Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽENE I VLAST: Iz sjenke

Objavljeno prije

na

Proces promjena u političkoj sferi posmatrano kroz prizmu zastupljenosti i angažovanosti žena predugo traje – konstatovala je Vlada u Informaciji o učešću žena u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti u Crnoj Gori. Podaci iz tog dokumenta pokazuju da je od ozbiljnog uticaja žena na društveni život zemlje Crna Gora veoma daleko.

,,U Crnoj Gori skoro 61,5 odsto žena završava visoko obrazovanje, ali se u praksi ne nalaze na mjestima odlučivanja i donošenja odluka ili se nalaze u malom procentu”, kazao je Suad Numanović, ministar za ljudska i manjinska prava, nakon sjednice Vlade na kojoj je krajem avgusta razmatrano učešće žena u vlasti.

Vlada je nabrojala da su najvažniji pokazatelji neravnopravnog položaja žena: nepovoljniji položaj na tržištu rada, podzastupljenost u procesu donošenja političkih i javnih odluka, učestalost različitih oblika nasilja nad ženama uključujući porodično nasilje i dalja prisutnost rodnih stereotipa.

Žena i dalje ima premalo u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti i na nacionalnom i na lokalnom nivou. Broj žena znatno je bolji u sudskoj, nego u ostalim dvjema granama vlasti.

Rodna nejednakost očita je, pored ostalog po tome što su žene, i tamo gdje su u procentima solidno zastupljene, veoma rijetko pokrivaju hijerarhijski viša mjesta. Ministarka odbrane izuzetak je koji potvrđuje pravilo.

Predsjednik Crne Gore je, naravno, muškarac. U Generalnom sekretarijatu predsjednika radi osam muškaraca i 14 žena. Procenat od 63,64 odsto žena u toj službi, međutim, u smislu ravnopravnosti malo znači. Na visokim funkcijama – savjetnica i pomoćnica generalnog sekretara – svega su tri žene, što u procentima iznosi 13,64. Činjenica da su žene zadužene da predsjednika savjetuju o ljudskim i manjinskim pravima i odnosima sa javnošću, samo je jedna od ilustracija običaja da žene najčešće dobijaju prostor u javnom životu po principu – ,,nježniji” poslovi za ,,nježniji” pol. Ljudska prava, socijalna i humanitarna pitanja, ekologija, donekle nauka i prosvjeta, oblasti su u kojima muškarci lakše vide žene. Tamo gdje su pare i jača moć, mnogo teže.

U crnogorskom parlamentu u ovom trenutku ima 14 poslanica. To je 17 procenata; i dalje Crna Gora ima ubjedljivo najniži procenat poslanica u regionu. U parlamentu Bosne i Hercegovine žena ima 21,4 odsto, u Hrvatskoj 23,8; Makedoniji 30,9; Sloveniji 32,2 i Srbiji 32,4 procenta.

Predsjednik i sva tri potpredsjednika parlamenta su muškarci. ,,Trend marginalizacije žena u hijerahiji organa odlučivanja unutar političkih partija i ukupne strukture parlamenta, pokazuje ne samo odsustvo demokratičnosti u radu političkih partija i konstituisanja zakonodavne vlasti, nego može da utiče na ”zatvorenost’ društva, što je nespojivo sa principima parlamentarizma u modernim, demokratskim društvima”, piše u vladinom dokumentu.

Kao moguće uzroke nedovoljnog učešća žena u politici vlada vidi: još prisutnu tradiciju i konzervativno poimanje uloge i mjesta žene u crnogorskom društvu i nedovoljno izraženu želju, hrabrost i entuzijazam samih žena za sopstvenim većim prisustvom i uticajem u javnoj sferi.

To, kako kažu, rezultira manje – više prikrivenim otporom kod dijela muške populacije prema prisustvu žena u sferi politike, što se iskazuje i određenim nepovjerenjem muškaraca u ženske sposobnosti. Iz vlade tvrde da postoje pokazatelji koji upućuju da ne postoji dovoljno povjerenja, ni kod samih žena u snagu sopstvenih ideja i mogućnosti, te da žene ne pokazuju dovoljno hrabrosti da učine iskorak u javnoj sferi.

,,Nasuprot korektnoj analizi stanja zabrinjava nedovoljna suštinska volja i predlog mjera za prevazilaženje apsolutno neadekvatnog položaja žena”, kaže za Monitor mr Danijela Đurović, funkcionerka Socijalističke narodne partije, bivša predsjednica Skupštine opštine Herceg Novi. U prilog takvom mišljenju ide činjenica da ni vlada ni poslanici vladajuće partije nijesu, tokom rada na izmjenama izbornog zakonodavstva prošle godine, bili zainteresovani da usvoje rješenje prema kojem bi žene imale svako treće mjesto na izbornim listama.

,,Standard Savjeta Evrope je sada 40 odsto žena, ali Crna Gora nije bila spremna da prihvati ni to da u svaka tri mjesta bude jedno namijenjeno manje zastupljenom polu, iako su to zemlje u okruženju usvojile, čak je u

Srbiji kampanju za to vodio muškarac. E, mi takvih Crnogoraca

nemamo. I ovo što se postiglo, imajući u vidu okolnosti i

način razmišljanja naših kolega, pa i pojedinih koleginica veliki je uspjeh”, ocjenjuje u izjavi za Monitor Branka Bošnjak, poslanica Demokratskog fronta.

I po mišljenju Danijele Đurović razlog što ženama nije garantovano ni 30 odsto mjesta na izbornim listama je – nedostatak političke volje.

Naglašavajući da je vlast rješenje o svakom četvrtom mjestu za žene donijela pod pritiskom evropskih zvaničnika Branka Bošnjak kaže da je i takav propis za nas veliki iskorak. ,,Lokalni izbori su sprovedeni po novim pravilima i već je među 59 odbornika 19 žena”, kaže Bošnjak.

Od 23 opštine, svega u tri lokalna parlamenta zastupljenost odbornica prelazi 30 procenata. U 12 opština žene nemaju ni četvrtinu mjesta koliko bi zakon trebao da im garantuje.

U izvršnoj nije drugačije nego u zakonodavnoj vlasti. Predsjednik i generalni sekretar Vlade su muškarci. U crnogorskoj Vladi su četiri potpredsjednika, i svi su muškarci. Vlada Crne Gore ima ukupno četiri ministarke: odbrane, nauke, rada i socijalnog staranja i ministarku bez portfelja. U Generalnom sekretarijatu Vlade ima 33 “postavljene i imenovane osobe”, od toga je 17 žena. Na čelu raznih vladinih uprava, sekretarijata, agencija, direkcija i ostalih službi državne administracije je 21 muškarac i osam žena.

Podatak da od ukupno zaposlenih u svim ministarstvima, žene predstavljaju većinu od 59,68 odsto ne znači i ohrabrujući pokazatelj njihove političke moći u izvršnoj vlasti. Neko u vladi mora da čisti i da kuva kafe.

Od 34 ambasadora koje ima Crna Gora samo njih šest su žene. Nema ih među konzulima i generalnim konzulima, ali je njihov procenat značajan na pozicijama ministra savjetnika, drugog i trećeg sekretara.

U crnogorskim sudovima ima 255 sudija, među njima je 148 žena. Žene su znatno brojnije u sudskoj administraciji – od 897 zaposlenih, 624 su žene. U tužilaštvima radi 60 odsto žena. Opšteprihvaćeno je mišljenje da su žene osvajale pozicije u sudstvu i tužilaštvu zahvaljujući činjenici da su muškarci prelazili na neuporedivo bolje plaćena mjesta u advokaturi.

Zaključujući da ,,nema potpune demokratije bez uravnotežene zastupljenosti muškaraca i žena u procesima odlučivanja u političkom i javnom životu”, vlada je usvojila osam preporuka za povećanje učešća žena u javnom i političkom životu Crne Gore.

Smatraju da treba unaprijediti vođenje rodne statistike o političkoj participaciji na državnom i opštinskom nivou; upoznati političke institucije, političke stranke i javnost sa evropskim i domaćim dokumentima o uravnoteženoj participaciji žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju; svake pete godine sprovoditi istraživanje o stepenu zainteresovanosti žena za politički aktivizam; raditi na edukaciji za žene iz političkih partija; umanjiti barijere za veću političku participaciju žena. Preporučuju i uspostavljanje saradnje sa medijima sa ciljem promovisanja ideje većeg angažovanja žena u političkim partijama i djelovanje na lokalnom nivou.

Pored toga što zaključuje da ,,treba osigurati poštovanje zakonom propisane kvote podzastupljenog pola na izbornim listama političkih stranaka/koalicija na svim nivoima vlasti”, Vlada ocjenjuje da treba ,,preispitati zakonske okvire koji mogu direktno ili indirektno uticati na učešće žena u političkom životu”. Zašto vlada nije ,,preispitala šta je trebala” tokom posljednjih izmjena izbornih zakona – nije objašnjeno.

Među preporukama je i ,,ohrabrivanje političkih partija da uspostave sistem finansijske podrške ženskim grupama, te da unutarpartijskim kvotama, osnivanjem ženskih foruma i logistističkom podrškom, vrtićima i njegom za djecu – podstiču političarke.

Kako to vlada zamišlja da se političke partije bave vrtićima i njegom djece – nije precizirano.

U vladinoj informaciji prećutana je informacija da je predlog o stimulativnom novcu za žene, ali iz državne, ne partijske, kase, već bio pred političarima ali je glatko odbijen.

,,U Hrvatskoj postoji stimulativna mjera da je novac iz budžeta koji

se uplaćuje partiji po osvojenom mandatu veći ako mandat pripada ženi.

To je nešto što kod nas nije prošlo ni na radnoj grupi, jer se ta

pozitivna diskriminacija nije sviđela večini u radnoj grupi među kojima i nekim ženama”, objašnjava Branka Bošnjak. Ona smatra da su muškarci samo deklarativno ,,za” žene u politici, ,,ali kad realno treba

da ustupe mjesto ženi, to vrlo teško ide i u partijama i u parlamentu”.

Zato su, po njenom mišljenju, imperativne norme neophodne sve ,,dok svi ne naviknu da i žene mogu i trebaju da se ozbiljno bave politikom”.

Budući da će na izborima koji Crnu Goru očekuju najkasnije iduće godine važiti sadašnji propisi, nije realno očekivati značajan porast broja i uticaja žena u politici. Ispravno vlada primjećuje da ,,ravnopravnost po polu ne znači jednostavno uključivanje podjednakog broja žena i muškaraca u sve društvene aktivnosti”, ali – mi ni taj korak nijesmo u stanju da napravimo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA: ,,Najbolesniji“ u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po broju bolovanja rekorderi smo u Evropi. To nas godišnje košta devet miliona eura. Poslodavci i Vlada riješili su da stanu na put ovoj epidemiji koja je skupa a i smanjuje produktivnost. Najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci

 

 

Svakog mjeseca na bolovanjima se nalazi oko 15 odsto ukupnog broja radnika, pa je Crna Gora po tome rekorder u Evropi. ,,Nismo najbolesnija nacija, ali imamo podatak da Crnogorci najviše boluju u Evropi”, dijagnostifikovao je nedavno stanje premijer Milojko Spajić.

Tokom prošle godine registrovano je 15.812 bolovanja, što je 1,3 miliona izgubljenih radnih sati. U Fondu za zdravstveno osiguranje su izračunali da je  prosječan broj izgubljenih radnih dana po korisniku bolovanja 84.

Refundacije za bolovanje tokom prošle godine koštaće devet miliona eura. Za 2022.godinu  iz budžeta je, na osnovu refundacija za bolovanje, isplaćeno šest miliona eura.

U Fond svakog dana stiže do 40 zahtjeva za procjenu bolovanja, izjavio je direktor ove institucije Vuk Kadić.

Za rubriku Vjerovali ili ne je podatak Fonda da je najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci. Dijagnoza –  depresija.

Predsjednik Sindikata izabranih ljekara Igor Ljutica izjavio je da su najčešći razlozi za zloupotrebu bolovanja loši međuljudski odnosi: ,,Kad dolazi do promjena vlasti i promjena pozicija, dolazi do psihosomatskih oboljenja. To je otprilike uvijek F dijagnoza, često zbog stresa ljudi nisu sposobni za rad”.

Da je prošle godine došlo do znatnog rasta bolovanja, najviše u državnim institucijama, upozorio je Slobodan Mikavica, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore: ,,Rast je prepoznat u institucijama gdje je došlo do promjene na čelnim mjestima i gdje su se, kako se vjeruje, zaposleni nezadovoljni promjenama, odlučili na ovaj korak. Svi smo toga svjesni ali ćutimo i ništa ne preduzimamo”.

U podgoričkom preduzeću Čistoća, zaposleno je 670 radnika, u januaru je na bolovanju bilo 114 zaposlenih, a u decembru prošle godine 101. U firmi je, inače, oko 670 zaposlenih. ,,Pedeset odsto je na bolovanju duže od 60 dana. Često su međuljudski odnosi razlog zbog kojih ljudi idu na bolovanje, a i komunikacija sa nadređenima”, izjavio je direktor Čistoće Denis Hot .

Od ukupno 16.600 prosvjetnih radnika, više od deset odsto je van učionica. ,,Na bolovanju je 1.700 prosvjetnih radnika, s tim što se ovaj broj ne odnosi na zaposlene na Univerzitetu”, rekla je Milica Nišavić iz Ministarstva prosvjete.

Probleme sa bolovanjem imaju i u privatnom sektoru. Vlasnik trgovačkog lanca Voli Dragan Bokan je zloupotrebe bolovanja svrstao među tri glavna problema sa kojima se susreću privrednici, uz neodstatak radne snage i neefikasnost državnog aparata. On je kazao da u njegovoj kompaniji svakog mjeseca 200 do 250 radnika koristi bolovanje.

Izabrani ljekari imaju pravo da na mjesec dana izdaju bolovanje. Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Milena Cojić kazala je da je tokom prošle godine u podgoričkim domovima zdravlja otvoreno više od 31.500 bolovanja. Bolovanje se nakon mjesec dana produžava na osnovu mišljenja specijaliste.

Institucije su krenule u provjeru epidemije bolovanja. ,,Fond je formirao komisije za procjenu bolovanja, a prisustvo je obavezno. Izuzeci su onkološki pacijenti i trudnice. Ne bih se složio da smo najbolesnija nacija u Evropi i da odskačemo u okruženju”, poručio je direktor Fonda Kadić.

Za sada komisija obilazi ljekare opšte prakse i gdje primijete da se izdaje veći broj bolovanja upućuje usmene opomene. Ipak, iz Fonda ističu da se dobar dio bolovanja izdaje od strane ljekara specijalista, a da oni njih ne mogu da kontrolišu.

Na inicijativu Unije poslodavaca očekuje se formiranje radnog tijela koje bi se podrobnije pozabavilo problemom zloupotrebe bolovanja. U tom tijelu pored UPCG i Fonda za zdravstvo trebalo da učestvuju i predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, sindikata.

,,Najvažnije je da zloupotrebu bolovanja nazovemo pravim imenom. To je krađa i korupcija”, poručio je predsjednik UPCG Mikavica.

Iz Unije se žale da je najveći problem zloupotreba u roku od dva mjeseca.
Troškove za naknadu zaposlenom na bolovanju u periodu do 60 dana snosi poslodavac, a ako bolovanje traje preko tog perioda poslodavac ima pravo na refundaciju od Fonda za zdravstveno osiguranje. Za zaposlene u privatnom sektoru naknada tokom bolovanja iznosi 70 odsto zarade, a u javnoj upravi ona je 90 odsto zarade. Iz Unije se zalažu da se skrati period u kome isplata naknade za privremenu spriječenost za rad pada na teret poslodavca i to sa postojećih 60 na 30 dana. Pozivaju se na praksu zemalja EU.

Mikavica predlaže i rigoroznije mjere kako bi se stalo na put zloupotrebama: ,,To je formiranje komisije koja će moći da vrši kontrolu i u stanu pacijenta. Medicinska dokumentacija bi trebalo da sadrži preporuke šta pacijent može ili smije da radi u periodu bolovanja. Da li smije da putuje van mjesta boravka, kada smije da napušta stan, da li smije da obavlja druge poslove. Do sada je bilo drugačije. Bili ste svjesni da neko zloupotrebljava bolovanje ali nijeste mogli da reagujete”.

Pojedini bi se našalili da po stanovima nemaju što ići, jer su nerijetki slučajevi i da oni koji koriste bolovanje rade drugi posao, odu na planinarenje ili nađu bolje plaćeni posao u inostranstvu.

U borbi sa ovom i drugim pošastima modernog rada 45 kompanija u Njemačkoj je od ovog mjeseca počelo testiranje četvorodnevne radne nedjelje. Eksperiment će trajati pola godine, a zaposleni će za to vrijeme primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji ili će raditi od kuće. U Velikoj Britaniji je u eksperiment četvorodnevne radne nedjelje bilo uključeno 2.900 zaposlenih. Rezultat toga je da je broj zaposlenih koji su dali otkaz pao za čak 57 odsto, prometi kompanija su povećani, a za oko dvije trećine smanjen je broj dana bolovanja.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKAJ KOMUNIKACIJA PRIHVAĆENA KAO DOKAZ: Može, ali…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

 

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRED GAŠENJEM JEDINO MRESTILIŠTE AUTOHTONE POTOČNE PASTRMKE: Novac preči od prirode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprkos devastiranom ribljem  Crna Gora ima samo jedno mrestilište autohtone potočne pastrmke. Taj objekat u Pljevljima uskoro bi mogao da postane komercijalni ribnjak. Ukoliko se to desi, upozorava struka, biće onemogućeno poribljavanje vodotoka u skladu sa zakonom

 

Struka, relevantne institucije, dio ekologa i ribolovci na jednoj,  predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na drugoj strani oko budućnosti jedinog  mrestilišta autohtone potočne pastrmke u Crnoj Gori.  Vraneš namjerava da  mrestilište pretvori u komercijalni ribnjak, od kojeg bi, kako tvrdi, koristi imali svi građani Pljevalja, a ne samo tajkuni. Struka ga optužuje za neodstatak senzibliteta i znanja, dok tvrde da mrestilište, kojim gazduje Sportsko ribolovni klub (SRK) Lipljen, ima nacionalni značaj.

Opština je 2019. godine klubu Lipljen ustupila na korišćenje, bez naknade, ribnjak na Breznici u gradskom parku.  Cilj je bio „stavljanja u funkciju ribnjaka kao mrestilišta i uzgoja riba za poribljavanje pljevaljskih voda, a u cilju održivog korišćenja, zaštite, očuvanja i unapređenja riba i drugih vodenih organizama“. Kako bi kapaciteti rasli, planirano je i da se iz Pljevalja „divljom“ pastrmkom poribe i ostale rijeke dunavskog sliva.  No,  Opština Pljevlja je nedavno odbila  zahtjev SRK da se omogući dalje funkcionisanje mrestilišta. U obrazloženju,  Vraneš navodi da će se „ribnjak ubuduće  koristiti pretežno za javni interes lokalne zajednice, te da korist od njega  moraju da imaju i građani Pljevalja i lokalna uprava“.

Mrestilište je nastalo na osnovu mišljenja i uz stručnu pomoć Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, a u skladu sa ugovorom koji je zaključen sa Direktoratom za ribarstvo tadašnjeg Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Vraneš tvrdi da je, u međuvremnu, SRK „protivzakonito preveden u dioničarako društvo i promet preko njihovog računa viši je od milion eura“. S druge strane, osnivač i predstavnik SRK  Vaso Knežević dostavio je javnosti dokaze  da je Lipljen tokom poslednjih šest godina  imao priliv od ukupno 620.630, a odliv 510.135 eura.

Priča o pljevaljskom mrestilištu daleko nadilazi lokalnu temu.  Građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević za Monitor podsjeća da su poslednjih decenija rijeke dunavskog sliva u Crnoj Gori  pretprjele ogroman pritisak, što zbog zagađenja i devastacije,  što zbog malih hidrocentrala (mHE), koje su spriječile migratorne puteve brojnih autohtonih vrsta ribe. „Rad mrestilišta kojim upravlja SRK Lipljen je od nevjerovatnog značaja. Pored toga to je  jedino mrestilište potočne pastrmke u Crnoj Gori, jedno je i od rijetkih na Balkanu. Sada se  višegodišnji trud grupe entuzijasta pokušava uruštiti bahatošću i neznanjem. Njegov opstanak je bitan, jer jedino tako možemo poribljavati u skladu sa zakonom, pored Breznice i Ćehotine, i  ostale crnogorske rijeke Taru, Lim, Komarnicu…“, kaže on.

Dragićević objašnjava da je potrebno u budućnosti razmišljati i o proširenju mrestilišta,  jer, tvrdi, potreba za poribljavanjem potočnom pastrmkom postoji u kontinuitetu. Podsjeća na izmjene Zakona o slatkovodnom ribarstvu, od prije pet godine, i imperativ da se naše rijeke i jezera  mogu  poribljavati samo autohtonim vrstama. „Svu prizvodnju tog mrestilišta morali bi da kupe vlasnici mHE. Oni su se ugovorom  obavezali da rijeke, na kojima su mHE, poribljavaju, naravno, autohtonim vrstama. Dražava mora da vodi računa o poštovanju zakona u tom smislu“, zaključuje naš sagovornik.

U Agenciji za zaštitu životne sredine smatraju  da bi bila nemjerljiva šteta  gašenje  ili promjena namjene jedinog crnogorskog mrestilišta. Podsjećaju da su uradili  Studiju zaštite Parka prirode Gornji tok rijeke Ćehotine, kao i Studiju zaštite Spomenika prirode Gradski park u Pljevljima. Čekajući odluku Skupštine opštine (SO) o nacrtima tih dokumenata, iz medija su saznali da se namjerava  prenamjena mrestilišta.  Podsjećaju i da je 2021. godine obavljeno poribljavanje na potezu od ušća Vezišnice u Ćehotinu do ušća Gotovuške rijeke u dužini od oko 15 kilometara.

„Prostor Spomenika prirode „Gradski park u Pljevljima“, u okviru kojeg je mrestilište, stavlja se pod zaštitu radi stvaranja uslova za opstanak i dugoročnu zaštitu velikog broja značajnih vrsta i staništa. Takođe i zbog  mrestilišta autohtone vrste pastrmke koji daje poseban pečat budućem zaštićenom području. Kako u Crnoj Gori ne postoji ni jedno mrestilište za proizvodnju autohtone vrste pastrmki, osim u Pljevljima, ono je od nacionalnog značaja zbog proizvodnje nasadnog materijala,  kako bi se u budućnosti mogle poribiti sve rijeke dunavskog sliva u Crnoj Gori“, piše u dopisu koji su iz Agencije poslali Vranešu.

Dr Danilo Mrdak, ihtiolog i redovni profesor na Prirodno matemtičkom fakultetu, koji je pružao stručnu podršku prilikom uspostavljaja mrestilišta, podsjetio je pljevaljsku lokalnu upravu  da je riječ o „mrijestu, takozvane, divlje ribe“. Bila bi, tvrdi on,  nemjerljiva šteta da sada kada se, „nakon četiri  godine rada, skoro došlo do cilja projektovanih obima proizvodnje, objektu promijeni namjena i preda se  u ruke nekom ko se nikada nije bavio tim poslom“. Namjera da se od mrestilišta  pravi komercijalni ribnjak, kaže.  dr Mrdak  slična bi bila naumu da se „akušerska klinika, zajedno sa neonatologijom,  pretvori u jaslice, odnosno obdanište“.

Dok dio ekologa pruža podršku SRK  Lipljen i tvrde da su entuzijasti, koji su u skladu sa zakonom i naukom, minulih godina koristili mrestilište, iz Ekološkog društva Breznica najavljuju krivične prijave protiv tog kluba. Predsjednik Ekološkog društva  Milorad Mitrović tvrdi da je Lipljen „tri godine poribljavao Otilovićko jezero, iako se po zakonu vodoizvorišta ne mogu poribljavati“. Mitrović tvrdi da je SRK  u mrestilištu uzgajao i prodavao kalifornijsku vrstu patrmke i ribu sunčicu.

Prema zakonu, korisnik ribolovne vode  za poribljavanje  mora dobiti odobrenje Ministarstva poljoprivrede, koje se izdaje na osnovu zahtjeva korisnika i priložene dokumentacija. Obavezan je i da priloži  „dokaz o zemlji porijekla ribe i drugog vodenog organizama sa kojim se planira poribljavanje, dokaz o zdravstvenom stanju riba i drugih vodenih organizama, potvrda naučne ustanove da je riba i drugi vodeni organizmi autohtona vrsta odgovarajućeg sliva“.Zakonom o slatkovodnom ribarstvu i akvakulturi propisana je zabrana unošenja alohtone (nezavičajne, egzotične, unesene) vrste riba i drugih vodenih organizama u ribolovne vode, kao i njihovo prenošenje iz jedne u drugu ribolovnu vodu. Norma je uvedena kako bi se sačuvao i obnovio genetički potencijal autohtonih vrsta. Ipak, istim Zakonom propisano je da Ministarstvo može odobriti unos alohtonih vrsta riba i drugih vodenih organizama, “ali samo ukoliko su prethodno dobijene sljedeće dozvole ili mišljenja“. Norma potencijalnog unosa alohtonih vrsta posljedica je usklađivanja sa Zakonodavstvom EU, koji takođe predviđa tu mogućnost, ali ipak uz strogu kontrolu. Investitori koja su dobila koncesije na crnogorske vode, kako bi na rijekama gradili mHE, takođe,  ne mogu da  poribljavaju vode,  ukoliko ne nabave autohtone vrste.

Uprkos tome, nije bilo značajnijih napora da se, pored pljevaljskog, formira bar još jedno mrestilište. Recimo, na ponovno aktiviranje onog koje je funkcionisalo u Plužinama krajem prošlog vijeka, čeka se već duže od deceniju. Na osmom kilometru od Plužina, na rijeci Vrbnici, u selu Stabna, nalazi se napušteno mrestilište koje su Pivljani zvali “fabrikom riblje mlađi”.  Njime gazduje EPCG, iz koje je lani i najavljena mogućnost ponovnog stavljaja u funkciju. Izgradnjom Pivskog jezera potopljeni su svi vodotoci koji su predstavljali stanište i prirodno mrestilište autohtone potočne pastrmke. To je bio i motiv da 80-ih godina prošlog vijeka EP izgradi mrestilište, koje je radilo do 2012. godine.

                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo