiraju odbranbeni mehanizmi regresije i projekcije koji ometaju ispravne odluke, produbljuju sukobe i dovode u opasnost samu zajednicu.  U ovom  procesu su na vidjelo izašle karakteristike nezrelih ličnosti, koje su  politiku sveli na lično nadgornjavanje i personalna etiketiranja potpuno zanemarujući opšte interese. Mislim čak da ljudi koji sjede u crnogorskoj vlasti jednostavno nisu u stanju da shvate što su to opšti interesi, da prihvate svoju poziciju odgovorno i da se ponašaju u skladu sa tim. To su, ustvari, vidljive posljedice devedesetih. Proces suočavanja sa prošlošću je proces koji žrtvama vraća priznanje i poštovanje a zločincima oprost. Taj proces je važan za iscjeljenje  obje strane (žrtve i zločinca) i tek  nakon toga je moguće pomirenje koje oslobađa ljudskost. Sa nerazriješenim traumatskim iskustvima razvoj osobnosti i svjesnosti je onemogućen. Važno je ponoviti da se patnja zločina prenosi trogeneracijski, što znači da i „treće koljeno” nosi posljedice trauma koje onemogućavaju normalan razvoj. Želja za osvetom i strah moraju biti umireni. Da matrice trauma nisu razmontirane prepoznatljivo je bilo i kroz govor i ponašanje u parlamentu. Za ovakvo stanje odgovornost nosi DPS i njihovi partneri. Umjesto suočavanja sa prošlošću instrumentalizovali su patnju žrtava i abolirali zločince. Ne ponavlja se retorika devedesetih već su stasale generacije koje ne mogu iz tih mentalnih šema da se izvuku pa nisu emocionalno, obrazovno, čak ni intelektualno zreli da postave  pitanje (Njemci su ga postavili svojim očevima šezdesetih prošlog vijeka), a glasi: Gdje si bio devedesetih tata (mama)? To je osnovno civilizacijsko pitanje za društva koja su učestvovala u zločinima da bi se odgovorno odnijeli prema  psihološkom razvoju i politici. To je prvi zadatak mladih političara/ki, da gledaju u ono što im se ne sviđa (u razloge za kolektivnu odgovornost za zločine devedesetih) a ne da se junače.

MONITOR: Je li šta ostalo od tekovina 30. avgusta?

KOVAČEVIĆ: Stvarno se treba dobro potruditi pa u ovom haosu koji proizvode (nejasnoćama, nedorečenostima, samohvalama, samosažaljenjima, paranojama, denunciranjima, etiketiranjima) pronaći tekovine njihove vladavine. Vjerujem da  je bilo i dobrih rezultata kao i ljudi unutar institucija koji su radili savjesno i dobro svoj posao. Nažalost, sjećam se samo početka kao dobrog, da su smijenili autoritarno-zločinački-kriminalni dugogodišnji režim i ohrabrili stanovništvo da vjeruje da je smjenjivost moguća. To treba pamtiti.

MONITOR: Lider URA-e kazao je da je spreman da preuzme funkciju mandatara, te da neko mora da se „žrtvuje“. Jesu li nam potrebne žrtve ili odgovorna politika?

KOVAČEVIĆ: Ako je lider URA-e spreman da preuzme funkciju mandatara, to je njegova lična odluka. Ako ima lagodnije rješenje za sebe, neka uradi to što je lagodnije. U ovoj situaciji ako se žrtvuje, ne žrtvuje samo sebe nego i svoju partiju i  sve one koji su glasali za njegovu opciju. Ne smije tražiti olakšavajuće okolnosti niti prebacivati odgovornosti na druge, mora biti svjestan posljedica koje slijede. Podsjećam da je i to simptom neuspostavljenog suočavanja sa prošlošću. Mora prestati to izazivanje osjećanja krivice kod onih koji ukažu povjerenje. Nema te političke elite u Evropi koja ima toliko privilegija koliko imaju političke elite u Crnoj Gori i krajnje je neukusno, infantilno ili manipulativno da bilo ko, ko je u političkim elitama, pomene bilo kakvu žrtvu. Treba da znaju da je velik red onih koji žele njihovu poziciju, naročito ako se uzme u obzir s kolikom (ne)odgovornošću su to do sada radili. Treba da ih ljudi slijede i poštuju zbog vizije i odgovornosti, a ne zbog tzv. žrtvovanja.

MONITOR: Kako vidite ideju manjinske vlade koju je ponudila URA?

KOVAČEVIĆ: Vidim da nekome treba neko vrijeme za neke promjene i neke pozicije, a to nije interes Crne Gore. Teška je međunarodna situacija, čini se da EU, Rusija i SAD prave preraspodjelu uticaja. Ukrajina nam je bliže nego što izgleda. Lako je Crnu Goru opredijeliti tamo gdje velikima odgovara. Moramo biti svjesni pozicije i uloge tj. traume koju nosimo istorijski. Unutrašnji integritet, prosperitet i solidarnost bi davali moć za bezbjedniju poziciju. Propuštene su šanse.  Ponekad je zaista ponižavajuće slušati do kog nivoa nas ne cijeni međunarodna zajednica a sve u ime tzv. demokratije. Bespogovorna poslušnost agendama proizvoditelja demokratija u velikom dijelu nas je udaljila od osnovne ideje i oduzela energiju promjene. Plašim se da će se to još nastaviti. Neko će dobijati dobar izvještaj, mi ćemo gubiti.

MONITOR: A izlaz iz aktuelne situacije, koji je najbolji model?

KOVAČEVIĆ: Za mene je sada važan faktor koalicija Mir je naša nacija. Oni  izlaze na ulicu dok odgovaram na vaša pitanja da iskažu protest zbog „izdaje narodne volje” sa zahtjevom za nove izbore. Mlade dogmate zadojene lijepim idejama – časti, poštenja, mira, zajedništva u suštini stereotipnim floskulama za Crnu Goru. Imaju povjerenja kod ljudi i to je važno uzeti u obzir mada se dosljednošću „po dubini” nisu proslavili, ni učinkovitošču na terenu ali su uporni i željni moći. Cijenim da će u narednim danima biti pritiješnjeni u odluci da sačuvaju mir a da konačno ne raspolute Crnu Goru. Vidjećemo kako će se ponijeti u situaciji „toplog zeca” koju je koalicija Crno na bijelo u prvom naletu izdržala i sačuvala mir, a sada rizikuju stečeni kredibilitet.

Što se tiče modela, preferiram izbore. Neka se ponovo preraspodijele različite opcije i neka većina odluči. Prihvatam tu opciju, mada sumnjam da bi mi se ishod svdio zato što ne naslućujem reformatore. Svakako da je najbolja ideja bila ideja pokreta Odupri se – vlada građanskog jedinstva, koju ste Vi skoro pomenuli ali više ne vjerujem da imamo ljudske resurse da do tog dosegnemo. To zahtijeva mnogo zrelije učesnike od onih koje smo do sada imali na javnoj sceni.

MONITOR: Vraća li se DPS na političku scenu, ako je uopšte i otišao?

KOVAČEVIĆ: Možda ga može vratiti manjinska vlada i otvorena diktatura. DPS na bilo kako organizovanim izborima ne može dobiti povjerenje koje je ranije imala i to nije razlog zašto neke partije izbjegavaju izbore. Sve dok je predsjednik države Milo Đukanović, imaće značajnu moć i uticaj iako njegovo posjedovanje moći ne zavisi od njih nego od drugih uticaja i tuđih potreba. Oni zavise od njega.

MONITOR: Koliko smo daleko od građanske evropske Crne Gore, i kako se tamo dolazi?

KOVAČEVIĆ: Neupitna je većinska volja ljudi u Crnoj Gori, oko 80 posto želi Crnu Goru u EU, prvenstveno evropski način života. To podrazumijeva veći standard, veći stepen kritičke svijesti i odgovornosti, a ovo podrazumijeva elementarne uslove: jake institucije, vladavinu prava, ekonomsku stabilnost, kvalitetno obrazovanje, zdravstvo, proizvodnju, zaposlenost itd. Političke grupe su odgovorne da obezbijede navedene uslove. To još nismo imali, retorički su se zalagali za EU, ali su na unutrašnjem planu radili suprotno, taj trend u malo drugačijoj ideološkoj izvedbi i pod drugačijim pokroviteljstvom nastavila je i ova smijenjena vlast. U međuvremenu smo izgubili povoljno vrijeme i odlučivanje o nama samima. Iz usta evropske birokratije – ima mnogo više stejkholdera za nas nego ranije i moramo ih uzeti u obzir dok još postoji EU.

Građanska, evropska Crna Gora se stvara ovdje, od našeg materjala sa našim resursima i sa jakom političkom voljom da se izađe iz bijede i nasilja koju smo dobili kao breme prethodnika i prenijeli generacijama koje će doći nakon nas. Ne vidim to u ovom političkom trenutku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo