Povežite se sa nama

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Na djelu su traume devedesetih

Objavljeno prije

na

Preferiram izbore. Prihvatam tu opciju, mada sumnjam da bi mi se ishod  svidio, zato što ne naslućujem reformatore. Svakako da je najbolja ideja bila ideja pokreta Odupri se – vlada građanskog jedinstva, ali više ne vjerujem da imamo ljudske resurse da do tog dosegnemo. To zahtijeva mnogo zrelije učesnike od onih koje smo do sada imali na javnoj sceni

 

MONITOR: Na vanrednim sjednicama parlamenta izglasano je nepovjerenje Vladi, a potom i predsjedniku Skupštine. Kako vidite aktuelni politički trenutak i te odluke?

KOVAČEVIĆ: Voljela bih da sve što kažem u ovom intervjuu ne bude istinito i da se pokaže da apsolutno griješim u procijeni političkog trenutka u kojem se nalazimo. Mazohistički sam ovih dana slušala izjave predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti želeći da čujem ozbiljne razloge i argumente za njihovo činjenje i buduće namjere, vidjela sam samo političku neodgovornost i lična posrnuća. Zapanjena sam.

Laknulo mi je što je izglasano nepovjerenje Vladi iz tri razloga: prvo, ponašanje parlamentarne većine koja je formirala Vladu je bilo nepodnošljivo neodgovorno (stalni  uzajamni napadi i pogrešni izbori prioriteta), drugo, promišljanje članova  Vlade obojeno klerikalizmom i karijerizmom (dodvoravanje vjerskim vođama i tzv. eksperti ) i treće, smanjenje štete i edukativni razlozi normalizacije demokratskih standarda (nedramatične promjene vlasti).

Ponašanje parlamentaraca i izglasavanje nepovjerenja predsjedniku mi je uprkos svemu (znanju da tamo sjede nezreli i neodgovorni ljudi i da kapaciteti predsjednika nisu dovoljni za unutrašnju integraciju) bilo razočarenje, ličilo mi je na uslovljeni automatizam. Nisam mogla da se otmem utisku da situacija nije u kontroli ljudi koji sjede u parlamentu i da je moć u rukama „sive eminencije” koja povlači poteze iza scene. Uvijek kada sam moć naslućivala van naših institucija slijedila su tragična dešavanja. Vidljivo je bilo da parlamentaraci i članovi Vlade gube kontakt sa realnom situacijom, da su neki indiferentni, neki samozadovoljni  a značajan broj je nastojao da političku nesposobnost riješi mentalnim zlostavljanjem.

MONITOR: Izglasavanje nepovjerenja Krivokapićevoj Vladi i Bečiću dio parlamentarne avgustovske većine vidi kao „izdaju“. Sjednice su vođene u tenzičnoj atmosferi. Ko je koga ili šta izdao, zašto i danas čujemo retoriku devedesetih?

KOVAČEVIĆ: Tenzičnost je očekivana kada se donose važne odluke i to nije samo po sebi problematično, čak je i poželjno. U situacijama kada učesnici imaju različito viđenje određenog rješenja, ali istu želju da rade u interesu zajednice u tenzičnoj atmosferi donose dobre odluke. Povjerenje je važno. U situaciji nepovjerenja i straha dominiraju odbranbeni mehanizmi regresije i projekcije koji ometaju ispravne odluke, produbljuju sukobe i dovode u opasnost samu zajednicu.  U ovom  procesu su na vidjelo izašle karakteristike nezrelih ličnosti, koje su  politiku sveli na lično nadgornjavanje i personalna etiketiranja potpuno zanemarujući opšte interese. Mislim čak da ljudi koji sjede u crnogorskoj vlasti jednostavno nisu u stanju da shvate što su to opšti interesi, da prihvate svoju poziciju odgovorno i da se ponašaju u skladu sa tim. To su, ustvari, vidljive posljedice devedesetih. Proces suočavanja sa prošlošću je proces koji žrtvama vraća priznanje i poštovanje a zločincima oprost. Taj proces je važan za iscjeljenje  obje strane (žrtve i zločinca) i tek  nakon toga je moguće pomirenje koje oslobađa ljudskost. Sa nerazriješenim traumatskim iskustvima razvoj osobnosti i svjesnosti je onemogućen. Važno je ponoviti da se patnja zločina prenosi trogeneracijski, što znači da i „treće koljeno” nosi posljedice trauma koje onemogućavaju normalan razvoj. Želja za osvetom i strah moraju biti umireni. Da matrice trauma nisu razmontirane prepoznatljivo je bilo i kroz govor i ponašanje u parlamentu. Za ovakvo stanje odgovornost nosi DPS i njihovi partneri. Umjesto suočavanja sa prošlošću instrumentalizovali su patnju žrtava i abolirali zločince. Ne ponavlja se retorika devedesetih već su stasale generacije koje ne mogu iz tih mentalnih šema da se izvuku pa nisu emocionalno, obrazovno, čak ni intelektualno zreli da postave  pitanje (Njemci su ga postavili svojim očevima šezdesetih prošlog vijeka), a glasi: Gdje si bio devedesetih tata (mama)? To je osnovno civilizacijsko pitanje za društva koja su učestvovala u zločinima da bi se odgovorno odnijeli prema  psihološkom razvoju i politici. To je prvi zadatak mladih političara/ki, da gledaju u ono što im se ne sviđa (u razloge za kolektivnu odgovornost za zločine devedesetih) a ne da se junače.

MONITOR: Je li šta ostalo od tekovina 30. avgusta?

KOVAČEVIĆ: Stvarno se treba dobro potruditi pa u ovom haosu koji proizvode (nejasnoćama, nedorečenostima, samohvalama, samosažaljenjima, paranojama, denunciranjima, etiketiranjima) pronaći tekovine njihove vladavine. Vjerujem da  je bilo i dobrih rezultata kao i ljudi unutar institucija koji su radili savjesno i dobro svoj posao. Nažalost, sjećam se samo početka kao dobrog, da su smijenili autoritarno-zločinački-kriminalni dugogodišnji režim i ohrabrili stanovništvo da vjeruje da je smjenjivost moguća. To treba pamtiti.

MONITOR: Lider URA-e kazao je da je spreman da preuzme funkciju mandatara, te da neko mora da se „žrtvuje“. Jesu li nam potrebne žrtve ili odgovorna politika?

KOVAČEVIĆ: Ako je lider URA-e spreman da preuzme funkciju mandatara, to je njegova lična odluka. Ako ima lagodnije rješenje za sebe, neka uradi to što je lagodnije. U ovoj situaciji ako se žrtvuje, ne žrtvuje samo sebe nego i svoju partiju i  sve one koji su glasali za njegovu opciju. Ne smije tražiti olakšavajuće okolnosti niti prebacivati odgovornosti na druge, mora biti svjestan posljedica koje slijede. Podsjećam da je i to simptom neuspostavljenog suočavanja sa prošlošću. Mora prestati to izazivanje osjećanja krivice kod onih koji ukažu povjerenje. Nema te političke elite u Evropi koja ima toliko privilegija koliko imaju političke elite u Crnoj Gori i krajnje je neukusno, infantilno ili manipulativno da bilo ko, ko je u političkim elitama, pomene bilo kakvu žrtvu. Treba da znaju da je velik red onih koji žele njihovu poziciju, naročito ako se uzme u obzir s kolikom (ne)odgovornošću su to do sada radili. Treba da ih ljudi slijede i poštuju zbog vizije i odgovornosti, a ne zbog tzv. žrtvovanja.

MONITOR: Kako vidite ideju manjinske vlade koju je ponudila URA?

KOVAČEVIĆ: Vidim da nekome treba neko vrijeme za neke promjene i neke pozicije, a to nije interes Crne Gore. Teška je međunarodna situacija, čini se da EU, Rusija i SAD prave preraspodjelu uticaja. Ukrajina nam je bliže nego što izgleda. Lako je Crnu Goru opredijeliti tamo gdje velikima odgovara. Moramo biti svjesni pozicije i uloge tj. traume koju nosimo istorijski. Unutrašnji integritet, prosperitet i solidarnost bi davali moć za bezbjedniju poziciju. Propuštene su šanse.  Ponekad je zaista ponižavajuće slušati do kog nivoa nas ne cijeni međunarodna zajednica a sve u ime tzv. demokratije. Bespogovorna poslušnost agendama proizvoditelja demokratija u velikom dijelu nas je udaljila od osnovne ideje i oduzela energiju promjene. Plašim se da će se to još nastaviti. Neko će dobijati dobar izvještaj, mi ćemo gubiti.

MONITOR: A izlaz iz aktuelne situacije, koji je najbolji model?

KOVAČEVIĆ: Za mene je sada važan faktor koalicija Mir je naša nacija. Oni  izlaze na ulicu dok odgovaram na vaša pitanja da iskažu protest zbog „izdaje narodne volje” sa zahtjevom za nove izbore. Mlade dogmate zadojene lijepim idejama – časti, poštenja, mira, zajedništva u suštini stereotipnim floskulama za Crnu Goru. Imaju povjerenja kod ljudi i to je važno uzeti u obzir mada se dosljednošću „po dubini” nisu proslavili, ni učinkovitošču na terenu ali su uporni i željni moći. Cijenim da će u narednim danima biti pritiješnjeni u odluci da sačuvaju mir a da konačno ne raspolute Crnu Goru. Vidjećemo kako će se ponijeti u situaciji „toplog zeca” koju je koalicija Crno na bijelo u prvom naletu izdržala i sačuvala mir, a sada rizikuju stečeni kredibilitet.

Što se tiče modela, preferiram izbore. Neka se ponovo preraspodijele različite opcije i neka većina odluči. Prihvatam tu opciju, mada sumnjam da bi mi se ishod svdio zato što ne naslućujem reformatore. Svakako da je najbolja ideja bila ideja pokreta Odupri se – vlada građanskog jedinstva, koju ste Vi skoro pomenuli ali više ne vjerujem da imamo ljudske resurse da do tog dosegnemo. To zahtijeva mnogo zrelije učesnike od onih koje smo do sada imali na javnoj sceni.

MONITOR: Vraća li se DPS na političku scenu, ako je uopšte i otišao?

KOVAČEVIĆ: Možda ga može vratiti manjinska vlada i otvorena diktatura. DPS na bilo kako organizovanim izborima ne može dobiti povjerenje koje je ranije imala i to nije razlog zašto neke partije izbjegavaju izbore. Sve dok je predsjednik države Milo Đukanović, imaće značajnu moć i uticaj iako njegovo posjedovanje moći ne zavisi od njih nego od drugih uticaja i tuđih potreba. Oni zavise od njega.

MONITOR: Koliko smo daleko od građanske evropske Crne Gore, i kako se tamo dolazi?

KOVAČEVIĆ: Neupitna je većinska volja ljudi u Crnoj Gori, oko 80 posto želi Crnu Goru u EU, prvenstveno evropski način života. To podrazumijeva veći standard, veći stepen kritičke svijesti i odgovornosti, a ovo podrazumijeva elementarne uslove: jake institucije, vladavinu prava, ekonomsku stabilnost, kvalitetno obrazovanje, zdravstvo, proizvodnju, zaposlenost itd. Političke grupe su odgovorne da obezbijede navedene uslove. To još nismo imali, retorički su se zalagali za EU, ali su na unutrašnjem planu radili suprotno, taj trend u malo drugačijoj ideološkoj izvedbi i pod drugačijim pokroviteljstvom nastavila je i ova smijenjena vlast. U međuvremenu smo izgubili povoljno vrijeme i odlučivanje o nama samima. Iz usta evropske birokratije – ima mnogo više stejkholdera za nas nego ranije i moramo ih uzeti u obzir dok još postoji EU.

Građanska, evropska Crna Gora se stvara ovdje, od našeg materjala sa našim resursima i sa jakom političkom voljom da se izađe iz bijede i nasilja koju smo dobili kao breme prethodnika i prenijeli generacijama koje će doći nakon nas. Ne vidim to u ovom političkom trenutku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo