Povežite se sa nama

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT I NVO AKTIVISTA: Crna Gora – parlamentarna mafiokratija

Objavljeno prije

na

Organizovani kriminal seže do vrha vlasti i, u postojećim okolnostima, osjeća se lagodno, sigurno i neobično moćno. A legalizovani kapital stečen kriminalom predstavlja temelje i noseću armaturu parlamentarne mafiokratije

 

Razgovor sa Budislavom Budom Minićem, advokatom i aktivistom Organizacije KOD i Pravozastupnik, započinjemo pitanjem šta je to iz trogodišnjeg rada Vlade čemu bi on mogao dati pozitivnu ocjenu?

MINIĆ: Dozvolite mi, na početku, jednu malu ispravku. Smatram sebe doskorašnjim advokatom pošto sam, zatražio brisanje iz Imenika advokata AK CG, uvjeren da nije moralno baviti se advokaturom kod ovakvog stanja u pravosuđu.

Sada i da odgovorim na vaše pitanje. Kao čovjek sa sjevera mogu da kažem da sam prvi put kod ove vlade vidio da oni znaju kako Crna Gora postoji i iznad Bioča. Druga je priča da li je novac namijenjen sjeveru razumno i racionalno utrošena, ili po tome ova vlada liči ne njene prethodnike. Tek ćemo vidjeti da li će njihovi planovi i naša sredstva donijeti očekivani rezultat, ili ćemo svi završiti u Podgorici. Da tu živimo, radimo, školujemo se i liječimo. Ja  nijesam optimista.

MONITOR: A najbolje od Markovićevog kabineta?

MINIĆ: Kao najbolji rezultat ove vlade, iz moje perspektive, izdvojio bih to što sam  prvi put, makar po spoljnoj manifestaciji, vidio da tajkuni bliski Prvome budu opstruirani od Drugoga, u nekim već dogovorenim ‘projektima’, kako to već rade organizovane kriminalne grupe. Pa je tamo kod Petrovca ostalo nešto nedevastirano, pa će izgleda neke rijeke biti sačuvane od minielektrana.

Ova vlada je, kako sam ja zapazio, stavila prst u oko nekolicini tajkuna bliskih Predsjedniku.

MONITOR: Kako se to može manifestovati na predstojećem kongresu DPS i kakve bi posljedice moglo imati po sve nas?

MINIĆ: Čini mi se da mi ne zavisimo od te, kao ni od bilo koje druge, političke strukture, pošto je ona samo u funkciji određenih segmenata naše parlamantarne mafiokratije.  A ti segmenti su najorganizovaniji u Crnoj Gori.

Tvrdim da su organizovane kriminalne grupe na čijem čelu su politički lideri koji su na vlasti, jače  od sudskog sistema i pravosuđa, i to pravosuđa u širem smislu koji obuhvata i policiju i advokaturu.

MONITOR: Šta je to parlamentarna mafiokratija?

MINIĆ: Crna Gora je parlamentarna mafiokratija formalno demokratska zemlja čije su institucije (političke, socijalne, ekonomske, obrazovne…)  pod kontrolom par porodica i poslovnih oligarha. Organizovani kriminalseže do vrha vlasti i, u postojećim okolnostima, osjeća se lagodno, sigurno i neobično moćno. Naročito u nekim svojim pojavnim oblicima: pranje novca, korupcija, infiltracija u legalne poslove, lažni bankroti, krađa umetničkih dela i kulturnih dobara,ekološki kriminal …  Legalizovani kapital stečen kriminalom predstavlja temelje i noseću armaturu parlamentarne mafiokratije.

Zato držim da je naš najveći propust to što nismo, uz pomoć ljudi iz Evrope, napravili tužilaštvo kome se može vjerovati. Aktuelno, sastavljeno od ljudi koji su prepoznati – u manjoj ili većoj mjeri – po nečemu što im oduzima kredibilitet, ne može zavrijediti povjerenje. A bez povjerenja nema ni učinka.

Najjednostavnije: u ovom tužilaštvu nema kapaciteta da procesuira glavnu familiju po  bilo kome osnovu. A znamo kako izgleda kad se to tužilaštvo i to sudstvo okome na nekoga ko argumentovano i kritički analizira njihov rad.

MONITOR: Čelnici tužilaštva nedavno su se oglušili o poziv da u parlamentu referišu o svom radu. Potom u Skupštinu nije došao ni direktor ASK Sreten Radonjić. Kako sve to tumačite?

MINIĆ: Gest i jednih i drugih  pokazuje  koliko nam institucije vrijede. Taj parlament nije parlament. To tužilaštvo nije tužilaštvo… To što piše na zidu i na papiru ne znači mnogo, jer je praksa savim drugačija.

Ja kao građanin taj parlament ne doživljavam kao mjesto gdje se, i u moje ime, neki ljudi bave javnim interesom i opštim dobrom. I tu me jednako pogađa i ponašanje pozicije i opozicije. Tim prije što ja ponašanje poslanika vladajuće koalicije potpuno razumijem. Nimalo ne odobravam  – ali potpuno razumijem. Oni koriste sve što im je dozvoljeno. I od institucija i od građana.

Teže mi je da shvatim kako i zašto opozicija radi to što radi, nakon zajedničke odluke o bojkotu. U parlamentu se pojavljuju grupacije koje za sebe kažu kako su jedini, pravi, najbrojniji… a kršenje dogovorenog pravdaju potrebom da saopšte svoje stavove u prisustvu što brojnije publike, gledalaca.

To mi govori da oni parlament ne doživaljavaju kao mjesto na kome se vodi politika, za dobro građana, već kao mjesto na kome promovišu sebe i svoje partije.Oni su, znači, sve svoje obaveze u okviru zakonodavne vlasti potčinili stranačkim i ličnim interesima. To dobro razumiju i ovi koji su Agenciju za suzbijanje korupcije potčinili tazbinskim i prijateljskim vezama i obavezama.

Slično je u Tužilaštvu gdje takođe vlada ista svijest i modeli ponašanja.

MONITOR: Iz Vlade, odnedavno, stižu primjedbe da se tužilašvonašlo van ustavom ugovorene podjele vlasti naizvršnu, zakonodavnu i sudsku. Da li to vidite kao problem?

MINIĆ: Dijelim ocjenu da je tužilaštvo van svake kontrole. I nije jedino. Takav je i Ustavni sud, da ne idem dalje. Može im biti i tako se ponašaju.

Ja ne pretendujem da imam gotovo rješenje za mnoštvo izazova i teških posledica stanja u tužilaštvu, a ne vidim ni da ga tužilaštvo a ni ukupna struka traže kroz sagledavanje svih neophodnih faktora.Za početak, mi nemamo ni većinski stav, a tek ne konsenzus, o tome kakvo je ovo društvo i čemu teži.

Počnimo od toga da je Crna Gora zemlja koja nema demokratsku tradiciju, gdje su ljudi navikli na to da imaju gospodara – domačeg ili stranog, imamo društvo bez sistema zaštite ljudskih prava  kolektivnih i pojedinačnih, sa ukorijenjenim mehanizmima jedinstva vlasti bilo da se radi o monarhiji, komunističkoj republici ili ovome danas. Otud se kod nas i na tužilaštvo nerijetko gleda onako kako se na njega gledalo u vrijeme kada je ono nastalo kao organ nekog apsolutnog vladara, monarha –  često prije sudova.

MONITOR: Rješenje?

MINIĆ: Imamo od koga da učimo. Samo što moramo promišljati o rješenjima, a ne nekritički prepisivati i instalirati modele koji su potpuno drugačiji od  crnogorskog ambijenta.

Tužilaštvo u Njemačkoj je, na primjer, direktno podređeno Ministarstvu pravde. Ali to ne dovodi u pitanje njegovu samostalnost i nezavisnost. Utemeljenost pravne države i vladavine prava, efikasan sistem zaštite ljudskih prava, značaj i uticaj javnog mnjenja i profesionalni integritet tužilaca, garancija su da tamošnje Ministarstvo pravde neće zloupotrebiti svoja ovlašćenja.I, što je strano Crnoj Gori, neminovno će odgovarati u slučaju eventualne zloupotrebe.

S druge strane, u Italiji, uspostavljanje tužilaštva kao samostalnog i nezavisnog organa je bilo nužno i jedino rješenjeu uslovima visokog stepena korupcije i višedecenijske povezanosti kriminalnih struktura sa svim nivoima vlasti.

Mi smo, opet, specifična priča. Neophodno je raditi na rješenjima koja će garantovati samostalnost i nezavisnost u radu tužilačkog mehanizma u postojećem ambijentu i njihovo prilagođavanje (očekivanim) promjenama ambijenta. Pri tome, bez odgovornosti i dosljedne primjene normiranih rješenja, uloga tužilaštva neminovno će biti obesmišljena. A, po mom mišljenju, ključna je odgovornost onih koji sjede u sudskoj i tužilačkoj vladi, odnosno Sudskom i Tužilačkom savjetu.

MONITOR: Ministar pravde nas ovih dana ubjeđuje kako je predsjednici Vrhovnog suda ovo tek drugi mandat?

MINIĆ: Ja razumijem poziciju Zorana Pažina kao ministra i njegovu obavezu da javnosti plasira priče po mnogo čemu drugačije od onoga što on, kao stručnjak, misli i zna kako je. U ovim vladama koje ne provode svoju politiku, nego moraju da provode politiku koju utvrđuju organizovane kriminalne grupe, onda moraju i da pričaju ono što im se otuda naloži. Tu je jasno,  ko god pristane da bude ministar, ako je na to mjesto došao sa integritetom i kredibilitetom, zaratio je ili sa sobom ili sa ovim centrima moći.

Mi smo sada u situaciji da naše političke elite ne poštuju nikakve vrijednosti – čak ni ono malo što je bila naša tradicija, koju mi uveličavamo i uljepšavamo. Ne smeta im ni uvreda, ni laž, ni kleveta, ništa… ukoliko može biti od korist ‘za našu stvar’. Imamo potpuno odsustvo stida čak i za očigledne neistine koje se saopštavaju kao činjenice i stavovi i laicima i ljudima koji tu materiju vrlo dobro poznaju. I bez imalo srama se to radi – i to je jedan od razloga što je stanje u našem društvu ovako kako je.

MONITOR: Takvo stanje je zimus proizveloproteste u čijoj ste organizaciji, jednovrijeme, i vi  aktivno učestvovali.Markovićeva Vlada ih je „preživjela“. Da li je, zapravo,to njen najveći uspjeh?

MINIĆ: Ne vidim to kao uspjeh vlade, već  kao poraz svega građanskog u Crnoj Gori. Ta površnost i naivnost u građanskom aktivizmu donosi odsustvo svega što je potrebno da bi se stvari promijenile. A kad kažem ‘stvari’ mislim i na vlast i na opoziciju i na nas  građane, ili bolje rečeno stanovnike Crne Gore. Jer svi mi obično jedno pričamo (jednakost, vladavina prava…) a drugo radimo (tražimo prečicu, da zaobiđemo zakon – „mi na sitnije, oni na krupnije“), ne shvatajući da smo tako svi na gubitku.

Vlast sve ovo vrijeme, na čelu sa glavnim likom koji se pita o svemu u sve tri grane vlasti, pokazuje veliku smušenost, postiže autogolove, srlja u greške takve i tolike da to ne možemo porediti ni sa počecima njihovog političkog djelovanja.

Samo što se pokazalo da su problemi jednaki ili još veći i na ovoj drugoj strani. Neka što je opozicija jalova i nemoćna, nego ni ostali djelovi društva, u koje mi polažemo veliku nadu, pokazuju da nijesu dorasli prilici koja im je, što se kaže, servirana na tacni. Imali smo povod, imali smo dublje razloge, potrebnu energiju – samo je trebalo sve to uvezati, povezati i povesti na pravi način. I u pravom smjeru. To nijesmo umjeli.

MONITOR: Mnogi su spremni da krivicu prebace na građane koji, kažu, ne znaju, neće, ne smiju…

MINIĆ: Ja sam vrlo kritičan prema crnogorskom čovjeku. Nezavisno od njegove vjere i nacije, smatram da on treba da se formira kao građanin da bi imao očekivana prava i slobode. Ali, mislim da je on u ovom trenutku zakinut za elitu koja treba da bude pokretač promjena.

Pokušavam, u razgovorima i nekim svojim promišljanjima, da slabosti te naše elite, koje su očigledne, uvežem sa slabostima onih koji treba da prime njihove poruke i rješenja. A i tu smo potanki.

Tako da završimo o protestima Odupri se: narod je prevazišao sebe i po odzivu i po upornosti i po sastavu. Zatajila je elita. Doda li se tome značajan negativan učinak opozicionih struktura, eto razloga što je vlast iz te priče izašla kao pobjednik.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR:  Prilika koju treba iskoristiti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive ovdje, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica

 

MONITOR: Kako vidite mirnu  promjenu vlasti koja se u Crnoj Gori  desila 30. avgusta, i ovonedjeljnu konstitutivnu sjednicu parlamenta, da li je to šansa za demokratizaciju i pomirenje društva?   

VUKOVIĆ: Čak i nedemokratski izbori su pokazali da je većina ljudi u Crnoj Gori željna promjena, osvježenja. Naravno da niko normalan ne želi promjene na gore, nego se nada boljem, ali se to uvijek ne događa. Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive u granicama države Crne Gore, nezavisno od pola, dobi, nacionalnih i religioznih algoritama koji ih pokreću, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica i izgrade institucije koje će biti garant pravednosti, solidnog i sigurnog života za svakoga.

Ako ponovo padnemo, onda smo samo padu skloni – da parafraziram pjesnika Branka Miljkovića – u šta ja ne želim da povjerujem.

MONITOR: Kako vidite ranije traženje lidera DF-a od  Zdravka Krivokapića, nosica liste čiji su dio,  da razjasni  neke svoje stavove kako bi ga podržali za ulogu mandatara? Iz te koalicije kažu da je normalno  da su pregovarački procesi teški, no, čini li se da su bili teži nego što su trebali biti?

VUKOVIĆ: U privatnim komunikacijama nakon izbora govorio sam da je najveća karika u stvari najslabija, zato što nemam povjerenje u čelne ljude političkog saveza zvanog Demokratski front. Očigledno je da toga povjerenja nije bilo ni kod krugova koji su imali uticaja i nametnuli im Zdravka Krivokapića za nosioca liste. Najnovija kontra samo pokazuje da Krivokapić nije izbor čelnika DF-a nego nekoga sa strane, čijem se autoritetu nijesu mogli oduprijeti, a vjerovatno i nijesu željeli iz straha od nepovoljnog rezultata na izborima.

Ako su glavni opozicioni akteri imali zajednički cilj – pobjedu nad DPS-om i demontažu režima kako bi postavili temelj institucijama demokratske države (a takve su poruke slali tokom izborne kampanje) onda je bilo logično da su i unaprijed nešto dogovorili u slučaju pobjede. Ljudi koji su glasali za opozicione izborne liste očekivali su ozbiljan i zreo pristup i brz dogovor, što su Krivokapić, Bečić i Abazović nagovijestili. Ali su na djelu i politikantske igre u kojima se vidi samo dio igrača.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Struka prije političkog predznaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU

 

MONITOR: CGO je brzo nakon izbijanja COVID19 epidemije u Crnoj Gori objavio izvjestaj  ,,Crna Gora i korona: stanje nacije u prvih šest sedmica”. Iako je i tada bilo stvari za kritiku,  danas je situacija sa virusom ozbiljnija i lošija. Koja je Vaša ocjena sada? 

ULJAREVIĆ: Danas živimo posljedice onog na što smo tada upozoravali – partija je pregazila struku. Umjesto da je pandemija, kao naš zajednički problem, iskorišćena za društvenu homogenizaciju ona je ogolila do srži probleme partijski okovanog sistema. Tužno je što su brojni ljekari iz NKT strukture, a posebno oni nama najvidljiviji, pristali da služe partijskim interesima gazeći Hipokratovu zakletvu i unižavajući profesiju. Prošlo je nezapaženo, a cijenim da bi trebalo utvrditi i odgovornost onih koji su u Institutu za javno zdravlje dali mišljenje DIK-u i NKT-u na osnovu kojeg su osobe u samoizolaciji mogle da glasaju na biračkom mjestu bez prethodnog testiranja. A to je jedna u nizu štetnih odluka onih kojima smo mnogo vjerovali u martu, a koji su do danas izigrali naše povjerenje i dnevno nam vrijeđaju zdrav razum. Ostaće zapamćeno i ponašanje predsjednika i članova NKT-a koji su svojom podrškom određenim javnim skupovima, a i učešćem na njima, poručili da ni ljudski životi nijesu ništa u odnosu na partijski interes.

MONITOR: Epidemiološka situacija eskalirala je nakon izbora i političkih okupljanja koja su uslijedila. Čini li Vam se da se osim sa Kovidom, Crna Gora bori i sa drugim vrstama virusa, nacionalizma, recimo?  I da li je promjena vlasti prilika da se sa tim virusom nacionalizma  izborimo, ili je to, kako neki, kažu povratak u devedesete?

ULJAREVIĆ: Virus nacionalizma, nažalost, nikad nije ni nestajao ne samo iz Crne Gore nego iz regiona čiji smo sastavni dio. Sam DPS je dobar dio svoje vlasti, pa i one nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, bazirao na elementima nacionalizma i podjela iz 90-ih. Doskorašnja vlast suštinski nije puno toga uradila ni na suočavanju sa nasljeđem 90-ih u crnogorskom društvu i na prevazilaženju podjela nastalih na njima. Štaviše, u nekim aspektima, aktivno je te podjele i gajila i podržavala.

Pred novom vlašću će biti rješavanje društvenih boljki izazvane nacinalizmom, sa kojima se DPS nije obračunao ali i koje su kreirale i širile određene članice nove vladajuće većine. No, ne mislim da je moguć povratak u 90. kojima nas DPS i njegovi kerberi plaše, a zaboravljaju da nam kažu i što je DPS tada radio i kakvu je retoriku imao i da li je upravo to uticalo da do danas nemamo niti jednu optužnicu u ratnim zločinima za komandnu odgovornost. Prošlo je 30 godina, i ako dođe do porasta nacionalizma, to će biti u nekoj drugačijoj, blažoj formi sa drugačijim ciljevima.

MONITOR: Kako vidite reakcije spolja, prvenstveno iz regiona, u kojima se Milo Đukanović i dalje vidi kao ,,garant stabilnosti”?

ULJAREVIĆ: Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU.

Region je bio druga priča, a posebno Srbija. ,,Prva” i ,,druga” Srbija su našle tačku spajanja u Crnoj Gori i pokazali su nam da su za njih prihvatljivi samo oni naši izbori koje bi oni odobrili. Licimjerni su bili oni koji se raduju pobjedi opozicije kao pobjedi nad svojim političkim protivnikom Milom Đukanovićem uz prateći nacionalistički foklor, iako su mu, ne tako davno, rentirali najprizemnije medije za potrebe obračuna sa neistomišljenicima u Crnoj Gori. Licimjerni su bili i oni koji su se zgražavali nad pobjedom opozicije i stali u odbranu Đukanovića, a u Srbiji su protivnici iste takve vlasti Vučića i borci za ljudska prava čije kršenje nikada nisu vidjeli u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, POLITIČKI ANALITIČAR I PUBLICISTA IZ PRIŠTINE: Balkanski šengen ili rat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi taj „šengen” bio izgrađen prema modelu EU, i kao priprema za učlanjenje u EU, mogla bi se stvoriti formacija koja ublažava tendenciju stvaranja velikih nacionalnih država koje se ne mogu stvoriti, kao takve, bez ratova. To je  svakako bolje nego i dalje nazadovati ili održavati „zaleđene” ili tinjajuće ratne sukobe

 

MONITOR: Proteklih dana u Srbiji i na Kosovu najaktuelnija tema bilo je potpisivanje u Vašingtonu sporazuma o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. U Srbiji vlast i opozicija imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?

MALIĆI: Sporazum iz Vašingtona nakićen je svim i svačim, više je popis obećanja sa nejasnim garancijama oko mnogih milijardi investicija… Naravno, i na Kosovu su, kao i u Srbiji, opozicija i pozicija podeljene oko sporazuma. Kritičnija je situacija kod vladine stranke, zato što je kosovska delegacija i u Vašingtonu pokazala nesuglasice. U jednom trenutku Ramuš Haradinaj je iz Prištine pretio da će srušiti krhku vladinu koaliciju, ali je brzo primiren, možda i zbog direktnog snažnog demarša američke strane. Ako bismo ukršteno čitali stavove vlasti i opozicija na Kosovu i Srbiji, imali bismo zanimljiv stepen visoke saglasnosti u oceni sporazuma: srpska opozicija smatra da sporazum ide u prilog Kosovu, da je Vučić praktično priznao nezavisnost Kosova. Kosovska opozicija naprotiv smatra da je u Vašingtonu najviše profitirala Srbija, a da je kosovska delegacija bila nelegitimna, nesposobna i neodgovorna.

MONITOR: Šta je sporazumom dobilo Kosovo? Da li on ugrožava suverenitet Kosova?

MALIĆI: Sporazum je po formi i sadržaju najviše bio u funkciji podržavanja izborne kampanje predsednika Trampa. Kosovo i Srbija nisu mnogo dobili. Izostalo je ono što su kosovski pregovarači očekivali, a od čega je srpska strana najviše strepela. Naime, kada je Donald Tramp pre skoro dve godine uputio pismo predsednicima Kosova i Srbije, pozvao ih je bio u Belu kuću da tamo finaliziraju završni mirovni sporazum i proslave uzajamno priznanje. Zbog toga se dugo sepekulisalo da je sporazum o Kosovu praktično postignut ili će prosto biti diktiran u Vašingtonu, gde delegacije samo treba da se dogovore oko nekih detalja i stave potpis. Zbog tih glasina je bivši kosovski premijer Albin Kurti, koji je vladao nepunih sto dana, odbijao pozive da ode u Belu kuću, jer je mislio da ga tamo čekaju „noževi probodeni na mapu Kosova”, aludirajući na glasine da su Tači i Vučic već dogovorili nove granice i razmenu teritorija.

Od ideje uzjamnog priznanja nije ništa bilo 4. septembra. Ona se pojavila u prvom draftu sporazuma i kada je ona odmah „procurela” kao alarmantna vest na udarnim stranicama štampe koju kontroliše Vučić, koji je odbio formulaciju, ta tačka sporazuma je uklonjena uz elegantno objašnjenje da je skup u Beloj kući fokusiran na ekonomski i neke druge sporazume, a pitanje završnog političkog sporazuma o priznanju ostavljeno je za pregovore koje vodi EU.

Suverenost Kosova nije narušena sporazumom, ali kosovska opozicija smatra da je suverenost ugrožena zbog prihvatanja zahteva Srbije da se reguliše korišćenje strateških resursa veštačkog jezera i elektrane Gazivode. Jezero se najvećim delom prostire na teritoriji Kosova, oko 15 posto zapadnog dela je na teritoriji Srbije. Ovo pitanje se pokušava ispolitizirati na isti način kao i sporazum o demarkaciji sa Crnom Gorom. Premijer Hoti se optužuje da je navodno Srbiji poklonio deo nečega što je sto posto kosovsko. Američke vladine institucije preuzele su obavezu da naprave projekt fizibiliteta za jezero koje je stvoreno akumulacijom protočnih voda čiji sliv počinje na teritoriji Srbije, ima široku primenu na Kosovu, a onda, dobrim delom preko reke Ibar, ponovo prelazi u Srbiju.

MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Srbija potpisala „de fakto priznavanje Kosova”.

MALIĆI: Nije priznala, ali je napravila korak u tom smeru i, više simbolički, priznala Sjedinjene Države kao arbitra u rešavanju kosovskog pitanja. Pošto su SAD glavni sponzor nezavisnosti Kosova, Beograd zna da ne može od Vašingtona tražiti potpunu promenu kursa, ali zna da bi Tramp možda mogao ponuditi određene korisne ustupke, kako bi bezbolnije naplatio „odštetu” za neminovno prepuštanje Kosova i proibližavanje Srbije EU i NATO-u. Pored unosnih ekonomskih ponuda koje je potpisao, Vučić je pristao i na određene elemente sporazuma koji znače otklon Srbije od Rusije i Kine na linijama Trampovih konfrontacija sa ovim silama, na kojoj se oslanjala u ekonomskim i vojnim projektima, kao i glavnim partnerima za odbranu Kosova u Ujedinjenim nacijama.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo