Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ VERE SABO: Pravda zaglavljena u sudnicama 

Objavljeno prije

na

Vera Sabo sedam godina čeka da se riješi ostavinski postupak i da  konačno nasljeđenu kuću od pokojnog supruga prevede na sebe. Iz Osnovnog suda u Kotoru Monitoru su kazali da je ovaj predmet na Višem sudu u Podgorici. Sabo je u međuvremenu podnijela krivične prijave protiv trojice sudija suda u Kotoru

 

Posljednjih godina u sudstvu se hvala da su prekinuli sa starom praksom u kojoj su procesi trajali godinama, neki i duže od deceniju. To je za pohvalu, ali ima i drugačijih primjera. Vera Sabo iz Kotora tvrdi da njen ostavinski postupak traje preko sedam godina.

Sudski maraton, u Osnovnom sudu u Kotoru,  počeo je u ljeto 2012. godine nakon smrti njenog supruga Andraša. Ona je tada  dala izjavu notaru, od kojeg je dobila objašnjenje da će sud zakazati ostavinski postupak kako bi naslijeđene nekretnine prenijela na sebe. Kao jedini nasljednik trebalo je da postane vlasnik zemlje pored mora i kuće. Inženjer Andraš Sabo i Vera, sa završenim ekonomskim fakultetom i germanistikom, iz Njemačke dolaze u Kotor i 1975. kupuju kuću, koja datira iz 16 vijeka.

Monitor je o ovom slučaju pisao i 2014. godine. „Sa izjavom datoj notaru ništa nisam mogla da ostvarim. Ni do danas nikada nisam pozvana u sud u Kotoru da dam nasljedničku izjavu i kažem šta sve treba da naslijedim, iako sam se obraćala pritužbama i tom sudu i na druge brojne adrese. Početkom prošle godine pokušali su da mi preotmu zemlju pored mora koju smo kupili sa kućom. Rješenje o uknjiženju, koje smo dobili 2005. godine od državnog katastra, uništeno je u poznatoj aferi ‘kotorski katastar'”, kazala je tada  za Monitor Vera Sabo.

Agencija za kontrolu rada sudova i Vrhovni sud odgovorili su tada na njenu žalbu da je Osnovni sud u Kotoru sve uradio po zakonu. Krajem 2013. godine konačno dobija odgovor na svoju pritužbu i od Ministarstva pravde. U njemu se navodi da je zbog njenih pritužbi saslušavan sudija Osnovnog suda u Kotoru Špiro Pavićević i da je izjavu dao predsjednik tog suda Branko Vučković. U oktobru 2013. godine sudski kurir donio joj je sudsko rješenje, ali odbila je da ga primi. Nije, kaže, htjela da ga uzme zato što je rješenje sud donio bez njene izjave o zaostavštini.

Na pitanje Monitora zašto ovaj ostavinski postupak traje ovoliko, iz Osnovnog suda Kotor su nam odgovorili: ,,Spisi ovog predmeta su 24. juna 2019. godine, dostavljeni Višem sudu u Podgorici, radi odlučivanja po žalbi na dopunsko rješenje o nasljeđivanju, izjavljenoj od strane udove ostavioca Sabo Vere. Po vraćanju spisa predmeta iz Višeg suda, bićemo u mogućnosti da odgovorimo na Vaše novinarsko pitanje, naravno ako budete zainteresovani’’, kazao je za Monitor, potparol kotorskog suda, sudija Špiro Pavićević.

Sabo ističe da se sudu više puta obraćala i povodom spornog kredita od 5.500 eura koji je nakon suprugove smrti isplaćivala Podgoričkoj banci. Iako tvrdi da taj novac nikada nije vidjela, a od banke do danas nije dobila ugovor  o kreditu niti prateća dokumenta.

Vera Sabo smatra da predugo čeka da sud završi svoj posao, pa je u septembru ove godine podnijela Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru krivične prijave protiv predsjednika Osnovnogsuda u Kotoru Branka Vučkovića i sudija, koji su do sada bili zaduženi za ovaj predmet, Špira Pavićevića i Veljka Bulatovića. Tereti ih za zlioupotrebu položaja, nečinjenje po osnovu zakona, izigravanje zakonskih obaveza, uskraćivanje zakonskog prava.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SOLIDARNOST NAKON ZEMLJOTRESA U DRAČU: Ima li ko da primi pouku?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani i institucije u Crnoj Gori, posebno oni na Primorju koji pamte zemljotres iz 1979. godine, uključili su se u veliku akciju podrške svima onima u Albaniji koji su pretrpjeli štete od zemljotresa koji je 26. novembra najteže pogodio Drač sa okolinom

 

Nekoliko sati poslije najsmrtonosnijeg zemljotresa ove godine u svijetu ekipa humanitarne organizacije Amaneti obrela se u Draču. Desetak članova tog ulcinjskog udruženja, predvođenih Nevryzom Šaptafijem, uzelo je ono što je bilo u njihovom skladištu i podijelilo prvu pomoć. Na licu mjesta su se uvjerili što je građanima Drača najpotrebnije, i to objavili u medijima i na društvenim mrežama. Odaziv građanstva je bio odličan, drugog dana nekoliko kamiona sa najvažnijim namirnicama, posredstvom aktivista te organizacije, stiglo je u susjednu Albaniju.

Istovremeno je nekoliko stotina Ulcinjana dalo krv, a i ostale institucije su se uključile u akcije koje su pokrenuli lokalna samouprava i vjerske organizacije, Rotari klub, te Crveni krst Crne Gore.

“Od 26. novembra stalno smo na terenu. Prvih dana smo bili u gradu Draču, a onda smo  pomoć dijelili po okolnim selima. Posebno smo akciju usmjerili prema selu Bubć, gdje je oko 250 porodica ostalo bez domova. U tom području je stanje bilo alarmantno, jer im država nije posvećivala dovoljno brige i pažnje. Nama je taj narod zahvaljivao sa suzama u očima. To nikada neću zaboraviti”, kaže Šaptafi.

Članovi Amanetija su nekoliko desetina porodica iz Drača koji su ostali bez svojih domova doveli u Ulcinj, jer su im građani ove opštine obezbjedili besplatan smještaj i ishranu.

Navodeći da su Ulcinjani prije četiri decenije na svojoj koži osjetili još snažniji zemljotres od preko devet stepeni Merkalijeve skale, a odmah potom i ogromnu solidarnost cijele bivše države, gradonačelnik Ulcinja Ljoro Nrekić je rekao da su oni dužni da isto postupe kada su drugi u nevolji. On je sa svojim saradnicima takođe bio u Draču, uručio pomoć i razgovarao sa lokalnim zvaničnicima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LJUDI I ZVJERI: Ko je predator

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Zlodjela nad zaštićenim životinjskim vrstama u Crnoj Gori ne jenjavaju, a na njihovom suzbijanju se ne radi efikasno

 

Ubijanje roda na Marezi. Prodavanje sove ušare preko Fejsbuka. Ubijanje medvjedice na Bioču.  Sve u ekološkoj Crnoj Gori.

Zaštićene životinjske vrste kod nas to nisu. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica kažu da nije riječ o pojedinačnim slučajevima nasilja: ,,Nedavni pokušaj prodaje jedinke sove – velike ušare u Baru, vrste koja je zaštićena, je samo jedan u nizu slučaja nezakonite trgovine, nezakonitog lova, ubijanja i trovanja ptica ili drugih životinja u Crnoj Gori. Možemo navesti niz primjera ovakvog nezakonitog djelovanja i nehumanog ponašanja, kao što je mučenje čaplje Živke, trovanje sivog sokola i velike ušare bojnim otrovom furadanom, nezakonito hvatanje štiglića, ubijanje medvjedice na Bioču. U Crnoj Gori je i još poprilično jaka tradicija  prepariranja ubijenih  ptica koje se drže  kao lovački trofeji ili služe da ‘ukrašavaju’ prostore“.

Glavni motivi za ovakve radnje su materijalna korist i potreba za držanjem životinja u zatočeništvu, objašnjavaju za Monitor iz CZIP-a. Nezakonitom trgovinom pojedinci i organizovane grupe stiču veliku zaradu, bilo da se radi o krijumčarenju lovine, egzotičnih vrsta ptica, divljih ptica pevačica i preparata strogo zaštićenih vrsta životinja.

Rode su u Crnoj Gori zaštićena vrsta od 1981. godine. Par ubijenih gnijezdećih roda sa Mareze i Perko i Perka, rode iz Polimske ulice u Beranama, jedine su gnijezdile u Crnoj Gori.  Ubistvo ptica koje donose sreću najbolje je oslikalo društvo u kojem živimo.

I medvjedi su zaštićena vrsta u Crnoj Gori. To nije spriječilo krivolovce da odstrijele medvjedicu, staru dvije godine, i da se potom samo udalje sa mjesta zločina. Iz Lovočuvarske službe LO Podgorica su tada rekli da su počinioci iz već dobro poznate grupe.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PETNJICA- KAKO ZAUSTAVITI MIGRACIJE:  Obećanja, obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trend odlazaka mladih porodica posebno je pojačan nakon što je prije nekoliko mjeseci u Njemačkoj usvojen novi paket migracijskih zakona koji olakšava useljavanje za potrebe njemačkog tržišta rada. No baš ranije iseljeni Bihorci kažu da postoji nada da se zaustavi iseljavanje, i da oni u tome mogu pomoći

 

Godinama se iz petnjičkoj kraja masovno odlazi. Prosvjetni radnici svjedoče, da skoro nema dana da neka školska klupa ne ostane prazna. Mladi roditelji svoju djecu odvode sa sobom u svijet.

Ovaj trend je još pojačan, kako pokazuje i zvanična statistika, nakon što je prije nekoliko mjeseci u Njemačkoj usvojen novi paket migracijskih zakona koji olakšava useljavanje za potrebe njemačkog tržišta rada.

“Sada se može sa sigurnošću tvrditi da će, ako se nešto ne učini i pomognu mladi na sjeveru, taj region za deset do petnaest godina imati sto hiljada manje stanovnika i da će čitav sjeverni region imati do sedamdeset hiljada građana, na šta ukazuju i svi zvanični podaci iseljavanja i negativnog prirodnog priraštaja” – saopšteno je iz bjelopoljske nevladine organizacije Euromost.

Nakon što su formirali  opštinu, Pertnjičani su, za sada jedini,  uspostavili lokalnu kancelariju za dijasporu i svake godine okupe veliki broj iseljenika na manifestaciji pod nazivom Dani dijaspore.

Među dijasporom vlada nepodijeljeno mišljenje da u cilju valorizacije potencijala i zaustavljanja migracije stanovništva, Petnjica mora da iskoristi iskustva i znanja svojih iseljenika.

Oni smatraju da humanitarne aktivnosti, koje sprovode Petnjičani u inostranstvu, nijesu dovoljne  i ističu da je neophodno stvarati ambijent za razvoj i  otvaranje radnih mjesta.

“Dobro je to što su se Bihorci koji žive u inostranstvu svih ovih godina pokazivali kao izuzetno humani ljudi i što su preko različitih donacija pomogli svoj zavičaj. To je  dalo dobre impulse za razvoj ovoga kraja, ali za ozbiljniju razvojnu priču treba uvezati i niz drugih činilaca. Prije svega, uz izgradnju kvalitetnih puteva, potrebno je da se otvaraju fabrike i uspostave održiva radna mjesta koja će garantovati dobru zaradu zaposlenima, a samim tim i pristojan život” – smatra  predstavnik Udruženja iseljenika iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini profesor dr Fehim Кorać.

Prema njegovom mišljenju lokalnom stanovništvu u ovom kraju je prije svega potrebna socijalna sigurnost.

“Ako je čovjek zadovoljan životnim uslovima, on  neće tražiti neko drugo mjesto za obezbjeđivanje egzistencije. Neophodno je iskoristiti znanja i iskustva naših ljudi koji žive u inostranstvu i tako stvoriti povoljan ambijent koji bi čovjeka u Bihoru činio srećnim i zadovoljnim” – kaže Korać.

Sa njim se slože i predsjednik Zavičajnog kluba Bihor iz Luksemburga, Esko Halilović, navodeći da su mladi školovani ljudi, koji žive u razvijenim zemljama, kadri da osmisle programe za oživljavanje Bihora.

“Zavičajni klub Bihor iz Luksemburga zdušno, preko humanitarnih aktivnosti, pomaže zavičaju. Ali,  veoma je važno istaći da, pored toga, imamo mlade ljude iz druge ili treće generacije Petnjičana koji su završili škole na prestižnim evropskim univerzitetima. Oni ulaze na velika vrata luksemburškog društva, kao vrsni stručnjaci i entuzijasti koje tamošnja država vrednuje, i uvažava” – kaže Halilović.

On smatra da je to ogroman potencijal koji  Petnjica i  Crna Gora treba da iskoriste, kako bi dio inostranog kapitala preselili u Bihor, i na osnovu kog bi se otvorila nova radna mjesta.

“Na nama je da animiramo ove mlade ljude, koji govore po nekoliko stranih jezika,  da dobiju emociju koju mi imamo prema zavičaju, a na državi Crnoj Gori je da im da šansu kako bi svojim znanjem i iskustvima dali doprinos da životni standard na ovim prostorima približe standardu razvijenih zemalja” – kaže Halilović.

Halilović ističe da Petnjica raspolaže sa izuzetnim prirodnim potencijalima. „Te potencijale treba iskoristiti za proizvodnju zdrave hrane i punu valorizaciju turističkih resursa. Takođe, treba otvarati mala familijarna preduzeća čiji rad neće puno zavisiti od konkurencije i uvoza, jer u Bihoru mogu da se stvaraju brendirani proizvodi. Mi iz dijaspore smo spremni da dovedemo stručnjake koji će podučavati lokalno stanovništvo da formiraju te porodične zadruge, čime bi se otvorio značajan broj radnih mjesta” – tvrdi Halilović.

Predsjednik Društva Montenegro-Bihor iz Slovenije, Šeki Agović, ističe da otvaranje proizvodnih pogona mora da prati dobra infrastruktura i stručna radna snaga.

“U Sloveniji ima blizu četiri hiljade Bihoraca. Svi oni vole svoj zavučaj“  kaže Agović. Bihorci iz Slovenije pružaju pomoć  svojim zemljacima na različite načine, ali, kako kaže Agović , ta pomoć mora da se upotpuni kroz instaliranje industrijskih i drugih pogona koje prate savremene tehnologije.

“Uporedo, moraju se stvarati stručni kadrovi za rad u tim pogonima, jer ne trebaju nam fabrike ako nemamo odgovarajuću radnu snagu. Bihorci su radni i pametni ljudi samo im treba dati šansu da se dokažu i u zavičaju. Ako to uradimo onda ljudi iz Bihora neće tražiti svoje uhljebljenje u drugim državama, nego će u mjestu svog rođenja prepoznati svoju budućnost” – vjeruje Agović.

U  Petnjici ima nekoliko veoma uspješnih takozvanih porodičnih firmi. Ta opština je postala samostalna prije šest godina. Sada  uz obilatu pomoć državnih vlasti grade infrastrukturu kako bi varošica dobila makar neke urbane odlike.

Da li je Kancelarija za dijasporu i stalni kontakt sa dijasporom dovoljan? Reklo bi se da, ipak, nije. U odnosu na broj stanovnika, čak i prema državnoj statistici, koja ne može biti pravi pokazatelj, iz ove sjeverne opštine samo za prvih devet mjeseci ove godine odselilo se zabrinjavajućih devedeset i pat građana.

Uz izrazito negativan prirodni priraštaj, Petnjičani imaju razlog za brigu. Porazan je podatak da se na području te opštine u prošloj godini rodilo samo petnaest beba. Ali, petnjičani makar čine napor da migracije zaustave.

Ne samo Petnjica, već čitav sjever mora tražiti način da zaustavi migracijski cunami, a to neće moći bez podrške centralnih vlasti i ulaganja u projekte koji će zadržavati mlade. Desetine miliona eura će otići u tri sjeverna grada za izgradnju tri ski centra koji treba da privuku turiste. Koje neće imati ko da sačeka i ugosti, ako se migracije ne zaustave.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo