Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLAD U SOCIJALNOJ DRŽAVI: Snađite se

Objavljeno prije

na

Smrt dvogodišnje Jelene Bogavac pokazala je, kao na dlanu, socijalnu državu Crnu Goru. Nerad u njenim institucijama, nesposobnost, nezainteresovanost i, često, bahatost onih koji primaju platu kako bi pomogli ugroženima. Predstavili su nam se, u punom sjaju i stanovnici Crne Gore, oni što čine njenu javnost. Nedobronamjerni do ivice zla, spremni da riškaju po tuđoj nesreći, da provlače ljude kroz blato koje im stanuje u glavama, da s visine presuđuju. Malo šta uliva nadu da će smrt djeteta koje je živjelo u teškim uslovima, nekoga trgnuti, nešto promijeniti.

Jelena Bogavac umrla je 10. januara, u trećoj godini života. Uzrok njene smrti, kako je najavljeno, biće poznat krajem sedmice, kad ovaj broj Monitora bude na kioscima. Živjela je sa majkom Marijanom i sestrama. U nemaštini, bilježile su kamere više medija, još od 2015. kada je porodica prvi put preko Banke hrane tražila pomoć. Govorila je majka Marijana: kako nema za kiriju, za struju, za drva. Ni za hranu. Objašnjavala kako su nekad imali socijalnu pomoć, pa je ona dobila naknadu za majke sa troje i više djece, pa izgubila. Nosila je gajbe u voćnjacima Plantaža, čistila. Te su zarade bile nedovoljne. ,,Nikako naprijed da krenem…Šta god uradila, čini mi se da idem unazad, da nikako naprijed ne mogu”, rekla je Marijana Bogavac krajem prošle godine. U suzama, okružena svojim djevojčicama. O ocu, Savu mogla se steći samo maglovita predstava – da je lošeg zdravlja, da ponekad radi fizičke poslove. Kasnije je pisalo da je u inostranstvu i da se sa suprugom razvodi.

Bura se podigla kad su mediji, kako je ko htio i umio, prenijeli informaciju koju je Banka hrane objavila na svojoj Fejsbuk stranici. Napisali su da je dijete umrlo, podsjetili na ono što je pisalo u prethodnim pozivima za pomoć, uključujući i informaciju da je Jelena imala povišen šečer i ponovo pozvali humane ljude da im se ,,nađu pri ruci, ako imaju snage za to”. Ova organizacija pomagala je porodicu Bogavac od Jeleninog četvrtog mjeseca, obezbijedila im namještaj, nabavljala hranu, uz pomoć njihovih apela više puta su otplaćeni dugovi, obezbijeđena drva.

Državne službe odgovorile su svim sredstvima. Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je tražio da se sprovede inspekcijski nadzor. Utvrđeno je, pored ostalog, da se Marijana Bogavac nekolika puta obraćala Centru za socijalni rad i da je bila korisnik prava i usluga u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti do juna 2017. Od tada nije tražila matarijalno obezbjeđenje, niti je Centar imao informaciju da su djeca zanemarena od strane roditelja. Samim tim, rekli su iz Ministarstva, nije bilo osnova za pokretanje postupaka za zaštitu djece.

,,Država apsolutno nije bila podrška Marijani, posebno u vrijeme kad je ostala bez naknade za majke, kad su ponovo počeli njeni problemi sa plaćanjem računa, hrane, svega što je potrebno za troje maloljetne djece”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane.

Centar za socijalni rad Podgorice priznao je da je napravio ,,propust” zato što nije obavijestio majku da je jedna od njenih molbi prihvaćena i da je dobila jednokratnu pomoć od 150 eura. Do Marijanine porodice te pare nijesu stigle. Ostalo je, po njihovome – sve u redu. Ne, niko iz Centra za socijalni rad nije obišao porodicu, nijedan poziv za pomoć nije ih odmakao od kancelarijskih stolova. Toplo je tamo.

Naročito je važno bilo državnim službama da ,,razjasne”, kako prilike u porodici Marijane Bogavac nemaju veze sa ukidanjem naknada za majke sa troje i više djece i da je sistem socijalne brige – samo takav. Briljirao je generalni direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu Goran Kuševija. U emisiji Reflektor na TV Vijesti tvrdio je da su procedure za dobijanje socijalne pomoći savršene. Kad se saberu svi ti novci – te materijalno obezbjeđenje, te dječiji dodatak – stigne to, kaže, nekad i do dvjesta eura. Kuševija, formacijski najvažnija osoba u sistemu socijalnog staranja, jer ministar ima i drugih poslova, prema zvaničnoj biografiji, mlad je kadar. Rođen 1981. završio škole, specijalizirao ,,socio-terapiju”, počeo karijeru kao pomoćnik direktora, ima četvoro djece. Njegova birokratska hladnoća tim više impresionira.

On je slika sistema – falili su mu odgovori od kojih se živi. Od koga može da dobije pomoć, na primjer, žena koju muž ostavi sa djecom ali bez prihoda. Od čega treba da živi dok se njen zahtjev za materijalno obezbjeđenje ne riješi? Zapravo, ne može da se riješi dok se ne okonča razvod. Supružnik koji je pokrenuo tužbu za razvod braka, kako su javili nadležni, može od suda da traži privremenu mjeru o izdržavanju djece o kojoj se odlučuje hitno. Ako muž neće da plati, može biti tužen. Može, jednoga dana, i da završi u zatvoru, neplaćanje alimentacije je krivično djelo. Ali – izgubi se početno pitanje – šta će da jedu djeca.

Direktorica Centra za socijalni rad Podgorica Ana Stijepović pohvalila se da je iznos koji se može dobiti kao jednokratna pomoć porastao sa 20 na 40 eura. Toliko košta metar drva. Sa metrom drva možete se grijati otprilike pola mjeseca. Jednokratna pomoć je – jednokratna. A hljeb? A mlijeko? A deterđžent?

Ni u jednom trenutku niko od nadležnih nije pomenuo da bi nešto u sistemu trebalo mijenjati. Divaneći o dosljednoj primjeni zakona zaboravili su da su se prije neku godinu hvalili da je, decenijama najavljivani, sistem socijalnih kartona uspostavljen. Poslužio im je da tadašnji ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković ide po opštinama i objavljuje koliko je građana prevarilo državu i bez osnova dobijalo pomoć.

Ni na osnovu socijalnih kartona, ni iz statističkih podataka, već godinama se ne zna broj siromašnih u Crnoj Gori. Posljednji zvaničan podatak objavljen je 2013. godine, kada je apsolutna linija siromaštva bila 183 eura i ispod nje je bilo 8,6 odsto građana. Godinu ranije, kancelarija UNICEF-a je objavila studiju prema kojoj je svako deseto dijete u Crnoj Gori siromašno.

,,Pokušavamo već osam godina da uradimo istraživanje o siromaštvu u Crnoj Gori po evropskim kriterijumima i istraživanje koje bi pokazalo koliko se hrane baca. Nikad nijesmo našli donatora”, kaže Medojević.

Država ni na osnovu postojećih podataka nije uradila ništa. Kad su ukinuli naknade za majke i dječije dodatke djeci čiji su roditelji nezaposleni, dječiji dodaci povećani su sa oko 19 na 22 i nešto eura. Dječiji dodatak i primaju samo djeca korisnika materijalnog obezjeđenja porodice. Može se dobiti za maksimalno tri djeteta. Ako neko ima petoro – dvoje su višak u sistemu. Ako u familiji radi samo jedan od roditelja ili ako neko sam podiže djecu i radi za, recimo, dvjesta eura dodatak za dvoje djece podigao bi primanja u porodici za petinu. Samo što to pravo ne postoji.

,,Socijalno ugroženi ljudi, sa mizernim socijalnim naknadama ili malim platama nemaju kome da se obrate. Zakonska mogućnost da dobiju jednokratnu pomoć ne može da riješi njihove probleme”, kaže Marina Medojević.

Ona smatra da su državni organi ,,u obavezi da tergetiraju socijalno ugrožene” i da ih informišu o njihovim pravima. Umjesto toga, kaže, u centrima za socijalni rad često nailaze na odgovor da ne mogu da im pomognu. Redovna je preporuka: ,,Snađi se”.

Banka hrane se godinama zalaže da se u svim većim gradovima otvore narodne kuhinje i socijalne prodavnice u kojima bi socijalno ugroženi mogli da kupe osnovne namirnice po beneficiranim uslovima i za besplatne kvote za električnu energiju za tu kateforiju stanovništva. ,,Naravno, prije toga se mora tačno znati ko su socijalno ugroženi stvarno”, naglašava predsjednica Banke hrane.

Marina Medojević takođe ističe da dodatak za djecu treba da primaju sva djeca iz socijalno ugroženih porodica, ne samo ona čiji roditelji primaju naknadu za materijalno obezbjeđenje porodice. Neophodno je, kažu u Banci hrane, da djeci koja nemaju, bude obezbijeđena beplatna užina u školi. Podsjećaju da djevojčicama Marijane Bogavac užinu plaća humana žena iz Tuzi.

Ima humanih, ali ima i bezočnih. Ovih dana je objavljen spisak građana Berana koji su, uoči prethodnih izbora, dobili pomoć za plaćanje računa, drva, namirnice. Među njima podosta viđenih Beranaca iz vladajuće partije, direktora i drugih za koje se u tako maloj čaršiji zna da ni slučajno nijesu socijalno ugroženi. Je li vladajuća partija te pare koristila da nagradi najvjernije ili je ,,socijalna pomoć”, koju su dobili proslijeđena za kupovinu ličnih karata – razmatra se. Teško da će se saznati. Informacija o očiglednim zloupotrebama socijalnih davanja bilo je i iz drugih krajeva, nekome je ,,teška materijalna situacija” kad ne može da publikuje svoja umovanja.

,,Mora da postoji zakonski osnov za pomoć za kupovinu namirnica, ogrijeva, plaćanje struje kad su ti ljudi dobili novac. Socijalno ugroženi nemaju informaciju o tome i ne mogu da koriste tu mogućnost”, primjećuje Marina Medojević.

Drugačije bi bilo porodici Marijane Bogavac, da je, bar jednom, od države dobila novca koliko neki beranski direktor. Ali nije. Niko zasad ne zna, vjerovatno se nikad neće ni znati, bi li uz bolje prilike u familiji Jelena bila živa. Zna se koliki se čemer sručio na njenu majku. Krvnički je grebala Crna Gora po njenom namještaju, po tome je li joj ofarbana kosa. Ovdje važi da nekome, eventualno, treba pomoć ako stoji odrpan i prljav ispred barake koja samo što se ne sruši.

Možda bježeći od sopstvenog straha da su samo nekoliko neredovnih plata daleko od sudbine porodice Bogavac, ljudi odbijaju da shvate koliko se lako u ovom sistemu čovjek može naći na ledini. To što većina i dalje uspijeva da skrpi, pozajmi, dobije pomoć porodice, tako lako može da se raspadne. U sistemu kakav se gradi i podržava – nema ohrabrenja da će biti bolje. Naprotiv.

Na sahranu Jelene Bogavac došao je predsjednik DPS-a Milo Đukanović. I bio je red. Lično nam je prije nekoliko godina objasnio da je posljedica tranzicije to da su se neki snašli, a neki nijesu. Ovima koji nijesu pripada – saučešće.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo