Povežite se sa nama

OKO NAS

OČUVANJE TRADICIONALNE ARHITETURE: Kuće prilagođene čovjeku i prirodi

Objavljeno prije

na

Nekoliko projekata, koji se realizuju na sjeveru Crne Gore, imaju za cilj da stare kuće sačuvaju i od zaborava i od propadanja. Bogastvo tradicionalne arhitekture, pored toga što je važan dio kulturne baštine, tvrde u  Regionalnoj  razvojnoj  agenciji “Bjelasica, Komovi, Prokletije”  može biti i naša turistička prednost

 

„Kulturno pejzažiranje“ naziv je projekta, koji bi mogao značajno  doprinijeti  očuvanju tradicionalne arhitekture ruralnog dijela sjevera.  Realizujese  u prekograničnim oblastima Crne Gore i Albanije. Motiv je bio  činjenica da su  porodice koje  dočekuju turiste u starim seoskim kućama daleko uspješnije u seoskom turizmu od onih koje ih dočekuju u modernijim objektima.

Prošlog ljeta tim arhitekata  radio je na prepoznavaju  stilova tradicionalne gradnje na  sjeveru države,  pa su kako objašnjavaju iz Regionalne razvojne agencije “Bjelasica, Komovi, Prokletije” (RDA)  prepoznali veliku raznolikost,  u zavisnosti je li riječ o selima i katunima. Bogastvo su, kažu iz te organiazacije , koja, uz Polimski muzej realizuje projekat,  i osobenosti,  koje su u gradnju unijele pojedine etničke grupe.

Kako je u jednom od svojih radova objasnio inženjer pejzažne arhitekture i hortikulture Vaso Knežević, najčešći građevinski materijali za tradicionalne kuće sjevera Crne Gore su bili drvo i kamen. Na osnovu toga, piše on, izdvajaju se  tipovi kuća,  brvnara, kombinacija brvna i kamena, kombinacija kamena, brvna i čatme (kuće obložene prućem koje je popunjeno ilovačom ili blatom), kombinacija kamena, brvna i dizme.

„Čest tip kuća na sjeveru Crne Gore je ‘kuća na ćelici’ odnosno ‘kuća na magazi’, gdje je magaza izidana najčešće kamenom, a gornji dio kuće je od brvana ili od dizme (čatme). Takve kuće su pravljene u stranama, gdje je donji dio – magaza podzidana, najčešće jednim dijelom potkopana,  a drugim dijelom na slobodnoj površini. Kuću su činile najčešće dvije prostorije – kuća sa ognjištem u kojoj su se spremala jela i obitavalo se danju i soba, u kojoj se spavalo“-napisao je Knežević.

Krov tradicionalnih kuća na sjeveru, najčešće je bio pokriven drvenim lučevim daščicama – šindrom, sa velikim i strmim nagibom, radi što manjeg zadržavanja snijega i vlage. Takvih kuća je sve manje, ali kažu u RDA, postoji mogućnost gradnje novih , na način kako su to preci radili.

Namjera RDA je da porodice koje su sačuvale stare kuće budu prepoznate kao čuvari važne kulturne baštine naših krajeva. „Dugogodišnjim radom na  terenu uočili smo da ljudi ili ruše stare kuće, pa naprave novu ili puste staru da se sama uruši.  Primijetili smo, međutim,  da su porodice koje su stare kuće stavile u funkciju turizma, daleko uspješnije od onih koji goste dočekuju u modernijim objektima na selu. Željeli smo da skrenemo pažnju na značaj i raznovrsnost stare arhitekture“- kaže direktorica RDA Jelena Krivčević.

Starih,  tradicionalnih kuća je sve manje ali,  kažu u RDA, postoji mogućnost gradnje novih, na način kako su to preci radili. Urađena je stručna studija, ali i preporuke za one koji hoće da prave nove objekte na selu. Uz pomoć tih preporuka bolje će ih uklopiti u ambijent. Takođe, postoje preporuke i za one koji žele da adaptiraju stare objekte.

Krivčevićeva podsjeća da u nekim područjima, za koja je najavljen režim zaštite, nastaje urbanistički bum, gradnja vikend kuća, koje često nijesu uklopive u okolinu.

U RDA tvrde da je ohrabrujuće što je Ministarstvo održivog razvoja i turizma prepoznalo značaj ruralne arhitekture za razvoj turizma. Programom razvoja ruralnog turizma, kao jedna od mjera, kaže Krivčevićeva, planirana je podrška za očuvanje tradicionalnih seoskih kuća i pratećih objekata. RDA će, najavljuje ona, u narednom periodu raditi u četiri opštine izložbe fotografija, ali i davati predloge izgleda kuća koje treba da se grade na sjeveru.

Kako izgleda pokrivanje kuće  šindrom, ovih dana su mogli da se podsjete mještani Lubnica. U okviru projekta koji relizuje  RDA i Polimski muzej, Tatko Raičević, jedan od dva preostala majstora vična tom poslu u beranskom kraju, postavljao je šindru na objakat u dvorištu mjesne škole gdje će uskoro biti, takozvana,  etno soba.

Rijetki majstori koji izrađuju šindru na sjeveru kažu da se od tog posla može i sada lijepo živjeti.  Zahvaljujući turizmu, objašjavaju, taj materijal se „vraća u modu“. Šindra se pravi ručno, daska se cijepa,  sjekirom se na njoj prave posebni žljebovi, kako se voda ne bi zadržavala na krovu.

„Nekad to izgleda kao umjetnost. Naši preci su , pri građenju, mudro i vješto smišljali kako da svoje kuće  zaštite od raznoraznih vremenskih prilika. Uglavno, to su radili vrlo oskudnim alatom“- objašnjavaju u RDA.

Poznavaoci tradicionalne seoske arhitekture sjevera tvrde da je očigledno da su stari graditelji življeli u skladu sa prirodom i,  na osnovu toga,  birali najbolja rješenja i prilagođavali ih svom životu i radu.

„Tadašnji graditelji nijesu imali cilj da pokore prirodu, već da joj se prilagode. Gradili su od prirodnih materijala, iz svoje okoline, pa zato skoro nikada nijesu griješili, kao što se danas dešava u novijoj arhitekturi i urbanizmu. Kuća je uvijek bila na „ocjeditom“ mjestu, u stranama, čuvala se livada i plodna zemlja, ali i vodilo se računa da dom bude na što bezbjednijem mjestu, na suvoti, u zavjetrini, sa dobrim pregledom.“- napisao je Knežević u svom radu „Kuće koje pričaju o nama“.

Kao dobar primjer očuvanja, ali i turističke valorizacije  tradicionalne gradnje, on navodi primjer pljevaljskog sela Gajine, kao  i  zaseoka  Kalušići u selu Bobovo, iznad kanjona  Tare.

Takvih primjera, nadaju se u RDA, uskoro treba da bude još.  Smatraju da su očuvanju tradicionalne arhitekture i života u skladu s njom doprinijeli i štampanjem publikacije koja prikazuje istoriju, način života i običaje i tradiciju u katunima.

Posebnu arhitekturu tih  naselja  u planinama, kao i kulturu života u njima, tvrde u RDA, turisti sa zapada Evrope rijetko imaju priliku da vide negdje drugo. Raznolikost stilova i materijala, vidljiva je i u nomandskim naseljima na sjeveru.

„Katunske kolibe u različitim djelovima su se gradile od različitog materijala. U planinama kao što su Bjelasica i Komovi sa andrijevačke strane, gdje ima mnogo šume, napravljene su od drveta. Na Durmitoru, Sinjavini ili sa kučke strane Koma, gdje su predjeli krševiti i bez šuma, kolibe, svi prateći objekti, a često i torovi, građeni su od kamena”, piše između ostalog u publikaciji.

Istom cilju, očuvanja i valorizovanja tradicionalnog graditeljstva,  stremio je i projekat  “Kulturno pejzažiranje sela”. Uređuju se dva sela, koja su do sada pokazala rezultate u seoskom turizmu ili imaju planove u toj oblasti. Predviđena je i restauracija tri mlina, koji su, takođe, primjeri  naše autentične narodne arhitekture.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NEOBIČNE AKCIJE SLUŽBE BEZBJEDNOSTI POVODOM PISANJA NA FB: Silom na satiru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službenici policije su više osoba zvali na informativne razgovore, nekima su pretresali stanove, a sve zbog sumnje da stoje iz satiričnih stranica na fejsbuku ili da bi makar saznali ko upravlja tim stranicama

 

„Nemojmo politizovati proteste“, „MIMistarstvo onostranih poslova“, „Bestebe“, „Prodajica stvarčica – nije prevarica“, i možda trenutno najpopularnija „Bilo je jako neprijatno“ (It was very unpleasant/Psalam 117), samo su neke od uticajnih fejsbuk stranica koje na humorističan način obrađuju trenutnu političku situaciju. Njihove šale su najčešće na račun vlasti i njima bliskih.

O političkoj zbilji ovog društva dovoljno govori činjenica da su službenici Uprave policije nakon nereda u Budvi organizovali neobičan lov na administratore satiričnih fejsbuk stranica, koji su nepoznati javnosti. Na fejsbuku su se prije nedjelju dana pojavile i fejsbuk stranice sa ciljem da pomognu policiji u razotkrivanju „počinioca teških internet prekršaja“. Od tada i službenici policije počinju da „informativno saslušavaju“ (u nekim slučajevima i pretresaju) svakog za koga sumnjaju da je administrator neke od problematičnih fejsbuk stranica.

Ove satirične fejsbuk stranice nazivaju i „mim stranicama“, jer humor najčešće prikazuju u formi „mimova“ (kombinacija fotografija i teksta, izmijenjenih sa ciljem da nasmiju javnost), koje proizvode i objavljuju na svojim stranicama. Njihov humor na račun društva, političkih partija (najčešće vladajućih), javnih ličnosti često je surov,  zna i da pređe granicu dobrog ukusa. Ali teško da bi se, makar prema crnogorskim zakonima, nešto od toga moglo smatrati krivičnim djelom.

Crnogorski Ustav i zakoni garantuju slobodu govora, a nju štite i međunarodne konvencije o ljudskim pravima, pa ostaje nejasno za činjenje kojih djela i prekršaja bi se potencijalno mogli teretiti admini ovih stranica. Jedna od „kontraobavještajnih fejsbuk stranica“ navela je kao osnov gonjenja činjenje „teških internet prekršaja“ – termin koji ne poznaje nijedan crnogorski zakon. Postoji kršenje pravila ponašanja na fejsbuku, zbog čega su (nakon prijava nezadovoljnih fejsbuk korisnika) neke od stranica više puta gašene (zbog prijava da šire uvredljiv sadržaj i govor mržnje) i ponovo pokrenute pod sličnim imenima.

Postavlja se pitanje da li su „fejsbuk kritičari“, odnosno počinioci „teških internet prekršaja“, toliki problem ove države da se primjenjuju filmske kontraobavještajne mjere kako bi se otkrili identiteti ljudi iza fejsbuk stranica. Čak je i logo, istaknut na profilu jedne od tih stranica, sličan onom Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).

„Glavni cilj naše inicijative, jeste taj, da uz vašu pomoć razotkrijemo počinioce teških internet prekršaja i pomognemo našoj policiji kako bi izgrednike priveli pravdi… Ova akcija treba da preraste u opšti crnogorski građanski bunt protiv protivnika Crne Gore i njene državnosti, kao i vrijednosti međunacionalnog i multikonfesionalnog sklada“, piše na profilu jedne od stranica za otkrivanje identiteta fejsbuk stranica.

Ivan ČAĐENOVIĆ

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DUGO CRNOGORSKO PUTOVANJE U EU: Uzdanje u podršku Njemačke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam godina trebalo je zvaničnoj Podgorici da otvori sva poglavlja u pregovorima sa EU, a tek tri privremeno zatvori. Uz ovakav tempo reformi, trebaće još toliko vremena da se sva preostala zatvore. Lopta je, ipak, u dvorištu Crne Gore

 

„Crna Gora je prije nekoliko dana otvorila posljednje poglavlje, a tri su privremeno zatvorena. To je, rekao bih, prilično dobar bilans. Sada predstoji da radimo dalje i da polako zatvaramo ostala poglavlja”, kaže njemački ambasador u Podgorici dr Robert Veber.

Uz najveću odgovornost crnogorskih vlasti, u čitav proces će u narednih šest mjeseci posebno biti uključena Njemačka. Najveća i najmoćnija država Evrope je od najmlađe članice Hrvatske 1. jula preuzela predsjedavanje tom organizacijom do kraja 2020. godine.

Zvaničnici u Zagrebu ocijenili su uspješnim svoj mandat ističući da je u jeku nezapamćene krize i naglog pogoršanja epidemiološke slike u martu deblokiran status Sjeverne Makedonije i Albanije, a da je Crna Gora otvorila novo poglavlje. „Na taj način, pitanje Zapadnog Balkana i proširenja vratilo se na evropski dnevni red“, smatra koordinator grupe u Odboru za vanjske poslove Evropskog parlamenta i izvjestilac za Zapadni Balkan Tonino Picula.

Dr Veber tvrdi da će region Zapadnog Balkana i politika proširenja ostati jedan od prioriteta i tokom predsjedavanja njegove države Unijom iako Evropu na jesen čekaju još ozbiljniji ekonomski problemi. Iz Berlina je poručeno da Njemačka podržava proces proširenja, jer je on u geopolitičkom interesu EU.

Upravo se od njemačkog predsjedavanja očekuje fokus na sanaciju ekonomskih posljedica krize uzrokovane korona virusom, kao i postizanje dogovora oko Višegodišnjeg finansijskog okvira.

Da cijela Evropa od Njemačke ima izuzetno visoka očekivanja, svjesni su i Njemci. „Tako je bilo i prije pandemije, a sada bismo trebali prvenstveno učvrstiti solidarnost unutar Unije i vratiti povjerenje građana u njezine institucije“ izjavila je potpredsjednica Evropskog parlamenta iz redova njemačke Socijaldemokratske partije Katarina Barlej.

Mustafa CANKA

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PALATA VISKOVIĆ U PERASTU: Primjer filantropije u ruševinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija slučaja koju je uradila ANIMA pokazuje da se Opština Kotor neodgovorno ponašala prema ostavštini porodice Visković koja joj je prije pola vijeka povjerena na čuvanje. Iz Opštine tvrde da će konačno početi rekonstrukcija palate Visković, ali i da će ona teći fazno. Potrebno je 1,2 miliona za rekonstrukciju, a ove godine će biti potrošeno samo – 100.000 eura

 

Palata Visković, jedan od arhitektonskih bisera Perasta, čiji najstariji dio datira iz XV vijeka, već decenijama je – ruševina. Iako je upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture Crne Gore kao spomenik graditeljstva prve kategorije, nije od pomoći. Kao ni to što je dio nasljeđa zahvaljujući kojem se područje Kotora našlo na listi UNESCO-ve svjetske baštine. Na papiru, Opština Kotor od 1970. godine vodi brigu o ovoj palati.

U studiji slučaja koju je uradila ANIMA – Centar za žensko imirovno obrazovanje Kotor ističe se neodgovoran odnos Opštine Kotor prema nasljeđenoj pokretnoj i nepokretnoj imovini porodice Visković. „Ugovorom o doživotnom izdržavanju Opština je imala obavezu da se trajno brine o Palati Visković kao i o cjelokupnoj vrijednoj pokretnoj imovini koja je zatečena datumom potpisivanja Ugovora. Nažalost, lošim upravljanjem nadležnih, Palata je dugo godina bila predmet potpune nebrige i doživjela je ubrzano urušavanje, a dio vrijedne pokretne imovine je djelimično izdvojen od cjelokupne zbirke”, navodi se u studiji ANIME.

Po posljednjoj volji Josipa Viskovića, Ugovor o doživotnom izdržavanju između Opštine Kotor (koju je zastupao predsjednik SO Kotor Ilija Nikolić) i Anke Radimiri, rođene Visković i Nade udate Visković, potpisan je u januaru 1970. Do 1979. u palati Viskovića bio je smješten Memorijalni muzej obitelji Visković. Kako je zgrada i tada bila u lošem stanju, 1978. izvršena je rekonstrukcija krova i sanacija instalacija u kući. U tom periodu muzej bilježi veliki broj posjetilaca, zbog čega je razmatrana i mogućnost da se obezbijede dodatne prostorije za izlaganje eksponata. Planove je poremetio zemljotres 1979. Godine – pokretni fond prenesen je u Muzej grada Perasta, a palata je prepuštena zubu vremena.

Zubate 90-e su dodatno urušile palatu. Tada je zaključen Ugovor o zakupu (na 59 godina) palate Visković sa kompanijom Medifarm iz Beograda. Po tadašnjem običaju, Ugovorom nije bila definisana buduća namjena objekta, dok je za izlaganje kulturno-istorijskog blaga porodice Visković bilo predviđeno da se obezbijedi prostorija – memorijalna soba od svega 40 kvadrata.  Intervencijama koje su tada sporvedene potpuno je skinut krov i srušene su međuspratne konstrukcije (i otuđen je dio imovine unutar palate). Dio imovine je još nakon zemljotresa pohranjen u muzeju grada Perasta za koji postoji popis biblioteke i popis predmeta porodice Visković. Ugovor je nakon toga bio raskinut.

Iz ANIME tvrde da se Opština Kotor nije bavila palatom Visković sve do oktobra 2007. kada je Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor izdao Konzervatorske uslove za izradu projektne dokumentacije za sanaciju i restauraciju palate Visković u Perastu. Međutim, ni tada nije urađeno ništa.

Iz Opštine Kotor, na čijem čelu je Željko Aprcović, za Monitor su kazali da su konzervatorski uslovi iz 2007. tek prvi korak za izradu projektne dokumentacije: „Razloga što nije ranije došlo do realizacije ovog projekta ima više. Neki od njih su nedostatak sredstava, zatim dugo trajanje postupka javnih nabavki ili slučaj da se na javni poziv ne jave firme koje posjeduju sve potrebne licence i sl. U međuvremenu su na objektu rađena arhitektonska, arheološka i arhivska istraživanja i izvođeni su radovi na tekućem održavanju jer se u kompleksu Visković nalazi i područno odjeljenje OŠ „Veljko Drobnjaković” Risan, kao i prostorije MZ Perast”.

Predrag NIKOLIĆ

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo