S ovom vlašću i s etnonacionalističkim filozofijama evroatlantska perspektiva BiH je nikakva. U uslovima vladavine evropskih vrijednosti one gube smisao vlastitog postojanja, a usvajanje evropskih standarda je vrhovima tih filozofija prijetnja i za pravnu sigurnost

MONITOR: Nakon trinaest mjeseci konačno je formirana vlast na nivou BiH. Zašto to nije urađeno ranije?

KUKIĆ: Formiranje vlasti ne odgovara onima koji na nivou BiH čine većinu nakon posljednjih parlamentarnih izbora – Stranci demokratske akcije (SDA), Hrvatskoj demokratskoj zajednici  (HDZ) i Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Zašto?

SDA jer se nakon posljednjih izbora u formiranje vlasti, pored Radončićev Savez za bolju budućnost BiH  (SBB), sada uvukla i Demokratska fronta (DF), čime je svome biračkom tijelu htjela poručiti da joj je misija  bošnjački interes važnija od količine moći koju će posjedovati. Važno joj je, potom, bilo i da DF i Željka Komšića prikažu dijelom bošnjačke političke kvote – i u tome su, objektivno, i uspjeli. Naravno, nerado se odriče dijela političke moći koju mora predati DF-u i stoga joj ide u prilog talasanje kojim se krade vrijeme i odgađa ulazak DF-a u vlast.

Slično je i sa HDZ-om,  koji je na ove izbore išao s većim brojem političkih partija iz Hrvatskog narodnog sabora (HNS). Sada se u njihovu korist, međutim, mora odreći dijela moći koju je posjedovao, a to političkim talasanjem, i pričom o hrvatskom nacionalnom interesu, želi odgoditi što je duže moguće.

Jedini koji je za formiranje vlasti zainteresiran je Milorad Dodik, jer ga u postojećoj strukturi vlasti nema. A on je planirao da ulazak u vlast iskoristi kako bi šapu stavio na sigurnosne agencije BiH (SIPA i OSA) i onemogućio eventualne akcije protiv sebe za ono što je, mislim na kriminal, činio proteklih 15 godina. No, izbjegavao je da to učini na način da BiH i njezine institucije prizna na način koji isključuje mogućnost različitih tumačenja. A objektivno, odgovaralo mu je i ovakvo stanje, jer mu je služilo kao dokaz za teze da je BiH nemoguća i da je vrijeme da to shvate i svjetski centri moći.

MONITOR: Parlament BiH, iako konstituisan, nije radio duže od godinu kao ni razne komisije. Kakve je političke i ekonomske štete zbog toga pretrpjela BiH?

KUKIĆ: Prvo, nije tih godinu dana izuzetak. Ni u prethodnom mandatu parlament nije funkcionirao – osim kada je s državnog budžeta trebalo uzimati zastupničke plaće koje su među najvećima u regiji. Drugim riječima, nacionalisti svojim nečinjenjem nanose štetu građanima BiH u kontinuitetu. Jer, time obeshrabruju investiranje kapitala budući da kapital bježi od politički trusnih prostora. S druge strane, time motiviraju mlade ljude da sve intenzivnije pune autobuse, vozove i avione i odlaze na van granica BiH s kartom u jednom smjeru.

MONITOR: Može li se taj period nazvati godinom bezvlašća?

KUKIĆ: Naravno.  Ali ponavljam, to nije nešto što nam se prvi put događa. To je, nažalost, stanje s kojim smo navikli živjeti. I za koje su zaslužni oni kojima nije interes da država funkcionira.

MONITOR: Predsjedništvo BiH donijelo je odluku da će u NATO sjedište u Briselu dostaviti dokument  Program reformi BiH, ali za javnost je tajna šta piše u njemu. Je li to novo zavaravanje javnosti od strane političkih elita ili nešto drugo?

KUKIĆ: Manje je važno kako se dokument zove – Program reformi koji je Predsjedništvo usvojilo ili Godišnji nacionalni program (ANP), u vezi s kojim se godinu dana diže prašina. Važno je što u onom, što u Brisel ide, piše. A to u ovom momentu ne zna nitko. Dvojica članova Predsjedništva kažu da je to ANP, treći da je to dokument suradnje s NATO, koji ne utvrđuje i obaveze na putu prema NATO. Što stvarno jeste, nećemo znati dok dokument ne bude dostupan javnosti.

S druge strane, brine zaključak da se dokument u Brisel šalje tek nakon formiranja Vijeća ministara. Zašto tek tada? Ne stoji li iza toga namjera Dodika da, nakon što zaposjedne fotelje državne vlasti, okrene priču – i da njegovi ministri u Vijeću ministara kažu – oprostite ovaj dokument je protiv interesa RS-a i ne želimo da on ide u Brisel. A dokument, podsjetimo se, u NATO šalje Vijeće ministara, ne Predsjedništvo. A tu mogućnost, po onome koliko Dodika znam, ne treba isključiti.

MONITOR: Taj dokument potpisao je i Dodik, koji je protiv priključenja BiH NATO-u.

KUKIĆ: Istina. I baš to je razlog sumnji koju izrekoh. Iako, zaokreti te vrste Dodiku nisu strani. U zadnjih 20 godina ih je on imao nekoliko. Uostalom, i prije sjednice Predsjedništva na kojoj je glasao za ovaj dokument s Predsjedništvom su razgovor imali predstavnici pet najmoćnijih zemalja Zapada, a s članovima Predsjedništva su, koliko znam, bili i ljudi iz CIA. I ne isključujem da su za Dodika imali poruke koje su ga motivirale na zaokret.

MONITOR: Kakva je evroatlantska perspektiva BiH s obzirom na to da je Evropska komisija prije pola godine objavila da od 14 prioritetnih obaveza koje BiH mora ispuniti na tom putu nijednu od njih još nije ispunila? 

KUKIĆ: S ovom vlašću i s etnonacionalističkim filozofijama nikakva. Jer, u uvjetima vladavine evropskih vrijednosti one gube smisao vlastita postojanja. A ruku na srce, usvajanje evropskih standarda je vrhovima tih filozofija prijetnja i za pravnu sigurnost. Poglavlja 23 i 24, naime, znače pravnu državu i vladavinu zakona, a u tim uvjetima, zbog kriminala koji su prethodnih 20 godina činili, oni redom dolaze pod udar – i s realnom prijetnjom da završe tamo gdje kriminalci završavaju svugdje u svijetu.

MONITOR: Političke manipulacije su postale sastavni dio političkog života u BiH.

KUKIĆ: Manipulacija je dio svake politike, u zemljama bivše Jugoslavije posebice. No, manipulacija kakvu svjedočimo u BiH je specifična, jer se poziva na nacionalni interes i nacionalnu ugroženost. I utoliko je moć njezina utjecaja u konkretnim uvjetima veća od formi političke manipulacije koja se prakticira drugdje. I ne samo to. Taj tip manipulacije ovdje, objektivno, ima šanse i na relativno dugo trajanje – i s njom nam je živjeti i slijedećih desetak, pa i više godina.

MONITOR: Kakve posljedice trpi BiH zato što ima pet  predsjednika, četrnaest vlada i 173 ministra, ne samo zbog toga što na administraciju troši gotovo polovinu bruto-društvenog proizvoda? 

KUKIĆ: Zastrašujuće. Budžeti svih razina vlasti, zbog silne javne potrošnje, nemaju ni trunke šansi da budu razvojni. To su, naprosto, jame bez dna koje gutaju BDP. A rezultat toga je da, uz političku nestabilnost koju imamo, kapital u širokom luku zaobilazi BiH, da nema novih radnih mjesta, da nam mladost pakira i odlazi, da je negativni prirodni priraštaj sve naglašeniji, da je BiH sve manje i bošnjačka i srpska i hrvatska, a sve više zemlja staraca koji tamo gdje su ponikli žele i skončati.

MONITOR: Prijeti li Dodik i dalje otcjepljivanjem RS i njenim pripajanjem Srbiji? 

KUKIĆ: Neki to ignoriraju. Bojim se, međutim, da nisu u pravu. Prisjetimo se, uostalom, priče o Kosovu osamdesetih i devedesetih godina. Ni Kosovari nisu priznavali Beograd, i oni su razvijali priču o Kosovu kao državi – i nakon 20-25 godina ta priča je ušla i u uši svjetskih centara moći po principu „pa oni nisu ista država već toliko vremena, treba im priznati posebnost“. To je priča koju Dodik slijedi bukvalno doslovce. I što prije ga se u tome zaustavi, šanse za BiH su veće.

MONITOR: U kantonu Sarajevo već pet godina je u vlasti „Naša stranka” – socijalno-liberalni pokret, koji o etničkoj pripadnosti ne želi ni da čuje i koji ima podršku obrazovane elite, ali stanovnici glavnog grada na opštim izborima opet podržavaju svoje nacionalne partije.

KUKIĆ: Prvo, Sarajevo je doživjelo izvjesnu promjenu jer je iz vlasti isturen SDA, partija koja ga najveći dio poslijeratnog vremena drži u nekoj vrsti zatočeništva. S druge strane, Sarajevo je doživjelo snažne demografske promjene, iz njega je nestao značajan dio njegova urbanog duha, a u njega se slilo polovica istočne Bosne i Sandžaka – i to je moralo ostaviti posljedice i u smislu političkog opredjeljivanja koje nije, poput Tuzle, uspjelo odoljeti zovu nacionalnih truba. No, nadam se da ni to nije priča duga daha – i da će Sarajevo među prvima takvima okretati leđa.

MONITOR: Je li jedan od razloga zašto Bosna i Hercegovina ima vlast kojom su mnogi nezadovoljni to što u njoj ne postoji jaka opozicija?

KUKIĆ: Naravno. I ne samo to. Politička ljevica, koja bi morala biti istinska alternativa nacionalistima, unutarnjim svađama i razjedinjenošću i sama pomaže produžavanje vijeka trajanja etnonacionalističkim ideologijama. I utoliko je i sama odgovorna za produžavanje ambijenta zbog kojeg se BiH demografski sve intenzivnije prazni

MONITOR: Iako je Haški sud osudio lidere tzv. Herceg Bosne zbog udruženih zločinačkih poduhvata na 111 godina zatvora i ove godine obilježena je godišnjice njenog osnivanja u mnogim hercegovačkim opštinama uz prisustvo najistaknutijih predstavnika HDZ-a i HNS-a. Šta to pokazuje? 

KUKIĆ: To je, nažalost, pokazatelj kako smo sve dalje od 2020. godine, a sve bliže prvoj polovici devedesetih. Da ironija bude veća, to čine oni koji se pozivaju na evropske vrijednosti, koji govore kako su oni motor pokretač na evropskom putu cijele države, a koji istodobno, ignorirajući presude Haškog tribunala, pokazuju svoje entievropsko, plemensko, fašistoidno lice. I svoje stvarno opredjeljenje – ono, što dalje od Evrope.

 MONITOR: Kako komentarišete to što je francuski predsjednik Emanuel Makron BiH nazvao tempiranom bombom? 

KUKIĆ: Makronove ocjene nemaju veze sa stvarnošću. Po onome što je govorio, veća je opasnost za mir Francuska nego BiH. No, Makronove riječi ne treba ignorirati. Jer, Francuska je svjetska sila, jedna od najutjecajnijih članica EU, može biti kočnica mnogim našim ambicijama. U konačnici, ne treba isključivati ni mogućnost da je ta vrsta sudova Makronu sugerirana i iz najbližeg nam susjedstva. Prisjetimo se, toj vrsti sudova je često sklona predsjednica Hrvatske, a intenzitet njezine komunikacije s Makronom, pa i mogućnost utjecaja na njegove sudove, koliko god to na prvi mah djelovalo neuvjerljivo, ne treba podcjenjivati.

                 Veseljko KOPRIVICA