Povežite se sa nama

INTERVJU

IGOR KALEZIĆ, DIZAJNER IZ PODGORICE: I dizajn mijenja svijet

Objavljeno prije

na

Na razvoj dizajna najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati

 

MONITOR: Dizajn je praktično svuda oko nas bilo da je riječ o dizajnu industrijskih proizvoda, grafičkom dizajnu, WEB dizajnu, modnom dizajnu… Šta je, pored čovjeka, najvažniji segment dizajna?

KALEZIĆ: Najvažniji segment dizajna je to što je dizajn prije svega umjetnička disciplina, koja dovodi do opšteg razvoja društva, a samim tim i čovjeka kao pojedinca u njemu.

MONITOR: Šta najviše utiče na razvoj dizajna?

KALEZIĆ: Dizajn sam po sebi je živa disciplina koja se razvija sa razvojem čovjeka kao jedinke i sa njegovim potrebama. Samim tim prisutan je i neophodan u svim djelatnostima. Na njegov razvoj najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati. Tako sve te djelatnosti utiču podjednako, ali najviše potreba čovjeka ka nečemu boljem, ljepšem i praktičnijem. Kao i ideje sposobnosti, kreativnost i strast ljudi koji se bave ovim poslom.

MONITOR: Vi se bavite dizajnom enterijera. Šta je dizajn enterijera?

KALEZIĆ: Dizajn enterijera (arhitektura enterijera) je arhitektonsko-dizajnerska disciplina, koja se realizuje u određenom i konkretnom arhitektonskom prostoru. Pod dizajnom enterijera smatra se uređenje i osmišljavanje unutrašnjih prostora. Neuki često kažu „unutrašnji enterijer“, što je pogrešno, kao što je pogrešno smatrati namještaj za enterijer, koji predstavlja samo dio enterijera. Pod enterijerom se podrazumijeva uređenje kompozicija, funkcionalnost i organizacija kompletnog arhitektonskog prostora. Konstruktivno, dimenziono, estetsko oblikovanje svake prostorije i svakog njenog dijela posebno i kao cjeline ukupnog prostora. Dizajn enterijera obuhvata uređenje unutrašnjosti prostorija korišćenjem boja, materijala, namještaja, izvora svjetlosti, pri tom poštujući osnovne činioce dizajna: proporcije, kompoziciju, materijalizaciju…

MONITOR: Šta odlikuje luksuzni dizajn enterijera?

KALEZIĆ: Luksuzni enterijer odlikuje više segmenata koji moraju biti povezani u cjelinu, a prije svega kvalitetan i funkcionalan građevinski i projekat enterijera. Funkcija mora biti razrađena do tančina, svaki prostor i elemenat moraju imati svoju namjenu i opravdanost u kompletnom prostoru. Materijali moraju biti visokog kvaliteta i odgovarati svojoj namjeni. To zavisi naravno i od budžeta, ali ako je i budžet veliki ne znači da ćemo dobiti luksuz i lako se može upasti u zamku kiča. Kvalitet materijala, dobar projekat, razrađena funkcija i talenat osobe kojoj povjerite svoj dom mogu vas dovesti do luksuznog, bolje reći do kvalitetnog enterijera.

MONITOR: Kad je riječ o uređivanju unutrašnjosti prostorija šta  najčešće traže korisnici Vaših usluga?

KALEZIĆ: Najčešće su to ljudi koji znaju šta hoće, koji traže kvalitet i koji u ovom moru copy-paste svega i svačega žele nešto svoje i samo za sebe, radilo se o kompletnim rekonstrukcijama i reorganizacijama prostora ili o nekim sitnijim intervencijama. Ipak, u posljednje vrijeme sve više je i onih koji traže organizaciju i opremanje stambenih prostora za koje je, zbog loših projekata i izgradnje, pravo mađioničarsko umjeće naći rješenje bez stručne pomoći, a bogami i sa njom.

MONITOR: Šta je danas moderno kod nas, a šta u svijetu?

KALEZIĆ: Razvojem tehnologije kako u proizvodnji tako i u komunikaciji svijet se takoreći smanjio. Sve je na dohvat ruke i vidika. Sve što je aktuelno u svijetu aktuelno je i kod nas. Više ne moramo ići tamo da bi to priuštili sebi ovdje. Naravno, sve opet zavisi od individualnih mogućnosti. Ali ako želite kvalitet i luksuz to možete dobiti i kod nas kao i bilo gdje u svijetu.  Stilovi su kao točak koji se uvijek okreće. Danas je art deco, sjutra će biti neki klasični i tako u krug.  Važan je samo osjećaj šta u datom trenutku treba primijeniti, šta klijentu odgovara i u čemu se osjeća ugodno.

MONITOR: Koji su preovlađujući stilovi u dizajnu prostorija i namještaja?

KALEZIĆ: Ne pridajem mnogo pažnju tome već svoj rad prilagođavam klijentu tj. tražim ono što je za klijenta najbolje i čime ćemo oboje biti zadovoljni i ponosni, pa makar to značilo i kreiranje nečeg mimo svih stilova.  Neki osnovni stilovi su sljedeći. Modernizam, koji karakterišu rafinirane linije, minimalističke siluete i prirodni oblici. Skandinavski, koji karakterišu nježne konture, razigrane boje kao akcenti, i balans obrađenih i organskih materijala. Ovaj stil je jednostavan, savremen i funkcionalan. Viktorijanski stil – za toplinu i eleganciju. Karakteriše ga masivan namještaj,uglavnom od drveta, a motivi dekora su uglavnom detalji sa cvjetnim šarama.

MONITOR: Šta savjetujete onima koji planiraju da adaptiraju stan ili kuću, da promijene izgled prostora u njima…

KALEZIĆ: Najvažnije da znate šta želite, treba se informisati o svemu, što preciznije i kvalitetnije sročiti zadatak za svog dizajnera ili arhitektu.  Često klijentima kažem da sam oruđe u njihovim rukama. Oni su ti koji upravljaju sa mnom i samo zajedničkim zalaganjem možemo doći do onog što želimo.  U današnjem načinu izgradnje najčešće neadekvatnih stanova, kako funkcionalno tako i s minimumom estetske vrijednosti, najbolje je prije kretanja u ovu avanturu angažovati profesionalnu osobu kako bi što brže i kvalitetnije došli do zadovoljavajućeg rješenja. Angažujte dizajnera ili arhitektu na vrijeme dok je vaš prostor još u izgradnji. Tako ste na vrijeme da utičete na funkciju, dimenzije konkrektnih prostorija i materijalizaciju u vašem stanu, koje izvođač radova može korigovati u toku gradnje. I još jedno pravilo – ne opterećujte prostor, jer uvijek možete kasnije nešto dodati kada vam se ukaže potreba.

MONITOR: Kako urediti enterijer stana kad je riječ o namještaju, bojama, materijalima…

KALEZIĆ: Sve je to individualno, ne treba se povoditi ni za kim, važno je urediti prema vašoj želji, jer vaš dom to ste vi i obrnuto. Važno je obratiti pažnju na to da je ono što se radi urađeno od kvalitetnih materijala i da ispunjava vaše potrebe. Što se tiče boja tu je veliki izbor i ne postoji neka određena šema i formula za to. Važno je ne praviti šarenilo i kičeraj, ali nekome opet i to odgovara.

MONITOR: Kako Vam izgledaju enterijeri naših restorana i kafića?

KALEZIĆ: Ima dosta dobrih riješenja, ali više je onih koji kopiraju već viđeno i onih koji zahvaljujući ovom našem mentalitetu – niko kao ja, misle da mogu sve sami.

MONITOR: Industrijski dizajn, odnosno spoljni izgled proizvoda, vrlo je bitan da bi proizvod privukao kupce. Kolika se pažnja tome posvećuje?

KALEZIĆ: U novije vrijeme ima pomaka na bolje, postajemo polako svjesni onoga što ostali odavno znaju – pakovanje prodaje proizvod, a kvalitet održava na tržištu.

MONITOR: Je li dizajn ambalaže jedno od najvažnijih svojstava proizvoda?

KALEZIĆ: Da, ali bez kvaliteta ne može opstati. Dizajn je tu da privuče kupca, da skrene pažnju na proizvod, ali bez kvaliteta proizvoda ne treba očekivati ni čudo od dizajna.

 

Haos u stanogradnji

MONITOR: U Crnoj Gori, a posebno u Podgorici, podižu se brojne stambene zgrade, a mnogi kažu da bi one bile i spolja i unutra mnogo ljepše da se prilikom njihove gradnje konsultuju dizajneri…

KALEZIĆ: Potrebno se samo pridržavati zakona i osnovnih kulturnih principa, i veoma brzo sav ovaj haos i bahatost bili bi dovedeni u normalu. Potrebno je da se arhitekti probude i vrate principima kojima su težili kada su se opredjeljivali za svoju djelatnost. Jer,   nekada arhitektura bješe umjetnost, trag u vremenu po kojem su se prepoznavali arhitekti, narodi i civilizacije. Sada su to samo metri kvadratni, copy paste arhitekti za kojima ništa ne ostaje niti će ostati. Arhitekte i dizajneri moraju da shvate da su oni odgovorni, a  ne izvođač radova. Taj i taj objekat je projektovao taj i taj arhitekta, izvodila je radove ta i ta firma. Tako su se nekad raspoznavali objekti i arhitekte. I nije se dešavalo da imate pogled iz dnevne sobe na komšijinu spavaću sobu, da nemate parking, igralište i zelenu površinu ispred  zgrade. Da stanovi imaju po tridesetak kvadrata, da u dječije sobe ne mogu stati kreveti…

Danas investitori ne umiju nešto napraviti, a da prethodno ne sruše nešto napravljeno prije njih. Što više metara kvadratnih za prodaju jedino je mjerilo funkcije , estetike i kvaliteta. Dok god se oni budu pitali tako će biti. A za to su krivi arhitekte , građevinski inžinjeri i dizajneri, jer degradiranjem svoje profesije dozvoljavaju to zarad skupljanja mrvica za istim tim investitorima koji njihov posao smatraju žvrljotinama na papiru i tako se i ponašaju prema njemu.

 

Neuki uređuju životni prostor

MONITOR: Koliko su kič i amaterizam prisutni u današnjem dizajnu?

KALEZIĆ: O kiču je veoma teško pričati, jer to je stvar ukusa, mada je danas sve prisutniji i to u velikim količinama i u svakom segmentu naših života. Amaterizam je mnogo opasnija pojava koja se raširila na našem prostoru. Nekompetentni i neuki ljudi kroje nam životni prostor nošeni jedino željom da što više napune džepove. Većina dizajnera enterijera kod nas su ustvari dekorateri, koji svoje dekoraterske usluge predstavljaju kao dizajn. On to nije i ne može ni biti. Stolari su dizajneri, arhitekte, monteri… Svi se bave tuđim poslom, a najmanje svojim. Svemu tome doprinose firme koje se bave takozvanim uslužnim rezanjem, koji takozvanim majstorima prodaju materijal upitne vrijednosti i kvaliteta. To oni sklapaju šrafovima u garažama i podrumima, a naplaćuju usluge bez centa poreza i doprinosa državi. Da ne pričamo o firmama koje uvoze robu posljednje kategorije sa raznih smetlišta-buvljaka. Sve to srozava zdrav razum, osjećaj za estetiku, kulturu i sve ostalo progresivno.

                     Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo