Povežite se sa nama

DRUŠTVO

GLAD U SOCIJALNOJ DRŽAVI: Snađite se

Objavljeno prije

na

Smrt dvogodišnje Jelene Bogavac pokazala je, kao na dlanu, socijalnu državu Crnu Goru. Nerad u njenim institucijama, nesposobnost, nezainteresovanost i, često, bahatost onih koji primaju platu kako bi pomogli ugroženima. Predstavili su nam se, u punom sjaju i stanovnici Crne Gore, oni što čine njenu javnost. Nedobronamjerni do ivice zla, spremni da riškaju po tuđoj nesreći, da provlače ljude kroz blato koje im stanuje u glavama, da s visine presuđuju. Malo šta uliva nadu da će smrt djeteta koje je živjelo u teškim uslovima, nekoga trgnuti, nešto promijeniti.

Jelena Bogavac umrla je 10. januara, u trećoj godini života. Uzrok njene smrti, kako je najavljeno, biće poznat krajem sedmice, kad ovaj broj Monitora bude na kioscima. Živjela je sa majkom Marijanom i sestrama. U nemaštini, bilježile su kamere više medija, još od 2015. kada je porodica prvi put preko Banke hrane tražila pomoć. Govorila je majka Marijana: kako nema za kiriju, za struju, za drva. Ni za hranu. Objašnjavala kako su nekad imali socijalnu pomoć, pa je ona dobila naknadu za majke sa troje i više djece, pa izgubila. Nosila je gajbe u voćnjacima Plantaža, čistila. Te su zarade bile nedovoljne. ,,Nikako naprijed da krenem…Šta god uradila, čini mi se da idem unazad, da nikako naprijed ne mogu”, rekla je Marijana Bogavac krajem prošle godine. U suzama, okružena svojim djevojčicama. O ocu, Savu mogla se steći samo maglovita predstava – da je lošeg zdravlja, da ponekad radi fizičke poslove. Kasnije je pisalo da je u inostranstvu i da se sa suprugom razvodi.

Bura se podigla kad su mediji, kako je ko htio i umio, prenijeli informaciju koju je Banka hrane objavila na svojoj Fejsbuk stranici. Napisali su da je dijete umrlo, podsjetili na ono što je pisalo u prethodnim pozivima za pomoć, uključujući i informaciju da je Jelena imala povišen šečer i ponovo pozvali humane ljude da im se ,,nađu pri ruci, ako imaju snage za to”. Ova organizacija pomagala je porodicu Bogavac od Jeleninog četvrtog mjeseca, obezbijedila im namještaj, nabavljala hranu, uz pomoć njihovih apela više puta su otplaćeni dugovi, obezbijeđena drva.

Državne službe odgovorile su svim sredstvima. Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je tražio da se sprovede inspekcijski nadzor. Utvrđeno je, pored ostalog, da se Marijana Bogavac nekolika puta obraćala Centru za socijalni rad i da je bila korisnik prava i usluga u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti do juna 2017. Od tada nije tražila matarijalno obezbjeđenje, niti je Centar imao informaciju da su djeca zanemarena od strane roditelja. Samim tim, rekli su iz Ministarstva, nije bilo osnova za pokretanje postupaka za zaštitu djece.

,,Država apsolutno nije bila podrška Marijani, posebno u vrijeme kad je ostala bez naknade za majke, kad su ponovo počeli njeni problemi sa plaćanjem računa, hrane, svega što je potrebno za troje maloljetne djece”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane.

Centar za socijalni rad Podgorice priznao je da je napravio ,,propust” zato što nije obavijestio majku da je jedna od njenih molbi prihvaćena i da je dobila jednokratnu pomoć od 150 eura. Do Marijanine porodice te pare nijesu stigle. Ostalo je, po njihovome – sve u redu. Ne, niko iz Centra za socijalni rad nije obišao porodicu, nijedan poziv za pomoć nije ih odmakao od kancelarijskih stolova. Toplo je tamo.

Naročito je važno bilo državnim službama da ,,razjasne”, kako prilike u porodici Marijane Bogavac nemaju veze sa ukidanjem naknada za majke sa troje i više djece i da je sistem socijalne brige – samo takav. Briljirao je generalni direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu Goran Kuševija. U emisiji Reflektor na TV Vijesti tvrdio je da su procedure za dobijanje socijalne pomoći savršene. Kad se saberu svi ti novci – te materijalno obezbjeđenje, te dječiji dodatak – stigne to, kaže, nekad i do dvjesta eura. Kuševija, formacijski najvažnija osoba u sistemu socijalnog staranja, jer ministar ima i drugih poslova, prema zvaničnoj biografiji, mlad je kadar. Rođen 1981. završio škole, specijalizirao ,,socio-terapiju”, počeo karijeru kao pomoćnik direktora, ima četvoro djece. Njegova birokratska hladnoća tim više impresionira.

On je slika sistema – falili su mu odgovori od kojih se živi. Od koga može da dobije pomoć, na primjer, žena koju muž ostavi sa djecom ali bez prihoda. Od čega treba da živi dok se njen zahtjev za materijalno obezbjeđenje ne riješi? Zapravo, ne može da se riješi dok se ne okonča razvod. Supružnik koji je pokrenuo tužbu za razvod braka, kako su javili nadležni, može od suda da traži privremenu mjeru o izdržavanju djece o kojoj se odlučuje hitno. Ako muž neće da plati, može biti tužen. Može, jednoga dana, i da završi u zatvoru, neplaćanje alimentacije je krivično djelo. Ali – izgubi se početno pitanje – šta će da jedu djeca.

Direktorica Centra za socijalni rad Podgorica Ana Stijepović pohvalila se da je iznos koji se može dobiti kao jednokratna pomoć porastao sa 20 na 40 eura. Toliko košta metar drva. Sa metrom drva možete se grijati otprilike pola mjeseca. Jednokratna pomoć je – jednokratna. A hljeb? A mlijeko? A deterđžent?

Ni u jednom trenutku niko od nadležnih nije pomenuo da bi nešto u sistemu trebalo mijenjati. Divaneći o dosljednoj primjeni zakona zaboravili su da su se prije neku godinu hvalili da je, decenijama najavljivani, sistem socijalnih kartona uspostavljen. Poslužio im je da tadašnji ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković ide po opštinama i objavljuje koliko je građana prevarilo državu i bez osnova dobijalo pomoć.

Ni na osnovu socijalnih kartona, ni iz statističkih podataka, već godinama se ne zna broj siromašnih u Crnoj Gori. Posljednji zvaničan podatak objavljen je 2013. godine, kada je apsolutna linija siromaštva bila 183 eura i ispod nje je bilo 8,6 odsto građana. Godinu ranije, kancelarija UNICEF-a je objavila studiju prema kojoj je svako deseto dijete u Crnoj Gori siromašno.

,,Pokušavamo već osam godina da uradimo istraživanje o siromaštvu u Crnoj Gori po evropskim kriterijumima i istraživanje koje bi pokazalo koliko se hrane baca. Nikad nijesmo našli donatora”, kaže Medojević.

Država ni na osnovu postojećih podataka nije uradila ništa. Kad su ukinuli naknade za majke i dječije dodatke djeci čiji su roditelji nezaposleni, dječiji dodaci povećani su sa oko 19 na 22 i nešto eura. Dječiji dodatak i primaju samo djeca korisnika materijalnog obezjeđenja porodice. Može se dobiti za maksimalno tri djeteta. Ako neko ima petoro – dvoje su višak u sistemu. Ako u familiji radi samo jedan od roditelja ili ako neko sam podiže djecu i radi za, recimo, dvjesta eura dodatak za dvoje djece podigao bi primanja u porodici za petinu. Samo što to pravo ne postoji.

,,Socijalno ugroženi ljudi, sa mizernim socijalnim naknadama ili malim platama nemaju kome da se obrate. Zakonska mogućnost da dobiju jednokratnu pomoć ne može da riješi njihove probleme”, kaže Marina Medojević.

Ona smatra da su državni organi ,,u obavezi da tergetiraju socijalno ugrožene” i da ih informišu o njihovim pravima. Umjesto toga, kaže, u centrima za socijalni rad često nailaze na odgovor da ne mogu da im pomognu. Redovna je preporuka: ,,Snađi se”.

Banka hrane se godinama zalaže da se u svim većim gradovima otvore narodne kuhinje i socijalne prodavnice u kojima bi socijalno ugroženi mogli da kupe osnovne namirnice po beneficiranim uslovima i za besplatne kvote za električnu energiju za tu kateforiju stanovništva. ,,Naravno, prije toga se mora tačno znati ko su socijalno ugroženi stvarno”, naglašava predsjednica Banke hrane.

Marina Medojević takođe ističe da dodatak za djecu treba da primaju sva djeca iz socijalno ugroženih porodica, ne samo ona čiji roditelji primaju naknadu za materijalno obezbjeđenje porodice. Neophodno je, kažu u Banci hrane, da djeci koja nemaju, bude obezbijeđena beplatna užina u školi. Podsjećaju da djevojčicama Marijane Bogavac užinu plaća humana žena iz Tuzi.

Ima humanih, ali ima i bezočnih. Ovih dana je objavljen spisak građana Berana koji su, uoči prethodnih izbora, dobili pomoć za plaćanje računa, drva, namirnice. Među njima podosta viđenih Beranaca iz vladajuće partije, direktora i drugih za koje se u tako maloj čaršiji zna da ni slučajno nijesu socijalno ugroženi. Je li vladajuća partija te pare koristila da nagradi najvjernije ili je ,,socijalna pomoć”, koju su dobili proslijeđena za kupovinu ličnih karata – razmatra se. Teško da će se saznati. Informacija o očiglednim zloupotrebama socijalnih davanja bilo je i iz drugih krajeva, nekome je ,,teška materijalna situacija” kad ne može da publikuje svoja umovanja.

,,Mora da postoji zakonski osnov za pomoć za kupovinu namirnica, ogrijeva, plaćanje struje kad su ti ljudi dobili novac. Socijalno ugroženi nemaju informaciju o tome i ne mogu da koriste tu mogućnost”, primjećuje Marina Medojević.

Drugačije bi bilo porodici Marijane Bogavac, da je, bar jednom, od države dobila novca koliko neki beranski direktor. Ali nije. Niko zasad ne zna, vjerovatno se nikad neće ni znati, bi li uz bolje prilike u familiji Jelena bila živa. Zna se koliki se čemer sručio na njenu majku. Krvnički je grebala Crna Gora po njenom namještaju, po tome je li joj ofarbana kosa. Ovdje važi da nekome, eventualno, treba pomoć ako stoji odrpan i prljav ispred barake koja samo što se ne sruši.

Možda bježeći od sopstvenog straha da su samo nekoliko neredovnih plata daleko od sudbine porodice Bogavac, ljudi odbijaju da shvate koliko se lako u ovom sistemu čovjek može naći na ledini. To što većina i dalje uspijeva da skrpi, pozajmi, dobije pomoć porodice, tako lako može da se raspadne. U sistemu kakav se gradi i podržava – nema ohrabrenja da će biti bolje. Naprotiv.

Na sahranu Jelene Bogavac došao je predsjednik DPS-a Milo Đukanović. I bio je red. Lično nam je prije nekoliko godina objasnio da je posljedica tranzicije to da su se neki snašli, a neki nijesu. Ovima koji nijesu pripada – saučešće.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo