Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EPILOG POBJEDINOG MEDIJSKOG LINČA: Država i Kusovac da plate uvrede i govor mržnje 

Objavljeno prije

na

Prvosnažnom presudom, našim novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac,  dužni su da isplate po 5.000 eura. Osim presude, ostalo je kao i ranije. Gadosti koje je Pobjeda objavljivala nekima su još atraktivne, pa ih je portal aktuelno.me ove godine reprintovao u nastavcima. Kusovac je glavni u Birou za odnose sa javnošću Vlade.  Oni koji govore o zločinima i kriminalu još uvijek su izdajnici

 

Novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac, sadašnji šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore, dužni su da isplate po 5.000 eura, plus 3.795 eura za sudske troškove. Razlog su pretrpljeni duševni bolovi nakon serije tekstova sa brutalnim uvredama i govorom mržnje na njihov račun, koji su od 26. septembra 2011. do 18. aprila 2012. godine, objavljeni u tadašnjem državnom dnevnom listu Pobjedi. Ovu odluku je donijelo vijeće podgoričkog Višeg suda, na čelu sa sutkinjom Vericom Sekulić.

To je epilog sudskog procesa koji traje od novembra 2013. godine i koji su pratile brojne kontraverzne odluke. Pokretanju postupka prethodila je krivična prijava koju su Tadić-Mijović i Perović-Korać podnijele protiv Pobjede i države, ali je tužilaštvo tu prijavu odbacilo.

Viši sud je sada preinačilo prvostepenu presudu Osnovnog suda, koji je 7. juna ove godine odlučio da novinarke dobiju po 1.000 eura odštete. U avgustu 2018. godine sudija Osnovnog suda u Podgorici Dragan Šćepović donio je presudu po kojoj je tužba Tadić-Mijović i Perović-Korać odbačena kao neosnovana, a da su one dužne da plate 2.899 eura na ime sudskih troškova. Sud je tada presudio  da je kniga Marka Vešovića i Šekija Radončića Miško Kesedžija i njegove bize, nastala od tekstova iz Pobjede, knjževno dijelo!

,,Naporna je bila ova bitka”, kaže u izjavi za Monitor Milka Tadić-Mijović.  Ona objašnjava da je na početku procesa bilo teško naći advokata koji je bio voljan da učestvuje u ovom suđenju: ,,Advokat koji je tada zastupao Monitor, ubjeđivao nas je da ne treba da pokrećemo parnicu protiv Pobjede, države i Kusovca, jer je mislio je da će proces biti povod da autori ove prljave kampanje samo dodatno ponavljaju uvrede i klevete kojima su nas sistemetski zasipali tokom feljtona. To nije bio dobar argument, iako je nekadašnji zastupnik Monitora pogodio – sudnica je korištena od propagandista i tobožnjih svjedoka da se ponove sve one užasne uvrede i izmišljotine zbog kojih smo i pokrenuli postupak. Uprkos svemu tome, u ovoj našoj priči, u čijoj je suštini odbrana profesije i medijskih sloboda, najvažnije je ne odustati”.

Da podsjetimo što je u Kusovčevoj Pobjedi objavljeno iz pera Marka Vešovića i Šemsudina Radončića na račun oponenata režima: ,,ološ”, ,,kurvetina u hlačama”, ,,splačina”, ,,guska”, ,,raspadenica”, ,,radodajka”, ,,internet snajperuša”, ,,jebarnik”,  ,,profuknjača”, ,,moračka kurva”, ,,dobra pička”, ,,kilomudićka”, ,,bize”, ,,popušili ga”, ,,splačina”. “ avetinja” “ goveče” . Tekstovi su pozivali na nasilje i sadržali direktne prijetnje: ,,zaslužili su batine koje su popili, a biće i repete”, ,,dobiće po svom velecijenjenom prknu”, ,,dobiće nogom u ono ispod leđa”, ,,lupeži zreli za Čepurke”… Iskazana je i posebna rodna senzitivnost: ,,ker u raši”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”…

U  Pobjedi su se feljtonu  pod naslovom Pisma iz Sarajeva  na udaru  našli svi koji su se zalagali za nezaboravljanje i sankcionisanje ratnih zločina, posebno zločina deportracija BIH  izbjeglica.  Osnivači urednici i novinari Monitora i Vijesti Miodrag Perović, Milka Tadić-Mijović, Milena Perović-Korać,  Esad Kočan, Veseljko Koprivica,  Željko Ivanović… Intelektualci i opozcioni političari Milan Popović, Šerbo Rastoder, Svetlan Broz, Koča Pavlović, Nebojša Medojević…  Posebna je meta bio Slobodan Pejović policijski inspektor iz Herceg Novog koji je prvi hrabro progovorio o zločinu deportacija.

U odbrani Đukanovićevog crnogorstva svi koji su ukazivali na njegovu odgovornost za zločin deportacija iz broja u broj su vrijeđani  i omalovažani. Vrijeđane su i njihove uže I šire familije, živi i mrtvi, objavljivane  privatne prepiske,  policijski izvještaji, krštenica… Označavani su kao četnici.  U pomami mržnje državna Pobjeda je objavljivala i ovakve duhovitosti  svojih  autora: ,,U jednom vicu mali Dražen pita majku: ‘Što je to šovinizam?’ ‘To je kad Srbe mrziš više neg je normalno”.

Ono što je objavljivala u feljtonu, državna Pobjeda je o našem trošku objavila i u knjizi:  Miško Kesedžija i njegove bize.  Autori: Marko Vešović i Šemsudin Radončić. Neprijateljima naroda koji su se usudili da se suprostave režimskoj laži o zločinima i pljački, Radončić je kasnije posvetio i djelo dirljivog naslova: Anatomija jedne hajke. Radončić je  na suđenju  bio Pobjedin svjedok. Ima je ambiciju da dokaže kako su se tu sudi umjetničkim stilskim figurma.

,,Cilj cijele te kampanje, nije naravno blo da se samo nas nekoliko okleveta, već da se mediji koje ne kontrološe režim ućutkaju, da zvanična istina bude ona u Pobjedi. Uostalom, sve je počelo oko priče o deportaciji izbjeglica, jer Monitor i Vijesti nijesu pristali na laž da je za deportaciju izbjeglica odgovoran jedan svjedok, a ne Vlada na čijem je čelu bio Milo Đukanović”, podsjeća Mijović-Tadić.

U procesu po tužbi Mlke Tadić-Mijović i Milene Perović-Korać prvooptužena je bila Pobjeda, međutim ona neće platiti ni cent oštete jer je, u međuvremenu, otišla u stečaj, pa je privatizovana. Advokat Nikola Martinović, koji je zastupao Pobjedu na sudu, besjedio je da nova Pobjeda nema nikakve veze sa starom, da je od nje otkupila samo naziv. Na sudu jedna priča, a u javnosti se evo već mjesecima slavi 75 godina Pobjedinog kontinuiteta.

Da je Pobjeda neopravdano izostavljena smatra advokat koji je na sudu zastupao novinarke Aleksandar Đurišić. On ističe da je presuda bitna: ,,Presuda je veoma značajna za sve građane. Iako su uvreda i kleveta ukinute ovo je znak da ne može da se vrijeđa koliko ko hoće. Ne znam ni jedan list u Evropi u kojem su izlazile tako bestijalne uvrede osim Jurišnika u nacističkoj Njemačkoj”, kaže za Monitor Đurišić.

I pored dobrog signala iz Višeg suda, Tadić-Mijović kaže da očekuje još udara na Monitor i Vijesti i druge rijetke medije koji nijesu pod kontrolom režima: ,,Opasni su to svjedoci vremena u kojem su zloupotrebe moći tako velike da će režim i dalje činiti sve da ih ućutka. Ali, naša je dužnost da se ne obaziremo na to i da nastavimo  sa istraživanjima koji objašnjavaju suštinu ove vlasti, koja u kontinuitetu već 30 godina svoj lični interes podredila javnom, pa i po cijenu zločina, kršenja ljudskih prava, razaranja privrede i uništavanja prirode”.

Međunarodna organizacija Reporteri bez granica pozdravila je ovu sudsku presudu. Osim  presude, ostalo je kao i ranije. Gadosti koje je Pobjeda objavljivala nekima su još atraktivne, pa ih je portal aktuelno.me reprintovao u nastavcima tokom ove godine. Osnivač portala je Ski Resort-Kolašin 1450, u vlasništvu tajkuna Zorana Bećirovića.  Kusovac je, kao što rekosmo,  glavni u Birou za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore. O ratnim zločinima se i dalje ćuti, kao i o kriminalu i korupciji, a oni koji govore, su kako tada tako i danas, – izdajnici. Možda, nakon ove presude, ,,patriote” počnu da shvataju da iza njih ostaje trag.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ČEMU SE ZAPADNI BALKAN NADA U 2020.: Ima li luke spasa poslije oluje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U prvoj polovini ove godine Evropskom unijom će predsjedavati Hrvatska, a potom Njemačka. Od najmlađe članice EU se očekuje probijanje blokade procesa proširenja. Prvi potezi su ohrabrujući

 

Sa novom garniturom u Evropskoj komisiji i sa početkom predsjedavanja Hrvatske Evropskom Unijom naziru se  povoljniji vjetrovi iz Brisela prema našoj regiji. To  je  neophodno za šest država na jugoistoku Evrope za koje je prošla godina praktično bila izgubljena što se tiče procesa integracija. Čak bi se moglo zaključiti da je zbog francuskog veta regija vraćena dvije godine unazad. Odluku Pariza albanski premijer Edi Rama uporedio je sa “ostavljanjem broda na moru usred oluje”.

No, izvjestilac Evropskog Parlamenta za ovu regiju, hrvatski socijaldemokratata Tonino Picula, smatra kako je francuski predsjednik Emanuel Makron “napravio grešku” blokiranjem pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije, ali da je ujedno “postigao neplanirano”: uspio je pažnju EU vratiti na pitanje proširenja. Od trenutka “francuske blokade” pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem gdje je to uslovljeno reformom čitavog procesa pristupanja, sve najznačajnije institucije i najviši zvaničnici EU su jasno podržali evropsku perspektivu Zapadnog Balkana. “Ta evropska perspektiva je snažan alat za stabilizaciju ove regije koja je u proteklih tridesetak godina preživjela čak pet ratova”, ističe Picula.

Pored nove predsjednice EK, njemačke političarke Ursule fon der Lejen, i novi šef diplomatije EU, Španac Žozep Borel, i povjerenik za proširenje, Mađar Oliver Varhelji, su se već na početku svojih mandata jasno založili za nastavak procesa integracije zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Borel je u srijedu preduzeo prve konkretne korake potvrđujući odlučnost i spremnost na lični angažman da djeluje kao medijator u procesu pregovaranja između Srbije i Kosova. Na taj način ovaj nekadašnji španski ministar vanjskih poslova, zemlje koja nije priznala nezavisnost Kosova, raspršio je nade Beograda da će i sa nove funkcije visokog predstavnika EU nastaviti dosadašnju politiku prema Prištini. On je pozvao sve stranačke lidere na Kosovu da ubrzano formiraju novu vladu “u interesu Kosova i njegovih stanovnika”, na koju se čeka već 100 dana.

Analitičari u Briselu ocijenili su da su Beograd i Priština dobili jasnu poruku da će se u na samitu EU u Zagrebu početkom maja dogoditi značajan obrt kad je riječ o politici Unije prema proširenju na Zapadni Balkan. Upravo je probijanje blokade procesa proširenja EU ono što se najviše očekuje tokom hrvatskog predsjedavanja ovom organizacijom.

“U narednih šest mjeseci mi ćemo ponuditi svoje jedinstveno iskustvo najmlađe članice EU državama u svom neposrednom susjedstvu, posredujući u pronalasku kompromisnog rješenja između Zapadnog Balkana i država ’stare Europe’, u prvom redu Francuske, Danske i Holandije, koje se najviše protive procesu proširenja“, najavljeno je iz Zagreba.

Prema riječima šefice Komisije fon der Lejen, Hrvatska je članica koja je na svojoj koži osjetila moć članstva u EU, i koja je, na primjer, samo u 2018. godini iz evropskih fondova dobila 660 miliona eura.

“Zato mi je drago što će ona imati ključnu ulogu u deblokadi proširenja na Zapadni Balkan. Vjerujem da ćemo tokom narednih sedmica pronaći kompromisno rješenje za objedinjavanje nove metodologije, a to je nužan preduslov da Zagrebački samit bude uspješan”, izjavila je ona.

U susret tom događaju, koji se već označava kao “kruna hrvatskog predsjedavanja EU”, premijer Hrvatske Andrej Plenković je najavio kako se aktivno radi na promjeni metodologije, odnosno na novoj dinamici pristupnih pregovora o kojoj će se u februaru razgovarati na nivou zemalja članica. „Ponosan sam što podržavamo svoje prijatelje u regionu. Kako možemo da tvrdimo da smo globalni igrači, ako ne možemo da prihvatimo taj izazov u susjedstvu?“, pita se Plenković.

U tim naporima Hrvatska će imati veliku podršku Evropskog parlamenta. “Hrvatska odlično poznaje to područje, političke odnose i pitanja, a ima i dobre odnose sa zemljama poput Francuske, te mogućnost da promijeni stav zemalja prema pitanju proširenja“, smatra poslanik iz Finske Ero Heineluoma.

Njegov kolega Picula navodi da će samit u Zagrebu biti velika prilika da EU ojača svoje garancije prema Zapadnom Balkanu. ”Uoči ovog sastanka radim na setu preporuka koje će sadržavati objektivni pregled evolucije i rezultata metodologije trenutnog sistema pregovaranja. U dokument ću integrirati i nove prijedloge koji bi trebali doprinjeti novom zamahu sad usporene politike proširenja EU u trećoj deceniji 21. stoljeća”, objašnjava Picula.

On smatra da nije pošteno potpuno mijenjati pravila dok igra već traje, kao i da napredak zemalja kandidata treba ocjenjivati na temelju individualnih zasluga i postignuća. “Kad je riječ o Crnoj Gori i Srbiji, najvažnije je reći da se započeti procesi pregovaranja o pristupanju sa zemljama kandidatima za članstvo u EU nastavljaju po istim pravilima prema kojima su i otvoreni”, dodaje Picula izražavajući očekivanje kako će se našoj zemlji “priznati sve postignuto” i da će Podgorica uspjeti zaključiti pregovore tokom njegovog mandata.

Stoga je preko svog diplomatskog predstavnika u Crnoj Gori, ambasadora Veselka Grubišića, Hrvatska pozvala zvaničnu Podgoricu da udvostruči napore u reformama. „Crna Gora je lider u pristupnom procesu i mora postati prva sljedeća članica EU, jer ni mi, a ni vi, nemamo prava na drugačiji ishod“, kazao je on.

Konstatujući da u osmoj godini pregovaračkog iskustva Crna Gora čvrsto stoji na stajalištu da je članstvo u EU jedina opcija, premijer Duško Marković navodi da je cilj Crne Gore da otvori zadnje poglavlje (8 – konkurentnost), te da dobije izvještaj za ispunjavanje privremenih mjerila za najzahtjevnija poglavlja 23 i 24.

Da bi se to desilo ona mora ispuniti domaće zadatke. “Ulazak Crne Gore u EU će biti blokiran dok se ne izbori sa visokom korupcijom i velike oligarhe privede pravdi“, tvrdi američki analitičar Januš Bugajski.

Da bi ova godina zaista mogla biti prelomna u procesu proširenja, najavila je Njemačka koja će 1. jula preuzeti šestomjesečno predsjedavanje Unijom. Vlada kancelarke Angele Merkel je saopštila da će raditi na programu da EU postane “ujedinjenija i suverenija“.

„Jedan od prvih testova veličine je da li si u stanju da uspostaviš svoju kontrolu i vlast – ako EU to nije u stanju, onda zaboravimo i na velike priče jer niko neće razgovarati sa vama kao sa velikim igračem. Zapadni Balkan postao je pitanje da li je EU igrač ili igralište, sve se manje radi o tome ko je otvorio ili zatvorio poglavlje”, kaže bivša ministarka vanjskih poslova Hrvatske Vesna Pusić izražavajući bojazan da Zagrebački samit dolazi, možda, prekasno.

Do tada S.Makedoniju i Srbiju čekaju parlamentarni izbori – od kojih su oni u Skoplju daleko neizvjesniji. Kao i lokalni izbori u Francuskoj, jedan od ključnih razloga sadašnjeg odnosa Makrona prema pitanju proširenja Unije.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EU I MI: Člastvo do 2030. pod upitnikom 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara  detaljnu analizu o procesu proširenja, koji je odavno izgubio na dinamici.  ESI smatra da je, ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja,  malo  vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030.

 

Nedavni veto Francuske na početak pristupnih pregovora ka članstvu u EU sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom je negativno odjeknuo u čitavom regionu. U Skoplju je vlada Zorana Zaeva podnijela ostavku i raspisala vanredne izbore za april ove godine. Sa druge strane vode se polemike da li je na proces proširenja stavljena tačka na duže vrijeme ili će se nastaviti uz određene modifikacije.  Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI), vodeća ekspertska grupa i institucija za pitanja jugoistočne Evrope i procesa proširenja je objavila 15. januara ove godine detaljnu analizu o dosadašnjem procesu proširenja, koji je svakako odavno izgubio na dinamici, i izašla sa prijedlozima koji bi revitalizirali proces. ESI smatra da ukoliko ne dođe do promjene u metodologiji i ritmu pristupanja malo je vjerovatno da će i jedna zemlja zapadnog Balkana biti spremna za članstvo u EU do 2030.

Stav Francuske je da se proces pregovaranja mora promijeniti. Analiza Evropske stabilizacione inicijative je saglasna jer čak i da su Albanci i Makedonci dobili zeleno svjetlo za pregovore, proces pristupanja ne bi daleko odmakao ni do 2030.

Kako bi objasnili o čemu je riječ, analiza se poziva na zloslutni primjer Crne Gore koja je tokom 8 godina pregovaranja uspjela zatvoriti svega 3 poglavlja. Od toga su dva poglavlja otvorena i zatvorena isti dan.

Evropska komisija je ocijenila napredak Crne Gore 2015-2019. U tom periodu u čak 23 poglavlja nije bilo napretka. U 9 poglavlja je ostvaren neki napredak dok je u jednom poglavlju nazadovala (intelektualna svojina). Najbolju ocjenu (well advanced) Crna Gora nije ostvarila ni u jednom poglavlju. Kad je Crna Gora sa ovakvim rezultatima „lider“ u pregovorima šta se tek može očekivati od drugih zemalja.

Crna Gora već sada pregovara duže od Hrvatske sa neuporedivo lošijim rezultatima. Na EU samitu u Sofiji u maju 2018. države članice su odbile podržati nastojanja Evropske komisije da se da uslovni prospekt članstva u EU iza 2025. za Crnu Goru i Srbiju koje sada vode u procesu u odnosu na druge aspirante. Crna Gora nije otvorila samo jedno poglavlje  Od tri zatvorena poglavlja dva se odnose na nauku i istraživanje, i obrazovanje i kulturu, koja su otvorena i zatvorena isti dan. Treće poglavlje se odnosi na vanjske odnose koje je zatvoreno nakon traženog donošenja akcionog plana. Ista dva poglavlja je zatvorila i Srbija i u narednih pet godina nije uspjela niti jedno drugo poglavlje zatvoriti. ESI postavlja pitanje zašto se ne zatvaraju ostala poglavlja, da li se kvalitet života promijenio (na bolje) za obične crnogorske građane i u čemu je srž problema.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRENIRANJE STROGOĆE NAD MEDIJIMA: Pokazno hapšenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon nesporne profesionalne greške, tužilaštvo, na poziv Vlade, ekspresno hapsi novinarku Anđelu Đikanović. Ne osvrću se organi mnogo na pravila kada treba trenirati strogoću. Izuzimaju iz regula sve one koji za njih lažu i uzbunjuju javnost

 

U poplavi huškanja i predviđanja sukoba koji su prije Božića objavljivali  prorežimski i neki opozicioni mediji, informacija da će pripadnici specijalne kosovske specijalne jedinice ROSU biti na raspolaganju u Crnoj Gori za Badnji dan izazvala je posebnu pozornost.

Pola sata nakon što ju je objavio portal FOS media Vlada je demantovala  vijest, uz tvrdnju da lažna infomacija ima za cilj da uznemiri javnost i izazove nerede. Vlada je zatražila od tužilaštva da hitno reaguje. Tužilaštvo je, na poziv Vlade, ekspresno reagovalo, i ubrzo je glavna urednica tog portala, Anđela Đikanović, inače autorica teksta, uhapšena zbog krivičnog djela izazivanje panike i nereda. Preventivno da ne bi ponovila krivično djelo određeno joj je zadržavanje do 72 sata. Đikanović je nakon hapšenja dala otkaz na mjesto glavne urednice.

Puštanje novinarke iz zatvora tražili su Društvo profesionalnih novinara Crne Gore, Udruženje novinara Crne Gore, Sindikat medija, Centar za istraživačko novinarstvo… Uprkos objavljivanju lažne vijesti, hapšenje  novinara ne može biti opravdano, naveli su na svom Tviter nalogu Reporteri bez granica, a portparolka Evropske komisije Ana Pisonero-Hernandez saopštila je da je Evopska komisija upoznata sa slučajem hapšenja Đikanović i prati ga.

Sudija za istragu podgoričkog Osnovnog suda Miladin Pejović ukinuo je 6. januara pritvor Đikanović. Obrazložio je da ne postoje posebne okolnosti koje ukazuju da će osumnjićena ponoviti krivično djelo.

,,Tokom nepotrebnog hapšenja koleginice i treniranja strogoće nad novinarima, policija je ponovo dovela u pitanje novinarsku obavezu na zaštitu izvora time što je oduzela telefon i kompjuter koleginici. Njeno pravo da ne oda izvore, garantovano i Zakonom o medijima, povređeno je”, ističe u izjavi za Monitor Mila Radulović, predsjednica Društva profesionalnih novinara.

Ta priča prerasta jedan slučaj. Zaštita izvora informacija predstavlja osnovni uslov za rad novinara i slobodu medija. Pravo novinara da ne otkrije svoje izvore dio je prava na slobodu izražavanja u skladu sa članom 10 Konvencije, navodi se u obrazloženju Ministarstva kulture koje priprema novi Zakon o medijima.

Ne dešava se ništa slučajno. U  novom zakonu predviđen je izuzetak od dosadašnjeg pravila, koji glasi da je novinar dužan da otkrije izvor informacija kada je to neophodno radi zaštite interesa nacionalne i javne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina godina ili više.  Kako je kod nas nacionalna bezbjednost veoma širok i proizvoljan pojam, novinari bi kada se ovaj zakon usvoji mogli da dođu pod još jači pritisak revnosnih tužilaca.

S druge strane odgovornost novinara i urednika mora biti sve veća u poplavi lažnih informacija koje sve češće plasiraju različiti centri moći. Uz sve to ide i tabloizacija medija čije najgore primjere imamo priliku da pratimo ove nedjelje u srpskim tabloidima koji na naslovnoj strani prenose ispovjest pedofila o tome koliko je puta silovao svoju žrtvu.

Marijana Camović, predsjednica Sindikata medija, kaže za Monitor da je nejasno koja poruka je poslata hapšenjem Đikanovićke i zašto je do toga uopšte došlo: ,,Nikakva panika nije nastala objavljivanjem te vijesti tako da sve vezano za ovaj slučaj djeluje iskonstruisano i nadrealno. Problematično je i to što je Vlada, kada je demantovala vijest, pozvala tužilaštvo da radi svoj posao i na taj način makar indirektno izvšila pritisak na njih očigledno polazeći od pretpostavke da tužilaštvo ne radi dovoljno dobro svoj posao i da im ovaj slučaj može promaći”.

Novinar Duško Vuković je na svom FB profilu izrazio nadu ,,da će vlast u budućem periodu biti jednako stroga prema svim uzbunjivačima javnosti u javnoj sferi, posebno prema onima koji lažu masno ili polumasno u interesu vlasti’’.

Bloger i jedan od čelnika pokreta Odupri Omer Šarkić je u svom blogu napisao da  je ovo jedan u moru prekršaja koji se svakodnevno dešavaju u crnogorskom novinarstvu, a koji prolaze bez sankcija: ,,Godinama su Informer i Pink televizija u Crnoj Gori, očigledno svjesno i sa namjerom, širili najbrutalnije laži, targetirali pojedince, društvene grupe i pojedine političke partije, izazivajući uznemirenje i kontaminaciju javnosti, ali sankcija, osim par benignih, forme radi, nije bilo. To i danas svakodnevno rade neki mediji i portali, a sankcija nema’’.

Laži i uzbunjivanja javnosti naslušali smo se početkom ove godine sa obje strane medijskih polova, od prorežimskih i proopozicionih, prosrpskih medija. Uz najveći problem što ova država nema javni medijski servis već partijski. Na kojem ne možete vidjeti sliku onoga se dešava na ulicama gdje protestuje više hiljada ljudi. Slika toga na javnom servisu mogla bi biti tretirana kao ugrožavanje bezbjednosti.

Sistemsko nasilje prozivodi loše novinarstvo. Solidarnost prema Đikanović, zbog hapšenja, je moralno obavezujuća, ali obavezujuć je i jasan stav  da je objavljivanje lažnih vijesti u uslovima visoko podignute temperature, unižava dostojanstvo profesija. Naravno tužioci koji su dali nalog za hapšenje unižavaju dostojanstvo tužilačke profesije. Niko se sa te strane nije oglasio.

Servilni mediji u atmosferi društvene pometnje napade na novinare često pokušavaju predstaviti kao ,,pravedni’’ gnijev moćnika.  Sjetimo se nedavnog  napada na novinaara Dana Vladimira Otaševića  i snimka koji je objavila Televizija CG, na kome se napad ne vidi. Vlast je godinama  lomila javni servis. U posljednjoj turi nije stala dok iz uprave i savjeta nije uspjela da ukloni one koji joj nijesu bili po volji. Sud je tokom prošle godine presudio da su te smjene bili nezakonite, ali nikom ništa. Za generalnog direktora je u međuvremenu ustoličen Božidar Šundić koji je na javni servis prešao sa Pinka. I sada besjedi da je ,,Dužnost javnog servisa da čuva mentalno zdravlje nacije’’.

Sve to u zemlji u kojoj je 90 odsto dosadašnjih napada na novinare ostalo neriješeno. Ministar pravde Zoran Pažin je prošle godine javno kazao da ubistvo glavnog urednika Dana Duška Jovanovića neće biti rješeno, zbog grešaka nadležnih organa.

Sve veće nepoštovanje i ignorisanje profesionalnih standarda, idealan je teren da vlast krene sa daljim restrikcijama medijskih sloboda. Ideal im je društvo u kojem mogu hapsiti novinare zbog pisanja istinitih vijesti. One najviše bole silnike.

Pranje ruku

Portal FOS media je nedugo nakon objavljivanja, povukao sporni tekst, a potom se redakcija izvinila zbog lažne vijesti. Na Badnji dan, inspektori Odsjeka za borbu protiv privrednog kriminala ušli su u prostorije Fos media i izuzeli poslovne knjige.

,,Medij koji je objavio spornu vijest ‘pere ruke’ od novinarke koja im je i glavna urednica i ograđuje se od cijelog slučaja iako u svemu ovome postoji i njihova odgovornost, jer Đikanović se nije samozaposlila i samoprozvala glavnom urednicom. Sjutradan inspektori za privredni kriminal počinju da provjeravaju poslovanje portala FOS media’‘ , kaže Marijana Camović, i pita se: ,,Otkud su odjednom, za vrijeme praznika, oni upleteni u cijeli slučaj? Ako su predstavnici Vlade znali neke nepravilnosti vezane za poslovanje te firme zašto o tome ranije nisu obavijestili javnost i nadležne institucije?”, pita se Camović.

 

Nezakonito prikupljeni dokazi

Mila Radulović skreće pažnju da je Đikanović sama dala svoj telefon i lap top sa namjerom da pokaže dobru volju da će sarađivati, međutim ističe da je tužilaštvo bilo dužno da poštuje njena prava kao poslenika javne riječi: ,,To je drugi javnosti poznat slučaj ovakvog ponašanja policije. Savjet za građansku kontrolu rada policije ranije je utvrdio da je to pravo povrijeđeno novinaru Vladimiru Otaševiću, kada su mu oduzeli telefon sa koga je pozivao brata premijera Duška Markovića. Nadamo se da nakon vještačenja telefona, protiv koleginice neće biti pokrenuta još neka istraga na osnovu nezakonitog prikupljanja dokaza iz aparata – kao u slučaju  advokata Gorana Rodića”.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo