Povežite se sa nama

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Pred Crnom Gorom su dva puta

Objavljeno prije

na

Ono što nam treba a bez čega nema moderne države je profesionalna i depolitizovana javna uprava i nezavisno sudstvo, kao svetinje u kojima nema mjesta za partijsko-parcijalni politički uticaj. To je nemoguće izgraditi bez jasne svijesti i namjere političke elite

 

 

MONITOR: Premijer DuškoMarković saopštio je da nije čitao najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, ali svejedno zna da je pozitivan.  Šta vam govori to što premijer ne čita dokument koji je vrlo važan za zemlju koja se nalazi na putu evropskihi ntegracija?

SEKULOVIĆ: Vjerujem da je čitava situacija u proteklih par nedjelja prilično zatekla vlast i napravila joj problem, u odnosu na koji traže pozicioniranje. Ovdje mislim na blokadu otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, odnosno francusko, ali ne i samo njihovo, preispitivanje procesa proširenja i metodologije pregovaranja. Vlast se pripremala za drugačiji scenario, koji je trebalo iskoristiti za kampanju na narednim izborima. U ovom trenutku je teško predvidjeti buduća dešavanja. Ostaje da se vidi da li će nova metodologija, ako do nje uošte i dodje, obuhvatiti i Crnu Goru, što čitav proces koji je izgledao kao ireverzibilan drma iz temelja. Vaše se pitanje ipak odnosi na prezentovani non-paper, i u kontekstu njegovog tumačenja od strane različitih aktera, možemo izvući zaključak da je prošlo vrijeme optimizma i da istinu treba pogledati u oči. Pokušavanje da se nešto isključivo ili primarno predstavi kao pozitivno više nema nikakvu političku korist za one koji sa takvim ocjenama izlaze. Držim da crnogorski građani imaju procjenu da nešto nije u redu i da ih ne treba podcjenjivati. Nismo dobili završna mjerila za poglavlje 23,i to je činjenica.

MONITOR: Izvještaj ipak nije generalno pozitivan, kako tvrdi Marković, nego ukazuje na stagnaciju na pojedinim poljima kada je u pitanju poglavlje 23 i 24, a u nekim djelovima i regresiju. Da li su Evropljani postali strožiji, ili je do nas?

SEKULOVIĆ: Snaga jednog društva se najjasnije ogleda u njegovom odnosu prema kritičkom mišljenju. Dobronamjerno, argumentovano i naravno slobodno kritičko mišljenje je moguće u društvima koja su usvojila osnovne demokratske vrijednosti. U tom smislu ima prostora i da se prema samoj EU nastupi na taj način, kao i prema politikama država članica koje direktno utiču na EU politike. Naravno,sprosobnost kritičkog mišljenja je primarno vezana za autorefleksiju. Dobro je što nam izvještaji EU sve više pomažu jer se koristi jasniji jezik. Činjenica je da EU prolazi kroz svoja preispitivanja, ali je takođe tačno da ni mi nismo na nivou zadatka. Od nas se traže opipljivi, mjerljivi rezultati, dakle jasno neselektivno djelovanje koje će dovesti do promjene nedemokratskih praksi i jačanja odgovornosti na svim poljima. Tu se bije bitka između političkog nagona za kontrolom i istinskog demokratskog iskoraka. Rekao bih da je to naš osnovni izazov.

MONITOR: Pravosuđe je u centru ta dva poglavlja, odnosno reformi. Ovih dana raspisan je konkurs za VDT, a kandidatkinja je tužiteljica LidijaVukčević, koja po mnogim procjenama, ne može dobiti glasove opozicije, a samim tim ni biti izabrana. Slažete li se nekim kolegama iz civionog sektora zcivilnogsektora da je ta kandidatura pravan koju vlast koristi da bi pokrenula izmjene Ustava kada je u pitanju izbor VDT? I šta bi to značilo?

SEKULOVIĆ: Crnoj Gori je potreban VDT u punom mandatu i lično sam pozvao da se na konkurs prijavi što veći broj kandidata. Ukoliko se ne varam pored gospođe Vukčević urednu kandidaturu je podnijela i gospođa Marković. Mislim da se u ovoj fazi politički sistem bori za prebacivanje odgovornosti za blokadu. Treba sačekati ishod glasanja, ali svima nam je jasno da izbor VDT-a i članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika mora da prati politički dogovor, kojeg u ovom trenutku nema. Mogli bi situaciju sagledati i ovako: da je gospođa Marković bila jedini kanditat, nju bi eventualo podržala opozicija, dok bi vlast bila protiv, što bi prebacilo optužbe za ‘’opstrukciju’’odnosno blokadu izbora za jedne strane na drugu. Ovako se ‘’odgovornost’’ za neizbor i dalje drži u opozicionom dvorištu. Na taj način se osnažuju agrumenti za ustavne promjene, bilo u pravcu većine potrebne za izbor i/ ili vezivanja tužilačke organizacije za izvršnu vlast. Pred Crnom Gorom su dva puta. Put političkog kompromisa Ili produbljivanja krize. Uskoro ćemo saznati što ko od političkih aktera zaista želi.

MONITOR: Osim afera vezanih za korupciju koje potresaju tužilaštvo, ovih dana objavljeno je i da je tužiteljica nagovarala žrtvu nasilja da mu oprosti da demantuje izjave koje je dala medijima. Kako to komentarišete?

SEKULOVIĆ: U ovom trenutku primarno je pratiti dalju sudbinu predmeta i pružanje podrške žrtvi. Iznesene su teške optužbe i njih mora da prati pojačano interesovanje kako same tužilačke organizacije tako i javnosti. U ovoj fazi postupka ne bih mogao više da kažem.

MONITOR: Kako vidite stanje u institucijama danas generalno, koje bi trebalo da obezbijede vladavinu prava i borbu protiv korupcije i kriminala?

SEKULOVIĆ: Naše institucije trpe urušavanje i očigledan je pad povjerenja javnosti u njih. Tačno je da je u proteklom periodu došlo do institucionalnog zaokruživanja koji je praćen solidnim pravnim okvirom, mada i tu postoji prostor za unapređenje. Sigurno je da u našim institucijama radi veliki broj stručnih i časnih ljudi, ali je generalni utisak da one ne mogu da se otrgnu od političkog uticaja. Crna Gora nema iskustvo demokratske smjene vlasti, pa su institucije oblikovane pod političkim kišobranom, kao jednim dijelom stručne potpore interesa vlasti. Sigurno nam ne treba ni haos u ovoj oblasti ili populistički nastraj koji bi rezultirao političkom kontrolom sa drugog pola scene. Ono što nam treba a bez čega nema moderne države jeste profesionalna i depolitizovana javna uprava i nezavisno sudstvo, kao svetinje u kojima nema mjesta za partijsko-parcijalni politički uticaj. To je nemoguće izgraditi bez jasne svijesti i namjere političke elite. To je i smisao evropskih intergacija. Tranzicionu logiku sa elementima psihopatskih odnosa, treba da zamijeni stvaralaštvo, kreativnost i solidarnost. Koliko je to realno, ne znam. Moguće je da govorim o utopiji.

MONITOR: Ako su institucije zarobljene, čemu onda izborna reforma? Odnosno, kolike su šanse da naredni izbori budu demokratski i slobodni, i ko je kriv ako ih opet ne bude ?

SEKULOVIĆ: Nerealno je da možemo očekivati idealan izborni ambijent. Država je najveći poslodavac i jedan od glavnih aktera na tržištu, što dovodi do institucionalne prednosti vlasti. Ono što nam treba jeste elementarno povjerenje u birački spisak, kontrola socijalnih davanja i drugih mogućih zloupotreba javnih resursa koje se suštinski svode na prikriveno partijsko finansiranje. Međutim, ne vidim rješenje u radikalizaciji scene, niti u defetizmu koji bi rezultirao bojkotom izbora. Mora se naučiti da se sistemski djeluje, koliko god to često izgledalo frustrirajuće i besmisleno. Ne vjerujem u revolucije, pogotovo u njihovu crnogorsku verziju. Ono što se postavlja kao ključno pitanje glasi: da li se politički kompromis želi ili se priželjkuje gruba polarizacija društva? U slučaju cijepanja društva politika postaje jednostavna djelatnost gdje se sve svodi na crno-bijele slike. U krajnjem, uvijek na štetu društva, odnosno građana. Nisam optimista da ovo što se trenutno dešava ide u pravom smjeru. Volio bih da me vrijeme demantuje.

MONITOR: Lider URA DritanAbazović pozvan je u policiju jer je muškarac pored njega opsovao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Kada je Đukanović u parlamentu Abazovića nazvao bitangom,  nije bilo nikakve reakcije. Kako se zove sistem u kom se u policiju privode lideri partija jer je neko u njihovoj blizini psovao državnika?

SEKULOVIĆ: Zaista mi nije jasno zašto je gospodin Abazović pozvan da pruži svoja saznanja vezano za ovu situaciju. Nedopustivo je tretirati poslanika na ovakav način. Takođe držim da je reagovanje, i to ekspeditivno, nadležnih organa na incident ovog tipa nešto što može proizvoditi efekte. Sa druge strane,ovakav rječnik, ma od koga dolazio nije nešto što ima moju podršku. Ne bih nepotrebno dramatizovao cijelu priču i vjerujem da ovo ne donosi nikome političku korist, niti pokazuje snagu institucija. O uticaju na društvo da i ne govorim.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MILA KASALICA, FINANSIJSKI ANALITIČAR I FORENZIČAR: Nijesmo naučili lekciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nepovjerenje je još snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor

 

Početkom decembra prošle godine CBCG je započela „operaciju Atlas“ koje je, proljetos, rezultirala uvođenjem stečaja i početkom procesa likvidacije IBM i Atlas banke. O uzrocima i posljedicama tih dešavanja razgovaramo sa Milom Kasalicom, finansijskom analitičarkom i forenzičarkom.

MONITOR: Bili ste među malobrojnima koji su mnogo ranije upozoravali na loše stanje Kneževićevih banaka i potrebu da CBCG, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, preduzme adekvatne mjere. Zašto se toliko kasnilo sa mjerama?

KASALICA: U trećem kvaratalu 2015. godine urađena je kontrola Atlas banke, koja je precizno skenirala njeno stanje. Preliminarno izračunat koeficijent solventnosti (kalkulativni indikator zdravlja banke) je bio sa minusnim predznakom. Paralelno, u javnim revizorskim izvještajima eksterne revizije(što je legitimni izvor podataka za supervizora) stavljeno je do znanja u kakvoj finansijskoj i bankarskoj situaciji je Atlas banka.

Međutim, izvještaj navedene kontrole CBCG ostao je nezaveden u fioci jednog viceguvernera, akademski i institucionalno nespremnog da zaštiti instituciju. Za potrebe izbjegavanja odgovornosti domaštali su se “patriotski razlozi“. Otprilike: Fond za zaštitu depozita (FZD) nema novca da podmiri male deponente. Ili, naći će Debeli (možda ipak Knežević) pare. I, tome slično.

Tako da se sa pravovremenim sistemskim mjerama namjerno kasnilo. Zato ključno pitanje zdrave finansijske budućnosti Crne Gore mora biti: zašto se ćutalo unutar CB CG i na tržištu, kada je zvaničnih podataka bilo dovoljno za kvalitetnu reakciju, saglasno zakonima?

MONITOR: Da li bi sudbina IBM i Atlas banke bila drugačija da su adekvatne mjere preduzete u pravo vrijeme?

KASALICA: Da su tada uvedene mjere privremene uprave, sa ciljem suštinskog restrukturiranja banke, možda je Atlas banka imala šansu da preživi. Svakodnevno praćenje stanja, na koje se sada poziva CBCG bilo je nedovoljno fokusirano  i nedosljedno.

I IBM bi ostala da posluje.Ova banka je platila cijenu povezanosti sa glavnim akcionarem Atlas banke.

Naravno, i ovdje se mora biti oprezan, pošto su povezana lica u ovim bankama bila jedno vrzino kolo uzimanja, davanja, bez vraćanja dugova, a uz papirološko zatvaranje obaveza ili reklasifikaciju iz kreditnog portfelja u ostalu aktivu, kako bi se koeficijent solventnosti naštelovao do nivoa izvještajno prihvatljivog, a za potrebe ćutanja CBCG. Zbog toga je supervizor banaka morao da reaguje mnogo strožije od primijenjenog u periodu 2015 (ili čak 2014.) -2018.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Zvonko Karanović pjesnik i prozaista iz Niša: Misleći čovjek je pobunjeni čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj koji želi da stvara nešto novo po definiciji je pobunjeni čovek

MONITOR: Vašu književnu karijeru prožima muzika.

KARANOVIĆ: Da sam bio bar malo muzikalniji danas bih verovatno bio muzičar, jer muzika je moja prva ljubav. Od tinejdžerskih dana provodio sam sate i sate preslušavajući ploče, pokušavao da sviram i komponujem. Pisanje je došlo tek kasnije, u 21. godini, za pesnika prilično kasno, u dobu kada mnogi pesnici dignu ruke od poezije. Ono što sam iz muzike preneo u književnost je moja sklonost ka ljudima sa osobenim pogledom na svet, autorima, istraživačima, pionirima. Nisu mi bili važni hladni, svirački besprekorni instrumentalisti, virtuozi ili u književnosti bezidejni stilisti. Tražio sam jake umetnike, odvažne, one koji se trude da pomeraju granice. Dela naših najvećih učitelja nas uče umetničkoj hrabrosti, a ne pukom oponašanju. Bob Dilan, Džon Lenon, Leonard Koen, Tom Vejts, Igi Pop, Džoni Štulić, sve sami sjajni tekstopisci, samo su neki iz plejade onih koji su me inspirisali jednako kao i Kafka, Selin, Bulgakov, Keruak, Ginzberg. Muziku i danas slušam, doduše, ne tako intenzivno kao nekad. Sada me više interesuju vremenska razdoblja pa obnavljam „gradivo” ili kopam po onome šta sam propustio. Trenutno slušam muziku iz kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih, odeljak soul/fank.

MONITOR: „Dnevnik dezertera” je za mnoge već kultna trilogija. Vaš junak kaže da ima „Tri seljaka po glavi stanovnika“? 

KARANOVIĆ: Ta izjava jednog od likova romana Više od nule (2004) je namerno karikaturalna, nastala iz revolta zbog promenjene kulturne klime grada. Treba imati na umu da je Niš sa svojih 260.000 stanovnika veći od Podgorice ili Splita, približno iste veličine kao Sarajevo ili Ljubljana, univerzitetski centar sa 30.000 studenata. Ranih osamdesetih postojala je jaka alter scena sa puno pank i nju vejv bendova, radili su se fanzini, održavale slušaonice, kasnije pod pokroviteljstvom SKC-a prevodile neke važne knjige (Endi Vorhol, Nik Kejv, Džoj Divižn). Grad je imao kičmu, jak kulturni identitet, i to se nekako održavalo do kraja devedesetih. Narodnjaci su počeli da se puštaju po kafićima, što je do tada bilo nezamislivo, legalne i ilegalne nadogradnje su umnogome poružnele grad, tezge, trafike, bašte kafića oduzeli su skoro sav prostor za pešake. Grad se pretvorio u nekakvo otužno vašarište iz koga se neprestano iseljavaju mladi u potrazi za boljom šansom za život. Otuda i revolt prema novonastaloj situaciji onih koji pamte neka druga, bolja vremena.

MONITOR: Vrlo je hrabro od pisca da u svoju književnost unosi realne stavove o bolnim i gorućim pitanjima zemlje. Šta predstavlja danas Kosovo za vas?

KARANOVIĆ: Pisac ne mora da deli mišljenje svojih junaka. Mnoge krupne političke greške su učinjene u prošlosti i danas snosimo posledice toga. Da je bilo više pameti i tolerancije možda do ove nerazrešive situacije uopšte nije moralo da dođe.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MILICA PUŠONJIĆ, PSIHOLOŠKINJA IZ PODGORICE: Nasilnici uče kako biti nasilnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori su zabilježeni slučajevi raznih oblika vršnjačkog nasilja. Fizičko nasilje je najuočljivije, pa je samim tim njegova učestalost najveća

 

Vršnjačko nasilje je nakon nedavnog konflikta između nastavnice i učenika u jednoj srednjoj školi u Rožajama ovih dana opet u žiži javnosti. Prema podacima Zavoda za školstvo, u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori zabilježeno je 305 slučajeva vršnjačkog nasilja za prethodne dvije godine. Iz Uprave policije saopšteno je polovinom oktobra da je od početka godine prijavljeno 50 slučajeva vršnjačkog nasilja. Šta je glavni uzrok tome, pitamo Milicu Pušonjić, psihološkinju iz Podgorice?

PUŠONJIĆ: Ne postoji jedan jedinstven uzrok, već su razlozi za pojavu svakog nasilja, pa i vršnjačkog, veoma raznovrsni. Često se može čuti da je nasilje među djecom „normalna pojava“ sa kojom se raste i u skladu sa tim postoje očekivanja da će dječije nasilno ponašanje biti spontano prevaziđeno tokom razvoja. Međutim, da nasilje nije dio uobičajenog toka odrastanja, govore mnogi obrasci ponašanja koje dijete može ispoljavati. Posljedice počinjenog i proživljenog nasilnog ponašanja mogu biti ne samo neposredne nego i trajne – za čitav život.Nasilno ponašanje nije uobičajena pojava i treba intervenisati da bi se ona spriječila.

Predrasude postoje i u pogledu razumijevanja manje vidljivih oblika nasilnog ponašanja kakvi su verbalno i socijalno-emocionalno nasilje. Mnoga djeca, a i odrasli, ne shvataju ozbiljnosti stalnog omalovažanja, nazivanja pogrdnim imenima, vrijeđanja, ignorisanja, uhođenja itd. Obično se nalaze racionalni „razlozi“ da ovo ponašanje i nije baš nasilno, da se njime želi postići određeni cilj ili napraviti „šala“ i slIčno. Među učenicima, obično dječacima, a i pojedinim roditeljima, raširena je predrasuda da nasilje osnažuje dijete. Česta predrasuda koja se može čuti u školi je da nije moguće uticati na različite vrijednosti i oblike ponašanja koje su djeca usvojila prije dolaska u školu..

MONITOR: Šta je vršnjačko nasilje?

PUŠONJIĆ: Vršnjačko nasilje je fizičko ili psihičko nasilno ponašanje među vršnjacima, koje se ponavlja duži period s ciljem povrjeđivanja i odražava neravnopravan odnos snaga. Ono podrazumijeva nekoliko mogućih odnosa: nasilno ponašanje jednog učenika/učenice prema drugom, nasilno ponašanje grupe prema pojedincu, jedne grupe učenika prema drugoj grupi ili pak nasilno ponašanje učenika prema nastavnicima i obratno. Iako je vršnjačko nasilje karakteristično za školsku sredinu, istraživanja pokazuju da se ono dešava i na putu od škole do kuće, na autobuskim stajalištima, u prevozu, odnosno van školskog prostora. Važno je istaći da je nasilno ponašanje bilo kojeg od navedenih subjekata u vezi sa odnosima u školi i okolnostima u njoj, ali da svaka pojava vršnjačkog nasilja nije direktno vezana za život škole.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo