Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽENE I VLAST: Iz sjenke

Objavljeno prije

na

Proces promjena u političkoj sferi posmatrano kroz prizmu zastupljenosti i angažovanosti žena predugo traje – konstatovala je Vlada u Informaciji o učešću žena u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti u Crnoj Gori. Podaci iz tog dokumenta pokazuju da je od ozbiljnog uticaja žena na društveni život zemlje Crna Gora veoma daleko.

,,U Crnoj Gori skoro 61,5 odsto žena završava visoko obrazovanje, ali se u praksi ne nalaze na mjestima odlučivanja i donošenja odluka ili se nalaze u malom procentu”, kazao je Suad Numanović, ministar za ljudska i manjinska prava, nakon sjednice Vlade na kojoj je krajem avgusta razmatrano učešće žena u vlasti.

Vlada je nabrojala da su najvažniji pokazatelji neravnopravnog položaja žena: nepovoljniji položaj na tržištu rada, podzastupljenost u procesu donošenja političkih i javnih odluka, učestalost različitih oblika nasilja nad ženama uključujući porodično nasilje i dalja prisutnost rodnih stereotipa.

Žena i dalje ima premalo u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti i na nacionalnom i na lokalnom nivou. Broj žena znatno je bolji u sudskoj, nego u ostalim dvjema granama vlasti.

Rodna nejednakost očita je, pored ostalog po tome što su žene, i tamo gdje su u procentima solidno zastupljene, veoma rijetko pokrivaju hijerarhijski viša mjesta. Ministarka odbrane izuzetak je koji potvrđuje pravilo.

Predsjednik Crne Gore je, naravno, muškarac. U Generalnom sekretarijatu predsjednika radi osam muškaraca i 14 žena. Procenat od 63,64 odsto žena u toj službi, međutim, u smislu ravnopravnosti malo znači. Na visokim funkcijama – savjetnica i pomoćnica generalnog sekretara – svega su tri žene, što u procentima iznosi 13,64. Činjenica da su žene zadužene da predsjednika savjetuju o ljudskim i manjinskim pravima i odnosima sa javnošću, samo je jedna od ilustracija običaja da žene najčešće dobijaju prostor u javnom životu po principu – ,,nježniji” poslovi za ,,nježniji” pol. Ljudska prava, socijalna i humanitarna pitanja, ekologija, donekle nauka i prosvjeta, oblasti su u kojima muškarci lakše vide žene. Tamo gdje su pare i jača moć, mnogo teže.

U crnogorskom parlamentu u ovom trenutku ima 14 poslanica. To je 17 procenata; i dalje Crna Gora ima ubjedljivo najniži procenat poslanica u regionu. U parlamentu Bosne i Hercegovine žena ima 21,4 odsto, u Hrvatskoj 23,8; Makedoniji 30,9; Sloveniji 32,2 i Srbiji 32,4 procenta.

Predsjednik i sva tri potpredsjednika parlamenta su muškarci. ,,Trend marginalizacije žena u hijerahiji organa odlučivanja unutar političkih partija i ukupne strukture parlamenta, pokazuje ne samo odsustvo demokratičnosti u radu političkih partija i konstituisanja zakonodavne vlasti, nego može da utiče na ”zatvorenost’ društva, što je nespojivo sa principima parlamentarizma u modernim, demokratskim društvima”, piše u vladinom dokumentu.

Kao moguće uzroke nedovoljnog učešća žena u politici vlada vidi: još prisutnu tradiciju i konzervativno poimanje uloge i mjesta žene u crnogorskom društvu i nedovoljno izraženu želju, hrabrost i entuzijazam samih žena za sopstvenim većim prisustvom i uticajem u javnoj sferi.

To, kako kažu, rezultira manje – više prikrivenim otporom kod dijela muške populacije prema prisustvu žena u sferi politike, što se iskazuje i određenim nepovjerenjem muškaraca u ženske sposobnosti. Iz vlade tvrde da postoje pokazatelji koji upućuju da ne postoji dovoljno povjerenja, ni kod samih žena u snagu sopstvenih ideja i mogućnosti, te da žene ne pokazuju dovoljno hrabrosti da učine iskorak u javnoj sferi.

,,Nasuprot korektnoj analizi stanja zabrinjava nedovoljna suštinska volja i predlog mjera za prevazilaženje apsolutno neadekvatnog položaja žena”, kaže za Monitor mr Danijela Đurović, funkcionerka Socijalističke narodne partije, bivša predsjednica Skupštine opštine Herceg Novi. U prilog takvom mišljenju ide činjenica da ni vlada ni poslanici vladajuće partije nijesu, tokom rada na izmjenama izbornog zakonodavstva prošle godine, bili zainteresovani da usvoje rješenje prema kojem bi žene imale svako treće mjesto na izbornim listama.

,,Standard Savjeta Evrope je sada 40 odsto žena, ali Crna Gora nije bila spremna da prihvati ni to da u svaka tri mjesta bude jedno namijenjeno manje zastupljenom polu, iako su to zemlje u okruženju usvojile, čak je u

Srbiji kampanju za to vodio muškarac. E, mi takvih Crnogoraca

nemamo. I ovo što se postiglo, imajući u vidu okolnosti i

način razmišljanja naših kolega, pa i pojedinih koleginica veliki je uspjeh”, ocjenjuje u izjavi za Monitor Branka Bošnjak, poslanica Demokratskog fronta.

I po mišljenju Danijele Đurović razlog što ženama nije garantovano ni 30 odsto mjesta na izbornim listama je – nedostatak političke volje.

Naglašavajući da je vlast rješenje o svakom četvrtom mjestu za žene donijela pod pritiskom evropskih zvaničnika Branka Bošnjak kaže da je i takav propis za nas veliki iskorak. ,,Lokalni izbori su sprovedeni po novim pravilima i već je među 59 odbornika 19 žena”, kaže Bošnjak.

Od 23 opštine, svega u tri lokalna parlamenta zastupljenost odbornica prelazi 30 procenata. U 12 opština žene nemaju ni četvrtinu mjesta koliko bi zakon trebao da im garantuje.

U izvršnoj nije drugačije nego u zakonodavnoj vlasti. Predsjednik i generalni sekretar Vlade su muškarci. U crnogorskoj Vladi su četiri potpredsjednika, i svi su muškarci. Vlada Crne Gore ima ukupno četiri ministarke: odbrane, nauke, rada i socijalnog staranja i ministarku bez portfelja. U Generalnom sekretarijatu Vlade ima 33 “postavljene i imenovane osobe”, od toga je 17 žena. Na čelu raznih vladinih uprava, sekretarijata, agencija, direkcija i ostalih službi državne administracije je 21 muškarac i osam žena.

Podatak da od ukupno zaposlenih u svim ministarstvima, žene predstavljaju većinu od 59,68 odsto ne znači i ohrabrujući pokazatelj njihove političke moći u izvršnoj vlasti. Neko u vladi mora da čisti i da kuva kafe.

Od 34 ambasadora koje ima Crna Gora samo njih šest su žene. Nema ih među konzulima i generalnim konzulima, ali je njihov procenat značajan na pozicijama ministra savjetnika, drugog i trećeg sekretara.

U crnogorskim sudovima ima 255 sudija, među njima je 148 žena. Žene su znatno brojnije u sudskoj administraciji – od 897 zaposlenih, 624 su žene. U tužilaštvima radi 60 odsto žena. Opšteprihvaćeno je mišljenje da su žene osvajale pozicije u sudstvu i tužilaštvu zahvaljujući činjenici da su muškarci prelazili na neuporedivo bolje plaćena mjesta u advokaturi.

Zaključujući da ,,nema potpune demokratije bez uravnotežene zastupljenosti muškaraca i žena u procesima odlučivanja u političkom i javnom životu”, vlada je usvojila osam preporuka za povećanje učešća žena u javnom i političkom životu Crne Gore.

Smatraju da treba unaprijediti vođenje rodne statistike o političkoj participaciji na državnom i opštinskom nivou; upoznati političke institucije, političke stranke i javnost sa evropskim i domaćim dokumentima o uravnoteženoj participaciji žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju; svake pete godine sprovoditi istraživanje o stepenu zainteresovanosti žena za politički aktivizam; raditi na edukaciji za žene iz političkih partija; umanjiti barijere za veću političku participaciju žena. Preporučuju i uspostavljanje saradnje sa medijima sa ciljem promovisanja ideje većeg angažovanja žena u političkim partijama i djelovanje na lokalnom nivou.

Pored toga što zaključuje da ,,treba osigurati poštovanje zakonom propisane kvote podzastupljenog pola na izbornim listama političkih stranaka/koalicija na svim nivoima vlasti”, Vlada ocjenjuje da treba ,,preispitati zakonske okvire koji mogu direktno ili indirektno uticati na učešće žena u političkom životu”. Zašto vlada nije ,,preispitala šta je trebala” tokom posljednjih izmjena izbornih zakona – nije objašnjeno.

Među preporukama je i ,,ohrabrivanje političkih partija da uspostave sistem finansijske podrške ženskim grupama, te da unutarpartijskim kvotama, osnivanjem ženskih foruma i logistističkom podrškom, vrtićima i njegom za djecu – podstiču političarke.

Kako to vlada zamišlja da se političke partije bave vrtićima i njegom djece – nije precizirano.

U vladinoj informaciji prećutana je informacija da je predlog o stimulativnom novcu za žene, ali iz državne, ne partijske, kase, već bio pred političarima ali je glatko odbijen.

,,U Hrvatskoj postoji stimulativna mjera da je novac iz budžeta koji

se uplaćuje partiji po osvojenom mandatu veći ako mandat pripada ženi.

To je nešto što kod nas nije prošlo ni na radnoj grupi, jer se ta

pozitivna diskriminacija nije sviđela večini u radnoj grupi među kojima i nekim ženama”, objašnjava Branka Bošnjak. Ona smatra da su muškarci samo deklarativno ,,za” žene u politici, ,,ali kad realno treba

da ustupe mjesto ženi, to vrlo teško ide i u partijama i u parlamentu”.

Zato su, po njenom mišljenju, imperativne norme neophodne sve ,,dok svi ne naviknu da i žene mogu i trebaju da se ozbiljno bave politikom”.

Budući da će na izborima koji Crnu Goru očekuju najkasnije iduće godine važiti sadašnji propisi, nije realno očekivati značajan porast broja i uticaja žena u politici. Ispravno vlada primjećuje da ,,ravnopravnost po polu ne znači jednostavno uključivanje podjednakog broja žena i muškaraca u sve društvene aktivnosti”, ali – mi ni taj korak nijesmo u stanju da napravimo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo