Povežite se sa nama

OKO NAS

OČUVANJE TRADICIONALNE ARHITETURE: Kuće prilagođene čovjeku i prirodi

Objavljeno prije

na

Nekoliko projekata, koji se realizuju na sjeveru Crne Gore, imaju za cilj da stare kuće sačuvaju i od zaborava i od propadanja. Bogastvo tradicionalne arhitekture, pored toga što je važan dio kulturne baštine, tvrde u  Regionalnoj  razvojnoj  agenciji “Bjelasica, Komovi, Prokletije”  može biti i naša turistička prednost

 

„Kulturno pejzažiranje“ naziv je projekta, koji bi mogao značajno  doprinijeti  očuvanju tradicionalne arhitekture ruralnog dijela sjevera.  Realizujese  u prekograničnim oblastima Crne Gore i Albanije. Motiv je bio  činjenica da su  porodice koje  dočekuju turiste u starim seoskim kućama daleko uspješnije u seoskom turizmu od onih koje ih dočekuju u modernijim objektima.

Prošlog ljeta tim arhitekata  radio je na prepoznavaju  stilova tradicionalne gradnje na  sjeveru države,  pa su kako objašnjavaju iz Regionalne razvojne agencije “Bjelasica, Komovi, Prokletije” (RDA)  prepoznali veliku raznolikost,  u zavisnosti je li riječ o selima i katunima. Bogastvo su, kažu iz te organiazacije , koja, uz Polimski muzej realizuje projekat,  i osobenosti,  koje su u gradnju unijele pojedine etničke grupe.

Kako je u jednom od svojih radova objasnio inženjer pejzažne arhitekture i hortikulture Vaso Knežević, najčešći građevinski materijali za tradicionalne kuće sjevera Crne Gore su bili drvo i kamen. Na osnovu toga, piše on, izdvajaju se  tipovi kuća,  brvnara, kombinacija brvna i kamena, kombinacija kamena, brvna i čatme (kuće obložene prućem koje je popunjeno ilovačom ili blatom), kombinacija kamena, brvna i dizme.

„Čest tip kuća na sjeveru Crne Gore je ‘kuća na ćelici’ odnosno ‘kuća na magazi’, gdje je magaza izidana najčešće kamenom, a gornji dio kuće je od brvana ili od dizme (čatme). Takve kuće su pravljene u stranama, gdje je donji dio – magaza podzidana, najčešće jednim dijelom potkopana,  a drugim dijelom na slobodnoj površini. Kuću su činile najčešće dvije prostorije – kuća sa ognjištem u kojoj su se spremala jela i obitavalo se danju i soba, u kojoj se spavalo“-napisao je Knežević.

Krov tradicionalnih kuća na sjeveru, najčešće je bio pokriven drvenim lučevim daščicama – šindrom, sa velikim i strmim nagibom, radi što manjeg zadržavanja snijega i vlage. Takvih kuća je sve manje, ali kažu u RDA, postoji mogućnost gradnje novih , na način kako su to preci radili.

Namjera RDA je da porodice koje su sačuvale stare kuće budu prepoznate kao čuvari važne kulturne baštine naših krajeva. „Dugogodišnjim radom na  terenu uočili smo da ljudi ili ruše stare kuće, pa naprave novu ili puste staru da se sama uruši.  Primijetili smo, međutim,  da su porodice koje su stare kuće stavile u funkciju turizma, daleko uspješnije od onih koji goste dočekuju u modernijim objektima na selu. Željeli smo da skrenemo pažnju na značaj i raznovrsnost stare arhitekture“- kaže direktorica RDA Jelena Krivčević.

Starih,  tradicionalnih kuća je sve manje ali,  kažu u RDA, postoji mogućnost gradnje novih, na način kako su to preci radili. Urađena je stručna studija, ali i preporuke za one koji hoće da prave nove objekte na selu. Uz pomoć tih preporuka bolje će ih uklopiti u ambijent. Takođe, postoje preporuke i za one koji žele da adaptiraju stare objekte.

Krivčevićeva podsjeća da u nekim područjima, za koja je najavljen režim zaštite, nastaje urbanistički bum, gradnja vikend kuća, koje često nijesu uklopive u okolinu.

U RDA tvrde da je ohrabrujuće što je Ministarstvo održivog razvoja i turizma prepoznalo značaj ruralne arhitekture za razvoj turizma. Programom razvoja ruralnog turizma, kao jedna od mjera, kaže Krivčevićeva, planirana je podrška za očuvanje tradicionalnih seoskih kuća i pratećih objekata. RDA će, najavljuje ona, u narednom periodu raditi u četiri opštine izložbe fotografija, ali i davati predloge izgleda kuća koje treba da se grade na sjeveru.

Kako izgleda pokrivanje kuće  šindrom, ovih dana su mogli da se podsjete mještani Lubnica. U okviru projekta koji relizuje  RDA i Polimski muzej, Tatko Raičević, jedan od dva preostala majstora vična tom poslu u beranskom kraju, postavljao je šindru na objakat u dvorištu mjesne škole gdje će uskoro biti, takozvana,  etno soba.

Rijetki majstori koji izrađuju šindru na sjeveru kažu da se od tog posla može i sada lijepo živjeti.  Zahvaljujući turizmu, objašjavaju, taj materijal se „vraća u modu“. Šindra se pravi ručno, daska se cijepa,  sjekirom se na njoj prave posebni žljebovi, kako se voda ne bi zadržavala na krovu.

„Nekad to izgleda kao umjetnost. Naši preci su , pri građenju, mudro i vješto smišljali kako da svoje kuće  zaštite od raznoraznih vremenskih prilika. Uglavno, to su radili vrlo oskudnim alatom“- objašnjavaju u RDA.

Poznavaoci tradicionalne seoske arhitekture sjevera tvrde da je očigledno da su stari graditelji življeli u skladu sa prirodom i,  na osnovu toga,  birali najbolja rješenja i prilagođavali ih svom životu i radu.

„Tadašnji graditelji nijesu imali cilj da pokore prirodu, već da joj se prilagode. Gradili su od prirodnih materijala, iz svoje okoline, pa zato skoro nikada nijesu griješili, kao što se danas dešava u novijoj arhitekturi i urbanizmu. Kuća je uvijek bila na „ocjeditom“ mjestu, u stranama, čuvala se livada i plodna zemlja, ali i vodilo se računa da dom bude na što bezbjednijem mjestu, na suvoti, u zavjetrini, sa dobrim pregledom.“- napisao je Knežević u svom radu „Kuće koje pričaju o nama“.

Kao dobar primjer očuvanja, ali i turističke valorizacije  tradicionalne gradnje, on navodi primjer pljevaljskog sela Gajine, kao  i  zaseoka  Kalušići u selu Bobovo, iznad kanjona  Tare.

Takvih primjera, nadaju se u RDA, uskoro treba da bude još.  Smatraju da su očuvanju tradicionalne arhitekture i života u skladu s njom doprinijeli i štampanjem publikacije koja prikazuje istoriju, način života i običaje i tradiciju u katunima.

Posebnu arhitekturu tih  naselja  u planinama, kao i kulturu života u njima, tvrde u RDA, turisti sa zapada Evrope rijetko imaju priliku da vide negdje drugo. Raznolikost stilova i materijala, vidljiva je i u nomandskim naseljima na sjeveru.

„Katunske kolibe u različitim djelovima su se gradile od različitog materijala. U planinama kao što su Bjelasica i Komovi sa andrijevačke strane, gdje ima mnogo šume, napravljene su od drveta. Na Durmitoru, Sinjavini ili sa kučke strane Koma, gdje su predjeli krševiti i bez šuma, kolibe, svi prateći objekti, a često i torovi, građeni su od kamena”, piše između ostalog u publikaciji.

Istom cilju, očuvanja i valorizovanja tradicionalnog graditeljstva,  stremio je i projekat  “Kulturno pejzažiranje sela”. Uređuju se dva sela, koja su do sada pokazala rezultate u seoskom turizmu ili imaju planove u toj oblasti. Predviđena je i restauracija tri mlina, koji su, takođe, primjeri  naše autentične narodne arhitekture.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POŽARI I MI: Kad institucije gledaju u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije tri godine požar u NP Lovćen ugasila je kiša. Nedavni požar u NP Skadarsko jezero, čije posljedice su vidne i na satelitskim snimcima,  harao je danima, uz staro opravdanje o nepristupačnosti terena. Institucije svake godine dočekuju sezonu požara nespremne, jedva čekajući kiše

 

U Crnoj Gori je za vikend bilo aktivno 56 požara. Najteže je od vatrene stihije stradao Nacionalni park Skadarsko jezero. Požar je trajao danima, a satelitski snimci pokazuju da su izgorela velika močvarna područja kod Virpazara, između Vranjine i Andrijske gore, Andrijske gore i Dodoša, Bakine tigle, Mataguški lug i lijeva i desna obala Plavnice. Sve je srećom prošlo bez ljudskih žrtava. Vječno opravdanje o nepristupačnosti terena, opet je rezultiralo time da je  prepušteno vatri da danima guta floru i faunu nacionalnog parka.

Situacija na Skadarskom jezeru je bila dramatična pa su iz građanskog pokreta URA apelovali na Direktorat za vanredne situacije da hitno pozove u pomoć NATO.

Iz ove stranke su kazali da su zatečeni nereagovanjem nadležnih i prepuštanju NP Skadarsko jezero vatrenoj stihiji koja danima guta sve pred sobom: ,,Ako mi nemamo opremu za gašenje požara na takvim terenima, imaju je oni čija smo punopravna članica – NATO. Podsjećamo i da su partneri iz NATO-a i 2017. priskočili u pomoć Crnoj Gori kada je bilo aktivno mnoštvo požara na teritorijama za koje kao država i sistem nemamo opremu za stavljanje pod kontrolu i reagovanje”, navode iz Građanskog pokreta URA.

Iz MUP-a su odgovorili da imaju dovoljne kapacitete da stave pod kontrolu i ugase požar. Svako ko obiđe područje jezera može se uvjeriti o koliko efikasnim kapacitetima se radi. IZ MUP-a su istakli i da se međunarodna pomoć može tražiti u slučaju potrebe. A eto nije je bilo, pa čak i na satelitskim snimcima možemo vidjeti ogromno opožareno područje u nacionalnom parku.

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) su ocjenili da će posljedice na cjelokupni ekosistem jezera biti dalekosežne: ,,Iako je spašavanje ljudskih života prioritet, zabrinjava činjenica da reakcija često izostaje ukoliko se požar javi u područjima gdje nema naselja, a prirodna dobra bivaju prepuštena vatrenoj stihiji. Iako je poznato da je Mediteran, pa i Crna Gora tokom ljetnjih mjeseci već duži niz godina zahvaćena sušom, a da su jaki vjetrovi česta pojava, godinama izostaje pravovremena reakcija nadležnih institucija na moguće opasnosti od požara”.

Nakon što je požar ugašen, Nacionalni parkovi Crne Gore najavili su  formiranje komisije za utvrđivanje štete nastale od požara u NP Skadarsko jezero u cilju utvrđivanja površine koju je zahvatio požar, kao i štete koja je nanesena biljnom i životinjskom svijetu ovog područja.

Predrag NIKOLIĆ
foto: CZIP

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOLAZI LI VRIJEME RASKIDANJA KONCESIJA ZA GRADNJU mHE: I sloboda rijeka bi mogla skupo koštati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici buduće vlasti najavljuju raskidanje koncesija za gradnju mHE.  Vlada Crne Gore je u prethodnom periodu potpisala ugovore o davanju crnogorskih rječica investitorima i na 30 godina. Ugovore je teško raskinuti ukoliko nije bilo kršenja zakonskih procedura prilikom njihovog sklapanja i ukoliko su energetske kompanije ispoštovale ugovor

 

Buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno da zabrani gradnju mHE. Ako tako ne bude, ne bilo ni Vlade. To je stav lidera koalicije Crno na bijelo Dritana Abazovića, koji je ponovio na protestu protiv izgradnje mini hidroelektrana u Barama Kraljskim (Kolašin). Međutim, sagovornici Monitora smatraju da je ta ideja teško ostvariva.

Tendencija bivše vlasti da dozvoli investitorima da bistre pijaće planinske rječice stave u cijevi, radi nekoliko megavati struje koja ne čini ni par procenata ukupne potrošnje struje bila je pogubna po stanovništvo koje živi od tih rijeka. To se vidjelo na slučaju Bistrice koja je presušila nakon puštanja male hidroelektrane u rad.

Nakon što su mještani širom sjevera Crne Gore, gdje su planirane male hidroelektrane, bili istrajni da do njihove izgradnje ne dođe, bivši premijer Duško Marković zadužio je Ministarstvo ekonomije da počne pregovore za sporazumni raskid ugovora na šest rijeka. Riječ je o hidrocentralama na rijeci Bistrici u Bijelom Polju, zatim na tri rijeke u Plavu – Murinskoj, Đuričkoj i Komaračkoj rijeci, kao i na Bukovici u Šavniku i Trepačkoj rijeci u Andrijevici.

,,Ovaj program nesporno je omogućio novi zamah u proizvodnji elekltrične energije ali je u tom razvojnom zamahu bilo i propusta koji bi nanijeli štetu prirodi. U pojedinim slučajevima ovaj konflikt razvoja promašio bi svoj cilj, a to je unaprjeđenje kvaliteta života i razvoja lokalnih zajednica koji ne može teći odvojeno od očuvanja jedinstvene i zdrave životne sredine na tim lokalitetima“, kazao je tada Marković.

Iz Ministarstva ekonomije nijesu odgovorili koliko je ovih ugovora raskinuto i u kojoj fazi su pregovori. Nijesu odgovorili ni koliko je novih ugovora potpisano za izgradnju mini hidroelektrana, koje su u fazi izgradnje, a koje tek treba da se grade.

U žiži javnosti trenutno su istrajni protesti mještana Bara Kraljskih da se tri rijeke u Parku prirode Komovi – Crnja, Čestogaz i Ljubaštica ne stave u cijevi. Vlada je početkom ove godine obnovila ugovor za male hidroelektrane na toj rijeci preduzeću Dekar Energy, koju zastupa Momčilo Miranović – biznismen blizak Demokratskoj partiji socijalista (DPS). Ta  firma  nije ispoštovala prethodno potpisani ugovor.

Slično Miranoviću, i ostali koncesionari za izgradnju mini hidroelektrana bliski su bivšoj vlasti. Mnogi su, suprotno zakonu, bili i veliki donatori DPS-a u predizbornim kampanjama. Dok su drugi u kumovskim i rođačkim vezama sa vrhom te partije.

Abazović je na posljednjem protestu mještana rekao da sa gradnjom mini hidrocentrala treba prekinuti „jednom za vazda, jer ti projekti nemaju logike”.  Inevstitori mHE, tvrdi on, isključivo imaju ličnu koris.

„Svaka gradnja malih hidroelektrana je korupcija sama po sebi. Zbog čega? Jednostavno, za 29 godina koncesije vi ovdje ne biste živjeli. Gdje budete živjeli u Crnoj Gori plaćaćete povećanu cijenu električne energije zbog ovoga. Nećete imati ni rijeku, a imaćete veće račune za struju”, kazao je Abazović mještanima.

Pošto je  za te tri rijeke koncesija izdata još 2011. godine, od kada se mnogo toga promijenilo – na primjer Komovi su proglašeni za regionalni park prirode, na tim rijekama bi se moglo iznaći rješenje za raskid ugovora. Nevladine organizacije Eko-tim, Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Parkovi Dinarida, Green Home i WWF Adria,  podnijele su Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine zahtjev za poništavanje postojeće ekološke saglasnosti za malu hidroelektranu Crnja u Barama Kraljskim.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ GRADONAČELNIKA PODGORICE: Šta je sve Vuković odćutao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavnim obraćanjem zamjeniku izvršnog direktora NVO MANS Dejanu Milovcu, gradonačelnik Glavnog grada prekinuo je tradiciju – da se brani ćutanjem na kritike neistomišljenika. I dobro je, razotkrio se

Nedavni javni nastupi aktuelnog gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića opominju – možda je vrijeme za vanredne lokalne izbore. Posljednji u nizu, u kom Vuković ne pokazuje ni zrno demokratske kulture, javno je saopštenje koje je uputio zamjeniku izvršnog direktora NVO MANS Dejanu Milovcu, nakon što je MANS otkrio Vukovićevu upletenost u aferu u vezi sa poslom izgradnje sekundarne kanalizacije u Podgorici i najavio tužbu protiv njega.

Prema istraživanju MANS-a, Vuković je, zajedno sa izvršnim direktorom Vodovoda i kanalizacije Podgorica Filipom Makridom, ugovor o izgradnji prve faze sekundarne kanalizacije u Podgorici vrijedan 1.83 miliona eura zaključio sa kompanijom Toškovići. Vlasnik te kompanije Ivica Tošković prošle godine je pravosnažno osuđen zbog stvaranja kriminalne organizacije i utaje poreza i doprinosa. Nakon što je MANS sa svojim otkrićem upoznao njemačku KFW banku, iz čijeg kredita Vodovod finansira ovaj projekat, iz KFW-a su potvrdili da je došlo do kršenja procedure i da dalje finansiranje projekta u koji je uključena kompanija Toškovići više nije moguće iz njihovog kredita.

U obraćanju Milovcu, Vuković ne pobija dokaze o umiješanosti u aferu, već ga optužuje za politički progon i zasipa uvredama, nazivajući ga, između ostalog, i „moralnom ruinom”. Milovac je grešan što je bezočno saopštio istinu, da je gradonačelnik „zeznuo” projekat vijeka za Glavni grad. Tako ga ja, nešto ranije, nazvao sam Vuković.

Tim povodom reagovali su i iz Akcije za ljudska prava (HRA). „Vrijeđanje predstavlja vid pritiska koji zabranjuje Deklaracija UN za zaštitu osoba koje brane ljudska prava. HRA apeluje na predstavnike vlasti da čuvaju dostojanstvo državne funkcije tako što javne rasprave s njihovim kritičarima neće svoditi na lični nivo”, poručili su iz HRA.

Dobro je da je gradonačelnik Vuković odlučio da ovog puta ne ćuti, kako to obično čini, na optužbe i primjedbe neistomišljenika. Dobro, jer je srušio iluziju o sebi kao o političaru evropskih razmišljanja čiji je jedini grijeh – ljubav prema Podgorici i Crnoj Gori. Tako on voli za sebe da kaže. Pa da onda osuđeniku za utaju poreza da milionski tender.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo