Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽENE I VLAST: Iz sjenke

Objavljeno prije

na

Proces promjena u političkoj sferi posmatrano kroz prizmu zastupljenosti i angažovanosti žena predugo traje – konstatovala je Vlada u Informaciji o učešću žena u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti u Crnoj Gori. Podaci iz tog dokumenta pokazuju da je od ozbiljnog uticaja žena na društveni život zemlje Crna Gora veoma daleko.

,,U Crnoj Gori skoro 61,5 odsto žena završava visoko obrazovanje, ali se u praksi ne nalaze na mjestima odlučivanja i donošenja odluka ili se nalaze u malom procentu”, kazao je Suad Numanović, ministar za ljudska i manjinska prava, nakon sjednice Vlade na kojoj je krajem avgusta razmatrano učešće žena u vlasti.

Vlada je nabrojala da su najvažniji pokazatelji neravnopravnog položaja žena: nepovoljniji položaj na tržištu rada, podzastupljenost u procesu donošenja političkih i javnih odluka, učestalost različitih oblika nasilja nad ženama uključujući porodično nasilje i dalja prisutnost rodnih stereotipa.

Žena i dalje ima premalo u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti i na nacionalnom i na lokalnom nivou. Broj žena znatno je bolji u sudskoj, nego u ostalim dvjema granama vlasti.

Rodna nejednakost očita je, pored ostalog po tome što su žene, i tamo gdje su u procentima solidno zastupljene, veoma rijetko pokrivaju hijerarhijski viša mjesta. Ministarka odbrane izuzetak je koji potvrđuje pravilo.

Predsjednik Crne Gore je, naravno, muškarac. U Generalnom sekretarijatu predsjednika radi osam muškaraca i 14 žena. Procenat od 63,64 odsto žena u toj službi, međutim, u smislu ravnopravnosti malo znači. Na visokim funkcijama – savjetnica i pomoćnica generalnog sekretara – svega su tri žene, što u procentima iznosi 13,64. Činjenica da su žene zadužene da predsjednika savjetuju o ljudskim i manjinskim pravima i odnosima sa javnošću, samo je jedna od ilustracija običaja da žene najčešće dobijaju prostor u javnom životu po principu – ,,nježniji” poslovi za ,,nježniji” pol. Ljudska prava, socijalna i humanitarna pitanja, ekologija, donekle nauka i prosvjeta, oblasti su u kojima muškarci lakše vide žene. Tamo gdje su pare i jača moć, mnogo teže.

U crnogorskom parlamentu u ovom trenutku ima 14 poslanica. To je 17 procenata; i dalje Crna Gora ima ubjedljivo najniži procenat poslanica u regionu. U parlamentu Bosne i Hercegovine žena ima 21,4 odsto, u Hrvatskoj 23,8; Makedoniji 30,9; Sloveniji 32,2 i Srbiji 32,4 procenta.

Predsjednik i sva tri potpredsjednika parlamenta su muškarci. ,,Trend marginalizacije žena u hijerahiji organa odlučivanja unutar političkih partija i ukupne strukture parlamenta, pokazuje ne samo odsustvo demokratičnosti u radu političkih partija i konstituisanja zakonodavne vlasti, nego može da utiče na ”zatvorenost’ društva, što je nespojivo sa principima parlamentarizma u modernim, demokratskim društvima”, piše u vladinom dokumentu.

Kao moguće uzroke nedovoljnog učešća žena u politici vlada vidi: još prisutnu tradiciju i konzervativno poimanje uloge i mjesta žene u crnogorskom društvu i nedovoljno izraženu želju, hrabrost i entuzijazam samih žena za sopstvenim većim prisustvom i uticajem u javnoj sferi.

To, kako kažu, rezultira manje – više prikrivenim otporom kod dijela muške populacije prema prisustvu žena u sferi politike, što se iskazuje i određenim nepovjerenjem muškaraca u ženske sposobnosti. Iz vlade tvrde da postoje pokazatelji koji upućuju da ne postoji dovoljno povjerenja, ni kod samih žena u snagu sopstvenih ideja i mogućnosti, te da žene ne pokazuju dovoljno hrabrosti da učine iskorak u javnoj sferi.

,,Nasuprot korektnoj analizi stanja zabrinjava nedovoljna suštinska volja i predlog mjera za prevazilaženje apsolutno neadekvatnog položaja žena”, kaže za Monitor mr Danijela Đurović, funkcionerka Socijalističke narodne partije, bivša predsjednica Skupštine opštine Herceg Novi. U prilog takvom mišljenju ide činjenica da ni vlada ni poslanici vladajuće partije nijesu, tokom rada na izmjenama izbornog zakonodavstva prošle godine, bili zainteresovani da usvoje rješenje prema kojem bi žene imale svako treće mjesto na izbornim listama.

,,Standard Savjeta Evrope je sada 40 odsto žena, ali Crna Gora nije bila spremna da prihvati ni to da u svaka tri mjesta bude jedno namijenjeno manje zastupljenom polu, iako su to zemlje u okruženju usvojile, čak je u

Srbiji kampanju za to vodio muškarac. E, mi takvih Crnogoraca

nemamo. I ovo što se postiglo, imajući u vidu okolnosti i

način razmišljanja naših kolega, pa i pojedinih koleginica veliki je uspjeh”, ocjenjuje u izjavi za Monitor Branka Bošnjak, poslanica Demokratskog fronta.

I po mišljenju Danijele Đurović razlog što ženama nije garantovano ni 30 odsto mjesta na izbornim listama je – nedostatak političke volje.

Naglašavajući da je vlast rješenje o svakom četvrtom mjestu za žene donijela pod pritiskom evropskih zvaničnika Branka Bošnjak kaže da je i takav propis za nas veliki iskorak. ,,Lokalni izbori su sprovedeni po novim pravilima i već je među 59 odbornika 19 žena”, kaže Bošnjak.

Od 23 opštine, svega u tri lokalna parlamenta zastupljenost odbornica prelazi 30 procenata. U 12 opština žene nemaju ni četvrtinu mjesta koliko bi zakon trebao da im garantuje.

U izvršnoj nije drugačije nego u zakonodavnoj vlasti. Predsjednik i generalni sekretar Vlade su muškarci. U crnogorskoj Vladi su četiri potpredsjednika, i svi su muškarci. Vlada Crne Gore ima ukupno četiri ministarke: odbrane, nauke, rada i socijalnog staranja i ministarku bez portfelja. U Generalnom sekretarijatu Vlade ima 33 “postavljene i imenovane osobe”, od toga je 17 žena. Na čelu raznih vladinih uprava, sekretarijata, agencija, direkcija i ostalih službi državne administracije je 21 muškarac i osam žena.

Podatak da od ukupno zaposlenih u svim ministarstvima, žene predstavljaju većinu od 59,68 odsto ne znači i ohrabrujući pokazatelj njihove političke moći u izvršnoj vlasti. Neko u vladi mora da čisti i da kuva kafe.

Od 34 ambasadora koje ima Crna Gora samo njih šest su žene. Nema ih među konzulima i generalnim konzulima, ali je njihov procenat značajan na pozicijama ministra savjetnika, drugog i trećeg sekretara.

U crnogorskim sudovima ima 255 sudija, među njima je 148 žena. Žene su znatno brojnije u sudskoj administraciji – od 897 zaposlenih, 624 su žene. U tužilaštvima radi 60 odsto žena. Opšteprihvaćeno je mišljenje da su žene osvajale pozicije u sudstvu i tužilaštvu zahvaljujući činjenici da su muškarci prelazili na neuporedivo bolje plaćena mjesta u advokaturi.

Zaključujući da ,,nema potpune demokratije bez uravnotežene zastupljenosti muškaraca i žena u procesima odlučivanja u političkom i javnom životu”, vlada je usvojila osam preporuka za povećanje učešća žena u javnom i političkom životu Crne Gore.

Smatraju da treba unaprijediti vođenje rodne statistike o političkoj participaciji na državnom i opštinskom nivou; upoznati političke institucije, političke stranke i javnost sa evropskim i domaćim dokumentima o uravnoteženoj participaciji žena i muškaraca u političkom i javnom odlučivanju; svake pete godine sprovoditi istraživanje o stepenu zainteresovanosti žena za politički aktivizam; raditi na edukaciji za žene iz političkih partija; umanjiti barijere za veću političku participaciju žena. Preporučuju i uspostavljanje saradnje sa medijima sa ciljem promovisanja ideje većeg angažovanja žena u političkim partijama i djelovanje na lokalnom nivou.

Pored toga što zaključuje da ,,treba osigurati poštovanje zakonom propisane kvote podzastupljenog pola na izbornim listama političkih stranaka/koalicija na svim nivoima vlasti”, Vlada ocjenjuje da treba ,,preispitati zakonske okvire koji mogu direktno ili indirektno uticati na učešće žena u političkom životu”. Zašto vlada nije ,,preispitala šta je trebala” tokom posljednjih izmjena izbornih zakona – nije objašnjeno.

Među preporukama je i ,,ohrabrivanje političkih partija da uspostave sistem finansijske podrške ženskim grupama, te da unutarpartijskim kvotama, osnivanjem ženskih foruma i logistističkom podrškom, vrtićima i njegom za djecu – podstiču političarke.

Kako to vlada zamišlja da se političke partije bave vrtićima i njegom djece – nije precizirano.

U vladinoj informaciji prećutana je informacija da je predlog o stimulativnom novcu za žene, ali iz državne, ne partijske, kase, već bio pred političarima ali je glatko odbijen.

,,U Hrvatskoj postoji stimulativna mjera da je novac iz budžeta koji

se uplaćuje partiji po osvojenom mandatu veći ako mandat pripada ženi.

To je nešto što kod nas nije prošlo ni na radnoj grupi, jer se ta

pozitivna diskriminacija nije sviđela večini u radnoj grupi među kojima i nekim ženama”, objašnjava Branka Bošnjak. Ona smatra da su muškarci samo deklarativno ,,za” žene u politici, ,,ali kad realno treba

da ustupe mjesto ženi, to vrlo teško ide i u partijama i u parlamentu”.

Zato su, po njenom mišljenju, imperativne norme neophodne sve ,,dok svi ne naviknu da i žene mogu i trebaju da se ozbiljno bave politikom”.

Budući da će na izborima koji Crnu Goru očekuju najkasnije iduće godine važiti sadašnji propisi, nije realno očekivati značajan porast broja i uticaja žena u politici. Ispravno vlada primjećuje da ,,ravnopravnost po polu ne znači jednostavno uključivanje podjednakog broja žena i muškaraca u sve društvene aktivnosti”, ali – mi ni taj korak nijesmo u stanju da napravimo.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVI POŽARI I STARE PRIČE: Nemoć pred stihijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju  za gašenje požara. Nekada ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji ih gube  jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura

 

Turisti koji posjete Herceg Novi, iznad Njivica,  imaće priliku da vide predio nemoći pred vatrenom stihijom. Požar je iza sebe ostavio crni ožiljak koji će još dugo ,,krasiti” Novi.

Da požari nijesu nehat već da se radi o namjeri javno je izjavio Ratko Radošević iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novi. Požar u Njivicama je pod kontrolom, a Radošević kaže da su vatrogasci branili 15 kuća i da su im životi bili ugroženi.

Ljudska solidarnost u ovakvim situacijama nije upitna. U gašenju požara učestvovali su vatrogasci iz cijele Boke, na terenu je bilo više od 50 vatrogasaca i preko 10 cisterni, u logistiku su se uključili i privatnici.

Ono što nedostaje je oprema, i pomoć iz vazduha. Iz Službe zaštite i spašavanja Herceg Novog zahtjev za pomoć Direktoratu za vanredne situacije uputili su neposredno nakon što je požar izbio u 9:30 ujutru. Iz Direktorata su im odgovorili da su dva aviona prizemljena, jedan je neispravan, a da drugi ne može da poleti zbog vjetra. Pomoć je stigla tek popodne oko 15 sati.

Pomoć je tražena i iz Hrvatske, ali i kod njih je bio aktivan požar u zaleđu Dubrovnika tako da nijesu mogli da pomognu kanaderima. Tokom gašenja poginuo je vatrogasac, a u utorak je zbog toga u Dubrovniku proglašen dan žalosti.

Novljanin Antonije Pušić (Rambo Amadeus) se na Fejsbuku zapitao koliko koštaju ,,nedostižni kanaderi” i ,,odvaja li se na protivpožarnu zaštitu neki dinar od ogromnih profita koje poslovna elita pravi od turizma”.

Naravno da ne. Svake godine isti alarmantni podaci – Crna Gora ima pet aviona na raspolaganju, pojedinih sezona ni oni ne mogu da lete jer nemaju licence, kao ni piloti koji gube licence jer nemaju dovoljan broj letova… Crna Gora još nije nabavila ni specijalizovan helikopter za gašenje požara. Takva letjelica bi državu koštala deset miliona eura, a jedan novi ‘air traktor’ košta tri miliona eura.

,,Biće sve većih požara  dok se funkcioneri voze u limuzinama čak od nekoliko stotina hiljada eura, a sve veći broj vatrogasnih vozila su stara preko 30 godina, u fazi raspada, ugrožavaju živote vatrogasaca od kojih ovih dana najviše zavisi hoćemo li moći slobodno udahnuti vazduh i prespavati jer opet su nam gradovi i sela u plamenu”, napisao je na svom FB profilu biolog Vuk Iković. On je opomenuo da stalno slušamo kako nema para za kanadere i postavio pitanje kako ima novca za  preko 4.000 službenih vozila? ,,Slovenija ima preko 100 puta manje površina koje stradaju u požarima, ali zato njihova Vlada ima samo oko 20 službenih vozila, manje nego pojedina naša ministartva”.

Nemar i nemanje strategije nas više košta. Iz Organizacije KOD izračunali su da je samo tokom prošle godine u Crnoj Gori izgorjelo oko 143 km2 šuma što su uporedili sa površinom od blizu 24.000 fudbalskih terena. Prema evropskom modelu ,,ukupne štete” procjenjuje se da je 2021. godine šteta usljed šumskih požara u Crnoj Gori iznosila oko 280 miliona eura. U prevodu, samo jedne godine izgori nam 28 kanadera, koji bi štetu značajno smanjili.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEGATIVAN PRIRODNI PRIRAŠTAJ U SJEVERNOM REGIONU: Zabrinjavajuća statistika 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima Monstata, svi gradovi na sjeveru države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih

 

Prema svim pokazateljima, postoji jasan trend negativnih demografskih kretanja na sjeveru države, odnosno izražene migracije i negativni prirodni priraštaj u gradovima tog siromašnog crnogorskog regiona.

Prema podacima Monstata, svi gradovi na toj teritoriji države, osim Rožaja, bilježe veći broj umrlih od novorođenih.

Na drastičan pad nataliteta na sjeveru Crne Gore ukazuje i sve manji broj đaka u školskim klupama. Tako je prošle godine u tri beranske gradske škole, sa svim područnim odjeljenjima, upisano oko 2.500 đaka, od čega 257 prvaka, što je duplo manje nego u ranijem periodu.

Nastavu u pet seoskih škola u ovoj opštini pohađalo je 296 učenika, dok je taj broj prije nekoliko decenija bio deset puta veći, dok je u svih pet seoskih škola prošle godine bilo samo 28 prvaka.

Stanje nije bolje ni u ostalim opštinama. O tome govore i nesporna činjenica da je Osnovnu školu Bajo Jojić u Andrijevici ove godine pohađalo 338 đaka, od čega svega 38 prvaka. Nekoliko decenija ranije, u ovoj školi je bilo preko hiljadu učenika.

U ovoj opštini, u pojedinim mjestima kao što su Кuti, Cecuni i Jošanica, područna odjeljenja su odavno zatvorena. Tamošnje škole u prosjeku su brojale po 40 učenika.

Alarmantno stanje kada je broj učenika u pitanju nije zaobišlo ni područje Bihora, o čemu svjedoči i podatak da je ove godine na cijeloj teritoriji opštine Petnjica, na kojoj ima pet osnovnih škola, upisano  53 đaka prvaka, što je četiri puta manje u odnosu na period od prije samo pet godina.

Broj učenika u odnosu na period od prije dvije decenije prepolovljen je i na području opština Plav i Gusinje. Osnovna škola u Murini je prošle godine zajedno sa područnim odjeljenjima u Velici i Gornjoj Ržanici brojala svega 12 prvaka, dok je taj broj prije pet decenija bio blizu stotinu.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

U PETNJICI ORGANIZOVANA PROJEKCIJA FILMA O OSMANU RASTODERU: Pokušaj rehabilitacije proglašenog ratnog zločinca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Projekcija kontroveznog dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava” organizovana je prošle sedmice u Petnjici. Događaj je propraćen negodovanjem dijela javnosti, za sada je izostala reakcija političkih partija i državnih institucija

 

Projekciju dokumentarca, autora Avda Huseinovića, u Petnjici je organizovao Bošnjački kulturni centar Sandžak. Plakate sa likom proglašenog ratnog zločinca iz Drugog svjetskog rata, danima su sa raznih mjesta u varoši pozivale stanovnike na promociju.

Na dan održavanja projekcije oglasili su se boračke organizacije Berana i Petnjice, predstavnici beranske Mjesne zajednice Polica i Opštinski odbor SNP Berane, osuđujući namjeru da se film prikaže, ukazujući da se time čini krivično djelo veličanja ratnih zločina. Naknadno je to učinio i DPS koji je pozvao nadležne organe da utvrde da li je projekcijom filma došlo do kršenja zakona.

Predsjednik beranske Organizacije boraca NOR Berane (OBNOR) Petar Labudović, kazao je da je neprihvatljivo veličanje nekoga ko je proglašen ratnim zločincem i ko je, kako je rekao, „činio zulum po petnjičkom i beranskom kraju”.

„Mi osuđujemo organizovanje projekcije filma o ratnom zločincu i podgrijavanje tenzija i novih podjela oko stvari oko kojih je istorija kazala svoju riječ”, rekao je Labudović. On navodi da su snage kvislinškog pokreta Muslimanske milicije, kojima je u Bihoru komandovao Osman Rastoder, 1944. godine, u zaseoku Krake, kod Vrbice, likvidirale 55 partizana, među kojima i dvadeset pripadnika italijanske partizanske divizije Garibaldi. Oni su, poslije rata, prenešeni i sahranjeni u zajedničkoj grobnici u Beranama.

I predsjednik Udruženja boraca i antifašista opštine Petnjica Faik Adrović, negoduje zbog projekcije spornog filma. Ovaj devedesešestogodišnjak je među rijetkim živim učesnicima Drugog svjetskog rata. Adrović kaže da je lično poznavao Osmana Rastodera, i slaže se da se radi o ratnom zločincu. „On je bio imam u Petnjici prije rata i odmah po formiranju odreda muslimanske milicije postavljen je za komandanta te fomacije koja je sarađivala sa fašističkim okupatorima. Naravno da osuđujem prikazivanje tog filma, kao što isto tako osuđujem i ideju da se u Petnjici podigne spomenik proglašenom ratnom zločincu”, rekao je Adrović.

Predsjednik Savjeta MZ Polica Novak Zekić je apelovao na institucije Crne Gore da preduzmu adekvatne korake kako bi se prekinulo sa praksom promocije, odnosno slavljenja ratnih zločinaca, upozoravajući da se na taj način vrijeđaju žrtve.

Slične stavove iznijeli su i iz Opštinskog odbora Socijalističke narodne partije u Beranama, pozivajući državne organe na raekciju. Ostale partije, pa ni one sa nacionalnim predznakom, Stranka pravde i pomirenja, kao i Bošnjačka stranka, nisu se do danas oglašavale.

Osman Rastoder je rođen krajem devetnaestog vijeka u, za tadašnje prilike, imućnoj porodici. Školovao se na medresama u Novom Pazaru i Đakovici, a kasnije i u Istanbulu. Njegova porodica se poslije povlačenja Turaka sa ovih prostora, odselila za Istanbul, ali se Osman vratio u Novi Pazar, gdje se po drugi put oženio. Sa obje žene i sedmoro djece vratio se u Petnjicu gdje je imenovan za imama u selima Petnjica i Savin Bor, nakon toga i u mjesnoj džamiji u Petnjici.

U junu 1941. godine Osman Rastoder je imenovan za komandanta odreda Muslimanske milicije Sandžaka za Gornji Bihor. Tokom Trinaestojulskog ustanka, njegov odred je napao ustanike oko Berana. Njegove snage su zapalile nekoliko pravoslavnih sela na području Police. Podržana od albanskih neregularnih snaga, kao i njemačkih okupatora, Muslimanska milicija je pobila crnogorske i italijanske partizane u blizini sela Vrbica. Saradnja Osmana Rastodera sa okupatorskim snagamna je nesporna.

Nakon što je pred kraj rata proglašen za ratnog zločinca, Osman Rastoder je ubijen 1946. godine. Istoričar Šerbo Rastoder je jednom prilikom za lokalni radio u Petnjici izjavio da, usljed činjenice da je Osman štitio muslimanski živalj tog kraja od četnika, „pokušava da ga razumije”, kao i da Muslimanska milicija nije pokret niti vojska, već skupina ljudi koji su branili svoj prag. „Gornji Bihor je sačuvan zahvaljujući tome što je postojala neka naoružana organizovana sila koja je branila te ljude. To je bila muslimanska milicija na čelu sa Osmanom” – kazao je tada Rastoder. Šerbo Rastoder nikada nije sporio da je Osman Rastoder proglašen za ratnog zločinca, i da svako treba da odgovara za svoja djela, a da oni koji smatraju da njegovo proglašenje za ratnog zločinca nije utemeljeno na činjenicama, mogu to da pokušaju da ospore samo pred nadležnim sudovima.

Bošnjačka kulturna zajednica Luksemburg, koja njeguje i nastavlja da slijedi djelo nedavno preminulog muftije Muamera Zukorlića, finansirala je snimanje ovog dokumentarnog filma i taj zadatak povjerila bosanskom dokumentaristi Avdu Huseinoviću.

Snimanje je trajalo dvije godine, da bi film premijerno bio prikazan 26. januara u Luksemburgu, na dan pogibije Osmana Rastodera. Toj promociji je prisustvovao i predsjednik Bošnjaškog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Almir Muratović, i njemu je uručena novoustanovljena nagrada koja nosi ime Osmana Rastodera. Sa tog skupa je poručeno da se traži njegova rehabilitacija.

Tada je najavljeno da će uslijediti promocije tog filma, prvo u Petnjici, a potom i u Rožajama i Novom Pazaru. Muratović je, tako, ovih dana organizovao projekciju u Petnjici, kojoj je prisutvovao i autor filma.

Predsjednik Bošnjačkog kulturnog centra Sandžak iz Petnjice Monitoru je kazao da „razumije i jedne i druge”.

„Nemamo namjeru da podgrijavamo tenzije, već upravo da pokrenemo da se ispitaju istorijske činjenice. Treba pogledati taj dokumentarni film i vidjeti da u njemu nema slova mržnje. Želja je samo da se dođe do istine iz Drugog svjetskog rata”, rekao Muratović.

On tvrdi da Stranka pravde i pomirenja (SPP) na čelu čijeg je Opštinskog odbora u Petnjici, nema nikakve veze sa promocijom dokumentarnog filma „Osman ef. Rastoder, oslobađanje od zaborava”.

Još 2015. godine tadašnji predsjednik lokalne skupštine u Petnjici, i u tom trenutku predsjednik Opštinskog odbora Bošnjačke stranke Adnan Muhović, postavio je, navodno samoinicijativno, u jednom sokaku tablu sa imenom Osmana Rastodera i izjavio da se radi o značajnoj ličnosti za Bošnjake. Sve je prošlo u tišini.

Na upit Monitora, iz Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju saopšteno je da je, nakon informacija u medijima, formiran predmet i od policije zatraženo prikupljanje podataka u vezi sa prošlonedjeljnom projekcijom, kako bi utvrdili da li je u Petnjici počinjeno neko krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo