Povežite se sa nama

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT I NVO AKTIVISTA: Crna Gora – parlamentarna mafiokratija

Objavljeno prije

na

Organizovani kriminal seže do vrha vlasti i, u postojećim okolnostima, osjeća se lagodno, sigurno i neobično moćno. A legalizovani kapital stečen kriminalom predstavlja temelje i noseću armaturu parlamentarne mafiokratije

 

Razgovor sa Budislavom Budom Minićem, advokatom i aktivistom Organizacije KOD i Pravozastupnik, započinjemo pitanjem šta je to iz trogodišnjeg rada Vlade čemu bi on mogao dati pozitivnu ocjenu?

MINIĆ: Dozvolite mi, na početku, jednu malu ispravku. Smatram sebe doskorašnjim advokatom pošto sam, zatražio brisanje iz Imenika advokata AK CG, uvjeren da nije moralno baviti se advokaturom kod ovakvog stanja u pravosuđu.

Sada i da odgovorim na vaše pitanje. Kao čovjek sa sjevera mogu da kažem da sam prvi put kod ove vlade vidio da oni znaju kako Crna Gora postoji i iznad Bioča. Druga je priča da li je novac namijenjen sjeveru razumno i racionalno utrošena, ili po tome ova vlada liči ne njene prethodnike. Tek ćemo vidjeti da li će njihovi planovi i naša sredstva donijeti očekivani rezultat, ili ćemo svi završiti u Podgorici. Da tu živimo, radimo, školujemo se i liječimo. Ja  nijesam optimista.

MONITOR: A najbolje od Markovićevog kabineta?

MINIĆ: Kao najbolji rezultat ove vlade, iz moje perspektive, izdvojio bih to što sam  prvi put, makar po spoljnoj manifestaciji, vidio da tajkuni bliski Prvome budu opstruirani od Drugoga, u nekim već dogovorenim ‘projektima’, kako to već rade organizovane kriminalne grupe. Pa je tamo kod Petrovca ostalo nešto nedevastirano, pa će izgleda neke rijeke biti sačuvane od minielektrana.

Ova vlada je, kako sam ja zapazio, stavila prst u oko nekolicini tajkuna bliskih Predsjedniku.

MONITOR: Kako se to može manifestovati na predstojećem kongresu DPS i kakve bi posljedice moglo imati po sve nas?

MINIĆ: Čini mi se da mi ne zavisimo od te, kao ni od bilo koje druge, političke strukture, pošto je ona samo u funkciji određenih segmenata naše parlamantarne mafiokratije.  A ti segmenti su najorganizovaniji u Crnoj Gori.

Tvrdim da su organizovane kriminalne grupe na čijem čelu su politički lideri koji su na vlasti, jače  od sudskog sistema i pravosuđa, i to pravosuđa u širem smislu koji obuhvata i policiju i advokaturu.

MONITOR: Šta je to parlamentarna mafiokratija?

MINIĆ: Crna Gora je parlamentarna mafiokratija formalno demokratska zemlja čije su institucije (političke, socijalne, ekonomske, obrazovne…)  pod kontrolom par porodica i poslovnih oligarha. Organizovani kriminalseže do vrha vlasti i, u postojećim okolnostima, osjeća se lagodno, sigurno i neobično moćno. Naročito u nekim svojim pojavnim oblicima: pranje novca, korupcija, infiltracija u legalne poslove, lažni bankroti, krađa umetničkih dela i kulturnih dobara,ekološki kriminal …  Legalizovani kapital stečen kriminalom predstavlja temelje i noseću armaturu parlamentarne mafiokratije.

Zato držim da je naš najveći propust to što nismo, uz pomoć ljudi iz Evrope, napravili tužilaštvo kome se može vjerovati. Aktuelno, sastavljeno od ljudi koji su prepoznati – u manjoj ili većoj mjeri – po nečemu što im oduzima kredibilitet, ne može zavrijediti povjerenje. A bez povjerenja nema ni učinka.

Najjednostavnije: u ovom tužilaštvu nema kapaciteta da procesuira glavnu familiju po  bilo kome osnovu. A znamo kako izgleda kad se to tužilaštvo i to sudstvo okome na nekoga ko argumentovano i kritički analizira njihov rad.

MONITOR: Čelnici tužilaštva nedavno su se oglušili o poziv da u parlamentu referišu o svom radu. Potom u Skupštinu nije došao ni direktor ASK Sreten Radonjić. Kako sve to tumačite?

MINIĆ: Gest i jednih i drugih  pokazuje  koliko nam institucije vrijede. Taj parlament nije parlament. To tužilaštvo nije tužilaštvo… To što piše na zidu i na papiru ne znači mnogo, jer je praksa savim drugačija.

Ja kao građanin taj parlament ne doživljavam kao mjesto gdje se, i u moje ime, neki ljudi bave javnim interesom i opštim dobrom. I tu me jednako pogađa i ponašanje pozicije i opozicije. Tim prije što ja ponašanje poslanika vladajuće koalicije potpuno razumijem. Nimalo ne odobravam  – ali potpuno razumijem. Oni koriste sve što im je dozvoljeno. I od institucija i od građana.

Teže mi je da shvatim kako i zašto opozicija radi to što radi, nakon zajedničke odluke o bojkotu. U parlamentu se pojavljuju grupacije koje za sebe kažu kako su jedini, pravi, najbrojniji… a kršenje dogovorenog pravdaju potrebom da saopšte svoje stavove u prisustvu što brojnije publike, gledalaca.

To mi govori da oni parlament ne doživaljavaju kao mjesto na kome se vodi politika, za dobro građana, već kao mjesto na kome promovišu sebe i svoje partije.Oni su, znači, sve svoje obaveze u okviru zakonodavne vlasti potčinili stranačkim i ličnim interesima. To dobro razumiju i ovi koji su Agenciju za suzbijanje korupcije potčinili tazbinskim i prijateljskim vezama i obavezama.

Slično je u Tužilaštvu gdje takođe vlada ista svijest i modeli ponašanja.

MONITOR: Iz Vlade, odnedavno, stižu primjedbe da se tužilašvonašlo van ustavom ugovorene podjele vlasti naizvršnu, zakonodavnu i sudsku. Da li to vidite kao problem?

MINIĆ: Dijelim ocjenu da je tužilaštvo van svake kontrole. I nije jedino. Takav je i Ustavni sud, da ne idem dalje. Može im biti i tako se ponašaju.

Ja ne pretendujem da imam gotovo rješenje za mnoštvo izazova i teških posledica stanja u tužilaštvu, a ne vidim ni da ga tužilaštvo a ni ukupna struka traže kroz sagledavanje svih neophodnih faktora.Za početak, mi nemamo ni većinski stav, a tek ne konsenzus, o tome kakvo je ovo društvo i čemu teži.

Počnimo od toga da je Crna Gora zemlja koja nema demokratsku tradiciju, gdje su ljudi navikli na to da imaju gospodara – domačeg ili stranog, imamo društvo bez sistema zaštite ljudskih prava  kolektivnih i pojedinačnih, sa ukorijenjenim mehanizmima jedinstva vlasti bilo da se radi o monarhiji, komunističkoj republici ili ovome danas. Otud se kod nas i na tužilaštvo nerijetko gleda onako kako se na njega gledalo u vrijeme kada je ono nastalo kao organ nekog apsolutnog vladara, monarha –  često prije sudova.

MONITOR: Rješenje?

MINIĆ: Imamo od koga da učimo. Samo što moramo promišljati o rješenjima, a ne nekritički prepisivati i instalirati modele koji su potpuno drugačiji od  crnogorskog ambijenta.

Tužilaštvo u Njemačkoj je, na primjer, direktno podređeno Ministarstvu pravde. Ali to ne dovodi u pitanje njegovu samostalnost i nezavisnost. Utemeljenost pravne države i vladavine prava, efikasan sistem zaštite ljudskih prava, značaj i uticaj javnog mnjenja i profesionalni integritet tužilaca, garancija su da tamošnje Ministarstvo pravde neće zloupotrebiti svoja ovlašćenja.I, što je strano Crnoj Gori, neminovno će odgovarati u slučaju eventualne zloupotrebe.

S druge strane, u Italiji, uspostavljanje tužilaštva kao samostalnog i nezavisnog organa je bilo nužno i jedino rješenjeu uslovima visokog stepena korupcije i višedecenijske povezanosti kriminalnih struktura sa svim nivoima vlasti.

Mi smo, opet, specifična priča. Neophodno je raditi na rješenjima koja će garantovati samostalnost i nezavisnost u radu tužilačkog mehanizma u postojećem ambijentu i njihovo prilagođavanje (očekivanim) promjenama ambijenta. Pri tome, bez odgovornosti i dosljedne primjene normiranih rješenja, uloga tužilaštva neminovno će biti obesmišljena. A, po mom mišljenju, ključna je odgovornost onih koji sjede u sudskoj i tužilačkoj vladi, odnosno Sudskom i Tužilačkom savjetu.

MONITOR: Ministar pravde nas ovih dana ubjeđuje kako je predsjednici Vrhovnog suda ovo tek drugi mandat?

MINIĆ: Ja razumijem poziciju Zorana Pažina kao ministra i njegovu obavezu da javnosti plasira priče po mnogo čemu drugačije od onoga što on, kao stručnjak, misli i zna kako je. U ovim vladama koje ne provode svoju politiku, nego moraju da provode politiku koju utvrđuju organizovane kriminalne grupe, onda moraju i da pričaju ono što im se otuda naloži. Tu je jasno,  ko god pristane da bude ministar, ako je na to mjesto došao sa integritetom i kredibilitetom, zaratio je ili sa sobom ili sa ovim centrima moći.

Mi smo sada u situaciji da naše političke elite ne poštuju nikakve vrijednosti – čak ni ono malo što je bila naša tradicija, koju mi uveličavamo i uljepšavamo. Ne smeta im ni uvreda, ni laž, ni kleveta, ništa… ukoliko može biti od korist ‘za našu stvar’. Imamo potpuno odsustvo stida čak i za očigledne neistine koje se saopštavaju kao činjenice i stavovi i laicima i ljudima koji tu materiju vrlo dobro poznaju. I bez imalo srama se to radi – i to je jedan od razloga što je stanje u našem društvu ovako kako je.

MONITOR: Takvo stanje je zimus proizveloproteste u čijoj ste organizaciji, jednovrijeme, i vi  aktivno učestvovali.Markovićeva Vlada ih je „preživjela“. Da li je, zapravo,to njen najveći uspjeh?

MINIĆ: Ne vidim to kao uspjeh vlade, već  kao poraz svega građanskog u Crnoj Gori. Ta površnost i naivnost u građanskom aktivizmu donosi odsustvo svega što je potrebno da bi se stvari promijenile. A kad kažem ‘stvari’ mislim i na vlast i na opoziciju i na nas  građane, ili bolje rečeno stanovnike Crne Gore. Jer svi mi obično jedno pričamo (jednakost, vladavina prava…) a drugo radimo (tražimo prečicu, da zaobiđemo zakon – „mi na sitnije, oni na krupnije“), ne shvatajući da smo tako svi na gubitku.

Vlast sve ovo vrijeme, na čelu sa glavnim likom koji se pita o svemu u sve tri grane vlasti, pokazuje veliku smušenost, postiže autogolove, srlja u greške takve i tolike da to ne možemo porediti ni sa počecima njihovog političkog djelovanja.

Samo što se pokazalo da su problemi jednaki ili još veći i na ovoj drugoj strani. Neka što je opozicija jalova i nemoćna, nego ni ostali djelovi društva, u koje mi polažemo veliku nadu, pokazuju da nijesu dorasli prilici koja im je, što se kaže, servirana na tacni. Imali smo povod, imali smo dublje razloge, potrebnu energiju – samo je trebalo sve to uvezati, povezati i povesti na pravi način. I u pravom smjeru. To nijesmo umjeli.

MONITOR: Mnogi su spremni da krivicu prebace na građane koji, kažu, ne znaju, neće, ne smiju…

MINIĆ: Ja sam vrlo kritičan prema crnogorskom čovjeku. Nezavisno od njegove vjere i nacije, smatram da on treba da se formira kao građanin da bi imao očekivana prava i slobode. Ali, mislim da je on u ovom trenutku zakinut za elitu koja treba da bude pokretač promjena.

Pokušavam, u razgovorima i nekim svojim promišljanjima, da slabosti te naše elite, koje su očigledne, uvežem sa slabostima onih koji treba da prime njihove poruke i rješenja. A i tu smo potanki.

Tako da završimo o protestima Odupri se: narod je prevazišao sebe i po odzivu i po upornosti i po sastavu. Zatajila je elita. Doda li se tome značajan negativan učinak opozicionih struktura, eto razloga što je vlast iz te priče izašla kao pobjednik.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo