MONITOR: Šta je najveći politički problem u BiH? Kako prevazići njenu kontinuiranu političku krizu?
DURAKOVIĆ: Gotovo četvrt vijeka, BiH ima isti politički problem, istu, dakle kontinuiranu političku krizu, a ona se sastoji u sljedećem. Republika Hrvatska i Srbija izvršile su agresiju na suverenu zemlju BiH i činile su u njoj zločine sve do genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. Međunarodna zajednica je u Dejtonu zamrznula to stanje agresije i ustrojila frankenštajn-državu o kojoj, navodno, treba da brinu upravo one zemlje koje su izvršile na nju agresiju. Čak je dopustila da jedna agresorska zemlja ima specijalne veze s državnim entitetom koji je upravo ona formirala agresijom i genocidom. Sve su to apsurdi. Nečuvena politička perverzija koja osujećuje svaki napredak. Suštinski je problem u tome što je danas u Hrvatskoj, koja se, nažalost, upadljivo i ubrzano fašizira, na vlasti isti onaj HDZ koji je pod Tuđmanom harao po BiH, a u Srbiji su svih ovih godina na vrhu političkih struktura isti oni ljudi koji su bili aktivni protagonisti agresije na BiH. Ni jedni ni drugi nisu se odrekli ratnih ciljeva već se, naprotiv, i dalje nadaju da će njihova žrtva (BiH) konačno posustati – politički i ekonomski izmrcvarena – i postati njihov plijen. Drugim riječima, nisu glavni krivci za stanje u BiH ni Čović ni Dodik nego njihovu mentori u Hrvatskoj i Srbiji; ova dvojica su samo ,,izvođači radova” u BiH. Kada bi međunarodna zajednica odlučno i strogo priprijetila Hrvatskoj i Srbiji da se konačno i zaista okanu BiH, Čović i Dodik bi gotovo prekonoći otplutali. Bosanski paradoks je i u tome što se i političari i stanovništvo općenito odriču blagodati građanskog statusa i građanskih prava zarad navodne zaštite etnija, etničkih prava pa tako padaju u fatalnu zamku, jer, navodno, štite etnički status a istovremeno su svi, kao građani, sve siromašniji sve jadniji i poniženiji, i sve više su prinuđeni da im najkreativniji dio stanovništva (mladi, odvažni, kreativni) odlaze iz zemlje. To je totalan apsurd na koji svi ovdje pristaju, u nekoj vrsti nacionalne, tačnije – nacionalističke omamljenosti… Nema napretka BiH dok Srbija i Hrvatska zaista ne priznaju svojim djelima puni suverenitet BiH kojeg sada samo verbaliziraju.
MONITOR: Jedan od Vaših stavova o BiH glasi da su njeni političari sve bogatiji, sve prisniji sa svojim vjerskim zajednicama i da stalno drže narode na ivici sukoba. Kakvu budućnost predviđate BiH?
DURAKOVIĆ: To je dio obmane koju sam spomenuo odgovarajući na Vaše prethodno pitanje. Narod se ponaša kao krdo, oprostite. Njihovi lideri navodno štite njihove interese a zapravo štite interese samo svoje i onih sebi najbližih, dok običan i najširi sloj stanovništva postaje sve siromašniji, prepušten beznađu, očajnički usmjeren ka zemljama izvan svoga zavičaja. Vjerske zajednice (mislim, institucionalno, čast izuzecima!) u svemu tome su poseban problem, u svim ovdašnjim narodima, odnosno religijama. Sve one marljivo i predugo servisiraju potpuno pogrešne politike svojih političkih rukovodstava, kao navodnih spasitelja nacija, postavljajući se kao njihova moćna izborna i općenito politička infrastruktura. U tome je nevolja ovdašnjih naroda! Posebno je pitanje: Kako vjerske zajednice mogu – upravo sa stanovišta vjere, vjerskih vrijednosti i načela koja bi morala biti najviša i neprikosnovena – podržavati političke partije i elite koje se bave kriminalom, korupcijom, nasrtajem na druge i tuđe živote i vrijednosti, ukratko – podržavaju sve ono što vjere osuđuju kao najveći grijeh. To je stravična kombinacija političkog i vjerskog, a licemjere Bog najviše mrzi, tako je barem rekao…
MONITOR: Bakir Izetbegović zamjerio je prije nekoliko dana Draganu Čoviću što je tokom susreta sa liderom Evropske narodne stranke u Briselu rekao da je najveći problem BiH bošnjačka desnica, čiji je cilj stvaranje islamske republike.
DURAKOVIĆ: Najviše hrvatske političke strukture (uvijek odvajam narode od političkih elita!) ponašaju se krajnje licemjerno i neprijateljski prema BiH i prema Bošnjacima. Bošnjaci, ali i svi probosanski orijentirani ljudi šokirani su takvim intenzitetom licemjerstva i neprijateljstva hrvatskog rukovodstva prema Bošnjacima i prema muslimanima. Denunciraju nas po svim institucijama Evrope kao radikalne, ekstremne, kao prijetnju Hrvatima, pa i Evropi. To su notorne laži! Bošnjaci se nisu svetili ni u toku rata ni poslije njega. Ovdašnji muslimani naučili su stotinama godina vrijednosti kreativnog multinacionalnog života, jer samo tako su mogli opstati. Hrvatski političari u BiH i u Hrvatskoj računaju na ubrzano jačanje desnice u Evropi i na jačanje islamofobije kako bi Evropljanima i njihovim institucijama omrznuli bosanske muslimane i markirali ih kao navodno legitimnu metu političkog bijesa i diskriminacije, te da bi imali ,,argument” za secesiju, govoreći kako Hrvati neće da žive s radikaliziranim muslimanima. Mi smo u Sarajevu u toku opsade popravljali krovove crkava koje su bile oštetile granate sa srpskih artiljerijskih položaja. To hrvatsko denunciranje je besramna laž, oprostite na ovome tonu koji je ipak primjeren činjenicama… Neka se hrvatska politika pozabavi galopirajućom fašizacijom svoga društva… Pa njima su trebali mjeseci rasprava da li i kako sa spomenika u Jasenovcu skinuti ustaški pozdrav. To su činjenice srama i retrogradnosti!
MONITOR: Hrvatski političari u BiH kažu da je Čović samo ponovio ono što zna cijela Evropa i što su govorili predsjednici Češke, Mađarske i predsjednica Hrvatske…
DURAKOVIĆ: Ne samo Evropa nego čak i BH ministar sigurnosti (g. Mektić) demantirao je te tvrdnje o radikalizaciji muslimana, odnosno broj navodnih povratnika s ratišta u Siriji. Predsjednici Češke i Mađarske, na veliku žalost, već su se pokazali i pred Evropom kao deklarirani ksenofobi i oni su zbog toga nevjerodostojni u bilo čemu što se tiče BiH. Predsjednica Hrvatske najprije iznosi cifre povratnika sa sirijskog ratišta, a onda kaže kako je krivo interpretirana. Uz dužno poštovanje instituciji predsjednice, moram reći da je Kolinda Grabar Kitarović izrazito trapava u diplomatiji i da je u konfliktu sa svim susjednim zemljama. Pa oni nama u BiH prigovaraju o navodnom nepoštivanju presuda Ustavnog suda, a oni – službeno i na najvišem nivou – ne priznaju arbitražne presude evropskih sudova, Haškog suda i td. Predsjednica i njeni najbliži saradnici rade u korist štete Hrvatske, ali ostaje pitanje zašto joj Evropa prelazi preko toga kad je već njena članica.
MONITOR: Kakav je Vaš stav o opoziciji, koliko je ona odgovorna za sadašnje stanje u BiH?
DURAKOVIĆ: Ljudi imaju uglavnom pogrešne predstave o poziciji opozicije, da se poigram riječima. Principijelno, kada god nešto nije kako valja u nekoj zemlji, društvu, veliku odgovornost za to snosi i opozicija koja se uvijek mora pitati: a šta to mi činimo, i činimo li dovoljno da ne bude tako.
MONITOR: Zašto akademska zajednica uglavnom ne reaguje na to što se danas dešava u BiH?
DURAKOVIĆ: Akademska javnost u BiH i ne postoji kao takva, nažalost: apatična je, pasivizirana… Zaista dostojna prezira u datim okolnostima.
MONITOR: Može li BiH nastaviti put ka evrointegracijama bez mijenjanja sadašnjeg Ustava?
DURAKOVIĆ: Naravno da ne može. Rekao sam već da je BiH Daytonskim mirovnim ugovorom ustrojena tako da ne može funkcionirati. Uostalom, to je mirovni ugovor a ne Ustav. Ali, u datim okolnostima, zbog odsustva konsenzusa u Vijeću za implementaciju mira, zbog sterilnosti evropske birokracije nije realno očekivati sada mogućnost za promjenu Ustava.
Upadi u suverenitet BiH
MONITOR: Izetbegović je upozorio Hrvate u BiH da neće dobiti treći entitet bez rata…
DURAKOVIĆ: Što se tiče trećeg (hrvatskog) entiteta, on nije moguć, zaista, bez novih teških potresa, pa i bez rata, jer su Bošnjaci i Hrvati još jako izmiješani i nije moguće njihovo razgraničenje bez dramatičnih sukoba. Takvo razgraničenje nije se moglo izvesti do kraja ni devedesetih, uz pomoć armija, a pogotovu sada nije moguće izvesti. To je još jedan dokaz o paradoksu kojeg sam spominjao: zarad navodne zaštite etničkih interesa, HDZ je spreman žrtvovati građanska, pa i etnička prava mnoštva Hrvata u RS, u Srednjoj Bosni itd. Njih upravo HDZ Hrvatske i BiH tretiraju kao građane drugog reda, kao manje vrijedne… Hrvatski prijedlozi za izmjene Izbornog zakona najbolje svjedoče o toj retrogradnosti hrvatske politike u BiH, o grubom nasrtaju na najvažnije tekovine demokracije u Evropi. Oni isti ljudi koji, navodno, zagovaraju europski put BiH još drže, segregacijski, dvije škole pod jednim krovom, a u BiH kada god poželi koji hrvatski ili srbijanski zvaničnik vršljaju po njoj kako i kada hoće, bez kontakta sa Sarajevom, i tako vrše diplomatsku agresiju na suverenitet BiH. Velika je greška bosanske politike, i bošnjačke servilnosti, što ne alarmiraju Evropu na takve upade u suverenitet svoje zemlje.
Prodaja tla pod nogama
MONITOR: Prije nekoliko godina upozorili ste da se u Federaciji BiH prodaju hiljade hektara najvrijednije zemlje Arapima i da je riječ o internacionalnom projektu da u tom entitetu bude stvorena ,,muslimanija”. Kakvi su efekti tih Vaših upozorenja?
DURAKOVIĆ: Ne vidim efekte mojih upozorenja, ali sam i dalje uvjeren da je riječ o projektu koji će, dugoročno, biti na štetu BiH i Bošnjaka. Nisam arabofob ni antisemit (dopustite u ovom kontekstu – meni je UNESCO 2003. godine dodijelio svjetsko priznanje za doprinos arapskoj kulturi), ali govorio sam o tome kako nas hrvatsko političko rukovodstvo denuncira po Evropi za radikalizam, čak je sada taj Čović uveo u opticaj i pojam halifat u BiH. Mi s tim strancima, odnosno njihovim zemljama, nemamo princip reciprociteta. To je jedan razlog a drugi razlog je ovaj kontekst koji je takav da nije dobro i zbog ideološko-političkih razloga prodavati strancima, u ovom slučaju Arapima, enormne površine najboljeg zemljišta u BiH. Nisu to nikakve investicije već prodaja tla pod nogama. Najljepši dio oko Sarajeva (Ilidža) možemo već smatrati izgubljenim.
Enormno naseljavanje Arapa, kojima se prodaju čitave oblasti najbolje zemlje, iskoristit će Čović i njemu slični kseonofobi kao krunski argument za secesiju Hrvata od tzv. muslimanije. Velika je šteta što bošnjački političari, pa ni intelektualci, u većini, ne uviđaju da je ta politika dugoročno vrlo štetna za interese BiH, a posebno za interese Bošnjaka. Zapanjujuće je kako ne vide da je to u našem kontekstu (a sve stvari i pojave imaju puno dejstvo i smisao samo o kontekstu) dio mozaika ili projekta o kome sam govorio kao o strategiji uništenja BiH.
Veseljko KOPRIVICA