Ambiciozna je naša Vlada, revnosni su njeni planovi. Ministrstvo za ljudska i manjinska prava u Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti 2017-2021 upisalo je, pored ostalog, da će tokom ove godine biti „unaprijeđene afirmativne mjere za rodnu ravnopravnost u Zakonu o izboru odbornika i poslanika” i propisane kvote usaglašene sa 40 odsto zacrtanih u Nacionalnoj strategiji za održivi razvoj. Samo nemamo parlament koji bi tu izmjenu izglasao. Skupština Crne Gore, nakon izbora iz oktobra 2016. funkcioniše sa malo više od polovine poslanika, za izmjene Zakona o izboru odbornika i poslanika potrebna je dvotrećinska većina. I kad bi opozicija bila u parlamentu, po svemu što smo do sada vidjeli, politička volja za stvarno povećanje broja žena u političkom životu – klimava je.
U sadašnjem sazivu Skupštine Crne Gore od 81 poslanika 19 je žena. U procentima – 23,46. To je najbolji rezultat u istoriji crnogorskog parlamentarizma. U prethodnom sazivu bilo je 15 žena, koje su činile 18,5 procenata.
Od 11 skupštinskih odbora, žene su predsjednice Zakonodavnog, Odbora za rodnu ravnopravnost i Odbora za antikorupciju. Preko 30 odsto žena je samo u Odboru za rodnu ravnopravnost i Odboru za evropske integracije. Prosjek zastupljenosti žena u radnim tijelima skupštine je 15,51 odsto.
Demokratska partija socijalista ima 35 poslanika – 10 žena (28,57%); Socijaldemokratska partija ima četiri poslanika – jednu ženu koja čini 25 procenata, Demokrate imaju osam poslanika – dvije žene, takođe 25 odsto. Dvije žene među devet poslanika u Velikoj koaliciji Ključ – Demos, SNP, URA čine 22,22 odsto, koliko i četiri žene među 18 poslanika Demokratskog fronta.
Na lokalnom nivou postotak žena je povećan sa 15% prije 2014. godine na sadašnjih 26,3 %.
Iako, kao i ranije, imamo četiri ministarke, procenat žena u Vladi je zapravo smanjen zbog povećanja ukupnog broja članova Vlade.
Evropska komisija je u Izvještaju o Crnoj Gori za 2016. godinu istakla da su izborne liste za parlamentarne izbore 2016. ,,poštovale isključivo minimalne zahtjeve, kada je u pitanju ravnopravnost polova”.
,,Novinu u odnosu na prethodne izvještaje Evropske komisije predstavlja činjenica da su ova zapažanja iznijeta u ključnom dijelu izvještaja ‘Politički kriterijumi’ , što je jasan pokazatelj važnosti ovog pitanja, kao jednog od prioritetnih u procesu pristupanja EU”, istakla je Maja Raičević, izvršna direktorka Centra za ženska prava tokom debate Žene za demokratiju, žene za izbor(e), koju su organizovali Monitor i Centar za istraživačko novinarstvo.
Načelno, svi su saglasni da u političkom životu treba da ima više žena i inicijativu da kvota za žene na izbornim listama poraste sa 30 na 40 odsto smatraju dobrodošlom. Međutim, trnovit put kojim je usvojena i sadašnja kvota, a naročiti svo izvrdavanje koje je pratilo njenu primjenu ne ulivaju optimizam.
,,Uvođenje kvota za veće političko učešće žena nije dalo adekvatne razultate, jer je umjesto amandmana Centra za ženska prava, ombudsmana i SNP, koji je trebao da obezbijedi kritičnu masu od 30 odsto žena u parlamentu usvojeno rješenje koje je predložio DPS – da u grupi od četiri mjesta, jedno mjesto pripadne manje zastupljenom polu. Naš amandman je predviđao da u grupi od tri kandidata / kandidatkinje na izbornoj listi, jedno mjesto pripadne manje zastupljenom polu”, objašnjava u izjavi za Monitor Maja Raičević.
Ona ukazuje da nije poštovana preporuka UN Komiteta za zabranu diskriminacije žena iz 2011. godine. ,,Rezultat izmjena izbornog zakonodavstva je samo neznatno povećanje broja žena u Skupštini Crne Gore – 23,6 i lokalnoj vlasti 26 odsto. Zato smatram da izborni zakon treba ponovo mijenjati i da novim zakonskim rješenjem treba tražiti minimum od 40 odsto žena”, kaže Raićević i podsjeća da se na takvo rješenje Vlada obavezala Planom aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti 2017-2021, kao i Strategijom održivog razvoja.
,,Suštinski nikada nije postojala politička volja da se značajnije poveća procenat žena na izbornim listama, odnosno u parlamentu. Deklarativno, nema niko ništa protiv, ali suštinski teško se to ‘vari’. Standard kome se sada teži je 40 odsto. Propustili smo 30, a sada je Savjet Evrope digao ljestvicu za 10 procenata”, kaže za Monitor Branka Bošnjak, poslanica Demokratskog fronta i potpredsjednica Pokreta za promjene.
Ona kaže da nema nikakvu iluziju da će inicijativa za 40 odsto žena na izbornim listama dobiti iskrenu podršku, ali da to ne znači da se ne treba boriti i vršiti pritisak i pričati o tome. ,,Ni postojeće rješenje ne bi bilo izglasano da nije bilo pritiska međunarodnog faktora na vladajuću partiju, pa neće ni ovo”, kaže Branka Bošnjak uz ocjenu da je svaka inicijativa oko izmjene izbornog zakona nerealna ako se ima u vidu da je za nju potrebna dvotrećinska većina, a da je opozicija van parlamenta.
I Zdenka Popović, potpredsjednica Demokratske Crne Gore u izjavi za Monitor ocjenjuje da je inicijativa Centra za ženska prava da zakonom kvota za žene bude podignuta na 40 odsto dobra ideja, ali u ovom i ovakvom političkom trenutku gotovo nemoguća. ,,Imamo bojkot parlamenta od strane 39 poslanika, a vladajuća većina nije toliko rodno osviješćena da bi omogućila veće učešće žena u političkom životu Crne Gore”, smatra Zdenka Popović.
Po njenom mišljenju, veće učešće žena u političkom životu
mora biti potreba, a ne nametnuta obaveza. ,,Međutim, činjenica je da bez obavezujuće nametnute obaveze, ne bi bilo žena u politici ili bi bile slabo vidljive.”
Kada se govori o učešću žena u političkom životu, ispod glasa se često može čuti da koliki-toliki porast broja žena nije ni na koji način donio boljitak. ,,Za sve kritičare ovih mjera , od kojih često čujemo ‘argument’ da kvote ne garantuju kvalitet izabranih žena, moram odgovoriti protivargumentom – postojeće zakonsko rješenje ne garantuje ni kvalitet muških članova parlamenta, što je, čini mi se i više nego očigledno”, kaže Maja Raičević.
Po njenim riječima partijski lideri do sada nijesu poštovali pravo žena da učestvuju u procesu odlučivanja i da će tek kad taj pristup bude obezbijeđen, žene vremenom moći da osnaže i počnu da autonomno zastupaju svoje stavove. Tada će, vjeruje Raičević, žene sve manje biti kanal za partijska nadgornjavanja. Po njenoj ocjeni, upravo su žene u prethodnom sazivu parlamenta bile među najaktivnijim poslanicama sa zavidnim brojem predloženih inicijativa i zakonskih amandmana.
Zdenka Popović tvrdi da vladajuća koalicija i dalje grčevito brani stereotipno mišljenje da je politika muški posao jer, kako kaže, čak ni obavezujuća kvota od 30 odsto žena nije ispoštovana ni u izvršnoj ni u zakonodavnoj vlasti, posebno ne na mjestima odlučivanja.
Branka Bošnjak postavlja i pitanje koliko se pojedine žene u politici iskreno bore za tzv. ženska pitanja i koliko su proaktivne u tom pravcu. ,,Iako se postotak povećao, nijesam baš primijetila da je vidljivost tog povećanja na zavidnom nivou. Žene i dalje nijesu dovoljno vidljive, a dosta je i do njih samih. Ono što je vidljivo je da manjka ženske solidarnosti. Ipak su partijski torovi još uvijek jači od želje da se iskorači i da budemo oko nekih pitanja jedinstvene, bez obzira kojoj partiji pripadamo”, kaže Bošnjak. Ipak, kako tvrdi, ne gubi nadu i da bi Crna Gora mogla ubrzo dočekati da ima ženu na čelu države ili Vlade. Ta promjena bi, kaže, bila osvježenje u svakom pogledu.
Niko u Crnoj Gori ne zna kada će i na koji način ova zemlja dobiti cjelovit parlament. Ne može se očekivati da Vlada ispuni zadatak o povećanju kvote za žene koji je sama sebi dala. Time će žene biti u prednosti nad muškarcima: kad se broj prevara raspodijeli po glavi stanovnika Crne Gore, žene će dobiti barem koji promil više zbog ovog neispunjenog obećanja. Zapašće ih, dakle, veća kvota laži.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice