Povežite se sa nama

INTERVJU

IGOR KALEZIĆ, DIZAJNER IZ PODGORICE: I dizajn mijenja svijet

Objavljeno prije

na

Na razvoj dizajna najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati

 

MONITOR: Dizajn je praktično svuda oko nas bilo da je riječ o dizajnu industrijskih proizvoda, grafičkom dizajnu, WEB dizajnu, modnom dizajnu… Šta je, pored čovjeka, najvažniji segment dizajna?

KALEZIĆ: Najvažniji segment dizajna je to što je dizajn prije svega umjetnička disciplina, koja dovodi do opšteg razvoja društva, a samim tim i čovjeka kao pojedinca u njemu.

MONITOR: Šta najviše utiče na razvoj dizajna?

KALEZIĆ: Dizajn sam po sebi je živa disciplina koja se razvija sa razvojem čovjeka kao jedinke i sa njegovim potrebama. Samim tim prisutan je i neophodan u svim djelatnostima. Na njegov razvoj najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati. Tako sve te djelatnosti utiču podjednako, ali najviše potreba čovjeka ka nečemu boljem, ljepšem i praktičnijem. Kao i ideje sposobnosti, kreativnost i strast ljudi koji se bave ovim poslom.

MONITOR: Vi se bavite dizajnom enterijera. Šta je dizajn enterijera?

KALEZIĆ: Dizajn enterijera (arhitektura enterijera) je arhitektonsko-dizajnerska disciplina, koja se realizuje u određenom i konkretnom arhitektonskom prostoru. Pod dizajnom enterijera smatra se uređenje i osmišljavanje unutrašnjih prostora. Neuki često kažu „unutrašnji enterijer“, što je pogrešno, kao što je pogrešno smatrati namještaj za enterijer, koji predstavlja samo dio enterijera. Pod enterijerom se podrazumijeva uređenje kompozicija, funkcionalnost i organizacija kompletnog arhitektonskog prostora. Konstruktivno, dimenziono, estetsko oblikovanje svake prostorije i svakog njenog dijela posebno i kao cjeline ukupnog prostora. Dizajn enterijera obuhvata uređenje unutrašnjosti prostorija korišćenjem boja, materijala, namještaja, izvora svjetlosti, pri tom poštujući osnovne činioce dizajna: proporcije, kompoziciju, materijalizaciju…

MONITOR: Šta odlikuje luksuzni dizajn enterijera?

KALEZIĆ: Luksuzni enterijer odlikuje više segmenata koji moraju biti povezani u cjelinu, a prije svega kvalitetan i funkcionalan građevinski i projekat enterijera. Funkcija mora biti razrađena do tančina, svaki prostor i elemenat moraju imati svoju namjenu i opravdanost u kompletnom prostoru. Materijali moraju biti visokog kvaliteta i odgovarati svojoj namjeni. To zavisi naravno i od budžeta, ali ako je i budžet veliki ne znači da ćemo dobiti luksuz i lako se može upasti u zamku kiča. Kvalitet materijala, dobar projekat, razrađena funkcija i talenat osobe kojoj povjerite svoj dom mogu vas dovesti do luksuznog, bolje reći do kvalitetnog enterijera.

MONITOR: Kad je riječ o uređivanju unutrašnjosti prostorija šta  najčešće traže korisnici Vaših usluga?

KALEZIĆ: Najčešće su to ljudi koji znaju šta hoće, koji traže kvalitet i koji u ovom moru copy-paste svega i svačega žele nešto svoje i samo za sebe, radilo se o kompletnim rekonstrukcijama i reorganizacijama prostora ili o nekim sitnijim intervencijama. Ipak, u posljednje vrijeme sve više je i onih koji traže organizaciju i opremanje stambenih prostora za koje je, zbog loših projekata i izgradnje, pravo mađioničarsko umjeće naći rješenje bez stručne pomoći, a bogami i sa njom.

MONITOR: Šta je danas moderno kod nas, a šta u svijetu?

KALEZIĆ: Razvojem tehnologije kako u proizvodnji tako i u komunikaciji svijet se takoreći smanjio. Sve je na dohvat ruke i vidika. Sve što je aktuelno u svijetu aktuelno je i kod nas. Više ne moramo ići tamo da bi to priuštili sebi ovdje. Naravno, sve opet zavisi od individualnih mogućnosti. Ali ako želite kvalitet i luksuz to možete dobiti i kod nas kao i bilo gdje u svijetu.  Stilovi su kao točak koji se uvijek okreće. Danas je art deco, sjutra će biti neki klasični i tako u krug.  Važan je samo osjećaj šta u datom trenutku treba primijeniti, šta klijentu odgovara i u čemu se osjeća ugodno.

MONITOR: Koji su preovlađujući stilovi u dizajnu prostorija i namještaja?

KALEZIĆ: Ne pridajem mnogo pažnju tome već svoj rad prilagođavam klijentu tj. tražim ono što je za klijenta najbolje i čime ćemo oboje biti zadovoljni i ponosni, pa makar to značilo i kreiranje nečeg mimo svih stilova.  Neki osnovni stilovi su sljedeći. Modernizam, koji karakterišu rafinirane linije, minimalističke siluete i prirodni oblici. Skandinavski, koji karakterišu nježne konture, razigrane boje kao akcenti, i balans obrađenih i organskih materijala. Ovaj stil je jednostavan, savremen i funkcionalan. Viktorijanski stil – za toplinu i eleganciju. Karakteriše ga masivan namještaj,uglavnom od drveta, a motivi dekora su uglavnom detalji sa cvjetnim šarama.

MONITOR: Šta savjetujete onima koji planiraju da adaptiraju stan ili kuću, da promijene izgled prostora u njima…

KALEZIĆ: Najvažnije da znate šta želite, treba se informisati o svemu, što preciznije i kvalitetnije sročiti zadatak za svog dizajnera ili arhitektu.  Često klijentima kažem da sam oruđe u njihovim rukama. Oni su ti koji upravljaju sa mnom i samo zajedničkim zalaganjem možemo doći do onog što želimo.  U današnjem načinu izgradnje najčešće neadekvatnih stanova, kako funkcionalno tako i s minimumom estetske vrijednosti, najbolje je prije kretanja u ovu avanturu angažovati profesionalnu osobu kako bi što brže i kvalitetnije došli do zadovoljavajućeg rješenja. Angažujte dizajnera ili arhitektu na vrijeme dok je vaš prostor još u izgradnji. Tako ste na vrijeme da utičete na funkciju, dimenzije konkrektnih prostorija i materijalizaciju u vašem stanu, koje izvođač radova može korigovati u toku gradnje. I još jedno pravilo – ne opterećujte prostor, jer uvijek možete kasnije nešto dodati kada vam se ukaže potreba.

MONITOR: Kako urediti enterijer stana kad je riječ o namještaju, bojama, materijalima…

KALEZIĆ: Sve je to individualno, ne treba se povoditi ni za kim, važno je urediti prema vašoj želji, jer vaš dom to ste vi i obrnuto. Važno je obratiti pažnju na to da je ono što se radi urađeno od kvalitetnih materijala i da ispunjava vaše potrebe. Što se tiče boja tu je veliki izbor i ne postoji neka određena šema i formula za to. Važno je ne praviti šarenilo i kičeraj, ali nekome opet i to odgovara.

MONITOR: Kako Vam izgledaju enterijeri naših restorana i kafića?

KALEZIĆ: Ima dosta dobrih riješenja, ali više je onih koji kopiraju već viđeno i onih koji zahvaljujući ovom našem mentalitetu – niko kao ja, misle da mogu sve sami.

MONITOR: Industrijski dizajn, odnosno spoljni izgled proizvoda, vrlo je bitan da bi proizvod privukao kupce. Kolika se pažnja tome posvećuje?

KALEZIĆ: U novije vrijeme ima pomaka na bolje, postajemo polako svjesni onoga što ostali odavno znaju – pakovanje prodaje proizvod, a kvalitet održava na tržištu.

MONITOR: Je li dizajn ambalaže jedno od najvažnijih svojstava proizvoda?

KALEZIĆ: Da, ali bez kvaliteta ne može opstati. Dizajn je tu da privuče kupca, da skrene pažnju na proizvod, ali bez kvaliteta proizvoda ne treba očekivati ni čudo od dizajna.

 

Haos u stanogradnji

MONITOR: U Crnoj Gori, a posebno u Podgorici, podižu se brojne stambene zgrade, a mnogi kažu da bi one bile i spolja i unutra mnogo ljepše da se prilikom njihove gradnje konsultuju dizajneri…

KALEZIĆ: Potrebno se samo pridržavati zakona i osnovnih kulturnih principa, i veoma brzo sav ovaj haos i bahatost bili bi dovedeni u normalu. Potrebno je da se arhitekti probude i vrate principima kojima su težili kada su se opredjeljivali za svoju djelatnost. Jer,   nekada arhitektura bješe umjetnost, trag u vremenu po kojem su se prepoznavali arhitekti, narodi i civilizacije. Sada su to samo metri kvadratni, copy paste arhitekti za kojima ništa ne ostaje niti će ostati. Arhitekte i dizajneri moraju da shvate da su oni odgovorni, a  ne izvođač radova. Taj i taj objekat je projektovao taj i taj arhitekta, izvodila je radove ta i ta firma. Tako su se nekad raspoznavali objekti i arhitekte. I nije se dešavalo da imate pogled iz dnevne sobe na komšijinu spavaću sobu, da nemate parking, igralište i zelenu površinu ispred  zgrade. Da stanovi imaju po tridesetak kvadrata, da u dječije sobe ne mogu stati kreveti…

Danas investitori ne umiju nešto napraviti, a da prethodno ne sruše nešto napravljeno prije njih. Što više metara kvadratnih za prodaju jedino je mjerilo funkcije , estetike i kvaliteta. Dok god se oni budu pitali tako će biti. A za to su krivi arhitekte , građevinski inžinjeri i dizajneri, jer degradiranjem svoje profesije dozvoljavaju to zarad skupljanja mrvica za istim tim investitorima koji njihov posao smatraju žvrljotinama na papiru i tako se i ponašaju prema njemu.

 

Neuki uređuju životni prostor

MONITOR: Koliko su kič i amaterizam prisutni u današnjem dizajnu?

KALEZIĆ: O kiču je veoma teško pričati, jer to je stvar ukusa, mada je danas sve prisutniji i to u velikim količinama i u svakom segmentu naših života. Amaterizam je mnogo opasnija pojava koja se raširila na našem prostoru. Nekompetentni i neuki ljudi kroje nam životni prostor nošeni jedino željom da što više napune džepove. Većina dizajnera enterijera kod nas su ustvari dekorateri, koji svoje dekoraterske usluge predstavljaju kao dizajn. On to nije i ne može ni biti. Stolari su dizajneri, arhitekte, monteri… Svi se bave tuđim poslom, a najmanje svojim. Svemu tome doprinose firme koje se bave takozvanim uslužnim rezanjem, koji takozvanim majstorima prodaju materijal upitne vrijednosti i kvaliteta. To oni sklapaju šrafovima u garažama i podrumima, a naplaćuju usluge bez centa poreza i doprinosa državi. Da ne pričamo o firmama koje uvoze robu posljednje kategorije sa raznih smetlišta-buvljaka. Sve to srozava zdrav razum, osjećaj za estetiku, kulturu i sve ostalo progresivno.

                     Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

Dr Đorđe Čekrlija, profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci: U BiH postoje samo dominantno ljevoruki političari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti

 

MONITOR: I ove godine proslavljen je Dan Republike Srpske 9. januar. To je naišlo na brojna negativna reagovanja. Treba Ii RS da proslavlja taj dan? 

ČEKRLIJA: Iako se ovo pitanje predstavlja kao fundamentalno pitanje nakon svake Nove godine, meni se čini da je mnogo važnije koliko penzionera i djece gladuje tog istog dana. I na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, i na dan prvog zasjedanja ZAVNOBIHA.

MONITOR: Visoki predstavnik Valetnin Incko u svom reagovanju kazao je da Republika Srpska nije država, kao što tvrdi član Predsjedništva Dodik, jer entiteti nisu države i da će o netačnim tvrdnjama o državnosti RS izvijestiti Vijeće sigurnosti UN.

ČEKRLIJA: Bez obzira na to što je svima sve jasno, isprazne polemike oko toga se i dalje vode. Ovo je jedna od takvih polemika koje služe samo da bi skrenule pažnju od stvarnih problema sa kojima se u Bosni i Hercegovini susrećemo. Što se konkretnog odgovora tiče, dovoljno je da svaki političar ili građanin pogleda šta piše na pasošu koji ima. Direktniji i jasniji odgovor od toga ne postoji.

MONITOR: I dalje se najavljuje otcjepljenje RS. Može li se to dogoditi?

ČEKRLIJA:Pitanje otcjepljenja RS na prvi pogled zvuči kao užasna opasnost u svim mogućim scenarijima. Međutim, ukoliko se pogleda unazad onda se stvari vide sasvim drugačije. Potenciranje otcjepljenja RS je prvo služilo kao krajnja odbrana koja se može angažovati kada situacija bude apsolutno neprihvatljiva. Zatim je nakon nekog vremena otcjepljenje postalo prijetnja ukoliko se budu osujećivao razvoj i napredak RS. Konačno otcjepljenje je danas u rukama političara postalo oruđe za svakodnevni politički rad. Meni se čini da je sam koncept otcjepljenja time izgubio svoju moć nad građanima i da u tu priču iskreno vjeruju oni koji bi vjerovali i u sve drugo što vođe kažu.

MONITOR: Kakva  je trenutno politička situacija u BiH? 

ČEKRLIJA: Politička situacija u Bosni i Hercegovini se već godinama čini istom. Problemi zasnovani na etničkim ideologijama dominiraju u političkom i društvenom životu i održavaju socijalnu situaciju gotovo nepromijenjeno nestabilnom. Istovremeno takva situacija onemogućava pozitivne promjene na ekonomskom i privrednom planu. A to dalje onemogućava većinu ostalih mogućih napredovanja. Svi indikatori stanja u ekonomiji i privredi u državi su negativni. Uz nepostojanje jasnog plana za unapređenje i odliv stanovništva jasno je da je situacija loša. A pri tome nismo ni pomenuli kriminal, korupciju, zdravstvo, školstvo…

Konačan ishod u smislu uticaja opšteg političkog stanja u zemlji na građane se najbolje vidi iz brojnih socio-psiholoških istraživanja koja se sprovode u Bosni i Hercegovini. Rezultati jasno pokazuju vrlo nisko zadovoljstvo životom građana BiH, relativno visok stepen zabrinutosti za budućnost i perspektivnost.

MONITOR: Postoje li u BiH ozbiljnija ljevica i ozbiljnija građanska partija?

ČEKRLIJA: U Bosni i Hercegovini postoje samo političari koji su dominantno ljevoruki. Kako sada stvari stoje, na ljevicu, pa čak i ozbiljnu građansku partiju ćemo još dosta čekati.

MONITOR: Često se može čuti da je strah ušao u sve pore društva i da je Bosna i Hercegovina zemlja straha?

ČEKRLIJA:Pored bazične nesigurnosti koja opstaje zahvaljujući održavanju međuetničke tenzije, i nesigurnosti koja je posljedica loše ekonomske situacije u BIH postoji i strah vezan za eskalaciju kriminala u različitim oblicima. Tome dodatno doprinosi nepovjerenje u institucije koje bi građanima trebale garantovati sigurnost. Bolni primjeri Mahira Rakovca, Dženana Memića i Davida Dragičevića omogućili su direktan uvid u ovaj problem. Građani u susretu sa ovakvom svakodnevicom opravdano zaključuju da je BiH zemlja straha. Međutim, čini se da najviše treba da brine odsustvo želje političara i institucija da se na tom planu nešto pozitivno uradi. Mislim da sticanje takvog uvida najviše doprinosi opstanku straha kod građana.

MONITOR: Šta se u ovoj godini u BiH može očekivati na političkom planu?

ČEKRLIJA:Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti. Na osnovu najvećeg broja različitih pokazatelja stanja u zemlji ne mogu reći da očekujem nikakvu posebnu promjenu političke situacije. Mislim da i kad jednom dođe do određenih značajnijih promjena, one će biti pokrenute od strane građana, a ne političara u Bosni i Hercegovini.

MONITOR: Edin Pobrić, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nedavno je izjavio da u BiH pored hrvatskog i srpskog, vlada i bošnjački nacionalizam – uobličen kroz neke institucije, novine, portale…

ČEKRLIJA:Profesor Pobrić je samo konstatovao jednu činjenicu iz društvenog života Bosne i Hercegovine. Bošnjački nacionalizam postoji kao i srpski i hrvatski. Jedina razlika je u tome što je bošnjački nacionalizam nominalno vezan za Bosnu i Hercegovinu, dok su srpski i hrvatski vezani za njihove matične države. U svim ostalim karakteristikama je negativan kao i bilo koji drugi nacionalizam.

MONITOR: Koliko je kleronacionalizam raširen u bh društvu?

ČEKRLIJA:Kleronacionalizam kao naučni konstrukt u psihologiji predstavlja spoj izražene etničke vezanosti; distanciranja u odnosu na druge etničke grupe; i poslušničke religioznosti. Istraživanja ovih aspekata u BiH jasno pokazuju da je kleronacionalizam prilično rasprostranjen. Većina rezultata koji se odnose na mlade pokazuje izraženu vezanost za vlastitu etničku grupu, kao i izražene među-etničke  distance. Takvi rezultati ne čude imajući u vidu da se pripadnost vlastitoj etničkoj grupi i vjeri danas instalira kao osnovna odrednica ličnog identiteta. Naglašavanje ovih aspekata kroz permanentno nametanje odnosa Mi i Oni (Naši i Tuđi) plodno je tlo za dalji razvoj kleronacionalizma.

MONITOR: Hoće li se izborom Zorana Milanovića promijeniti politika Hrvatske prema BiH? 

ČEKRLIJA:Mislim da na to pitanje čak ni on sam ne može dati odgovor. Gledajući u širem smislu, svaki predsjednik Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine koji želi unaprijediti odnose sa komšijama i susjedima se mora boriti na dva fronta; na jednom se sa predsjednikom susjedne države zajedno boriti za razvoj i unapređenje odnosa, a na drugom protiv reakcionih snaga u vlastitoj državi (ili vlastitom etničkom korpusu) kojima to ne odgovara. Na osnovu pred i izbornih rezultata čini se da je novi predsjednik sposoban funkcionisati simultano na oba plana.

Logično je prije svega očekivati da će Zoran Milanović djelovati tako da iz odnosa sa Bosnom i Hercegovinom izvuče maksimum dobiti za Hrvatsku. Moje je mišljenje da u ovom momentu to može ostvariti tretirajući Bosnu i Hercegovinu kao dobrog partnera iz susjedstva i volio bih da taj scenario i zaživi.

 

Trajni podanički mentalitet

MONITOR: Posljednjih decenija, kažu analitičari, u Bosni i Hercegovini, ali i zemljama regiona, građani najčešće na izborima za svoje predstavnike biraju autoritativne lidere, pa umjesto vladavine institucija i zakona o svemu odlučuju političke ličnosti.

ČEKRLIJA: Nakon vjekova uslovljavanja ostvarenih kroz tuđinsku vlast i permanentno nesigurnu egzistencijalnu kod naroda Bosne i Hercegovine je razvijena sklonost ka potrebi da budu zaštićeni, oslobođeni, vođeni. Najvećim dijelom su kroz istoriju liderske figure formirane kroz borbe i sukobe. Drugim riječima i arhetipski lider na našim područjima je neko ko će obezbjeđivati sigurnost i smanjivati strah a ne voditi u dalji napredak ili ostvarenje većeg zadvoljstva životom. Nažalost, izgleda kao da smo stekli trajni podanički mentalitet, jer nismo imali dovoljno vremena da razvijemo napredniji oblik.

Tome slobodno možemo dodati i činjenicu da su današnji lideri u Bosni i Hercegovini toga savršeno svjesni i da to koriste u ogromnoj mjeri. Četvrt vijeka nakon rata postoji isti bazični osjećaj nesigurnosti i zabrinutosti za egzistenciju koji su zasnovani na lošim etničkom međuodnosima. Čime se god takvo stanje podupire, i koliko god to moglo biti samo krajnje nepošteno političko sredstvo, održavanje osjećaja bazične nesigurnosti produžava mogućnost opstanka autoritarnih političara.

I na kraju ne mogu da ne dodam da stepen intelektualne otvorenosti i obrazovanje takođe igraju ogromnu ulogu u formiranju, odnosno razbijanju sklonosti ka autoritarnim političarima. Ukoliko ste stvarno upoznati sa tim šta znači autoritarni političar (u narodu nerijetko poznat i kao diktator) i ko sve spada u ovu grupi, onda bi trebalo da je nemoguće da takvog birate, koliko god pripadao vašoj etničkoj grupi. S obzirom na to da ih mi na ovim prostorima stalno iznova biramo samo zato što su naši, to pokazuje da imamo ogroman problem, ili sa strahom ili sa kognitivnim funkcionisanjem.

 

Politički preletači

MONITOR: Da li, kako tvrde bh mediji, napuštanje političkih partija pojedinaca ili grupa, koji zadržavaju poslaničke ili odborničke mandate, poprima zabrinjavajući obim?

ČEKRLIJA:Zabrinjavajuće razmjere pojava “političkih preletača”, kako se danas nazivaju političari koji mijenjaju stranke, su već odavno dostignute. Danas je to pojava koja predstavlja sasvim legitimno sredstvo u političkom i društvenom djelovanju. U zakonu ne postoje stavke koje tretiraju ovaj problem tako da je iz tog ugla sasvim legalno prodavati i kupovati stranačku pripadnost ili riječnikom političih elita “trgovati papcima”. S druge strane, pitanje moralnosti postupaka pojedinca ili grupe se u Bosni i Hercegovini uopšte gledajući prestalo postavljati za bilo šta, kako na ličnom, tako i na opštem planu. Primarni cilj je ostvarenje kvazi-političkih i ličnih interesa, a sve ostalo se prilagođava tome, čak i osnovna moralna načela. U vezi moralnosti u Bosni i Hercegovini kvalitetni su samo još vicevi, koji opet nastaju da bi lakše podnosili opšte nezadovoljstvo i nemoć.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Teže je nego devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne znam da li će SPC i DPS napraviti komrpomis. Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država

 

MONITOR:  Otkako se  u zemlji priča o Zakonu o vjerskim zajednicama, kao da je sve drugo stalo. Kako vidite ovu situaciju ?

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da sagledam situaciju u cjelini  ali percipiram  vanjsku utišanost  i unutrašnju uznemirenost. Možda ovom utisku doprinosi  i život u Kotoru koji me nakon kratkog izbivanja ( novogodišnji praznici ) sačekao  sablasno pust i miran. Tog dana kada sam se vratila,  na Trgu od oružja  ispred stuba srama,  neosvijetljena   ogromna jelka,kolona  ljudi u tamnom sa upaljenim svijećama. Hodaju u tišini, nose djecu, beba u kolicima…nema kraja. Kao da sam neprikladna uletjela u  scenu filma  iz srednjevjekovnog života. Ostala sam bez daha a u mislima vraćena na  sjednicu Parlamenta na kojem je izglasan zakon , nezakonito uhapšen  čitav poslanički klub,pokazana  arogancija  jednoumnika  I predaja moći opozicije  u ruke predstavnicima crkve, suspendovana politika.  Vidim posledicu I razumijem.  U nizu dešavanja koje nam godinama priređuje vladajuća elita utišani su ljudi,učeni godinama da svojim ušima ne vjeruju, da svojim očima dobro ne vide,kakvo crno kritičko mišljenje, adaptirani na nepravdu i laž, bez nade  uhvatili su se onog koji godinama stvara povjerenje  I  iracionalnog,  “odbranu” svetog, zaštićeni  moćnom institucijom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja Roditelji: Vršnjačko nasilje je slika našeg društva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Djeca uče od nas, mi smo im primjeri u svemu,  mi smo jedini odgovorni za njihovo ponašanje. Uzaludna je sva priča o tome da nešto treba da se radi ovako ili onako ako im mi svakodnevno pokazujemo svojim ponašanjem suprotno

 

MONITOR: Krajem prošle godine u Podgorici je predstavljen Nacionalni plan za djelovanje protiv vršnjačkog nasilja. Šta je njime predviđeno?

MIHAILOVIĆ: Nacionalni akcioni plan I sve ono što je njime predviđeno i na čemu se već radi rezultat je rada i zalaganja velikog broja organizacija, institucija i ustanova posljednjih godinu i sa kojima sarađujemo kroz projekat Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školamai da pokušamo da unaprijedimo postojeći ambijent kako bi djeca u Crnoj Gori bila bolje zaštićena od vršnjačkog nasilja. Da, potpuno smo svjesni da ga nikada nećemo ni mi u Crnoj Gori ni bilo ko u potpunosti iskorijeniti, ali je stanje bilo takvo da je zabrinjavalo koliko se nije reagovalo na nasilje, koliko se nije prepoznavalo i koliko je propusta bilo u postupanju. Na prevenciji se ipak radilo, ali je i taj dio morao da pretrpi određena unaprjeđenja. Dakle, Nacionalnim akcionim planom je definisan niz koraka na svim nivoima – od promjene zakona u dijelu odgovornosti svih, i obavezno roditelja, promjene upustva, odnosno smjernica po kojima se mora postupati i obavezivanja svih u školama da ga primjenjuju (do sada je često bilo mrtvo slovo na papiru), uvođenja evidencije o slučajevima vršnjačkog nasilja koja do sada nije postojala, uspostavljanje tijela koje će pratiti stanje iprimjenu svega usvojenog … Takođe, prepoznalo se da bi bilo potrebno mijenjati zakon u dijelu koji se odnosi na PP službe, odnosno da se omogući da iškole sa manjim brojem učenika imaju psihologe i ako treba pedagoge. Uz sve to, predloženo je, ina tome će se insistirati, da centri za socijalni rad budu partneri u posebno izazovnim slučajevima kada roditelji nijesu zainteresovani da sarađuju i da centri pomažu školama, ali im podrška moraju biti i domovi zdravlja koji moraju početi da obezbjeđuju tretmane i podršku porodicama čija su djeca i žrtve ,ali i počinioci nasilja.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo