Povežite se sa nama

INTERVJU

IGOR KALEZIĆ, DIZAJNER IZ PODGORICE: I dizajn mijenja svijet

Objavljeno prije

na

Na razvoj dizajna najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati

 

MONITOR: Dizajn je praktično svuda oko nas bilo da je riječ o dizajnu industrijskih proizvoda, grafičkom dizajnu, WEB dizajnu, modnom dizajnu… Šta je, pored čovjeka, najvažniji segment dizajna?

KALEZIĆ: Najvažniji segment dizajna je to što je dizajn prije svega umjetnička disciplina, koja dovodi do opšteg razvoja društva, a samim tim i čovjeka kao pojedinca u njemu.

MONITOR: Šta najviše utiče na razvoj dizajna?

KALEZIĆ: Dizajn sam po sebi je živa disciplina koja se razvija sa razvojem čovjeka kao jedinke i sa njegovim potrebama. Samim tim prisutan je i neophodan u svim djelatnostima. Na njegov razvoj najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati. Tako sve te djelatnosti utiču podjednako, ali najviše potreba čovjeka ka nečemu boljem, ljepšem i praktičnijem. Kao i ideje sposobnosti, kreativnost i strast ljudi koji se bave ovim poslom.

MONITOR: Vi se bavite dizajnom enterijera. Šta je dizajn enterijera?

KALEZIĆ: Dizajn enterijera (arhitektura enterijera) je arhitektonsko-dizajnerska disciplina, koja se realizuje u određenom i konkretnom arhitektonskom prostoru. Pod dizajnom enterijera smatra se uređenje i osmišljavanje unutrašnjih prostora. Neuki često kažu „unutrašnji enterijer“, što je pogrešno, kao što je pogrešno smatrati namještaj za enterijer, koji predstavlja samo dio enterijera. Pod enterijerom se podrazumijeva uređenje kompozicija, funkcionalnost i organizacija kompletnog arhitektonskog prostora. Konstruktivno, dimenziono, estetsko oblikovanje svake prostorije i svakog njenog dijela posebno i kao cjeline ukupnog prostora. Dizajn enterijera obuhvata uređenje unutrašnjosti prostorija korišćenjem boja, materijala, namještaja, izvora svjetlosti, pri tom poštujući osnovne činioce dizajna: proporcije, kompoziciju, materijalizaciju…

MONITOR: Šta odlikuje luksuzni dizajn enterijera?

KALEZIĆ: Luksuzni enterijer odlikuje više segmenata koji moraju biti povezani u cjelinu, a prije svega kvalitetan i funkcionalan građevinski i projekat enterijera. Funkcija mora biti razrađena do tančina, svaki prostor i elemenat moraju imati svoju namjenu i opravdanost u kompletnom prostoru. Materijali moraju biti visokog kvaliteta i odgovarati svojoj namjeni. To zavisi naravno i od budžeta, ali ako je i budžet veliki ne znači da ćemo dobiti luksuz i lako se može upasti u zamku kiča. Kvalitet materijala, dobar projekat, razrađena funkcija i talenat osobe kojoj povjerite svoj dom mogu vas dovesti do luksuznog, bolje reći do kvalitetnog enterijera.

MONITOR: Kad je riječ o uređivanju unutrašnjosti prostorija šta  najčešće traže korisnici Vaših usluga?

KALEZIĆ: Najčešće su to ljudi koji znaju šta hoće, koji traže kvalitet i koji u ovom moru copy-paste svega i svačega žele nešto svoje i samo za sebe, radilo se o kompletnim rekonstrukcijama i reorganizacijama prostora ili o nekim sitnijim intervencijama. Ipak, u posljednje vrijeme sve više je i onih koji traže organizaciju i opremanje stambenih prostora za koje je, zbog loših projekata i izgradnje, pravo mađioničarsko umjeće naći rješenje bez stručne pomoći, a bogami i sa njom.

MONITOR: Šta je danas moderno kod nas, a šta u svijetu?

KALEZIĆ: Razvojem tehnologije kako u proizvodnji tako i u komunikaciji svijet se takoreći smanjio. Sve je na dohvat ruke i vidika. Sve što je aktuelno u svijetu aktuelno je i kod nas. Više ne moramo ići tamo da bi to priuštili sebi ovdje. Naravno, sve opet zavisi od individualnih mogućnosti. Ali ako želite kvalitet i luksuz to možete dobiti i kod nas kao i bilo gdje u svijetu.  Stilovi su kao točak koji se uvijek okreće. Danas je art deco, sjutra će biti neki klasični i tako u krug.  Važan je samo osjećaj šta u datom trenutku treba primijeniti, šta klijentu odgovara i u čemu se osjeća ugodno.

MONITOR: Koji su preovlađujući stilovi u dizajnu prostorija i namještaja?

KALEZIĆ: Ne pridajem mnogo pažnju tome već svoj rad prilagođavam klijentu tj. tražim ono što je za klijenta najbolje i čime ćemo oboje biti zadovoljni i ponosni, pa makar to značilo i kreiranje nečeg mimo svih stilova.  Neki osnovni stilovi su sljedeći. Modernizam, koji karakterišu rafinirane linije, minimalističke siluete i prirodni oblici. Skandinavski, koji karakterišu nježne konture, razigrane boje kao akcenti, i balans obrađenih i organskih materijala. Ovaj stil je jednostavan, savremen i funkcionalan. Viktorijanski stil – za toplinu i eleganciju. Karakteriše ga masivan namještaj,uglavnom od drveta, a motivi dekora su uglavnom detalji sa cvjetnim šarama.

MONITOR: Šta savjetujete onima koji planiraju da adaptiraju stan ili kuću, da promijene izgled prostora u njima…

KALEZIĆ: Najvažnije da znate šta želite, treba se informisati o svemu, što preciznije i kvalitetnije sročiti zadatak za svog dizajnera ili arhitektu.  Često klijentima kažem da sam oruđe u njihovim rukama. Oni su ti koji upravljaju sa mnom i samo zajedničkim zalaganjem možemo doći do onog što želimo.  U današnjem načinu izgradnje najčešće neadekvatnih stanova, kako funkcionalno tako i s minimumom estetske vrijednosti, najbolje je prije kretanja u ovu avanturu angažovati profesionalnu osobu kako bi što brže i kvalitetnije došli do zadovoljavajućeg rješenja. Angažujte dizajnera ili arhitektu na vrijeme dok je vaš prostor još u izgradnji. Tako ste na vrijeme da utičete na funkciju, dimenzije konkrektnih prostorija i materijalizaciju u vašem stanu, koje izvođač radova može korigovati u toku gradnje. I još jedno pravilo – ne opterećujte prostor, jer uvijek možete kasnije nešto dodati kada vam se ukaže potreba.

MONITOR: Kako urediti enterijer stana kad je riječ o namještaju, bojama, materijalima…

KALEZIĆ: Sve je to individualno, ne treba se povoditi ni za kim, važno je urediti prema vašoj želji, jer vaš dom to ste vi i obrnuto. Važno je obratiti pažnju na to da je ono što se radi urađeno od kvalitetnih materijala i da ispunjava vaše potrebe. Što se tiče boja tu je veliki izbor i ne postoji neka određena šema i formula za to. Važno je ne praviti šarenilo i kičeraj, ali nekome opet i to odgovara.

MONITOR: Kako Vam izgledaju enterijeri naših restorana i kafića?

KALEZIĆ: Ima dosta dobrih riješenja, ali više je onih koji kopiraju već viđeno i onih koji zahvaljujući ovom našem mentalitetu – niko kao ja, misle da mogu sve sami.

MONITOR: Industrijski dizajn, odnosno spoljni izgled proizvoda, vrlo je bitan da bi proizvod privukao kupce. Kolika se pažnja tome posvećuje?

KALEZIĆ: U novije vrijeme ima pomaka na bolje, postajemo polako svjesni onoga što ostali odavno znaju – pakovanje prodaje proizvod, a kvalitet održava na tržištu.

MONITOR: Je li dizajn ambalaže jedno od najvažnijih svojstava proizvoda?

KALEZIĆ: Da, ali bez kvaliteta ne može opstati. Dizajn je tu da privuče kupca, da skrene pažnju na proizvod, ali bez kvaliteta proizvoda ne treba očekivati ni čudo od dizajna.

 

Haos u stanogradnji

MONITOR: U Crnoj Gori, a posebno u Podgorici, podižu se brojne stambene zgrade, a mnogi kažu da bi one bile i spolja i unutra mnogo ljepše da se prilikom njihove gradnje konsultuju dizajneri…

KALEZIĆ: Potrebno se samo pridržavati zakona i osnovnih kulturnih principa, i veoma brzo sav ovaj haos i bahatost bili bi dovedeni u normalu. Potrebno je da se arhitekti probude i vrate principima kojima su težili kada su se opredjeljivali za svoju djelatnost. Jer,   nekada arhitektura bješe umjetnost, trag u vremenu po kojem su se prepoznavali arhitekti, narodi i civilizacije. Sada su to samo metri kvadratni, copy paste arhitekti za kojima ništa ne ostaje niti će ostati. Arhitekte i dizajneri moraju da shvate da su oni odgovorni, a  ne izvođač radova. Taj i taj objekat je projektovao taj i taj arhitekta, izvodila je radove ta i ta firma. Tako su se nekad raspoznavali objekti i arhitekte. I nije se dešavalo da imate pogled iz dnevne sobe na komšijinu spavaću sobu, da nemate parking, igralište i zelenu površinu ispred  zgrade. Da stanovi imaju po tridesetak kvadrata, da u dječije sobe ne mogu stati kreveti…

Danas investitori ne umiju nešto napraviti, a da prethodno ne sruše nešto napravljeno prije njih. Što više metara kvadratnih za prodaju jedino je mjerilo funkcije , estetike i kvaliteta. Dok god se oni budu pitali tako će biti. A za to su krivi arhitekte , građevinski inžinjeri i dizajneri, jer degradiranjem svoje profesije dozvoljavaju to zarad skupljanja mrvica za istim tim investitorima koji njihov posao smatraju žvrljotinama na papiru i tako se i ponašaju prema njemu.

 

Neuki uređuju životni prostor

MONITOR: Koliko su kič i amaterizam prisutni u današnjem dizajnu?

KALEZIĆ: O kiču je veoma teško pričati, jer to je stvar ukusa, mada je danas sve prisutniji i to u velikim količinama i u svakom segmentu naših života. Amaterizam je mnogo opasnija pojava koja se raširila na našem prostoru. Nekompetentni i neuki ljudi kroje nam životni prostor nošeni jedino željom da što više napune džepove. Većina dizajnera enterijera kod nas su ustvari dekorateri, koji svoje dekoraterske usluge predstavljaju kao dizajn. On to nije i ne može ni biti. Stolari su dizajneri, arhitekte, monteri… Svi se bave tuđim poslom, a najmanje svojim. Svemu tome doprinose firme koje se bave takozvanim uslužnim rezanjem, koji takozvanim majstorima prodaju materijal upitne vrijednosti i kvaliteta. To oni sklapaju šrafovima u garažama i podrumima, a naplaćuju usluge bez centa poreza i doprinosa državi. Da ne pričamo o firmama koje uvoze robu posljednje kategorije sa raznih smetlišta-buvljaka. Sve to srozava zdrav razum, osjećaj za estetiku, kulturu i sve ostalo progresivno.

                     Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

 

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

 

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom   „tridesetgodišnjem ratu“  se već poodavno nalazimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

 

 MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo