INTERVJU
IGOR KALEZIĆ, DIZAJNER IZ PODGORICE: I dizajn mijenja svijet

Na razvoj dizajna najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati
MONITOR: Dizajn je praktično svuda oko nas bilo da je riječ o dizajnu industrijskih proizvoda, grafičkom dizajnu, WEB dizajnu, modnom dizajnu… Šta je, pored čovjeka, najvažniji segment dizajna?
KALEZIĆ: Najvažniji segment dizajna je to što je dizajn prije svega umjetnička disciplina, koja dovodi do opšteg razvoja društva, a samim tim i čovjeka kao pojedinca u njemu.
MONITOR: Šta najviše utiče na razvoj dizajna?
KALEZIĆ: Dizajn sam po sebi je živa disciplina koja se razvija sa razvojem čovjeka kao jedinke i sa njegovim potrebama. Samim tim prisutan je i neophodan u svim djelatnostima. Na njegov razvoj najviše utiču čovjek i njegove potrebe u istoj mjeri kao što on utiče na čovjeka. Jedno bez drugog ne mogu ni postojati. Tako sve te djelatnosti utiču podjednako, ali najviše potreba čovjeka ka nečemu boljem, ljepšem i praktičnijem. Kao i ideje sposobnosti, kreativnost i strast ljudi koji se bave ovim poslom.
MONITOR: Vi se bavite dizajnom enterijera. Šta je dizajn enterijera?
KALEZIĆ: Dizajn enterijera (arhitektura enterijera) je arhitektonsko-dizajnerska disciplina, koja se realizuje u određenom i konkretnom arhitektonskom prostoru. Pod dizajnom enterijera smatra se uređenje i osmišljavanje unutrašnjih prostora. Neuki često kažu „unutrašnji enterijer“, što je pogrešno, kao što je pogrešno smatrati namještaj za enterijer, koji predstavlja samo dio enterijera. Pod enterijerom se podrazumijeva uređenje kompozicija, funkcionalnost i organizacija kompletnog arhitektonskog prostora. Konstruktivno, dimenziono, estetsko oblikovanje svake prostorije i svakog njenog dijela posebno i kao cjeline ukupnog prostora. Dizajn enterijera obuhvata uređenje unutrašnjosti prostorija korišćenjem boja, materijala, namještaja, izvora svjetlosti, pri tom poštujući osnovne činioce dizajna: proporcije, kompoziciju, materijalizaciju…
MONITOR: Šta odlikuje luksuzni dizajn enterijera?
KALEZIĆ: Luksuzni enterijer odlikuje više segmenata koji moraju biti povezani u cjelinu, a prije svega kvalitetan i funkcionalan građevinski i projekat enterijera. Funkcija mora biti razrađena do tančina, svaki prostor i elemenat moraju imati svoju namjenu i opravdanost u kompletnom prostoru. Materijali moraju biti visokog kvaliteta i odgovarati svojoj namjeni. To zavisi naravno i od budžeta, ali ako je i budžet veliki ne znači da ćemo dobiti luksuz i lako se može upasti u zamku kiča. Kvalitet materijala, dobar projekat, razrađena funkcija i talenat osobe kojoj povjerite svoj dom mogu vas dovesti do luksuznog, bolje reći do kvalitetnog enterijera.
MONITOR: Kad je riječ o uređivanju unutrašnjosti prostorija šta najčešće traže korisnici Vaših usluga?
KALEZIĆ: Najčešće su to ljudi koji znaju šta hoće, koji traže kvalitet i koji u ovom moru copy-paste svega i svačega žele nešto svoje i samo za sebe, radilo se o kompletnim rekonstrukcijama i reorganizacijama prostora ili o nekim sitnijim intervencijama. Ipak, u posljednje vrijeme sve više je i onih koji traže organizaciju i opremanje stambenih prostora za koje je, zbog loših projekata i izgradnje, pravo mađioničarsko umjeće naći rješenje bez stručne pomoći, a bogami i sa njom.
MONITOR: Šta je danas moderno kod nas, a šta u svijetu?
KALEZIĆ: Razvojem tehnologije kako u proizvodnji tako i u komunikaciji svijet se takoreći smanjio. Sve je na dohvat ruke i vidika. Sve što je aktuelno u svijetu aktuelno je i kod nas. Više ne moramo ići tamo da bi to priuštili sebi ovdje. Naravno, sve opet zavisi od individualnih mogućnosti. Ali ako želite kvalitet i luksuz to možete dobiti i kod nas kao i bilo gdje u svijetu. Stilovi su kao točak koji se uvijek okreće. Danas je art deco, sjutra će biti neki klasični i tako u krug. Važan je samo osjećaj šta u datom trenutku treba primijeniti, šta klijentu odgovara i u čemu se osjeća ugodno.
MONITOR: Koji su preovlađujući stilovi u dizajnu prostorija i namještaja?
KALEZIĆ: Ne pridajem mnogo pažnju tome već svoj rad prilagođavam klijentu tj. tražim ono što je za klijenta najbolje i čime ćemo oboje biti zadovoljni i ponosni, pa makar to značilo i kreiranje nečeg mimo svih stilova. Neki osnovni stilovi su sljedeći. Modernizam, koji karakterišu rafinirane linije, minimalističke siluete i prirodni oblici. Skandinavski, koji karakterišu nježne konture, razigrane boje kao akcenti, i balans obrađenih i organskih materijala. Ovaj stil je jednostavan, savremen i funkcionalan. Viktorijanski stil – za toplinu i eleganciju. Karakteriše ga masivan namještaj,uglavnom od drveta, a motivi dekora su uglavnom detalji sa cvjetnim šarama.
MONITOR: Šta savjetujete onima koji planiraju da adaptiraju stan ili kuću, da promijene izgled prostora u njima…
KALEZIĆ: Najvažnije da znate šta želite, treba se informisati o svemu, što preciznije i kvalitetnije sročiti zadatak za svog dizajnera ili arhitektu. Često klijentima kažem da sam oruđe u njihovim rukama. Oni su ti koji upravljaju sa mnom i samo zajedničkim zalaganjem možemo doći do onog što želimo. U današnjem načinu izgradnje najčešće neadekvatnih stanova, kako funkcionalno tako i s minimumom estetske vrijednosti, najbolje je prije kretanja u ovu avanturu angažovati profesionalnu osobu kako bi što brže i kvalitetnije došli do zadovoljavajućeg rješenja. Angažujte dizajnera ili arhitektu na vrijeme dok je vaš prostor još u izgradnji. Tako ste na vrijeme da utičete na funkciju, dimenzije konkrektnih prostorija i materijalizaciju u vašem stanu, koje izvođač radova može korigovati u toku gradnje. I još jedno pravilo – ne opterećujte prostor, jer uvijek možete kasnije nešto dodati kada vam se ukaže potreba.
MONITOR: Kako urediti enterijer stana kad je riječ o namještaju, bojama, materijalima…
KALEZIĆ: Sve je to individualno, ne treba se povoditi ni za kim, važno je urediti prema vašoj želji, jer vaš dom to ste vi i obrnuto. Važno je obratiti pažnju na to da je ono što se radi urađeno od kvalitetnih materijala i da ispunjava vaše potrebe. Što se tiče boja tu je veliki izbor i ne postoji neka određena šema i formula za to. Važno je ne praviti šarenilo i kičeraj, ali nekome opet i to odgovara.
MONITOR: Kako Vam izgledaju enterijeri naših restorana i kafića?
KALEZIĆ: Ima dosta dobrih riješenja, ali više je onih koji kopiraju već viđeno i onih koji zahvaljujući ovom našem mentalitetu – niko kao ja, misle da mogu sve sami.
MONITOR: Industrijski dizajn, odnosno spoljni izgled proizvoda, vrlo je bitan da bi proizvod privukao kupce. Kolika se pažnja tome posvećuje?
KALEZIĆ: U novije vrijeme ima pomaka na bolje, postajemo polako svjesni onoga što ostali odavno znaju – pakovanje prodaje proizvod, a kvalitet održava na tržištu.
MONITOR: Je li dizajn ambalaže jedno od najvažnijih svojstava proizvoda?
KALEZIĆ: Da, ali bez kvaliteta ne može opstati. Dizajn je tu da privuče kupca, da skrene pažnju na proizvod, ali bez kvaliteta proizvoda ne treba očekivati ni čudo od dizajna.
Haos u stanogradnji
MONITOR: U Crnoj Gori, a posebno u Podgorici, podižu se brojne stambene zgrade, a mnogi kažu da bi one bile i spolja i unutra mnogo ljepše da se prilikom njihove gradnje konsultuju dizajneri…
KALEZIĆ: Potrebno se samo pridržavati zakona i osnovnih kulturnih principa, i veoma brzo sav ovaj haos i bahatost bili bi dovedeni u normalu. Potrebno je da se arhitekti probude i vrate principima kojima su težili kada su se opredjeljivali za svoju djelatnost. Jer, nekada arhitektura bješe umjetnost, trag u vremenu po kojem su se prepoznavali arhitekti, narodi i civilizacije. Sada su to samo metri kvadratni, copy paste arhitekti za kojima ništa ne ostaje niti će ostati. Arhitekte i dizajneri moraju da shvate da su oni odgovorni, a ne izvođač radova. Taj i taj objekat je projektovao taj i taj arhitekta, izvodila je radove ta i ta firma. Tako su se nekad raspoznavali objekti i arhitekte. I nije se dešavalo da imate pogled iz dnevne sobe na komšijinu spavaću sobu, da nemate parking, igralište i zelenu površinu ispred zgrade. Da stanovi imaju po tridesetak kvadrata, da u dječije sobe ne mogu stati kreveti…
Danas investitori ne umiju nešto napraviti, a da prethodno ne sruše nešto napravljeno prije njih. Što više metara kvadratnih za prodaju jedino je mjerilo funkcije , estetike i kvaliteta. Dok god se oni budu pitali tako će biti. A za to su krivi arhitekte , građevinski inžinjeri i dizajneri, jer degradiranjem svoje profesije dozvoljavaju to zarad skupljanja mrvica za istim tim investitorima koji njihov posao smatraju žvrljotinama na papiru i tako se i ponašaju prema njemu.
Neuki uređuju životni prostor
MONITOR: Koliko su kič i amaterizam prisutni u današnjem dizajnu?
KALEZIĆ: O kiču je veoma teško pričati, jer to je stvar ukusa, mada je danas sve prisutniji i to u velikim količinama i u svakom segmentu naših života. Amaterizam je mnogo opasnija pojava koja se raširila na našem prostoru. Nekompetentni i neuki ljudi kroje nam životni prostor nošeni jedino željom da što više napune džepove. Većina dizajnera enterijera kod nas su ustvari dekorateri, koji svoje dekoraterske usluge predstavljaju kao dizajn. On to nije i ne može ni biti. Stolari su dizajneri, arhitekte, monteri… Svi se bave tuđim poslom, a najmanje svojim. Svemu tome doprinose firme koje se bave takozvanim uslužnim rezanjem, koji takozvanim majstorima prodaju materijal upitne vrijednosti i kvaliteta. To oni sklapaju šrafovima u garažama i podrumima, a naplaćuju usluge bez centa poreza i doprinosa državi. Da ne pričamo o firmama koje uvoze robu posljednje kategorije sa raznih smetlišta-buvljaka. Sve to srozava zdrav razum, osjećaj za estetiku, kulturu i sve ostalo progresivno.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
EMIR ĆATOVIĆ, GLUMAC: Slušati unutrašnji glas

Za mene su vještine koje sam stekao na ovom master programu od neprocjenjive vrijednosti, posebno jer sam ih učio od sjajne mentorke Amande Brennan, koju krasi bogato iskustvo u podučavanju glumaca, od kojih su neki i oskarovci
Navikli smo da domaći stvaraoci iz svijeta glume, pozorišta i filma budu prepoznati na regionalnom nivou i da imaju priliku da svoj talenat i umijeće pokažu u zemljama okruženja. Međutim, možemo se pohvaliti i da je talenat jednog crnogorskog glumca prepoznat na jednoj od najboljih glumačkih škola na svijetu, kakva je ona koju je nedavno i završio Emir Ćatović. Talenat, znanje, vještina i vrlina nijesu promakli eminentnim stručnjacima koji su mu otvorili vrata Univerziteta u Londonu. Emir Ćatović je kao dobitnik prestižne Čivning stipendije master studije glume završio na Royal Central School of Speech and Drama u Londonu.
Ćatović je diplomirao glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Stalni je član ansambla Gradskog pozorišta Podgorica od 2015. godine. Već kao student druge godine glume započeo je profesionalnu karijeru ulogom u predstavi Na ljetovanju Crnogorskog narodnog pozorišta. Osim mnogobrojnih uloga koje je ostvario u matičnom pozorištu, imao je zapažene angažmane u nacionalnom teatru, Zetskom domu, tivatskom Centru za kulturu, Grad teatru Budva, bjelopoljskom Centru za kulturu, Nikšićkom pozorištu, kao i u Beogradskom dramskom pozorištu. Igrao je u televizijskim serijama i filmovima.
MONITOR: Kako je došlo do odlaska u London i nastavka školovanja? Prije toga ste igrali u mnogim predstavama različitih teatara, snimali filmove… Šta je bilo presudno?
ĆATOVIĆ: Prethodno iskustvo je uticalo na moju odluku da školovanje nastavim u inostranstvu. Ono me podstaklo da tražim izazovnije okolnosti u kojima bih se razvijao, i profesionalno, i lično. Znajući koliko je umjetnost glume napredovala širom meridijana, koliko je sistema koji se danas koriste u svim oblastima industrije, želio sam da se upoznam s drugačijim pristupom glumačkom poslu. Želja da obogatim i unaprijedim svoj izraz me vukla ka jednom od izvora tih vještina.
MONITOR: Kakav je bio prijemni ispit? Vjerujem da je, kao i prethodnih godina, bilo mnogo kandidata a veoma mali broj mjesta za upis.
ĆATOVIĆ: London je grad sa izuzetno razvijenim kulturnim životom, koji broji više od 200 pozorišta i koji je sjedište nekih od najboljih svjetskih produkcija. Znajući to, pri samoj prijavi na prijemni ispit očekivao sam veliku konkurenciju, posebno jer sam imao u vidu i to da ovaj fakultet upisuju glumci iz svih krajeva svijeta. Takođe, smjer koji sam upisao važi za najpopularniji među glumcima. Na tom smjeru se prijavi preko deset hiljada kandidata, a samo jedan od profesora isprati preko tri hiljade audicija. Znao sam da je upis na ovaj fakultet izazov koji sam priželjkivao jer sam nakon deset godina profesionalnog bavljenja glumom na prijemnom ispitu opet osjetio početničku tremu i uzbuđenje.
Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BILJANA STOJKOVIĆ, KOPREDSJEDNICA STRANKE ZAJEDNO U SRBIJI: Vučić imitira Putinovu Jedinstvenu Rusiju

Izgleda da se ipak došlo do svijesti da male balkanske autokrate ne mogu biti dio rješenja na duže staze, već su suštinski dio problema. Moji razgovori sa diplomatama iz inostranstva ukazuju na to da je došlo vrijeme novog pristupa – pokretanja ozbiljnih pitanja unutrašnje politike i stanja u Srbiji
MONITOR: U Beogradu je boravio Mihael Helmut Rot, predsjednik Spojnopolitičkog odbora njemačkog Bundestaga. U intervjuu za Novi Magazin, izjavio je da je proteklu deceniju u Srbiji obilježilo veliko nazadovanje demokratije. Može li se, u nekoj bližoj budućnosti, očekivati više kritičnosti na račun Beograda u vezi sa stanjem demokratije u Srbiji?
STOJKOVIĆ: Procene situacije u kojoj se nalaze naše društvo i država, a koje obavljaju razne međunarodne agencije, kao što je Freedom House, već godinama jasno definišu nedostatke u srpskom sistemu. Mi smo označeni kao „hibridna demokratija“ i u toj kategoriji kvaliteta kontinuirano padamo. Hibridni sistem podrazumeva da postoje neke formalne demokratske procedure, kao što su politički izbori, ali oni nisu slobodni; postoje institucije države, ali su one pod potpunom kontrolom političkog centra moći; u dokumentima su predviđeni standardi slobode medija, a ipak je medijska slika centralizovana, pod cenzurom i najjednostavnije se može opisati kao propagandna mašinerija vladajuće stranke i njenog predsednika Aleksandra Vučića. Katastrofalno smo ocenjeni i prema nivou korupcije u izveštajima Transparency International odakle zaključujemo da se kroz korupciju na svim nivoima ogleda ogroman deo problema jednog autokratskog društva. Za proevropsku opoziciju, naravno, veliku prepreku predstavlja činjenica da je međunarodna zajednica ignorisala ove probleme za račun tzv. stabilokratije, tj. održavanja kakvog-takvog mira među balkanskim državama. Izgleda da se ipak došlo do svesti da male balkanske autokrate ne mogu biti deo rešenja na duže staze, već su suštinski deo problema. Moji razgovori sa diplomatama iz inostranstva ukazuju na to da je došlo vreme novog pristupa – pokretanja ozbiljnih pitanja unutrašnje politike i stanja u Srbiji.
MONITOR: Dio Višeg tužilaštva u Beogradu pobunio se protiv predsjednika tog tužilaštva Nenada Stefanovića koji se smatra bliskim stranci na vlasti, a smatra se i da on zataškava istrage. Prve su o problemima progovorile zamjenice Višeg tužioca Jasmina Paunović i Bojana Savović. Sada su mete napada i disciplinskih prijava od strane prorežimskih NVO, ali i ministra Ivice Dačića. Koliko je ovo „momentum“ da se da podrška društva u Srbiji samostalnosti tužilačke funkcije?
STOJKOVIĆ: Meni je žao zbog činjenice da ni ovaj događaj nije pokrenuo veliki društveni bunt. Konkretno pitanje progonjenih tužiteljki moglo je postati opšte društveno i poslužiti za profilisanje borbe za samostalnost pravosuđa, što je zasigurno najveća otvorena rana u organizovanju i funkcionisanju naše zajednice. Pokazalo se da smo prilično zaboravili da borba za javni interes podrazumeva solidarnost i stavljanje u stranu uskih interesa i ličnih odnosa između pojedinaca i malih organizacija. Nije zanemarljiva ni praksa naprednjačke vlasti da u svaku aktivnost ubacuje svoje organizovane elemente koji unose dodatni razdor. Dakle, procene da demokratija nazaduje jesu tačne, kao i uporedno opadanje razumevanja demokratskih vrednosti i društvenog organizovanja.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora

Bosanskohercegovački političari zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha
MONITOR: Još nema Vlade Federacije BiH, gdje SDA koristi procedure i pokušava da pokaže svoju nezamjenljivost i kroz predlog Bakira Izetbegovića o koncentracionoj vladi. Kako gledate na formiranje državnih institucija BiH poslije opštih izbora održanih početkom oktobra prošle godine?
OMERČIĆ: Dakle, sami ste rekli, gotovo je pola godine prošlo, polako se usvajaju budžeti na različitim nivoima vlasti, a to je čini se i najvažnije. Kako političarima, jer tako pokazuju da nešto ipak rade, te na taj način s jedne strane kupuju socijalni mir, a s druge pokazuju mladima, kako pojedincima tako i mladim ljudima s porodicama, da se stvari neće promijeniti, te da je zarad istog tog socijalnog mira, njihov odlazak iz ove zemlje poželjan, prihvatljiv i razumljiv. A što se tiče samog načina i ideja za formiranjem vlasti i ostanak u takvoj vlasti, bosanskohercegovački političari kroz ovakve primjere zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha. Naravno, radi se o jednoj latentnoj prijetnji tipa: „Bez nas propadamo“. Pri čemu se svakako u obzir treba uzeti i svojevrsni politički mit o SDA kao jedinom organizatoru otpora i jedinoj političkoj organizaciji koja je branila međunarodni bosanskohercegovački politički subjektivitet tokom devedesetih, ali i nakon rata, kroz određene metamorfoze tog mita, sve do danas. Pri tome se mogu čuti ogromne ne samo revizionističke tendencije, nego i namjerne faktografske, činjenične zloupotrebe prošle historijske zbilje koje rukovodsvo te stranke gotovo svakodnevno plasira.
MONITOR: Kako gledate na spremnost građanskih partija kakvima se smatraju SDP i Naša stranka da uđu u široku koaliciju sa etno-nacionalnim partijama i formiraju Savjet ministara BiH kojim predsjedava Borjana Krišto iz HDZ-a BiH?
OMERČIĆ: Odlično ste primijetili, manifestacija simbola crvene, crvenog, u Bosni i Hercegovini ne znači da se radi o lijevim, radničkim partijama. Ljevica ne postoji, simbolika crvene boje u vanjskom identitetu ovih stranaka je još jedna laža. I, da, ovdje se samo možemo nadovezati na naprijed rečeno. Dakle, apsolutna je odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom biračkom tijelu. Mene stvarno zanima na koji način ove stranke uspijevaju svoje članove, simpatizere i glasače uvjeriti na dobijanje glasa. To je prava marketinška umjetnost. Ali na ovakva su razočarenja ljudi u BiH navikli, i njihov je odgovor na to bio jedan, gotovo do umjetničke razine razvijen način, ne života, življenja, već preživljavanja, koji je em postao izlizan i iscrpljen, em pozivao na promjenu, koja se sada manifestira migracijama, stalnom nadom da je negdje drugdje, u stabilnijem društveno-političkom, kulturnom i ekonomskom okruženju – bolje. Znamo da je približavanje ljevice desnici opasno po društvo, po zajednicu. No, kako se ovdje ne radi o ljevici, može se na pitanje njena nepostojanja nadovezati i pitanje: Postoji li zapravo i šta je to, kakvo je to, bosanskohercegovačko društvo?
MONITOR: Milorad Dodik namjerava da u Skupštini RS ponovo progura na Ustavnom sudu suspendovan Zakon o imovini RS (koji je suspendovao i VP Kristijan Šmit) jer je do postizanja dogovora o ovom pitanju, VP Pedi Ešdaun 2005. nametnuo Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom. Djeluje da bez raspolaganja imovinom nema sigurne vlasti?
OMERČIĆ: Dodik u svom svakodnevnom javnom djelovanju istovremeno izaziva, provocira tobožnje političke protivnike i oponente, ali ih istovremeno i privlači i uvlači u vlastitu matricu. On to uspješno radi od početka devedesetih godina. Ta, intelektualni krug kojeg je on okupio oko sebe tokom rata, kao opoziciju Srpskoj demokratskoj stranci, je prihvativši potpisano u Daytonu, krenuo s idejom usporene poslijeratne razgradnje bosanskohercegovačke državnosti, shvaćajući Dayton i Pariz 1995. godine kao „završetak prvog poluvremena“ nakon kojeg „puške treba staviti u šoške“, o čemu sam opširnije pisao u knjizi koja je nedavno izašla. Djeluje da bez raspolaganja imovinom nema smisla baviti se političkim djelovanjem na ovim prostorima, te da će se zarad omogućavanja raspolaganja i upravljanja prirodnim, energetskim, industrijskim, privrednim, društvenim resursima posegnuti i za krajnjim sredstvima.
MONITOR: Dodik sa koalicijom stranaka na čijem je čelu SNSD, namjerava i da Nacrt o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS kojim se vraća krivično gonjenje za klevetu i uvredu, dođe usvojen u Skupštini, uprkos kritici međunarodnih organizacija za ljudska prava i medija, a najavljuje i izradu nacrta zakona o neprofitnim organizacijama. Kako razumijete ove odluke?
OMERČIĆ: Ovo je posebna priča koja evo ovih dana kroz zabranu okupljanja LGBT populacije u Banja Luci dobija svoj epilog, i sasvim je vidljivo da se kroz ovakve poteze sama vlast osjeća ugroženo te da klizi prema novom stepenu radikalizacije i gušenju ljudskih sloboda. Svako ko misli da će se nasilje – koje se danas ispoljava nad novinarkama, društvenim aktivistima i borcima za ljudska prava, nad – na bilo koji način označenim skupinama – bilo one rasne, vjerske, nacionalne, političke, nad Drugim kao takvim, nad poželjnim ili izmišljenim neprijateljem, nakon što se taj označeni na bilo koji način marginalizira, spriječi ili ukloni – da se vratim na misao, da će se nasilje zaustaviti – pa taj se golemo vara, i uz to provodi i svoj vlastiti život u svakoj mogućoj samodisciplini i strahu. To nije dobro za društvo, a pojedinac postaje eksplozivno sredstvo i meso za mljevenje.
MONITOR: U veoma komplikovanoj strukturi institucija u BiH, nikako da se razjasni da li je BiH uvela sankcije Ruskoj federaciji. Neki zvaničnici govore o uspješnom usklađivanju sa politikom sankcija EU preko Misije BiH u Briselu, a sada saznajemo da je MIP BiH radilo samostalno na osnovu Strategije spoljne politike – koja je istekla. Inostrani mediji pišu da BiH nema nijednu zvaničnu odluku o sankcijama. Kada se zna da bi Predsjedništvo BiH trebalo da donese novu petogodišnju Strategiju i to konsenzusom, kakva je budućnost BiH spoljne politike?
OMERČIĆ: Činjenica da je isključiva stranačko-nacionalna pripadnost ključ prema kojem se biraju bosanskohercegovački ambasadori, veleposlanici i radnici u diplomatskim predstavništvima govori o tome da nema, ne postoji ni jasna vizija, kao ni jednistveni stav o tome šta bi, i za šta bi se u tim ministarstvima trebalo i na koji način raditi. Ne postoji jasna politika. Volio bih da je ovo što govorim ovdje moje nepoznavanje materije, da je pogrešno, ali za jedne (uz sav skepticizam, kojeg u manjem ili većem obimu ima i drugdje) je perspektiva put u euroatlanske integracije, dok drugi zbog miniranja tog puta osvajaju političke poene biračkog tijela. Smiješno je i žalosno jer velika većina i jednih i drugih ne mogu od vlastitih primanja pristojno živjeti. Predsjedništvo će se vjerujem dogovoriti kada to prestane biti važno, kao i uvijek, u onom trenutku kada ta tema postane politički iscrpljena i nebitna za ostanak na vlasti naših političkih klasa, kada politike Velikih sila donesu odluku.
MONITOR: Kristijan Šmit je nedavno porodicama žrtava genocida u Srebrenici obećao da će pribaviti mišljenja pravnih eksperata koji bi pomogli BiH pravosuđu u procesuiranju onih koji negiraju genocid i veličaju pravosnažno osuđene ratne zločince. Tužilaštvo BiH nije pokrenulo nijedan proces u vezi sa ovim djelima, sa obrazloženjem da je teško dokazati to krivično djelo i da u BiH ne postoji sudska praksa u toj oblasti. Da li se radi o izgovoru ili su institucije BiH nemoćne ili nesposobne?
OMERČIĆ: Rad Tužilaštva neću komentirati. „Obećanje je ludom radovanje“, tako da mislim da su oko ovog pitanja historičari pozvani da izađu iz vlastitog komfora, te da na osnovu lako pretraživog, svima dostupnog obimnog dokaznog materijala na ICTY, ne samo javno zauzmu stav, već da stalno pišu, govore, tumače povjesne činjenice. Nekad to izgleda kao borba s vjetrenjačama, ali je to jedini ispravan put.
MONITOR: Da li nam situacija sa procesuiranjem negiranja genocida možda pokazuje dublji problem različitog tumačenja prošlosti – ne samo nedavne već i najvažnijih perioda i događaja u istoriji prostora današnje BiH? Koliko su razlike u odnosu prema prošlosti zaista nepremostive u akademskoj zajednici a koliko među građankama i građanima BiH?
OMERČIĆ: Historičari naravno mogu, i to je sasvim opravdano različito tumačiti događaje iz prošlosti, i mi se među sobom oko mnogih pitanja ne moramo složiti ili možemo se manje ili više slagati. Problematično je iskrivljavanje, prećutkivanje, zaobilaženje, falsificiranje prošlosti. U akademskoj zajednici se jako dobro zna koje su to grupe ljudi od kojih se ovakva zloupotreba može očekivati, ko važi za ozbiljnog historičara, ko se bavi pukim prepisivanjem arhivskih podataka i manufakturnim objavljivanjem „knjiga“, ko je (bio i kakav je bio) ideolog i koji su mu kao takvome (bili i kakvi su mu) ciljevi. Nije to (toliko) teško prepoznati, ali na takve stvari treba ukazivati zajednici, tu se još uvijek, uz sav napor ne uspijeva mnogo i stvari idu sporo. Nenaučni put je uvijek naizgled svjetliji i lakši, ali i opasniji. Budući da je historija uz sve ostalo i nauka o prošlim (svršenim) događajima, ona kao takva ne može biti iznenađujuća…
MONITOR: Kako razumijete nedavnu izjavu reis ul-uleme Huseina Kavazovića, o tome da ukoliko institucije BiH budu blokirane, Bošnjaci moraju spremno dočekati eventualni sukob?
OMERČIĆ: Pitam se kakav će to sukob biti, protiv koga, gdje, kada, na koji način? Nema ovdje mjesta šali, i budući da, kao u onom logorologijskom vicu, nemamo „crvene tinte“ mora se podsjetiti da ovaj Kavazovićev poziv dolazi u trenutku u kojem se pokazalo da njegovi potčinjeni ne razlikuju, na primjer, svetosavlje od Svetoga Save, zabijaju autogolove, odnosno pokazuju da nedovoljno poznaju Drugog, pa umjesto da se „tiša bjes“, zvecka se sukobima, na način da se dobrovoljno donira tuđa krv.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmica
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način