Povežite se sa nama

INTERVJU

BOŠKO ŠALJIĆ, ISTRAŽIVAČ-PRONALAZAČ  PREPARATA U NARODNOJ MEDICINI: Čuvar porodičnog ljekovitog blaga

Objavljeno prije

na

Odavno se porodica Šaljić bavi vidarstvom. Za Jovana Šaljića šira javnost saznala je 1971. godine kada je u Beranama izliječio čuvenu glumicu Kiti Svon, koja je u požaru u Americi  zadobila 80 odsto keloida-ožiljaka

 

 

U Crnoj Gori narodna medicina ima dugu tradiciju. Ovih dana mediji su objavili da su Kolašinci Đuro Bulatović, perjanik knjaza Nikole, i njegov otac Radovan, narodni vidari tog vremena, kao i Đurov sin Stevan, vidali i izliječili više od 2000 crnogorskih ranjenika tokom skoro sto godina. To je bio i jedan od povoda za razgovor sa Boškom Šaljićem, čija porodica ima vijek i po dugu tradiciju bavljenja narodnom medicinom, a njihovi melemi zvanično su prisutni na tržištu od 1986. godine.

– Odavno se porodica Šaljić bavi vidarstvom. Zašto kažem vidarstvom. Zato što moramo odvojiti vidarstvo od travarstva. Za mog oca Jovana šira javnost saznala je 1971. godine kada je izliječio čuvenu glumicu Kiti Svon, koja je u požaru u Americi  zadobila 80 odsto keloida-ožiljaka. On joj je ponudio pomoć, što je bila nemoguća misija. Došla je u Berane avionom.Tada su Berane imale aerodrom. Išla je na štakama, da bi poslije tri nedjelje ta filmska diva vozila biciklo, igrala tenis, svirala gitaru… A nakon dva mjeseca moj otac je potpuno izliječio. O tome su novinari brojnih medija širom svijeta dugo i naširoko pisali, sjeća se Boško.

MONITOR: Kako je došlo do toga da Vi nastavite porodičnu tradiciju? 

ŠALJIĆ: Događaj u Ivangradu-Beranama je jedna najhumanija porodična priča velikog srca mojih roditelja. Humana crta krajeva i porodica iz kojih potiču gdje su rođeni i odrasli,vaspitani u tradicionalnom  crnogorskom duhu gostoprimstva pozvali su poznatu filmsku divu napuštenu od svih,ostavljenu u nekom pansionu u Italiji, u njihovu kuću da joj pomognu. Tradicija porodice Šaljić je prenošenje znanja i vještina sa oca na sina.Ponosan sam na sve ono što sam prenio na moju porodicu.

Nakon liječenja Kiti Svon porodica Šaljić krenula je u ovu odiseju koja traje do današnjih dana. Naravno, to se danas radi drugačije, ali meni je ostalo to porodično blago i ja sam, eto, čuvar porodičnog blaga za opekotine i ožiljke, a tu je i drugi dio posla vezan za prirodnu kozmetiku.Ovo je porodična firma – M&N Šaljić, i u njoj rade moje dvije kćerke, sin i snaha i ostali saradnici. A ja sam bio predstavnik u Crnoj Gori Fabrike hemijske industrije “Zorka” iz Šapca, pa mi je i to iskustvo pomoglo u ovom poslu.

MONITOR: Vaš otac bio je i pčelar…

ŠALJIĆ: Da, moj otac bio je pčelar i on me je preko medonosnog bilja uveo i upoznao sa ljekovitim i aromatičnim biljem. Tako me polako pripremao za ovo što sam danas. Mi smo imali veliki pčelinjak i selili smo pčele. Pčela neće da padne na svaki cvijet. Ona bira na koji će cvijet da stane i ona svojim instiktom pronalazi nektar. Zato moram da pohvalim pčelare, jer su oni pravi borci za očuvanje prirode.Kroz gajenje i čuvanje pčela oni čuvaju i ljekovito bilje.Većina medonosnog bilja je izuzetno ljekovita. Od ljekovitog bilja uzima se esencija, ono najljekovitije, i od toga pripremaju i prave gotovi proizvodi kao što su melemi. Zato su pčele “mali-veliki farmaceuti”. Ono što pčele proizvedu je i hrana i lijek

MONITOR: Prepoznatljivi ste po melemima. Šta je bitno za preparate koje proizvodite i koristite?

ŠALJIĆ: Bitno je da za te preparate imate sertifikat i mi ih imamo.Moji preparati, što je takođe vrlo bitno,  nijesu otrovni za ljudski organizam, nemaju teških metala  i drugih negativnih sastojaka po ljudski organizam. To su preparati za njegu kože i za pomaganje kad se radi o oboljenjima kože. Nijesu za unutrašnju upotrebu.

MONITOR:  Šta možete da liječite vašim melemima?

ŠALJIĆ: Imamo melem za opekotine I,II i III stepena. Zatim melem za ožiljke-keloide (u narodu poznato kao divlje meso). Treći dio koji proizilazi iz iskustva i nauke su kozmetički preparati  za njegu oštećene i zdrave kože, za sunčanje. Oni štite, njeguju i regenerišu kožu po mojim orginalnim recepturama u koje je ugrađena sva ljepota ljekovitog i aromatičnog bilja sa naših prostora.

MONITOR: Kako je zakonom regulisana ova oblast?

ŠALJIĆ: Mislim da zakon ovo nije dobro regulisao. Bilo bi logično da su se oni koji su pisali zakon konsultovali sa ljudima koji imaju veliko iskustvo u ovome, a postoje i istraživanja instituta. U bivšoj Jugoslaviji postojao je zakon o pomoćnim  ljekovitim sredstvima. Taj zakon je funkcionisao dugo i melem je bio priznat kao pomoćno ljekovito sredstvo. I prozivodio se za široku upotrebu.Ono čime se bavimo moja porodica i ja nazvao bih komplementarnom medicinom. Ali, došla su smutna vremena i to se polako počelo gubiti. Došli su neki ljudi koji misle da mogu uraditi sve sa parama. Međutim, za pare se ne može kupiti znanje i ovo što ja posjedujem.To su iskustvo, nasljeđe i vjerovatno geni. Sad se  i moja porodica bavi prirodnom kozmetikom  i vrlo uspješno u tome pomažemo onima koji nam se obraćaju. Ja sam za to dobio brojna priznanja. Kod zavoda za intelektualnu svojinu Crne Gore za ovu grupu proizvoda zaštićen je žig Šaljić kao intelektualna sovojina-brend.

MONITOR:Prvo su se biljke pojavile na Zemlji. Naučnici kažu da one imaju svoju energiju, ali daleko od toga da su sve uvijek kompatibilne sa čovjekom.

ŠALJIĆ: Kad je riječ o ljekovitom bilju sve se mora prilagoditi vremenu i prostoru i izbaciti ono što je balast. Istraživanja su pokazala da sva živa bića potiču od jednog gena. Na Zemlji je jedna biosfera, pa su i flora i fauna jedno, i život je jedno.Svi oni imaju dah života, svi oni dišu jedan vazduh i povezanost flore i faune je neminovna i pogrešno je to razdvajati.

Pojava cvjetnica na zemljinoj kugli bila je odjednom i cvjetnice su u osamdeset odsto, tako da kažem, krive za pojavu čovjeka i za ishranu čovjeka. I danas osamdeset odsto cvjetnica služi za ishranu ljudi. Tako da ja navijam za floru, jer je ona napravila podlogu za ovo što i danas jesmo. Zato molim svakoga ko krene da gazi po livadi da zaobiđe svaki cvijet i da ga ne nagazi. Uz to, ovo je ekološka država i ja sam učestvovao na prvom sajmu ekologije koji je održan u Budvi, ali on se, ne znam zašto, više ne pominje.

MONITOR: Odakle koristite ljekovito bilje?

ŠALJIĆ: Biljke ne poznaju granice, ali za sve što smo radili i radimo koristimo bilje iz regiona, prvenstvno iz okoline Berana, gdje smo dugo živjeli, ali nijesmo ograničeni samo na taj kraj. Otac mi je za to vrijeme bio izuzetno obrazovan i bio je veliki poznavalac ljekovitog i aromatičnog bilja. Inače, titula vidara je najveća titula u narodnoj medicini.Poznavao se i sa mnogim naučnicima i sa njima konsultovao, pa smo koristili i druge organske materijale. Išli smo, na primjer, u Bar i Ulcinj za maslinovo ulje.

MONITOR. Sa kojim se problemima susrećete kad je riječ o prikupljanju ljekovitog bilja?

ŠALJIĆ: Jedan od najvećih je to što nema berača ljekovitog bilja. Davno su iz Crne Gore nestali pravi berači. Zašto? Velike firme, kao što je bio Agrokombinat, imali su svoje pogone i otkupne stanice ljekovitog bilja.Ljekobilje iz Risna i Bar bilje imali su otkupne stanice.Ostros je imao pogon za otkup pelima. Izvozili su ogromne količine tog bilja. I ja sam imao čast da izvozim ljekovito bilje. Nosilac sam evropskog sertifikata za izvoz bilja u Francusku. Govorim o samoniklom ljekovitom bilju. Nestajanjem tih kombinata nestali su i berači ljekovitog bilja.

Nema više čobana, nema ni planina u koje su izlazile porodice i sakupljale šumske plodove i ljekovito bilje. A od njihove prodaje mnogi ljudi su živjeli. Sad više toga nema. Žalosno je kada, na primjer, prođem ispod Komova i vidim zapuštene livade gdje je sve podivljalo i zakržljalo. Priroda hoće družbu, biljke hoće druženje, da žive sa čovjekom. Uzmimo za primjer koprivu.Ona je pratilac ljudskih naselja. Kad napravite naselje ona će da se pojavi. To je ono što sam govorio da je biosfera jedno. Život je jedno.To nauka izučava i treba joj vjerovati. A ovo sve govorim i na osnovu svog iskustva.

MONITOR: Je li rješenje plantažno gajenje?

ŠALJIĆ: I šta se sad događa? U Crnoj Gori ne postoje plantaže.  Plantaže su kad se zasade hektari površine, a ne sto ili dvjesta kvdarata. Sve je sad usitnjeno i mislim da bi budućnost bila plantažno gajenje ljekovitog bilja.Plantažno gajenje je mukotrpan posao. Traži mnogo nauke i mnogo snage, ali to je budućnost kada je riječ o ljekovitom bilju. I mnogo, mnogo znanja. Znači, to ne može da se radi na divlje. Mora da postoji plan, mora da postoji priprema, to nije nešto da na brzinu zaradite pare.

                                                 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

Dr Đorđe Čekrlija, profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci: U BiH postoje samo dominantno ljevoruki političari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti

 

MONITOR: I ove godine proslavljen je Dan Republike Srpske 9. januar. To je naišlo na brojna negativna reagovanja. Treba Ii RS da proslavlja taj dan? 

ČEKRLIJA: Iako se ovo pitanje predstavlja kao fundamentalno pitanje nakon svake Nove godine, meni se čini da je mnogo važnije koliko penzionera i djece gladuje tog istog dana. I na dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, i na dan prvog zasjedanja ZAVNOBIHA.

MONITOR: Visoki predstavnik Valetnin Incko u svom reagovanju kazao je da Republika Srpska nije država, kao što tvrdi član Predsjedništva Dodik, jer entiteti nisu države i da će o netačnim tvrdnjama o državnosti RS izvijestiti Vijeće sigurnosti UN.

ČEKRLIJA: Bez obzira na to što je svima sve jasno, isprazne polemike oko toga se i dalje vode. Ovo je jedna od takvih polemika koje služe samo da bi skrenule pažnju od stvarnih problema sa kojima se u Bosni i Hercegovini susrećemo. Što se konkretnog odgovora tiče, dovoljno je da svaki političar ili građanin pogleda šta piše na pasošu koji ima. Direktniji i jasniji odgovor od toga ne postoji.

MONITOR: I dalje se najavljuje otcjepljenje RS. Može li se to dogoditi?

ČEKRLIJA:Pitanje otcjepljenja RS na prvi pogled zvuči kao užasna opasnost u svim mogućim scenarijima. Međutim, ukoliko se pogleda unazad onda se stvari vide sasvim drugačije. Potenciranje otcjepljenja RS je prvo služilo kao krajnja odbrana koja se može angažovati kada situacija bude apsolutno neprihvatljiva. Zatim je nakon nekog vremena otcjepljenje postalo prijetnja ukoliko se budu osujećivao razvoj i napredak RS. Konačno otcjepljenje je danas u rukama političara postalo oruđe za svakodnevni politički rad. Meni se čini da je sam koncept otcjepljenja time izgubio svoju moć nad građanima i da u tu priču iskreno vjeruju oni koji bi vjerovali i u sve drugo što vođe kažu.

MONITOR: Kakva  je trenutno politička situacija u BiH? 

ČEKRLIJA: Politička situacija u Bosni i Hercegovini se već godinama čini istom. Problemi zasnovani na etničkim ideologijama dominiraju u političkom i društvenom životu i održavaju socijalnu situaciju gotovo nepromijenjeno nestabilnom. Istovremeno takva situacija onemogućava pozitivne promjene na ekonomskom i privrednom planu. A to dalje onemogućava većinu ostalih mogućih napredovanja. Svi indikatori stanja u ekonomiji i privredi u državi su negativni. Uz nepostojanje jasnog plana za unapređenje i odliv stanovništva jasno je da je situacija loša. A pri tome nismo ni pomenuli kriminal, korupciju, zdravstvo, školstvo…

Konačan ishod u smislu uticaja opšteg političkog stanja u zemlji na građane se najbolje vidi iz brojnih socio-psiholoških istraživanja koja se sprovode u Bosni i Hercegovini. Rezultati jasno pokazuju vrlo nisko zadovoljstvo životom građana BiH, relativno visok stepen zabrinutosti za budućnost i perspektivnost.

MONITOR: Postoje li u BiH ozbiljnija ljevica i ozbiljnija građanska partija?

ČEKRLIJA: U Bosni i Hercegovini postoje samo političari koji su dominantno ljevoruki. Kako sada stvari stoje, na ljevicu, pa čak i ozbiljnu građansku partiju ćemo još dosta čekati.

MONITOR: Često se može čuti da je strah ušao u sve pore društva i da je Bosna i Hercegovina zemlja straha?

ČEKRLIJA:Pored bazične nesigurnosti koja opstaje zahvaljujući održavanju međuetničke tenzije, i nesigurnosti koja je posljedica loše ekonomske situacije u BIH postoji i strah vezan za eskalaciju kriminala u različitim oblicima. Tome dodatno doprinosi nepovjerenje u institucije koje bi građanima trebale garantovati sigurnost. Bolni primjeri Mahira Rakovca, Dženana Memića i Davida Dragičevića omogućili su direktan uvid u ovaj problem. Građani u susretu sa ovakvom svakodnevicom opravdano zaključuju da je BiH zemlja straha. Međutim, čini se da najviše treba da brine odsustvo želje političara i institucija da se na tom planu nešto pozitivno uradi. Mislim da sticanje takvog uvida najviše doprinosi opstanku straha kod građana.

MONITOR: Šta se u ovoj godini u BiH može očekivati na političkom planu?

ČEKRLIJA:Svaki napredak u Bosni i Hercegovini je mikroskopski ukoliko nema opšteg sistematskog angažovanja koje je pokrenuto od strane države i njenih institucija (bez obzira kojeg nivoa vlasti), i kao takav niti će biti primjetan, niti će nešto značiti. Na osnovu najvećeg broja različitih pokazatelja stanja u zemlji ne mogu reći da očekujem nikakvu posebnu promjenu političke situacije. Mislim da i kad jednom dođe do određenih značajnijih promjena, one će biti pokrenute od strane građana, a ne političara u Bosni i Hercegovini.

MONITOR: Edin Pobrić, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, nedavno je izjavio da u BiH pored hrvatskog i srpskog, vlada i bošnjački nacionalizam – uobličen kroz neke institucije, novine, portale…

ČEKRLIJA:Profesor Pobrić je samo konstatovao jednu činjenicu iz društvenog života Bosne i Hercegovine. Bošnjački nacionalizam postoji kao i srpski i hrvatski. Jedina razlika je u tome što je bošnjački nacionalizam nominalno vezan za Bosnu i Hercegovinu, dok su srpski i hrvatski vezani za njihove matične države. U svim ostalim karakteristikama je negativan kao i bilo koji drugi nacionalizam.

MONITOR: Koliko je kleronacionalizam raširen u bh društvu?

ČEKRLIJA:Kleronacionalizam kao naučni konstrukt u psihologiji predstavlja spoj izražene etničke vezanosti; distanciranja u odnosu na druge etničke grupe; i poslušničke religioznosti. Istraživanja ovih aspekata u BiH jasno pokazuju da je kleronacionalizam prilično rasprostranjen. Većina rezultata koji se odnose na mlade pokazuje izraženu vezanost za vlastitu etničku grupu, kao i izražene među-etničke  distance. Takvi rezultati ne čude imajući u vidu da se pripadnost vlastitoj etničkoj grupi i vjeri danas instalira kao osnovna odrednica ličnog identiteta. Naglašavanje ovih aspekata kroz permanentno nametanje odnosa Mi i Oni (Naši i Tuđi) plodno je tlo za dalji razvoj kleronacionalizma.

MONITOR: Hoće li se izborom Zorana Milanovića promijeniti politika Hrvatske prema BiH? 

ČEKRLIJA:Mislim da na to pitanje čak ni on sam ne može dati odgovor. Gledajući u širem smislu, svaki predsjednik Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine koji želi unaprijediti odnose sa komšijama i susjedima se mora boriti na dva fronta; na jednom se sa predsjednikom susjedne države zajedno boriti za razvoj i unapređenje odnosa, a na drugom protiv reakcionih snaga u vlastitoj državi (ili vlastitom etničkom korpusu) kojima to ne odgovara. Na osnovu pred i izbornih rezultata čini se da je novi predsjednik sposoban funkcionisati simultano na oba plana.

Logično je prije svega očekivati da će Zoran Milanović djelovati tako da iz odnosa sa Bosnom i Hercegovinom izvuče maksimum dobiti za Hrvatsku. Moje je mišljenje da u ovom momentu to može ostvariti tretirajući Bosnu i Hercegovinu kao dobrog partnera iz susjedstva i volio bih da taj scenario i zaživi.

 

Trajni podanički mentalitet

MONITOR: Posljednjih decenija, kažu analitičari, u Bosni i Hercegovini, ali i zemljama regiona, građani najčešće na izborima za svoje predstavnike biraju autoritativne lidere, pa umjesto vladavine institucija i zakona o svemu odlučuju političke ličnosti.

ČEKRLIJA: Nakon vjekova uslovljavanja ostvarenih kroz tuđinsku vlast i permanentno nesigurnu egzistencijalnu kod naroda Bosne i Hercegovine je razvijena sklonost ka potrebi da budu zaštićeni, oslobođeni, vođeni. Najvećim dijelom su kroz istoriju liderske figure formirane kroz borbe i sukobe. Drugim riječima i arhetipski lider na našim područjima je neko ko će obezbjeđivati sigurnost i smanjivati strah a ne voditi u dalji napredak ili ostvarenje većeg zadvoljstva životom. Nažalost, izgleda kao da smo stekli trajni podanički mentalitet, jer nismo imali dovoljno vremena da razvijemo napredniji oblik.

Tome slobodno možemo dodati i činjenicu da su današnji lideri u Bosni i Hercegovini toga savršeno svjesni i da to koriste u ogromnoj mjeri. Četvrt vijeka nakon rata postoji isti bazični osjećaj nesigurnosti i zabrinutosti za egzistenciju koji su zasnovani na lošim etničkom međuodnosima. Čime se god takvo stanje podupire, i koliko god to moglo biti samo krajnje nepošteno političko sredstvo, održavanje osjećaja bazične nesigurnosti produžava mogućnost opstanka autoritarnih političara.

I na kraju ne mogu da ne dodam da stepen intelektualne otvorenosti i obrazovanje takođe igraju ogromnu ulogu u formiranju, odnosno razbijanju sklonosti ka autoritarnim političarima. Ukoliko ste stvarno upoznati sa tim šta znači autoritarni političar (u narodu nerijetko poznat i kao diktator) i ko sve spada u ovu grupi, onda bi trebalo da je nemoguće da takvog birate, koliko god pripadao vašoj etničkoj grupi. S obzirom na to da ih mi na ovim prostorima stalno iznova biramo samo zato što su naši, to pokazuje da imamo ogroman problem, ili sa strahom ili sa kognitivnim funkcionisanjem.

 

Politički preletači

MONITOR: Da li, kako tvrde bh mediji, napuštanje političkih partija pojedinaca ili grupa, koji zadržavaju poslaničke ili odborničke mandate, poprima zabrinjavajući obim?

ČEKRLIJA:Zabrinjavajuće razmjere pojava “političkih preletača”, kako se danas nazivaju političari koji mijenjaju stranke, su već odavno dostignute. Danas je to pojava koja predstavlja sasvim legitimno sredstvo u političkom i društvenom djelovanju. U zakonu ne postoje stavke koje tretiraju ovaj problem tako da je iz tog ugla sasvim legalno prodavati i kupovati stranačku pripadnost ili riječnikom političih elita “trgovati papcima”. S druge strane, pitanje moralnosti postupaka pojedinca ili grupe se u Bosni i Hercegovini uopšte gledajući prestalo postavljati za bilo šta, kako na ličnom, tako i na opštem planu. Primarni cilj je ostvarenje kvazi-političkih i ličnih interesa, a sve ostalo se prilagođava tome, čak i osnovna moralna načela. U vezi moralnosti u Bosni i Hercegovini kvalitetni su samo još vicevi, koji opet nastaju da bi lakše podnosili opšte nezadovoljstvo i nemoć.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Teže je nego devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne znam da li će SPC i DPS napraviti komrpomis. Ne znam ni da li je kompromis dobar. Znam samo da je Crna Gora propustila šansu da bude građanska, demokratska, razvijena država

 

MONITOR:  Otkako se  u zemlji priča o Zakonu o vjerskim zajednicama, kao da je sve drugo stalo. Kako vidite ovu situaciju ?

KOVAČEVIĆ: Ne mogu da sagledam situaciju u cjelini  ali percipiram  vanjsku utišanost  i unutrašnju uznemirenost. Možda ovom utisku doprinosi  i život u Kotoru koji me nakon kratkog izbivanja ( novogodišnji praznici ) sačekao  sablasno pust i miran. Tog dana kada sam se vratila,  na Trgu od oružja  ispred stuba srama,  neosvijetljena   ogromna jelka,kolona  ljudi u tamnom sa upaljenim svijećama. Hodaju u tišini, nose djecu, beba u kolicima…nema kraja. Kao da sam neprikladna uletjela u  scenu filma  iz srednjevjekovnog života. Ostala sam bez daha a u mislima vraćena na  sjednicu Parlamenta na kojem je izglasan zakon , nezakonito uhapšen  čitav poslanički klub,pokazana  arogancija  jednoumnika  I predaja moći opozicije  u ruke predstavnicima crkve, suspendovana politika.  Vidim posledicu I razumijem.  U nizu dešavanja koje nam godinama priređuje vladajuća elita utišani su ljudi,učeni godinama da svojim ušima ne vjeruju, da svojim očima dobro ne vide,kakvo crno kritičko mišljenje, adaptirani na nepravdu i laž, bez nade  uhvatili su se onog koji godinama stvara povjerenje  I  iracionalnog,  “odbranu” svetog, zaštićeni  moćnom institucijom.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja Roditelji: Vršnjačko nasilje je slika našeg društva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Djeca uče od nas, mi smo im primjeri u svemu,  mi smo jedini odgovorni za njihovo ponašanje. Uzaludna je sva priča o tome da nešto treba da se radi ovako ili onako ako im mi svakodnevno pokazujemo svojim ponašanjem suprotno

 

MONITOR: Krajem prošle godine u Podgorici je predstavljen Nacionalni plan za djelovanje protiv vršnjačkog nasilja. Šta je njime predviđeno?

MIHAILOVIĆ: Nacionalni akcioni plan I sve ono što je njime predviđeno i na čemu se već radi rezultat je rada i zalaganja velikog broja organizacija, institucija i ustanova posljednjih godinu i sa kojima sarađujemo kroz projekat Koalicija protiv vršnjačkog nasilja u crnogorskim školamai da pokušamo da unaprijedimo postojeći ambijent kako bi djeca u Crnoj Gori bila bolje zaštićena od vršnjačkog nasilja. Da, potpuno smo svjesni da ga nikada nećemo ni mi u Crnoj Gori ni bilo ko u potpunosti iskorijeniti, ali je stanje bilo takvo da je zabrinjavalo koliko se nije reagovalo na nasilje, koliko se nije prepoznavalo i koliko je propusta bilo u postupanju. Na prevenciji se ipak radilo, ali je i taj dio morao da pretrpi određena unaprjeđenja. Dakle, Nacionalnim akcionim planom je definisan niz koraka na svim nivoima – od promjene zakona u dijelu odgovornosti svih, i obavezno roditelja, promjene upustva, odnosno smjernica po kojima se mora postupati i obavezivanja svih u školama da ga primjenjuju (do sada je često bilo mrtvo slovo na papiru), uvođenja evidencije o slučajevima vršnjačkog nasilja koja do sada nije postojala, uspostavljanje tijela koje će pratiti stanje iprimjenu svega usvojenog … Takođe, prepoznalo se da bi bilo potrebno mijenjati zakon u dijelu koji se odnosi na PP službe, odnosno da se omogući da iškole sa manjim brojem učenika imaju psihologe i ako treba pedagoge. Uz sve to, predloženo je, ina tome će se insistirati, da centri za socijalni rad budu partneri u posebno izazovnim slučajevima kada roditelji nijesu zainteresovani da sarađuju i da centri pomažu školama, ali im podrška moraju biti i domovi zdravlja koji moraju početi da obezbjeđuju tretmane i podršku porodicama čija su djeca i žrtve ,ali i počinioci nasilja.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo