Povežite se sa nama

DRUŠTVO

EU I ZAPADNI BALKAN: Između oligarhije, sirotinje i stinih politikanata

Objavljeno prije

na

Ono što je želio francuski predsjednik Emanuel Makron je ostvario. Perspektiva proširenja EU biće jasnija tek na proljeće, na samitu u Zagrebu, odnosno dva mjeseca nakon lokalnih izbora u Francuskoj. Sitni politikanti ne stanuju samo u ovom regionu

 

„Zaključaka sa sastanka nema, ali ideja je da se pošalje jasna poruka o našoj posvećenosti politici proširenja i zemljama Zapadnog Balkana. Svi podržavamo evropsku perspektivu regiona“, saopštila je nakon ovonedjeljnog sastanka Savjeta ministara opštih i evropskih poslova EU Titi Tupurainen, visoka funkcionerka Finske, predsjedavajuće EU u drugoj polovini 2019. godine.

Formalna podrška EU perspektivi Zapadnog Balkana možda je trenutno i jedini zajednički imenitelj kada je riječ o pozicijama zemalja-članica prema nastavku širenja i pristupanja Uniji. Potvrdilo se da je odbijanjem da Sjevernoj Makedoniji i Albaniji omogući otvaranje pristupnih pregovora Pariz torpedovao integraciju tzv. Zapadnog Balkana u EU. Izgubljena je bar jedna, važna godina u tom procesu, ali je mnogo gore što slabi mobilizirajući faktor za promjene u tim društvima i što je EU izgubila veliki dio svog kredibiliteta. „To je najveća greška Unije“, ocijenio je njemački ministar vanjskih poslova Hajko Mas.

Dva su ključna faktora,  smatraju analitičari,  Makrona navela da odigra ovu opasnu kartu. Prvi, jer se kod kuće plaši jačanja najjačeg političkog konkurenta, desničarke Marin Le Pen – 58 odsto Francuza protivi se proširenju EU- a lokalni izbori u toj zemlji se trebaju održati u martu. Drugi je što Makron tretira Zapadni Balkan kao taoca dok ne progura svoju viziju Evrope. A to je EU sa više brzina ili koncentričnih krugova. Jezgro bi gravitiralo oko osovine Pariz-Berlin, spolja bi bile zemlje integrisane u tržište, a sasvim vani pridružene zemlje, među njima, možda, Crna Gora i naš region.

Činjenica je da Zapadni Balkan nije regija od prioritetnog značaja za Francusku. Ako se posmatra ekonomska saradnja i strane direktne investicije, ovaj region je dominantno pod njemačkim, italijanskim i jednim dijelom austrijskim uticajem. Francuska vrlo malo gubi kada se odlučno protivi proširenju EU na Zapadni Balkan.

Ali, da bi bar malo ublažila snažne kritike, pa i ljutnje evropskih zvaničnika, pokazala konstruktivnost i zamazala oči ovim državama, Francuska je, brže-bolje, ponudila svoj prijedlog proširenja EU. Taj prijedlog metodologije pristupanja bi se svodio na sljedeću formulu: prvo riješiti pitanja vladavine prava, a zatim se u sedam koraka, postepeno približavati članstvu, uz pristup fondovima.

Dakle, ono što se pokazalo kao najteža prepreka u pristupnim pregovorima svih država sa jugoistoka Evrope, bila bi prva. To je garancija da bi pregovori bili znatno strožiji i da bi trajali – u nedogled. Takođe, novi mehanizam bi se odnosio na sve zemlje regiona, uključujući i na one koje su već započele pregovore kao što su Crna Gora i Srbija.

Jedinp što se može gledsati kao tračak nade nade u francuskom dokumentu od šest stranica je navod da „Albanija, BiH, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija i Crna Gora kulturno, istorijski i geografski spadaju u Evropu“. Indikativno je da Pariz ne traži samo reformu pristupnog procesa već i reformu cijele EU, što znači da Francuzi sa Balkanom ne misle ozbiljno. Ili, kako je rekao jedan zapadni diplomata za list Politico, iz francuskog dokumenta je vidljiva jedino želja da se čitav proces proširenja maksimalno uspori.

Berlin je  takođe kritičan prema državama-kandidatkinjama, ali nipošto ne želi zaustavljanje procesa.  Njemci smatraju da su moguće promjene unutar postojeće regulative kako bi se pojačala kontrola reformskih koraka – i da je to potrebno zbog stvaranja povjerenja u zemljama članicama. Jer, strukturna korupcija i „zarobljena država“ su uzele maha i u pojedinim zemljama članicama EU , u kojima su kriminalne i korumpirane mreže preuzele državu.

„Vidimo da proces ne funkcioniše jer traje dugo, frustrirajući je za učesnike, nije politički vođen od strane EU, već postoji neki automatizam, a prije svega, građani zemalja koje pregovaraju ne nalaze svoje interese u takvom procesu“, smatra francuska državna sekretarka za evropske poslove Ameli de Monšalen.

Istovremeno su se Austrija, Italija, Slovenija, Slovačka, Češka i Poljska založile za poboljšanje procesa pristupanja EU, uz uslov da se paralelno napreduje u procesima konstruktivne rasprave o „poboljšanjima“ i nastavku pristupanja zemalja Zapadnog Balkana.

Sigurno je da će konačni prijedlog dati nova Evropska komisija početkom naredne godine. O svemu će se podrobno razgovarati na Samitu EU, koji će se u maju održati u Zagrebu, jer će Hrvatska od 1. januara predsjedavati Unijom.

„EU ne može da odustane od obećanja datog Zapadnom Balkanu, niti je trenutno stanje održivo. Nama je neophodan novi pristup proširenju sa novim, duplim angažmanom – političkim i ekonomskim“, kaže nekadašnji direktor za proširenje u Evropskoj komisiji Pjer Mirel.

Možda je jedan od takvih, prelaznih aranžmana tzv. mini Šengen, inicijativa o ukidanju trgovinskih barijera u regionu koju su nedavno pokrenuli premijeri Albanije i Sjeverne Makedonije Edi Rama i Zoran Zaev i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Iako su izrazili uvjerenje da će im se u tome pridružiti i ostale zemlje „balkanske šestorke“, u Podgorici, Prištini i Sarajevu nema, bar za sada, previše spremnosti da se slijedi ova inicijativa.

“Poboljšanje regionalne saradnje upotpunjava se s procesom približavanja EU. Od jačanja dobrosusjedskih odnosa i ekonomske saradnje profitiraju sve zemlje Zapadnog Balkana. Ti procesi jačaju kompletan region. Kroz Berlinski proces već godinama podržavamo ta stremljenja i već smo mnogo toga postigli. Na primjer  osnivanje Regionalne kancelarije za mlade (RYCO), kao i smanjenje taksi za roming”, kaže šef njemačke diplomatije.

No, prema riječima kosovskog analitičara Vetona Suroija, ovakve inicijative su samo loš alibi diplomatama koji pronalaze nove ideje za regionalnu integraciju kada nemaju dobru ideju kako da region Zapadnog Balkana izvuku iz kaljuge konflikata, nerazvijenosti i demografskog pada.

“Masovno iseljavanje će dovesti do toga da će u tim zemljama ostati sirotinja i oligarhija. Sloj koji je neophodan kako bi se u jednom društvu sprovele reforme na kojima EU insistira više uopšte neće postojati u regionu“, pesimističan je novinar Dušan Reljić.

 

“Non paper” i Crna Gora

Iako je Crnoj Gori nakon više od sedam godina, ostalo još jedno pregovaračko poglavlje neotvoreno, u EK su skeptični napretkom naše države. Ocjene iz posljednjeg “Non-paper” (neformalni dokument koji se iznosi u zatvorenim pregovorima unutar institucija EU radi postizanja dogovora o nekom spornom političkom pitanju) u Vladi Crne Gore smatraju   pozitivnim. „Sve ovo, naravno, ne znači da ne ostaju i nedostaci i izazovi. E, upravo tome i služe ovakvi dokumenti, i mi ih vidimo i kao uput šta i kako dalje, ali i kao potvrdu zrelosti u budućim fazama sprovođenja reformi”, rekao je premijer Duško Marković.

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević podsjeća da ovakvi dokumenti nastaju u dužem vremenskom periodu i da imaju mnogo ekspertskih i političkih čitanja, pa ni ocjene i konstatacije u njima nijesu nešto što je tek tako zalutalo. “Zato bi produktivnije bilo zasukati rukave i napraviti plan kako da se te zamjerke što prije otklone i na tome posvećeno raditi nego planirati kako da se pred Evropskom komisijom odbrani neobranjivo. Izvještaj EK, koji je i mnogo značajniji dokument, stiže na proljeće, a problemi neće nastati ubjeđivanjem da ne postoje“, ističe ona.

 

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo