Povežite se sa nama

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Pred Crnom Gorom su dva puta

Objavljeno prije

na

Ono što nam treba a bez čega nema moderne države je profesionalna i depolitizovana javna uprava i nezavisno sudstvo, kao svetinje u kojima nema mjesta za partijsko-parcijalni politički uticaj. To je nemoguće izgraditi bez jasne svijesti i namjere političke elite

 

 

MONITOR: Premijer DuškoMarković saopštio je da nije čitao najnoviji izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, ali svejedno zna da je pozitivan.  Šta vam govori to što premijer ne čita dokument koji je vrlo važan za zemlju koja se nalazi na putu evropskihi ntegracija?

SEKULOVIĆ: Vjerujem da je čitava situacija u proteklih par nedjelja prilično zatekla vlast i napravila joj problem, u odnosu na koji traže pozicioniranje. Ovdje mislim na blokadu otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom, odnosno francusko, ali ne i samo njihovo, preispitivanje procesa proširenja i metodologije pregovaranja. Vlast se pripremala za drugačiji scenario, koji je trebalo iskoristiti za kampanju na narednim izborima. U ovom trenutku je teško predvidjeti buduća dešavanja. Ostaje da se vidi da li će nova metodologija, ako do nje uošte i dodje, obuhvatiti i Crnu Goru, što čitav proces koji je izgledao kao ireverzibilan drma iz temelja. Vaše se pitanje ipak odnosi na prezentovani non-paper, i u kontekstu njegovog tumačenja od strane različitih aktera, možemo izvući zaključak da je prošlo vrijeme optimizma i da istinu treba pogledati u oči. Pokušavanje da se nešto isključivo ili primarno predstavi kao pozitivno više nema nikakvu političku korist za one koji sa takvim ocjenama izlaze. Držim da crnogorski građani imaju procjenu da nešto nije u redu i da ih ne treba podcjenjivati. Nismo dobili završna mjerila za poglavlje 23,i to je činjenica.

MONITOR: Izvještaj ipak nije generalno pozitivan, kako tvrdi Marković, nego ukazuje na stagnaciju na pojedinim poljima kada je u pitanju poglavlje 23 i 24, a u nekim djelovima i regresiju. Da li su Evropljani postali strožiji, ili je do nas?

SEKULOVIĆ: Snaga jednog društva se najjasnije ogleda u njegovom odnosu prema kritičkom mišljenju. Dobronamjerno, argumentovano i naravno slobodno kritičko mišljenje je moguće u društvima koja su usvojila osnovne demokratske vrijednosti. U tom smislu ima prostora i da se prema samoj EU nastupi na taj način, kao i prema politikama država članica koje direktno utiču na EU politike. Naravno,sprosobnost kritičkog mišljenja je primarno vezana za autorefleksiju. Dobro je što nam izvještaji EU sve više pomažu jer se koristi jasniji jezik. Činjenica je da EU prolazi kroz svoja preispitivanja, ali je takođe tačno da ni mi nismo na nivou zadatka. Od nas se traže opipljivi, mjerljivi rezultati, dakle jasno neselektivno djelovanje koje će dovesti do promjene nedemokratskih praksi i jačanja odgovornosti na svim poljima. Tu se bije bitka između političkog nagona za kontrolom i istinskog demokratskog iskoraka. Rekao bih da je to naš osnovni izazov.

MONITOR: Pravosuđe je u centru ta dva poglavlja, odnosno reformi. Ovih dana raspisan je konkurs za VDT, a kandidatkinja je tužiteljica LidijaVukčević, koja po mnogim procjenama, ne može dobiti glasove opozicije, a samim tim ni biti izabrana. Slažete li se nekim kolegama iz civionog sektora zcivilnogsektora da je ta kandidatura pravan koju vlast koristi da bi pokrenula izmjene Ustava kada je u pitanju izbor VDT? I šta bi to značilo?

SEKULOVIĆ: Crnoj Gori je potreban VDT u punom mandatu i lično sam pozvao da se na konkurs prijavi što veći broj kandidata. Ukoliko se ne varam pored gospođe Vukčević urednu kandidaturu je podnijela i gospođa Marković. Mislim da se u ovoj fazi politički sistem bori za prebacivanje odgovornosti za blokadu. Treba sačekati ishod glasanja, ali svima nam je jasno da izbor VDT-a i članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika mora da prati politički dogovor, kojeg u ovom trenutku nema. Mogli bi situaciju sagledati i ovako: da je gospođa Marković bila jedini kanditat, nju bi eventualo podržala opozicija, dok bi vlast bila protiv, što bi prebacilo optužbe za ‘’opstrukciju’’odnosno blokadu izbora za jedne strane na drugu. Ovako se ‘’odgovornost’’ za neizbor i dalje drži u opozicionom dvorištu. Na taj način se osnažuju agrumenti za ustavne promjene, bilo u pravcu većine potrebne za izbor i/ ili vezivanja tužilačke organizacije za izvršnu vlast. Pred Crnom Gorom su dva puta. Put političkog kompromisa Ili produbljivanja krize. Uskoro ćemo saznati što ko od političkih aktera zaista želi.

MONITOR: Osim afera vezanih za korupciju koje potresaju tužilaštvo, ovih dana objavljeno je i da je tužiteljica nagovarala žrtvu nasilja da mu oprosti da demantuje izjave koje je dala medijima. Kako to komentarišete?

SEKULOVIĆ: U ovom trenutku primarno je pratiti dalju sudbinu predmeta i pružanje podrške žrtvi. Iznesene su teške optužbe i njih mora da prati pojačano interesovanje kako same tužilačke organizacije tako i javnosti. U ovoj fazi postupka ne bih mogao više da kažem.

MONITOR: Kako vidite stanje u institucijama danas generalno, koje bi trebalo da obezbijede vladavinu prava i borbu protiv korupcije i kriminala?

SEKULOVIĆ: Naše institucije trpe urušavanje i očigledan je pad povjerenja javnosti u njih. Tačno je da je u proteklom periodu došlo do institucionalnog zaokruživanja koji je praćen solidnim pravnim okvirom, mada i tu postoji prostor za unapređenje. Sigurno je da u našim institucijama radi veliki broj stručnih i časnih ljudi, ali je generalni utisak da one ne mogu da se otrgnu od političkog uticaja. Crna Gora nema iskustvo demokratske smjene vlasti, pa su institucije oblikovane pod političkim kišobranom, kao jednim dijelom stručne potpore interesa vlasti. Sigurno nam ne treba ni haos u ovoj oblasti ili populistički nastraj koji bi rezultirao političkom kontrolom sa drugog pola scene. Ono što nam treba a bez čega nema moderne države jeste profesionalna i depolitizovana javna uprava i nezavisno sudstvo, kao svetinje u kojima nema mjesta za partijsko-parcijalni politički uticaj. To je nemoguće izgraditi bez jasne svijesti i namjere političke elite. To je i smisao evropskih intergacija. Tranzicionu logiku sa elementima psihopatskih odnosa, treba da zamijeni stvaralaštvo, kreativnost i solidarnost. Koliko je to realno, ne znam. Moguće je da govorim o utopiji.

MONITOR: Ako su institucije zarobljene, čemu onda izborna reforma? Odnosno, kolike su šanse da naredni izbori budu demokratski i slobodni, i ko je kriv ako ih opet ne bude ?

SEKULOVIĆ: Nerealno je da možemo očekivati idealan izborni ambijent. Država je najveći poslodavac i jedan od glavnih aktera na tržištu, što dovodi do institucionalne prednosti vlasti. Ono što nam treba jeste elementarno povjerenje u birački spisak, kontrola socijalnih davanja i drugih mogućih zloupotreba javnih resursa koje se suštinski svode na prikriveno partijsko finansiranje. Međutim, ne vidim rješenje u radikalizaciji scene, niti u defetizmu koji bi rezultirao bojkotom izbora. Mora se naučiti da se sistemski djeluje, koliko god to često izgledalo frustrirajuće i besmisleno. Ne vjerujem u revolucije, pogotovo u njihovu crnogorsku verziju. Ono što se postavlja kao ključno pitanje glasi: da li se politički kompromis želi ili se priželjkuje gruba polarizacija društva? U slučaju cijepanja društva politika postaje jednostavna djelatnost gdje se sve svodi na crno-bijele slike. U krajnjem, uvijek na štetu društva, odnosno građana. Nisam optimista da ovo što se trenutno dešava ide u pravom smjeru. Volio bih da me vrijeme demantuje.

MONITOR: Lider URA DritanAbazović pozvan je u policiju jer je muškarac pored njega opsovao predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Kada je Đukanović u parlamentu Abazovića nazvao bitangom,  nije bilo nikakve reakcije. Kako se zove sistem u kom se u policiju privode lideri partija jer je neko u njihovoj blizini psovao državnika?

SEKULOVIĆ: Zaista mi nije jasno zašto je gospodin Abazović pozvan da pruži svoja saznanja vezano za ovu situaciju. Nedopustivo je tretirati poslanika na ovakav način. Takođe držim da je reagovanje, i to ekspeditivno, nadležnih organa na incident ovog tipa nešto što može proizvoditi efekte. Sa druge strane,ovakav rječnik, ma od koga dolazio nije nešto što ima moju podršku. Ne bih nepotrebno dramatizovao cijelu priču i vjerujem da ovo ne donosi nikome političku korist, niti pokazuje snagu institucija. O uticaju na društvo da i ne govorim.

 

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo