Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLAD U SOCIJALNOJ DRŽAVI: Snađite se

Objavljeno prije

7 godina

na

ministarstvo rada i socijalnog staranja

Smrt dvogodišnje Jelene Bogavac pokazala je, kao na dlanu, socijalnu državu Crnu Goru. Nerad u njenim institucijama, nesposobnost, nezainteresovanost i, često, bahatost onih koji primaju platu kako bi pomogli ugroženima. Predstavili su nam se, u punom sjaju i stanovnici Crne Gore, oni što čine njenu javnost. Nedobronamjerni do ivice zla, spremni da riškaju po tuđoj nesreći, da provlače ljude kroz blato koje im stanuje u glavama, da s visine presuđuju. Malo šta uliva nadu da će smrt djeteta koje je živjelo u teškim uslovima, nekoga trgnuti, nešto promijeniti.

Jelena Bogavac umrla je 10. januara, u trećoj godini života. Uzrok njene smrti, kako je najavljeno, biće poznat krajem sedmice, kad ovaj broj Monitora bude na kioscima. Živjela je sa majkom Marijanom i sestrama. U nemaštini, bilježile su kamere više medija, još od 2015. kada je porodica prvi put preko Banke hrane tražila pomoć. Govorila je majka Marijana: kako nema za kiriju, za struju, za drva. Ni za hranu. Objašnjavala kako su nekad imali socijalnu pomoć, pa je ona dobila naknadu za majke sa troje i više djece, pa izgubila. Nosila je gajbe u voćnjacima Plantaža, čistila. Te su zarade bile nedovoljne. ,,Nikako naprijed da krenem…Šta god uradila, čini mi se da idem unazad, da nikako naprijed ne mogu”, rekla je Marijana Bogavac krajem prošle godine. U suzama, okružena svojim djevojčicama. O ocu, Savu mogla se steći samo maglovita predstava – da je lošeg zdravlja, da ponekad radi fizičke poslove. Kasnije je pisalo da je u inostranstvu i da se sa suprugom razvodi.

Bura se podigla kad su mediji, kako je ko htio i umio, prenijeli informaciju koju je Banka hrane objavila na svojoj Fejsbuk stranici. Napisali su da je dijete umrlo, podsjetili na ono što je pisalo u prethodnim pozivima za pomoć, uključujući i informaciju da je Jelena imala povišen šečer i ponovo pozvali humane ljude da im se ,,nađu pri ruci, ako imaju snage za to”. Ova organizacija pomagala je porodicu Bogavac od Jeleninog četvrtog mjeseca, obezbijedila im namještaj, nabavljala hranu, uz pomoć njihovih apela više puta su otplaćeni dugovi, obezbijeđena drva.

Državne službe odgovorile su svim sredstvima. Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je tražio da se sprovede inspekcijski nadzor. Utvrđeno je, pored ostalog, da se Marijana Bogavac nekolika puta obraćala Centru za socijalni rad i da je bila korisnik prava i usluga u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti do juna 2017. Od tada nije tražila matarijalno obezbjeđenje, niti je Centar imao informaciju da su djeca zanemarena od strane roditelja. Samim tim, rekli su iz Ministarstva, nije bilo osnova za pokretanje postupaka za zaštitu djece.

,,Država apsolutno nije bila podrška Marijani, posebno u vrijeme kad je ostala bez naknade za majke, kad su ponovo počeli njeni problemi sa plaćanjem računa, hrane, svega što je potrebno za troje maloljetne djece”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane.

Centar za socijalni rad Podgorice priznao je da je napravio ,,propust” zato što nije obavijestio majku da je jedna od njenih molbi prihvaćena i da je dobila jednokratnu pomoć od 150 eura. Do Marijanine porodice te pare nijesu stigle. Ostalo je, po njihovome – sve u redu. Ne, niko iz Centra za socijalni rad nije obišao porodicu, nijedan poziv za pomoć nije ih odmakao od kancelarijskih stolova. Toplo je tamo.

Naročito je važno bilo državnim službama da ,,razjasne”, kako prilike u porodici Marijane Bogavac nemaju veze sa ukidanjem naknada za majke sa troje i više djece i da je sistem socijalne brige – samo takav. Briljirao je generalni direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu Goran Kuševija. U emisiji Reflektor na TV Vijesti tvrdio je da su procedure za dobijanje socijalne pomoći savršene. Kad se saberu svi ti novci – te materijalno obezbjeđenje, te dječiji dodatak – stigne to, kaže, nekad i do dvjesta eura. Kuševija, formacijski najvažnija osoba u sistemu socijalnog staranja, jer ministar ima i drugih poslova, prema zvaničnoj biografiji, mlad je kadar. Rođen 1981. završio škole, specijalizirao ,,socio-terapiju”, počeo karijeru kao pomoćnik direktora, ima četvoro djece. Njegova birokratska hladnoća tim više impresionira.

On je slika sistema – falili su mu odgovori od kojih se živi. Od koga može da dobije pomoć, na primjer, žena koju muž ostavi sa djecom ali bez prihoda. Od čega treba da živi dok se njen zahtjev za materijalno obezbjeđenje ne riješi? Zapravo, ne može da se riješi dok se ne okonča razvod. Supružnik koji je pokrenuo tužbu za razvod braka, kako su javili nadležni, može od suda da traži privremenu mjeru o izdržavanju djece o kojoj se odlučuje hitno. Ako muž neće da plati, može biti tužen. Može, jednoga dana, i da završi u zatvoru, neplaćanje alimentacije je krivično djelo. Ali – izgubi se početno pitanje – šta će da jedu djeca.

Direktorica Centra za socijalni rad Podgorica Ana Stijepović pohvalila se da je iznos koji se može dobiti kao jednokratna pomoć porastao sa 20 na 40 eura. Toliko košta metar drva. Sa metrom drva možete se grijati otprilike pola mjeseca. Jednokratna pomoć je – jednokratna. A hljeb? A mlijeko? A deterđžent?

Ni u jednom trenutku niko od nadležnih nije pomenuo da bi nešto u sistemu trebalo mijenjati. Divaneći o dosljednoj primjeni zakona zaboravili su da su se prije neku godinu hvalili da je, decenijama najavljivani, sistem socijalnih kartona uspostavljen. Poslužio im je da tadašnji ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković ide po opštinama i objavljuje koliko je građana prevarilo državu i bez osnova dobijalo pomoć.

Ni na osnovu socijalnih kartona, ni iz statističkih podataka, već godinama se ne zna broj siromašnih u Crnoj Gori. Posljednji zvaničan podatak objavljen je 2013. godine, kada je apsolutna linija siromaštva bila 183 eura i ispod nje je bilo 8,6 odsto građana. Godinu ranije, kancelarija UNICEF-a je objavila studiju prema kojoj je svako deseto dijete u Crnoj Gori siromašno.

,,Pokušavamo već osam godina da uradimo istraživanje o siromaštvu u Crnoj Gori po evropskim kriterijumima i istraživanje koje bi pokazalo koliko se hrane baca. Nikad nijesmo našli donatora”, kaže Medojević.

Država ni na osnovu postojećih podataka nije uradila ništa. Kad su ukinuli naknade za majke i dječije dodatke djeci čiji su roditelji nezaposleni, dječiji dodaci povećani su sa oko 19 na 22 i nešto eura. Dječiji dodatak i primaju samo djeca korisnika materijalnog obezjeđenja porodice. Može se dobiti za maksimalno tri djeteta. Ako neko ima petoro – dvoje su višak u sistemu. Ako u familiji radi samo jedan od roditelja ili ako neko sam podiže djecu i radi za, recimo, dvjesta eura dodatak za dvoje djece podigao bi primanja u porodici za petinu. Samo što to pravo ne postoji.

,,Socijalno ugroženi ljudi, sa mizernim socijalnim naknadama ili malim platama nemaju kome da se obrate. Zakonska mogućnost da dobiju jednokratnu pomoć ne može da riješi njihove probleme”, kaže Marina Medojević.

Ona smatra da su državni organi ,,u obavezi da tergetiraju socijalno ugrožene” i da ih informišu o njihovim pravima. Umjesto toga, kaže, u centrima za socijalni rad često nailaze na odgovor da ne mogu da im pomognu. Redovna je preporuka: ,,Snađi se”.

Banka hrane se godinama zalaže da se u svim većim gradovima otvore narodne kuhinje i socijalne prodavnice u kojima bi socijalno ugroženi mogli da kupe osnovne namirnice po beneficiranim uslovima i za besplatne kvote za električnu energiju za tu kateforiju stanovništva. ,,Naravno, prije toga se mora tačno znati ko su socijalno ugroženi stvarno”, naglašava predsjednica Banke hrane.

Marina Medojević takođe ističe da dodatak za djecu treba da primaju sva djeca iz socijalno ugroženih porodica, ne samo ona čiji roditelji primaju naknadu za materijalno obezbjeđenje porodice. Neophodno je, kažu u Banci hrane, da djeci koja nemaju, bude obezbijeđena beplatna užina u školi. Podsjećaju da djevojčicama Marijane Bogavac užinu plaća humana žena iz Tuzi.

Ima humanih, ali ima i bezočnih. Ovih dana je objavljen spisak građana Berana koji su, uoči prethodnih izbora, dobili pomoć za plaćanje računa, drva, namirnice. Među njima podosta viđenih Beranaca iz vladajuće partije, direktora i drugih za koje se u tako maloj čaršiji zna da ni slučajno nijesu socijalno ugroženi. Je li vladajuća partija te pare koristila da nagradi najvjernije ili je ,,socijalna pomoć”, koju su dobili proslijeđena za kupovinu ličnih karata – razmatra se. Teško da će se saznati. Informacija o očiglednim zloupotrebama socijalnih davanja bilo je i iz drugih krajeva, nekome je ,,teška materijalna situacija” kad ne može da publikuje svoja umovanja.

,,Mora da postoji zakonski osnov za pomoć za kupovinu namirnica, ogrijeva, plaćanje struje kad su ti ljudi dobili novac. Socijalno ugroženi nemaju informaciju o tome i ne mogu da koriste tu mogućnost”, primjećuje Marina Medojević.

Drugačije bi bilo porodici Marijane Bogavac, da je, bar jednom, od države dobila novca koliko neki beranski direktor. Ali nije. Niko zasad ne zna, vjerovatno se nikad neće ni znati, bi li uz bolje prilike u familiji Jelena bila živa. Zna se koliki se čemer sručio na njenu majku. Krvnički je grebala Crna Gora po njenom namještaju, po tome je li joj ofarbana kosa. Ovdje važi da nekome, eventualno, treba pomoć ako stoji odrpan i prljav ispred barake koja samo što se ne sruši.

Možda bježeći od sopstvenog straha da su samo nekoliko neredovnih plata daleko od sudbine porodice Bogavac, ljudi odbijaju da shvate koliko se lako u ovom sistemu čovjek može naći na ledini. To što većina i dalje uspijeva da skrpi, pozajmi, dobije pomoć porodice, tako lako može da se raspadne. U sistemu kakav se gradi i podržava – nema ohrabrenja da će biti bolje. Naprotiv.

Na sahranu Jelene Bogavac došao je predsjednik DPS-a Milo Đukanović. I bio je red. Lično nam je prije nekoliko godina objasnio da je posljedica tranzicije to da su se neki snašli, a neki nijesu. Ovima koji nijesu pripada – saučešće.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

HAOTIČAN POČETAK ZIMSKE SEZONE: Kad se turizam dešava

Objavljeno prije

5 dana

na

6 Decembra, 2024

Objavio:

Početak zimske sezone sa brojnim problemima i stupanje na snagu dvostrukog povećanja PDV-a na smještaj siguran su znak da će crnogorski turizam sa olovnim nogama trčati narednu 2025. godinu. Vapaje turističkih radnika nema ko da čuje. Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

 

 

Prošlogodišnja zimska sezona je u Crnoj Gori propala jer nije bilo snijega. Ove godine pao je već krajem novembra i iznenadio sve na sjeveru.  U Ski centru Kolašin 1600 mjesec dana nema struje, a tu  je i hronični problem sa vodosnabdijevanjem i nedostatak adekvatnih puteva i parkinga, da se ne govori o visokim cijenama. Pritom, za samo nekoliko sedmica kreću novogodišnji praznici i đački raspusti.

„Vremenski uslovi omogućili su skijanje već prije 15 dana, ali zbog nepostojanja sistema za osnježavanje staze su neiskorištene. To je apsurd u 21. vijeku“, kaže Dragana Bećirović iz Privredne komore Crne Gore.

U državi gdje se turizam u kontinuitetu dešava, logično je da prihodi padaju. I to ove godine zvanično – po pokazateljima Centralne banke Crne Gore za 50 miliona eura su manji nego 2023. godine ili za četiri odsto. Pad posjeta još veći – više od pet odsto. To je prvi put od obnove nezavisnosti, isključujući 2020. odnosno godinu korone, da je u turizmu žetva opala.

Finansijski rezultati bi bili još gori da ove godine nijesu značajno povećane cijene usluga, praktično u rangu sa svim evropskim mediteranskim zemljama. Baš kao i one u vanpansionu i u supermarketima. Crna Gora više nije jeftina destinacija, svakako ne za goste iz našeg regiona koji su najbrojniji. U situaciji kada se pogoršava ekonomsko stanje i u zapadnoevropskim zemljama, to onda vrijedi i za te goste. Istraživanja pokazuju da oko 80 posto Evropljana mijenjaju navike putovanja zbog klime, sigurnosti i cijena.

Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

“Ako ne preduzmemo korake prije svega u kvalitetu upravljanja našom destinacijom i ne počnemo strategijski da planiramo, jasno je da će se stanje pogoršavati“, smatra izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća “Ulcinjska rivijera“ Ćamil Hodžić.

Profesor turističke ekonomije Rade Ratković je uvjeren da je turizam žrtva Vladinog programa Evropa sad 2, jer je zbog njegove realizacije povećan porez na dodatnu vrijednost na smještaj sa sedam na 15 odsto. „Naš turizam je u fazi tihog odumiranja i pretvaranja u biznis za nekretnine“, navodi Ratković.

Sličan je stav predsjednika države Jakova Milatovića. “Ne smijemo dozvoliti da turizam, kao glavni pokretač naše ekonomije, uđe u opasnu zonu stagnacije. Umjesto strateških odgovora dobili smo povećanje poreza koji će dodatno ugroziti naš najveći ekonomski sektor dok konkurencija u regionu grabi krupnim koracima naprijed”, upozorava Milatović.

Niko se iz Vlade i Ministarstva turizma ne oglašava, kao ni iz Nacionalne turističke organizacije, dok cijene usluga rastu, ulaganja u turizam je malo i nedovoljno, a kvalitet usluga opada.

U tom kontekstu je, na primjer, razumljivo što je britanski magazin Time Out na listu najpotcjenjenijih evropskih destinacija za 2025. godinu, na prvo mjesto stavio Ulcinj, grad sa najvećim turističkim razvojnim potencijalom u Crnoj Gori.

“Dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene”, navodi se u analizi ovog časopisa koji od 1968. godine izlazi u Londonu.

A da bi bile istražene, mora se do njih nekako doći. Upravo je dostupnost naše države, kako tvrdi dugogodišnji turistički radnik Branko-Diki Kažanegra, najveći problem crnogorskog turizma. „Albanija je 1993.godine  imala tri avionske linije dnevno. Zgrada aerodroma u Tirani je bila jedna baraka. A, šta mi danas imamo, a šta ima Albanija? To je najbolji primjer kako je neko išao naprijed, a mi smo išli unatrag“, ističe Kažanegra.

Zato ova privredna grana i turistički radnici u narednu godinu kreću u trku sa konkurencijom sa olovnim nogama. Izazova je previše – globalna geopolitička situacija, nepovoljna ekonomska kretanja na tržištima, izostanak ulaganja u hotelsku industiju, digitalizaciju i radnu snagu…

U svakom slučaju, turizam je precizan seizmograf koji registruje sve potrese u našem društvu i privredi. Crveni alarm je već upaljen za sve one koji nijesu zaslijepljeni od privilegija, nemara i neodgovornosti.

                                                                                                                                            Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RATNI ZLOČINI: Crna Gora još bez optužnica protiv ,,vikend ratnika”

Objavljeno prije

5 dana

na

6 Decembra, 2024

Objavio:

Specijalno državno tužilaštvo je  do sada podiglo samo tri optužnice zbog učeća dobrovoljaca iz Crne Gore u ratnim zločinima u BiH i na Kosovu

 

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) nije učinilo dovoljno u istragama o učešću tzv. vikend ratnika iz Crne Gore u ratnim zločinima i pljačkama počinjenim u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu tokom ratova devedesetih, tvrde sagovornici BIRN-a.

Izraz ,,vikend ratnici” se često koristi da opiše dobrovoljce koji su iz Crne Gore i Srbije putovali u BiH i učestvovali u ratnim zločinima tokom devedesetih.

Pravna savjetnica u Akciji za ljudska prava (HRA), Bojana Malović, tvrdi da SDT još nije samoinicijativno istraživalo djelovanje tzv. vikend ratnika, iako indicije o učešću crnogorskih državljana u silovanjima u istočnoj Bosni postoje od 1996. kada je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu podignuta prva optužnica zbog seksualnog zlostavljanja.

,,Specijalno državno tužilaštvo od novembra 2020. izviđa dokazni materijal koji se može odnositi na ‘vikend ratnike’, budući da obuhvata više od 15 crnogorskih državljana osumnjičenih za teške zločine − uključujući ubistvo, mučenje, seksualno ropstvo i silovanje na području Foče. Međutim, kako je taj postupak u fazi izviđaja njihovi identiteti nisu poznati javnosti”, kazala je Malović BIRN-u.

Crna Gora je, kao dio Jugoslavije, direktno učestvovala u ratovima devedesetih u Hrvatskoj i BiH, a cnogorski građani su, kao pripadnici Vojske Jugoslavije, učestvovali u ratu na Kosovu. U Crnoj Gori nije bilo ratnih dejstava, ali su na njenoj teritoriji zabilježeni ratni zločini.

U sudskim procesima u BiH, na Kosovu i Hrvatskoj pominju se crnogorski državljani koji su u tim državama kao dobrovoljci učestvovali u ratnim zločinima i pljačkama. U Crnoj Gori su do sada podignute tri optužnice protiv crnogorskih državljana zbog ratnih zločina u susjednim državama, od kojih se jedna završila osuđujućom presudom.

Apelacioni sud je u decembru 2019. potvrdio presudu kojom je bivši pripadnik Vojske Jugoslavije iz Nikšića, Vlado Zmajević, osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva 4 albanska civila u selu Žegra kod Gnjilana tokom rata na Kosovu 1999.

Pred Višim sudom u Podgorici sudi se crnogorskom državljaninu, Slobodanu Pekoviću, koji se tereti da je kao vojnik Vojske Republike Srpske (VRS) ubio dvije osobe i silovao ženu bošnjačke nacionalnosti u Foči 1992. Peković je 23. oktobra pušten da se brani sa slobode, nakon što crnogorski Viši sud u roku od tri godine nije donio presudu.

SDT je prošlog juna podiglo optužnicu protiv pripadnika crnogorske granične policije, Zorana Gašovića, koji se tereti da je kao pripadnik VRS počinio zločine protiv čovječnosti u Hadžićima kod Sarajeva 1992. godine.

Spiskovi za paljenje kuća

U izvještaju Evropske komisije o napretku za 2024. navodi se da je Crna Gora počela sa proaktivnim istragama ratnih zločina, kao i da SDT trenutno istražuje 12 slučajeva.

VDT je 16. septembra usvojilo Strategiju za istraživanje ratnih zločina koja se odnosi na period 2024 – 2027., kojom je planirano uspostavljanje održivog bilansa rezultata u istragama, procesuiranju i presudama u slučajevima ratnih zločina, uz punu saradnju sa Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove, koji je nasljednik Tribunala u Hagu.

Iz SDT nijesu odgovorili BIRN-u koliko su pokrenuli istraga o učešću ,,vikend ratnika” u ratnim zločinima u susjednim državama.

Visoki oficir jugoslovenske Kontraobaveštajne službe (KOS), Radomir Goranović, ističe da ,,vikend ratnici” nisu bili prisutni tokom napada Jugoslovenske narodne armije (JNA) na Dubrovnik.

Vojne formacije JNA, koje su uglavnom činili crnogorski vojnici i rezervisti,  od decembra 1991. do maja 1992. opsjedale su Dubrovnik i Konavle.

Goranović, kojeg je napad na Dubrovnik zatekao u Kuparima, tvrdi da je na dubrovačkom ratištu organizovana sistematska pljačka pod okriljem vojske.

,,Postojali su spiskovi za paljenje kuća. Prilikom povlačenja sve što je moglo iz kuća, hotela, aerodroma Ćilipi i ostalih objekata odneseno je u Crnu Goru. Ne sporim da je bilo i pojedinačnih pljački, ali su one bile manje značajne u odnosu na sistematsku koja je bila naređena od vojnog i političkog vrha”, kazao je.

,,Godinama nakon napada na Dubrovnik u Nikšiću su prepričavali da su se pojedini rezervisti kući vratili sa punim čuturicama zlata”, dodao je.

Županijski sud u Splitu je u novembru 2014. osudio Marka Grandova iz Bijelog Polja na sedam godina zatvora, jer je kao pripadnik JNA u oktobru 1991. zapalio tri kuće, opljačkao restoran i kuću Stijepa Vladimira u Slanom. Grandov je odbacio optužbe, navodeći da je osuđen jer je na jednom zapaljenom hotelu u Slanom bilo ispisano njegovo ime.

 

Odlazili u istočnu Bosnu zbog pljačke i silovanja

Sagovornici BIRN-a tvrde da pojava ,,vikend ratnika” iz Crne Gore dobija puni zamah od maja 1992. na području Foče i drugih mjesta u istočnoj Bosni i Hercegovini, u blizini granice sa Crnom Gorom.

Malović ističe da su iz Crne Gore u istočnu Bosnu odlazile naoružane paravojne grupe i pojedinci da ratuju kao dobrovoljci na strani Vojske Republike Srpske.

,,Nazivani su ‘vikend ratnici’ jer su neki od njih namjenski odlazili u rat u svrhu pljačke, sporadično, i na nekoliko dana. Uglavnom, crnogorski državljani su na bosanskoj teritoriji počinili brojna razbojništva, paljevine, pljačke, silovanja, ubistva, zlostavljanja i ostvarivali ratni profit”, tvrdi Malović.

Crnogorski dobrovoljci koji su učestvovali u silovanjima u okolini Foče pominju se i u svjedočenjima žrtava pred Haškim tribunalom.

Tako je na suđenju pripadnicima VRS Dragoljubu Kunarcu, Zoranu Vukoviću i Radomiru Kovaču ,,Svjedokinja 50″, čiji je identitet zaštićen, izjavila da je silovao jedan crnogorski vojnik, kojeg je opisala kao ,,starog” i ,,odvratnog”.

,,Odveo me je u sobu gdje mi je prijetio nožem i govorio: ‘Vidjećete vi muslimani. Nacrtaću ti krst na leđima. Sve ću vas pokrstiti. Sad ćete postati Srbi’… Silovao me je na zvjerski način, tako grubo da sam kasnije vidjela da krvarim. Sve me je boljelo: stomak, leđa, noge, sve je bilo bolno”, kazala je ,,Svjedokinja 50″.

,,Ono što me je najviše od svega zaboljelo je to što je sigurno bio tridesetak godina stariji od mene. Sigurno je bio star koliko i moj otac”, dodala je.

Dragoljub Kunarac je bio komandir specijalne dobrovoljačke jedinice sastavljene od dobrovoljaca uglavnom porijeklom iz Crne Gore. Kunarac, koji je do 1992. živio u Tivtu, osuđen je na 28 godina zatvora zbog  silovanja i porobljavanja žena bošnjačke nacionalnosti.

U dokumentaciji Međunarodnog krivičnog suda u Hagu pominje se i najmanje 10 crnogorskih vojnika kao i kuća u fočanskom naselju Aladža koja je služila kao ,,crnogorski štab”. U optužnici protiv Kunarca, pomenuta su i najmanje četiri vojnika iz Crne Gore koji su učestvovali u silovanjima u Foči.

,,Crnogorski vojnik koji je silovao FWS-50 prijetio joj je da će joj odrezati ruke i noge i odnijeti je u crkvu na krštenje”, navodi se u jednom od transkripata sa suđenja.

Podsjećajući se antiratnog skupa opozicionog Liberalnog saveza Crne Gore (LSCG) početkom devedesetih, novinar Sead Sadiković kazao je da se živo sjeća petnaestak ,,vikend ratnika” iz Bijelog Polja.

,,Sjećam se da su bili naoružani i da su zaustavili autobuse u kojima su bili ‘Liberali’. Okupljali su se u parku, orgijali i pjevali svoje pjesme. Danas se neki od njih stide svega toga”, kazao je Sadiković.

,,Oni su išli u Bosnu, prema Foči, najdalje do Pala”“, dodao je.

Optužnice u BiH i na Kosovu

Pred sudom u BIH do sada su podignute optužnice protiv dva crnogorska državljanina koji mogu spadati u kategoriju ,,vikend ratnika” – Ranka Radulovića i Miodraga Nikačevića.

Sud BiH je u septembru 2020. podigao optužnicu protiv Radulovića jer je od jula do augusta 1992. učestvovao u napadu na civilno stanovništvo na području Foče, uzimao taoce, uništavao imovinu i zatvarao civile bošnjačke nacionalnosti, ali i pomagao u prisiljavanju djevojaka na seksualni odnos. Tokom suđenja Radulović se u septembru 2021. putem video linka iz Podgorice izjasnio da nije kriv.

Radulovićevo ime se pominjalo i tokom svjedočenja na suđenju Dragoljubu Kunarcu.

,,Silovao me je i vrijeđao, psovao moju majku. Rekao je da sam bula, Turkinja… Zatim me je vratio u kuću”, navodi se u svjedočenju jedne od žrtava.

Radulović (64) koji živi u Nikšiću nikada nije bio pod istragom crnogorskih pravosudnih organa zbog navoda o učešću u ratnim zločinima. U Crnoj Gori je bezuspješno suđen za organizovani kriminal i nelegalno posjedovanje oružja, a od 24. juna je u bjekstvu nakon što je osumnjičen za silovanje dvadesettrogodišnje djevojke u Nikšiću.

Apelaciono vijeće Suda BiH je u decembru 2010. osudilo crnogorskog državljanina Miodraga Nikačevića na 10 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih na području Foče.

Nikčević, poznat kao Zunđa i Nikač, bio je komandir specijalne jedinice VRS zvane ,,Nikačevi” koja je djelovala u Foči.

On je proglašen krivim za silovanja u aprilu i julu 1992., kao i privođenje Rasima Klapuha, kojeg je predao Vojnoj policiji, a kome se nakon toga gubi svaki trag.

,,Sud u BiH je teretio Nikačevića za progon civilnog bošnjačkog stanovništva iz opštine Foča, u okviru kog je učestvovao u prisilnom nestanku dvije osobe bošnjačke nacionalnosti, pomagao u silovanju dvije Bošnjakinje i učestvovao u zatvaranju i prisilnim preseljenjima civila bošnjačke nacionalnosti”, kazala je Malović.

Pred Okružnim sudom u Trebinju u toku je suđenje crnogorskim državljanima Milutinu Đilasu i Rajku Vojvodiću koji se terete da su 1992. godine, kao pripadnici VRS silovali žene koje nisu bile vojno angažovane i nisu učestvovale u neprijateljstvima.

Osnovni sud u Prištini 19. jula osudio je crnogorskog državljanina Ekrema Bajrovića na 12 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih u maju 1999. protiv albanskog civilnog stanovništva u selima Starodvorane, Žač i Đurakovac na teritoriji opštine Istok.

Nakon 2020. Crna Gora je od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove dobila dokumenta koja se odnose na  više od 15 crnogorskih državljana osumnjičenih za učestvovanje u zločinima tokom rata u Bosni i Hercegovini.

,,U poslednje vrijeme ažuriran je rad na predmetima koji su dostavljeni iz Haškog tribunala, a koji se dijelom mogu odnositi na ‘vikend ratnike’. Međutim, okončanje tih istraga možemo očekivati tek u naredne dvije godine”, smatra Malović.

Predrag NIKOLIĆ
Tekst je dio projekta ,,Kultura sjećanja za svjetliju budućnost” koji realizuje Građanska alijansa u partnerstvu sa BIRN Crna Gora, koji je podržan kroz regionalni projekat ,,Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, uz finansijsku podršku Evropske unije. Regionalni projekat sprovodi UNDP. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA POSLIJE IZBORA: Poslovi ne smiju da stanu

Objavljeno prije

2 sedmice

na

29 Novembra, 2024

Objavio:

Izbori u Budvi odavno ne služe izjašnjavanju građana za programe stranaka i ljude koji će na najbolji način voditi grad. Izbore vode interesne grupe, građevinski lobi uz moćne uticaje sa strane. Zbog bogatih koji žele biti još bogatiji, čija je jedina ideologija materijalni interes, trpe građani Budve. Njima se smiješe treći vanredni izbori u jednoj godini

 

 

Deset dana nakon lokalnih izbora u Budvi i proglašenja konačnih rezultata, nema naznaka da se uskoro može očekivati dogovor političkih grupacija koje su učestvovale na njima. Postupci dvije vodeće stranke, koalicija Demokratskog fronta koju predvodi kandidat za predsjednika Opštine, Mladen Mikielj i grupa građana Budva naš grad, Nikole Jovanovića, takođe pretendenta za fotelju gradonačelnika, istovjetni su onima koje su vodili nakon majskih izbora, na kojima je rezultat u broju mandata bio neriješen. Njihove liste osvojile su oba puta po devet odborničkih mjesta u Skupštini grada, nedovoljno da same formiraju izvršnu vlast.

Pregovore pokreće Jovanović, uz uslov da njemu pripada predsjednička fotelja. On  poziva  na dogovore pojedine partije iz DF  SNP i Demokratsku narodnu partiju.. Prošlog puta  iz DF-a mu je stavljeno do znanja da to neće proći. Sasvim izvjesno neće ni sada.

Upućeni tvrde da Jovanović ima podršku aktuelnog predsjednika Opštine Mila Božovića iz pritvorske jedinice u Spužu. To je i podrška moćnog građevinskog lobija, zainteresovanog da unosni poslovi ne presahnu.

Za eventualno  pravljenje postizborne koalicije sa DPS-om, Jovanović bi morao ubijediti odbornike sa svoje liste, Budva naš grad, nekadašnje sledbenike jedinstvenog DF-a. Tokom junskih pregovora to mu nije pošlo za rukom, nekoliko njih odbilo je takvu saradnju. Sada je dovoljno  da tri odbornika to učine,  da otpadne mogućnost  povratka DPS-a u izvršnu vlast u Budvi, poslije osam godina.

Upućeni navode da je uslov DPS-a koji donosi sedam mandata, da dobije opštinska preduzeća na upravljanje. Treći partner, Evropski savez, sa dva mandata, čiji je lider Petar Odžić traži funkciju predsjednika lokalnog parlamenta. Fotelja predsjednika Opštine Budva bila bi Jovanovićeva.

Iz te vruće stolice tri gradonačelnika turističke metropole završila su u Spužu. Prva dvojica, Rajko Kuljača i Lazar Rađenović kao pripadnici OKG Budva, pravosnažno su osuđeni. Milo Božović, uhapšen u aprilu 2023. godine i dalje je predsjednik Opštine i čeka ishod sprovedenog istražnog postupka u pritvoru.

Uprkos svemu, u gradu bez parlamenta i funkcionalne vlasti, unosni poslovi nimalo ne trpe. Ugovore o javnim nabavkama za izvođenje raznih građevinskih radova, po odobrenju Višeg suda u Podgorici, potpisivao je u Spužu, predsjednik Milo Božović, sve do imenovanja potpredsjednice Opštine Jasne Dokić.

Pregled podataka Službe javnih nabavki, pokazuje kako su pojedine građevinske firme postale stalni pretplatnici na opštinski budžet. Obećane ekskluzivne  kapitalne investicije u gradu svele su se na izgradnju lokalnih puteva i ostale saobraćajne infrasturkture. Na razne atmosferske kanale, podmorske ispuste, sanaciju ili modernizaciju postojećih trotoara i saobraćajnica. Samo u 2024. godini na pomenute radove utrošeno je oko šest miliona eura. Većinu ugovora parafirala je potrpedsjednica Dokić.

Privilegovane firme, odabrane na tenderima na kojima se po pravilu pojavljuju kao jedini i najpovoljniji ponuđači, jesu poznati Bemax sa podugovaračem BB Solar, u vlasništvu Blaža Đukanovića, sina bivšeg predsjednika Mila Đukanovića, zatim kompanija Carat vlasnika Dragana Perovića, kuma i poslovnog partnera Mila Božovića. Tu je i neizbježna firma Asfalt beton gradnja iz Podgorice, bliska bivšem predsjedniku Marku Batu Careviću, Hidromont inženjering iz Podgorice i druge.

Tokom 2024. godine firma Asfalt-Beton, koju zastupa izvjesni Vladimir Mirković, realizovala je osam ugovora o javnim nabavkama, vrijednim oko 3,5 miliona eura, bez obračunatog PDV. Ova firma debitovala je u Budvi u doba predsjednikovanja Bata Carevića. Asfalt beton gradnja u jednoj godini od Carevića je dobila poslove vrijedne preko 2 miliona eura. Kako bi se u posao, kao podizvođač, ugradila firma Carinvest. Asfalt beton gradnja od tada čvrsto drži monopol u izvođenju javnih radova na teritoriji Opštine.  Carević javno podržava  Jovanovića i njegov tim.

Pojedinačno najjači ugovor u tekućoj godini dodijeljen je kompaniji Hidromont za sanaciju ispusta u Bečićima i na Zavali, vrijedan 2,5 miliona eura.

Potpredsjednica Dokić potpisala je početkom novembra drugi ugovor sa Bemaxom o izradi atmosferskog kanala u centru Budve, kod gradske Pošte, vrijedan 720 hiljada eura. Podugovarač BB Solar dobija svojih 1,2 procenta za izvođenje elektrotehničkih radova.

Podsjećamo, u decembru 2023. godine, Božović je potpisao prvi ugovor sa Bemax-om  vrijedan 2.924.681 eura za rekonstrukciju ulice 22 Novembar i Mediteranske, u centru Budve. Podugovarač u ovom poslu bila je firma mladog Đukanovića BB Solar, koja je na ime procenta od 16,27 odsto inkasirala 488.000 eura. Nakon završenih radova koji su trajali tokom turističke sezone, glavni problem tog dijela grada, stvaranje velikih poplava tokom obilnih padavina, nije riješen. Poplave su i dalje tu, ulice su neprohodne nakon prvih kiša uprkos utrošenim milionima.

Bemax je ponovo angažovan, da napravi novi atmosferski kanal koji će vodu sa ulice odvesti dalje, u more. Za popravni rad, Bemax i BB Solar prihodovaće 600.000 eura.

Najvrjedniji ugovor u poslednje dvije godine parafirao je predsjednik Božović u julu 2023., tri mjeseca nakon hapšenja, sa konzorcijumom kojeg čine firme Carat doo, Asfalt-Beton doo, Geotim MNE doo,  za izvođenje radova na komunalnom opremanju za izgradnju tri saobraćajnice u naselju Dubovica. Vrijednost ovog posla je vrtoglavih 4,5 miliona eura.

Istog dana Perović i Božović potpisuju još jedan ugovor za igradnju saobraćajnice A 75-75 u Bečićima, na iznos od 347.000 eura. U jednom danu blizu 5 miliona eura iz gradske budžeta prelilo se u ruke budvanskog biznismena Dragana Perovića.

Izbori u Budvi odavno ne služe izjašnjavanju građana za programe stranaka i ljude koji će na najbolji način voditi grad. Izbore vode interesne grupe, građevinski lobi uz moćne uticaje sa strane. Zbog bogatih koji žele biti još bogatiji, čija je jedina ideologija materijalni interes, trpe građani Budve.

Njima se smiješe treći vanredni izbori u jednoj godini.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo