Povežite se sa nama

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, UNIVERZITETSKI  PROFESOR I POLITIČKI ANALITIČAR IZ MOSTARA: Nacionalisti kontinuirano nanose štetu građanima BiH

Objavljeno prije

na

S ovom vlašću i s etnonacionalističkim filozofijama evroatlantska perspektiva BiH je nikakva. U uslovima vladavine evropskih vrijednosti one gube smisao vlastitog postojanja, a usvajanje evropskih standarda je vrhovima tih filozofija prijetnja i za pravnu sigurnost

 

 

MONITOR: Nakon trinaest mjeseci konačno je formirana vlast na nivou BiH. Zašto to nije urađeno ranije?

KUKIĆ: Formiranje vlasti ne odgovara onima koji na nivou BiH čine većinu nakon posljednjih parlamentarnih izbora – Stranci demokratske akcije (SDA), Hrvatskoj demokratskoj zajednici  (HDZ) i Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Zašto?

SDA jer se nakon posljednjih izbora u formiranje vlasti, pored Radončićev Savez za bolju budućnost BiH  (SBB), sada uvukla i Demokratska fronta (DF), čime je svome biračkom tijelu htjela poručiti da joj je misija  bošnjački interes važnija od količine moći koju će posjedovati. Važno joj je, potom, bilo i da DF i Željka Komšića prikažu dijelom bošnjačke političke kvote – i u tome su, objektivno, i uspjeli. Naravno, nerado se odriče dijela političke moći koju mora predati DF-u i stoga joj ide u prilog talasanje kojim se krade vrijeme i odgađa ulazak DF-a u vlast.

Slično je i sa HDZ-om,  koji je na ove izbore išao s većim brojem političkih partija iz Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Sada se u njihovu korist, međutim, mora odreći dijela moći koju je posjedovao, a to političkim talasanjem, i pričom o hrvatskom nacionalnom interesu, želi odgoditi što je duže moguće.

Jedini koji je za formiranje vlasti zainteresiran je Milorad Dodik, jer ga u postojećoj strukturi vlasti nema. A on je planirao da ulazak u vlast iskoristi kako bi šapu stavio na sigurnosne agencije BiH (SIPA i OSA) i onemogućio eventualne akcije protiv sebe za ono što je, mislim na kriminal, činio proteklih 15 godina. No, izbjegavao je da to učini na način da BiH i njezine institucije prizna na način koji isključuje mogućnost različitih tumačenja. A objektivno, odgovaralo mu je i ovakvo stanje, jer mu je služilo kao dokaz za teze da je BiH nemoguća i da je vrijeme da to shvate i svjetski centri moći.

MONITOR: Parlament BiH, iako konstituisan, nije radio duže od godinu kao ni razne komisije. Kakve je političke i ekonomske štete zbog toga pretrpjela BiH?

KUKIĆ: Prvo, nije tih godinu dana izuzetak. Ni u prethodnom mandatu parlament nije funkcionirao – osim kada je s državnog budžeta trebalo uzimati zastupničke plaće koje su među najvećima u regiji. Drugim riječima, nacionalisti svojim nečinjenjem nanose štetu građanima BiH u kontinuitetu. Jer, time obeshrabruju investiranje kapitala budući da kapital bježi od politički trusnih prostora. S druge strane, time motiviraju mlade ljude da sve intenzivnije pune autobuse, vozove i avione i odlaze na van granica BiH s kartom u jednom smjeru.

MONITOR: Može li se taj period nazvati godinom bezvlašća?

KUKIĆ: Naravno.  Ali ponavljam, to nije nešto što nam se prvi put događa. To je, nažalost, stanje s kojim smo navikli živjeti. I za koje su zaslužni oni kojima nije interes da država funkcionira.

MONITOR: Predsjedništvo BiH donijelo je odluku da će u NATO sjedište u Briselu dostaviti dokument  Program reformi BiH, ali za javnost je tajna šta piše u njemu. Je li to novo zavaravanje javnosti od strane političkih elita ili nešto drugo?

KUKIĆ: Manje je važno kako se dokument zove – Program reformi koji je Predsjedništvo usvojilo ili Godišnji nacionalni program (ANP), u vezi s kojim se godinu dana diže prašina. Važno je što u onom, što u Brisel ide, piše. A to u ovom momentu ne zna nitko. Dvojica članova Predsjedništva kažu da je to ANP, treći da je to dokument suradnje s NATO, koji ne utvrđuje i obaveze na putu prema NATO. Što stvarno jeste, nećemo znati dok dokument ne bude dostupan javnosti.

S druge strane, brine zaključak da se dokument u Brisel šalje tek nakon formiranja Vijeća ministara. Zašto tek tada? Ne stoji li iza toga namjera Dodika da, nakon što zaposjedne fotelje državne vlasti, okrene priču – i da njegovi ministri u Vijeću ministara kažu – oprostite ovaj dokument je protiv interesa RS-a i ne želimo da on ide u Brisel. A dokument, podsjetimo se, u NATO šalje Vijeće ministara, ne Predsjedništvo. A tu mogućnost, po onome koliko Dodika znam, ne treba isključiti.

MONITOR: Taj dokument potpisao je i Dodik, koji je protiv priključenja BiH NATO-u.

KUKIĆ: Istina. I baš to je razlog sumnji koju izrekoh. Iako, zaokreti te vrste Dodiku nisu strani. U zadnjih 20 godina ih je on imao nekoliko. Uostalom, i prije sjednice Predsjedništva na kojoj je glasao za ovaj dokument s Predsjedništvom su razgovor imali predstavnici pet najmoćnijih zemalja Zapada, a s članovima Predsjedništva su, koliko znam, bili i ljudi iz CIA. I ne isključujem da su za Dodika imali poruke koje su ga motivirale na zaokret.

MONITOR: Kakva je evroatlantska perspektiva BiH s obzirom na to da je Evropska komisija prije pola godine objavila da od 14 prioritetnih obaveza koje BiH mora ispuniti na tom putu nijednu od njih još nije ispunila? 

KUKIĆ: S ovom vlašću i s etnonacionalističkim filozofijama nikakva. Jer, u uvjetima vladavine evropskih vrijednosti one gube smisao vlastita postojanja. A ruku na srce, usvajanje evropskih standarda je vrhovima tih filozofija prijetnja i za pravnu sigurnost. Poglavlja 23 i 24, naime, znače pravnu državu i vladavinu zakona, a u tim uvjetima, zbog kriminala koji su prethodnih 20 godina činili, oni redom dolaze pod udar – i s realnom prijetnjom da završe tamo gdje kriminalci završavaju svugdje u svijetu.

MONITOR: Političke manipulacije su postale sastavni dio političkog života u BiH.

KUKIĆ: Manipulacija je dio svake politike, u zemljama bivše Jugoslavije posebice. No, manipulacija kakvu svjedočimo u BiH je specifična, jer se poziva na nacionalni interes i nacionalnu ugroženost. I utoliko je moć njezina utjecaja u konkretnim uvjetima veća od formi političke manipulacije koja se prakticira drugdje. I ne samo to. Taj tip manipulacije ovdje, objektivno, ima šanse i na relativno dugo trajanje – i s njom nam je živjeti i slijedećih desetak, pa i više godina.

MONITOR: Kakve posljedice trpi BiH zato što ima pet  predsjednika, četrnaest vlada i 173 ministra, ne samo zbog toga što na administraciju troši gotovo polovinu bruto-društvenog proizvoda? 

KUKIĆ: Zastrašujuće. Budžeti svih razina vlasti, zbog silne javne potrošnje, nemaju ni trunke šansi da budu razvojni. To su, naprosto, jame bez dna koje gutaju BDP. A rezultat toga je da, uz političku nestabilnost koju imamo, kapital u širokom luku zaobilazi BiH, da nema novih radnih mjesta, da nam mladost pakira i odlazi, da je negativni prirodni priraštaj sve naglašeniji, da je BiH sve manje i bošnjačka i srpska i hrvatska, a sve više zemlja staraca koji tamo gdje su ponikli žele i skončati.

MONITOR: Prijeti li Dodik i dalje otcjepljivanjem RS i njenim pripajanjem Srbiji? 

KUKIĆ: Neki to ignoriraju. Bojim se, međutim, da nisu u pravu. Prisjetimo se, uostalom, priče o Kosovu osamdesetih i devedesetih godina. Ni Kosovari nisu priznavali Beograd, i oni su razvijali priču o Kosovu kao državi – i nakon 20-25 godina ta priča je ušla i u uši svjetskih centara moći po principu „pa oni nisu ista država već toliko vremena, treba im priznati posebnost“. To je priča koju Dodik slijedi bukvalno doslovce. I što prije ga se u tome zaustavi, šanse za BiH su veće.

MONITOR: U kantonu Sarajevo već pet godina je u vlasti „Naša stranka” – socijalno-liberalni pokret, koji o etničkoj pripadnosti ne želi ni da čuje i koji ima podršku obrazovane elite, ali stanovnici glavnog grada na opštim izborima opet podržavaju svoje nacionalne partije.

KUKIĆ: Prvo, Sarajevo je doživjelo izvjesnu promjenu jer je iz vlasti isturen SDA, partija koja ga najveći dio poslijeratnog vremena drži u nekoj vrsti zatočeništva. S druge strane, Sarajevo je doživjelo snažne demografske promjene, iz njega je nestao značajan dio njegova urbanog duha, a u njega se slilo polovica istočne Bosne i Sandžaka – i to je moralo ostaviti posljedice i u smislu političkog opredjeljivanja koje nije, poput Tuzle, uspjelo odoljeti zovu nacionalnih truba. No, nadam se da ni to nije priča duga daha – i da će Sarajevo među prvima takvima okretati leđa.

MONITOR: Je li jedan od razloga zašto Bosna i Hercegovina ima vlast kojom su mnogi nezadovoljni to što u njoj ne postoji jaka opozicija?

KUKIĆ: Naravno. I ne samo to. Politička ljevica, koja bi morala biti istinska alternativa nacionalistima, unutarnjim svađama i razjedinjenošću i sama pomaže produžavanje vijeka trajanja etnonacionalističkim ideologijama. I utoliko je i sama odgovorna za produžavanje ambijenta zbog kojeg se BiH demografski sve intenzivnije prazni

MONITOR: Iako je Haški sud osudio lidere tzv. Herceg Bosne zbog udruženih zločinačkih poduhvata na 111 godina zatvora i ove godine obilježena je godišnjice njenog osnivanja u mnogim hercegovačkim opštinama uz prisustvo najistaknutijih predstavnika HDZ-a i HNS-a. Šta to pokazuje? 

KUKIĆ: To je, nažalost, pokazatelj kako smo sve dalje od 2020. godine, a sve bliže prvoj polovici devedesetih. Da ironija bude veća, to čine oni koji se pozivaju na evropske vrijednosti, koji govore kako su oni motor pokretač na evropskom putu cijele države, a koji istodobno, ignorirajući presude Haškog tribunala, pokazuju svoje entievropsko, plemensko, fašistoidno lice. I svoje stvarno opredjeljenje – ono, što dalje od Evrope.

 MONITOR: Kako komentarišete to što je francuski predsjednik Emanuel Makron BiH nazvao tempiranom bombom? 

KUKIĆ: Makronove ocjene nemaju veze sa stvarnošću. Po onome što je govorio, veća je opasnost za mir Francuska nego BiH. No, Makronove riječi ne treba ignorirati. Jer, Francuska je svjetska sila, jedna od najutjecajnijih članica EU, može biti kočnica mnogim našim ambicijama. U konačnici, ne treba isključivati ni mogućnost da je ta vrsta sudova Makronu sugerirana i iz najbližeg nam susjedstva. Prisjetimo se, toj vrsti sudova je često sklona predsjednica Hrvatske, a intenzitet njezine komunikacije s Makronom, pa i mogućnost utjecaja na njegove sudove, koliko god to na prvi mah djelovalo neuvjerljivo, ne treba podcjenjivati.

 

                 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo