Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLAD U SOCIJALNOJ DRŽAVI: Snađite se

Objavljeno prije

na

Smrt dvogodišnje Jelene Bogavac pokazala je, kao na dlanu, socijalnu državu Crnu Goru. Nerad u njenim institucijama, nesposobnost, nezainteresovanost i, često, bahatost onih koji primaju platu kako bi pomogli ugroženima. Predstavili su nam se, u punom sjaju i stanovnici Crne Gore, oni što čine njenu javnost. Nedobronamjerni do ivice zla, spremni da riškaju po tuđoj nesreći, da provlače ljude kroz blato koje im stanuje u glavama, da s visine presuđuju. Malo šta uliva nadu da će smrt djeteta koje je živjelo u teškim uslovima, nekoga trgnuti, nešto promijeniti.

Jelena Bogavac umrla je 10. januara, u trećoj godini života. Uzrok njene smrti, kako je najavljeno, biće poznat krajem sedmice, kad ovaj broj Monitora bude na kioscima. Živjela je sa majkom Marijanom i sestrama. U nemaštini, bilježile su kamere više medija, još od 2015. kada je porodica prvi put preko Banke hrane tražila pomoć. Govorila je majka Marijana: kako nema za kiriju, za struju, za drva. Ni za hranu. Objašnjavala kako su nekad imali socijalnu pomoć, pa je ona dobila naknadu za majke sa troje i više djece, pa izgubila. Nosila je gajbe u voćnjacima Plantaža, čistila. Te su zarade bile nedovoljne. ,,Nikako naprijed da krenem…Šta god uradila, čini mi se da idem unazad, da nikako naprijed ne mogu”, rekla je Marijana Bogavac krajem prošle godine. U suzama, okružena svojim djevojčicama. O ocu, Savu mogla se steći samo maglovita predstava – da je lošeg zdravlja, da ponekad radi fizičke poslove. Kasnije je pisalo da je u inostranstvu i da se sa suprugom razvodi.

Bura se podigla kad su mediji, kako je ko htio i umio, prenijeli informaciju koju je Banka hrane objavila na svojoj Fejsbuk stranici. Napisali su da je dijete umrlo, podsjetili na ono što je pisalo u prethodnim pozivima za pomoć, uključujući i informaciju da je Jelena imala povišen šečer i ponovo pozvali humane ljude da im se ,,nađu pri ruci, ako imaju snage za to”. Ova organizacija pomagala je porodicu Bogavac od Jeleninog četvrtog mjeseca, obezbijedila im namještaj, nabavljala hranu, uz pomoć njihovih apela više puta su otplaćeni dugovi, obezbijeđena drva.

Državne službe odgovorile su svim sredstvima. Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je tražio da se sprovede inspekcijski nadzor. Utvrđeno je, pored ostalog, da se Marijana Bogavac nekolika puta obraćala Centru za socijalni rad i da je bila korisnik prava i usluga u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti do juna 2017. Od tada nije tražila matarijalno obezbjeđenje, niti je Centar imao informaciju da su djeca zanemarena od strane roditelja. Samim tim, rekli su iz Ministarstva, nije bilo osnova za pokretanje postupaka za zaštitu djece.

,,Država apsolutno nije bila podrška Marijani, posebno u vrijeme kad je ostala bez naknade za majke, kad su ponovo počeli njeni problemi sa plaćanjem računa, hrane, svega što je potrebno za troje maloljetne djece”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane.

Centar za socijalni rad Podgorice priznao je da je napravio ,,propust” zato što nije obavijestio majku da je jedna od njenih molbi prihvaćena i da je dobila jednokratnu pomoć od 150 eura. Do Marijanine porodice te pare nijesu stigle. Ostalo je, po njihovome – sve u redu. Ne, niko iz Centra za socijalni rad nije obišao porodicu, nijedan poziv za pomoć nije ih odmakao od kancelarijskih stolova. Toplo je tamo.

Naročito je važno bilo državnim službama da ,,razjasne”, kako prilike u porodici Marijane Bogavac nemaju veze sa ukidanjem naknada za majke sa troje i više djece i da je sistem socijalne brige – samo takav. Briljirao je generalni direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu Goran Kuševija. U emisiji Reflektor na TV Vijesti tvrdio je da su procedure za dobijanje socijalne pomoći savršene. Kad se saberu svi ti novci – te materijalno obezbjeđenje, te dječiji dodatak – stigne to, kaže, nekad i do dvjesta eura. Kuševija, formacijski najvažnija osoba u sistemu socijalnog staranja, jer ministar ima i drugih poslova, prema zvaničnoj biografiji, mlad je kadar. Rođen 1981. završio škole, specijalizirao ,,socio-terapiju”, počeo karijeru kao pomoćnik direktora, ima četvoro djece. Njegova birokratska hladnoća tim više impresionira.

On je slika sistema – falili su mu odgovori od kojih se živi. Od koga može da dobije pomoć, na primjer, žena koju muž ostavi sa djecom ali bez prihoda. Od čega treba da živi dok se njen zahtjev za materijalno obezbjeđenje ne riješi? Zapravo, ne može da se riješi dok se ne okonča razvod. Supružnik koji je pokrenuo tužbu za razvod braka, kako su javili nadležni, može od suda da traži privremenu mjeru o izdržavanju djece o kojoj se odlučuje hitno. Ako muž neće da plati, može biti tužen. Može, jednoga dana, i da završi u zatvoru, neplaćanje alimentacije je krivično djelo. Ali – izgubi se početno pitanje – šta će da jedu djeca.

Direktorica Centra za socijalni rad Podgorica Ana Stijepović pohvalila se da je iznos koji se može dobiti kao jednokratna pomoć porastao sa 20 na 40 eura. Toliko košta metar drva. Sa metrom drva možete se grijati otprilike pola mjeseca. Jednokratna pomoć je – jednokratna. A hljeb? A mlijeko? A deterđžent?

Ni u jednom trenutku niko od nadležnih nije pomenuo da bi nešto u sistemu trebalo mijenjati. Divaneći o dosljednoj primjeni zakona zaboravili su da su se prije neku godinu hvalili da je, decenijama najavljivani, sistem socijalnih kartona uspostavljen. Poslužio im je da tadašnji ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković ide po opštinama i objavljuje koliko je građana prevarilo državu i bez osnova dobijalo pomoć.

Ni na osnovu socijalnih kartona, ni iz statističkih podataka, već godinama se ne zna broj siromašnih u Crnoj Gori. Posljednji zvaničan podatak objavljen je 2013. godine, kada je apsolutna linija siromaštva bila 183 eura i ispod nje je bilo 8,6 odsto građana. Godinu ranije, kancelarija UNICEF-a je objavila studiju prema kojoj je svako deseto dijete u Crnoj Gori siromašno.

,,Pokušavamo već osam godina da uradimo istraživanje o siromaštvu u Crnoj Gori po evropskim kriterijumima i istraživanje koje bi pokazalo koliko se hrane baca. Nikad nijesmo našli donatora”, kaže Medojević.

Država ni na osnovu postojećih podataka nije uradila ništa. Kad su ukinuli naknade za majke i dječije dodatke djeci čiji su roditelji nezaposleni, dječiji dodaci povećani su sa oko 19 na 22 i nešto eura. Dječiji dodatak i primaju samo djeca korisnika materijalnog obezjeđenja porodice. Može se dobiti za maksimalno tri djeteta. Ako neko ima petoro – dvoje su višak u sistemu. Ako u familiji radi samo jedan od roditelja ili ako neko sam podiže djecu i radi za, recimo, dvjesta eura dodatak za dvoje djece podigao bi primanja u porodici za petinu. Samo što to pravo ne postoji.

,,Socijalno ugroženi ljudi, sa mizernim socijalnim naknadama ili malim platama nemaju kome da se obrate. Zakonska mogućnost da dobiju jednokratnu pomoć ne može da riješi njihove probleme”, kaže Marina Medojević.

Ona smatra da su državni organi ,,u obavezi da tergetiraju socijalno ugrožene” i da ih informišu o njihovim pravima. Umjesto toga, kaže, u centrima za socijalni rad često nailaze na odgovor da ne mogu da im pomognu. Redovna je preporuka: ,,Snađi se”.

Banka hrane se godinama zalaže da se u svim većim gradovima otvore narodne kuhinje i socijalne prodavnice u kojima bi socijalno ugroženi mogli da kupe osnovne namirnice po beneficiranim uslovima i za besplatne kvote za električnu energiju za tu kateforiju stanovništva. ,,Naravno, prije toga se mora tačno znati ko su socijalno ugroženi stvarno”, naglašava predsjednica Banke hrane.

Marina Medojević takođe ističe da dodatak za djecu treba da primaju sva djeca iz socijalno ugroženih porodica, ne samo ona čiji roditelji primaju naknadu za materijalno obezbjeđenje porodice. Neophodno je, kažu u Banci hrane, da djeci koja nemaju, bude obezbijeđena beplatna užina u školi. Podsjećaju da djevojčicama Marijane Bogavac užinu plaća humana žena iz Tuzi.

Ima humanih, ali ima i bezočnih. Ovih dana je objavljen spisak građana Berana koji su, uoči prethodnih izbora, dobili pomoć za plaćanje računa, drva, namirnice. Među njima podosta viđenih Beranaca iz vladajuće partije, direktora i drugih za koje se u tako maloj čaršiji zna da ni slučajno nijesu socijalno ugroženi. Je li vladajuća partija te pare koristila da nagradi najvjernije ili je ,,socijalna pomoć”, koju su dobili proslijeđena za kupovinu ličnih karata – razmatra se. Teško da će se saznati. Informacija o očiglednim zloupotrebama socijalnih davanja bilo je i iz drugih krajeva, nekome je ,,teška materijalna situacija” kad ne može da publikuje svoja umovanja.

,,Mora da postoji zakonski osnov za pomoć za kupovinu namirnica, ogrijeva, plaćanje struje kad su ti ljudi dobili novac. Socijalno ugroženi nemaju informaciju o tome i ne mogu da koriste tu mogućnost”, primjećuje Marina Medojević.

Drugačije bi bilo porodici Marijane Bogavac, da je, bar jednom, od države dobila novca koliko neki beranski direktor. Ali nije. Niko zasad ne zna, vjerovatno se nikad neće ni znati, bi li uz bolje prilike u familiji Jelena bila živa. Zna se koliki se čemer sručio na njenu majku. Krvnički je grebala Crna Gora po njenom namještaju, po tome je li joj ofarbana kosa. Ovdje važi da nekome, eventualno, treba pomoć ako stoji odrpan i prljav ispred barake koja samo što se ne sruši.

Možda bježeći od sopstvenog straha da su samo nekoliko neredovnih plata daleko od sudbine porodice Bogavac, ljudi odbijaju da shvate koliko se lako u ovom sistemu čovjek može naći na ledini. To što većina i dalje uspijeva da skrpi, pozajmi, dobije pomoć porodice, tako lako može da se raspadne. U sistemu kakav se gradi i podržava – nema ohrabrenja da će biti bolje. Naprotiv.

Na sahranu Jelene Bogavac došao je predsjednik DPS-a Milo Đukanović. I bio je red. Lično nam je prije nekoliko godina objasnio da je posljedica tranzicije to da su se neki snašli, a neki nijesu. Ovima koji nijesu pripada – saučešće.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo