Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EMILO LABUDOVIĆ, DIREKTOR SRPSKE KUĆE: Višestruki patriota

Objavljeno prije

na

Potpredsjednik Vlade i ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić imao je čast da se u utorak susretne sa Emilom Labudovićem, direktorom Srpske kuće u Podgorici. Labudović je upoznao Dačića sa projektom Srpske kuće i požalio se da se susrijeću sa ,,institucionalnim poteškoćama zbog toga što im još nije vraćen PDV nakon kupovine tog poslovnog prostora, a koji je neophodan za uređivanje prostorija”.

Srpska kuća, kojom gazduje Vlada Srbije, otvorena je prošle jeseni. U nju je Vlada Srbije, dok je premijer bio Aleksandar Vučić, po hitnom postupku iz budžeta izdvojila 3,36 miliona eura.

Labudović je jedan od osnivača te ustanove.

Živopisnu biografiju ima Labudović. Rođen je u beranskom selu Šekular. Završio je Fakultet političkih nauka – diplomatski smjer, u Beogradu.

Ratnih devedesetih godina prošlog vijeka, kao novinar i urednik u Televiziji Crne Gore, bio je perjanica patriotskog novinarstva. Nadaleko su bili čuveni njegovi ratnohuškački TV dnevnici.

Svojevremeno je u crnogorskom parlamentu tadašnja vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić kazala da su joj se djeca početkom devedesetih ,,krila pod sto” od ratnih dnevnika Emila Labudovića. Ali, ni ona niti bilo ko drugi iz vlasti nikad nije zatražio da se preispita odgovornost ni Emilova ni ostalih novinara, a i političara, koji su preko medija huškali na rat.

Novinarska prošlost nije Labudoviću smetala da se oproba u ulozi analitičara stanja u medijima. „Zbog otvorenog pritiska i otvorenog uticaja kakav je praktikovala crnogorska vlast početkom devedesetih godina sad se prešlo na neformalne grupe i neformalne pritiske koji se polako iz domena vlasti sele u neformalne grupe različitih profila, ekonomskih, finansijskih, pa do onih najekstremnijih mafijaških gupa koje drže pod kontrolom i medije”.

Tada je na pitanje novinara Radija Slobodna Evropa zbog čega je početkom devedesetih prihvatio da izvršava naloge ideologa rata i da li je to uradio pod pritiskom ili samovoljno, ponosno odgovorio: ,,Nijesam izvršavao ničije naloge. Nemam nijednog razloga da se stidim toga što sam tada uradio, jer sam bio duboko uvjeren i sad sam uvjeren da je to bilo na liniji nacionalnog i društvenog i državnog interesa Crne Gore u tom trenutku”.

Ipak, Labudović zna i za stid. Prije tri godine prilikom izbora sekretara Državne izborne komisije, kao član Administrativnog odbora, moralisao je: ,,Kao jedan od osnivača Socijalističke narodne partije, danas se javno stidim na šta je rukovodstvo svelo ovu nekada moćnu i časnu opozicionu stranku i šta su sve dočekali moji nekadašnji iskreni saborci za časnu i uspravnu Crnu Goru”. Objasnio je to ovako: ,,Uprkos nespornom zakonskom rješenju po kojem mjesto sekretara DIK pripada izbornoj listi sa najvećim proporcionalnim učešćem u ukupnom broju opozicionih mandata, danas je vraćen dug kojim je SNP zadužio DPS glasajući za ustavne promjene, sastav Sudskog savjeta i Vesnu Medenicu na čelu Vrhovnog suda”. Tu je bio u pravu. Ali nije se sjetio da kaže da je SNP bila „ njegova patija” kad je zdušno podržavala Miloševićev režim. Tu je Emilo dosljedan. Čim je SNP počeo da nagovještava da se više neće kleti u Miloševića, on je otišao. Tako je sa njim kao kadrom nastala Narodna socijalistička stranka Momira Bulatovića. Uz Bulatovića može se smatrati za Miloševićevog najistrajnijeg sljedbenika u Crnoj Gori.

Prije toga stekao je poduži staž u političkim vodama. U njima je od 1998. godine. Bio je predsjednik Narodne socijalističke stranke koja se, potom, sa Srpskom narodnom strankom ujedinila u Novu srpsku demokratiju, čiji je, kako rekosmo, sada potpredsjednik. Dogurao je i do poslanika Skupštine Crne Gore. U poslaničkim klupama proveo je čak četiri mandata. Junački.

Nešto kasnije, kada je u prostorijama Srpske kuće održan sastanak njenih osnivača i prijatelja, nije mogao da sakrije koliko je razočaran u Srbe:

,,Nažalost, današnji režim čine ljudi koji su nekada bili Srbi i koji su pripadali našem narodu samo dotle dok su nešto dobijali i grabili, ali čim je postalo teško promijenili su nacionalni identitet. Danas su postali nešto drugo, a nažalost dobar dio njih su sada okoreli antisrbi. Tim putem izdaje i sramote mi nikada nećemo ići”.

U parlamentu je znao da pravi razne verbalne ekvilibristike, a prije dvije godine kao poslanik Demokratskog fronta najavio je da će pokrenuti inicijativu da sveštenik Srpske pravoslavne crkve osvešta plenarnu salu crnogorskog parlamenta.

,,Sveštenik treba da osvešta ovaj dom kako bi ga oslobodio svih magija i čini”, kazao je Labudović na skupštinskoj raspravi o vladi izbornog povjerenja.

A onda se okrenuo prema predsjedniku parlamenta Ranku Krivokapiću i uporedio ga sa junakom iz filma Maratonci trče počasni krug: ,,Vi ste samo Pantelija Topalović, koji je testamentom sve prepisao samom sebi. Zato mi nije žao što odlazite”.

Do sada nije ostvario svoju želju da srpski pop osvešta salu crnogorskog parlamenta.

Prije nekoliko godina, na sjednici Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, prekorio je predsjednika Odbora Džavida Šabovića što koleginicama nije čestitao Dan zaljubljenih.

Da li su mu razne dosjetke, koje je smišljao trošeći poslaničke mandate, ušle u parlamentarne aktivnosti ne znamo, ali prema istraživanju MANS-a iz 2012. godine, Labudović je bio najaktivniji poslanik sa indeksom aktivnosti 7,76.

Imao je on i ozbiljnih diskusija. Kada je pretprošle godine raspravljano o Predlogu zakona o štrajku, Labudović je tvrdio: ,,Ovaj zakon lijepo izgleda, na hljeb bi ga čovjek namazao, ali ne vrijedi kada nema hljeba”, zaključio je Labudović.

On ne treba da strahuje da će ostati bez hljeba. Poslaničkim stažom obezbijedio je bezbrižnu budućnost što se tiče finansija.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo