Povežite se sa nama

INTERVJU

ESAD DURAKOVIĆ, AKADEMIK I REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Država totalnih apsurda

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta je najveći politički problem u BiH? Kako prevazići njenu kontinuiranu političku krizu?
DURAKOVIĆ: Gotovo četvrt vijeka, BiH ima isti politički problem, istu, dakle kontinuiranu političku krizu, a ona se sastoji u sljedećem. Republika Hrvatska i Srbija izvršile su agresiju na suverenu zemlju BiH i činile su u njoj zločine sve do genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. Međunarodna zajednica je u Dejtonu zamrznula to stanje agresije i ustrojila frankenštajn-državu o kojoj, navodno, treba da brinu upravo one zemlje koje su izvršile na nju agresiju. Čak je dopustila da jedna agresorska zemlja ima specijalne veze s državnim entitetom koji je upravo ona formirala agresijom i genocidom. Sve su to apsurdi. Nečuvena politička perverzija koja osujećuje svaki napredak. Suštinski je problem u tome što je danas u Hrvatskoj, koja se, nažalost, upadljivo i ubrzano fašizira, na vlasti isti onaj HDZ koji je pod Tuđmanom harao po BiH, a u Srbiji su svih ovih godina na vrhu političkih struktura isti oni ljudi koji su bili aktivni protagonisti agresije na BiH. Ni jedni ni drugi nisu se odrekli ratnih ciljeva već se, naprotiv, i dalje nadaju da će njihova žrtva (BiH) konačno posustati – politički i ekonomski izmrcvarena – i postati njihov plijen. Drugim riječima, nisu glavni krivci za stanje u BiH ni Čović ni Dodik nego njihovu mentori u Hrvatskoj i Srbiji; ova dvojica su samo ,,izvođači radova” u BiH. Kada bi međunarodna zajednica odlučno i strogo priprijetila Hrvatskoj i Srbiji da se konačno i zaista okanu BiH, Čović i Dodik bi gotovo prekonoći otplutali. Bosanski paradoks je i u tome što se i političari i stanovništvo općenito odriču blagodati građanskog statusa i građanskih prava zarad navodne zaštite etnija, etničkih prava pa tako padaju u fatalnu zamku, jer, navodno, štite etnički status a istovremeno su svi, kao građani, sve siromašniji sve jadniji i poniženiji, i sve više su prinuđeni da im najkreativniji dio stanovništva (mladi, odvažni, kreativni) odlaze iz zemlje. To je totalan apsurd na koji svi ovdje pristaju, u nekoj vrsti nacionalne, tačnije – nacionalističke omamljenosti… Nema napretka BiH dok Srbija i Hrvatska zaista ne priznaju svojim djelima puni suverenitet BiH kojeg sada samo verbaliziraju.

MONITOR: Jedan od Vaših stavova o BiH glasi da su njeni političari sve bogatiji, sve prisniji sa svojim vjerskim zajednicama i da stalno drže narode na ivici sukoba. Kakvu budućnost predviđate BiH?
DURAKOVIĆ: To je dio obmane koju sam spomenuo odgovarajući na Vaše prethodno pitanje. Narod se ponaša kao krdo, oprostite. Njihovi lideri navodno štite njihove interese a zapravo štite interese samo svoje i onih sebi najbližih, dok običan i najširi sloj stanovništva postaje sve siromašniji, prepušten beznađu, očajnički usmjeren ka zemljama izvan svoga zavičaja. Vjerske zajednice (mislim, institucionalno, čast izuzecima!) u svemu tome su poseban problem, u svim ovdašnjim narodima, odnosno religijama. Sve one marljivo i predugo servisiraju potpuno pogrešne politike svojih političkih rukovodstava, kao navodnih spasitelja nacija, postavljajući se kao njihova moćna izborna i općenito politička infrastruktura. U tome je nevolja ovdašnjih naroda! Posebno je pitanje: Kako vjerske zajednice mogu – upravo sa stanovišta vjere, vjerskih vrijednosti i načela koja bi morala biti najviša i neprikosnovena – podržavati političke partije i elite koje se bave kriminalom, korupcijom, nasrtajem na druge i tuđe živote i vrijednosti, ukratko – podržavaju sve ono što vjere osuđuju kao najveći grijeh. To je stravična kombinacija političkog i vjerskog, a licemjere Bog najviše mrzi, tako je barem rekao…

MONITOR: Bakir Izetbegović zamjerio je prije nekoliko dana Draganu Čoviću što je tokom susreta sa liderom Evropske narodne stranke u Briselu rekao da je najveći problem BiH bošnjačka desnica, čiji je cilj stvaranje islamske republike.
DURAKOVIĆ: Najviše hrvatske političke strukture (uvijek odvajam narode od političkih elita!) ponašaju se krajnje licemjerno i neprijateljski prema BiH i prema Bošnjacima. Bošnjaci, ali i svi probosanski orijentirani ljudi šokirani su takvim intenzitetom licemjerstva i neprijateljstva hrvatskog rukovodstva prema Bošnjacima i prema muslimanima. Denunciraju nas po svim institucijama Evrope kao radikalne, ekstremne, kao prijetnju Hrvatima, pa i Evropi. To su notorne laži! Bošnjaci se nisu svetili ni u toku rata ni poslije njega. Ovdašnji muslimani naučili su stotinama godina vrijednosti kreativnog multinacionalnog života, jer samo tako su mogli opstati. Hrvatski političari u BiH i u Hrvatskoj računaju na ubrzano jačanje desnice u Evropi i na jačanje islamofobije kako bi Evropljanima i njihovim institucijama omrznuli bosanske muslimane i markirali ih kao navodno legitimnu metu političkog bijesa i diskriminacije, te da bi imali ,,argument” za secesiju, govoreći kako Hrvati neće da žive s radikaliziranim muslimanima. Mi smo u Sarajevu u toku opsade popravljali krovove crkava koje su bile oštetile granate sa srpskih artiljerijskih položaja. To hrvatsko denunciranje je besramna laž, oprostite na ovome tonu koji je ipak primjeren činjenicama… Neka se hrvatska politika pozabavi galopirajućom fašizacijom svoga društva… Pa njima su trebali mjeseci rasprava da li i kako sa spomenika u Jasenovcu skinuti ustaški pozdrav. To su činjenice srama i retrogradnosti!

MONITOR: Hrvatski političari u BiH kažu da je Čović samo ponovio ono što zna cijela Evropa i što su govorili predsjednici Češke, Mađarske i predsjednica Hrvatske…
DURAKOVIĆ: Ne samo Evropa nego čak i BH ministar sigurnosti (g. Mektić) demantirao je te tvrdnje o radikalizaciji muslimana, odnosno broj navodnih povratnika s ratišta u Siriji. Predsjednici Češke i Mađarske, na veliku žalost, već su se pokazali i pred Evropom kao deklarirani ksenofobi i oni su zbog toga nevjerodostojni u bilo čemu što se tiče BiH. Predsjednica Hrvatske najprije iznosi cifre povratnika sa sirijskog ratišta, a onda kaže kako je krivo interpretirana. Uz dužno poštovanje instituciji predsjednice, moram reći da je Kolinda Grabar Kitarović izrazito trapava u diplomatiji i da je u konfliktu sa svim susjednim zemljama. Pa oni nama u BiH prigovaraju o navodnom nepoštivanju presuda Ustavnog suda, a oni – službeno i na najvišem nivou – ne priznaju arbitražne presude evropskih sudova, Haškog suda i td. Predsjednica i njeni najbliži saradnici rade u korist štete Hrvatske, ali ostaje pitanje zašto joj Evropa prelazi preko toga kad je već njena članica.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o opoziciji, koliko je ona odgovorna za sadašnje stanje u BiH?
DURAKOVIĆ: Ljudi imaju uglavnom pogrešne predstave o poziciji opozicije, da se poigram riječima. Principijelno, kada god nešto nije kako valja u nekoj zemlji, društvu, veliku odgovornost za to snosi i opozicija koja se uvijek mora pitati: a šta to mi činimo, i činimo li dovoljno da ne bude tako.

MONITOR: Zašto akademska zajednica uglavnom ne reaguje na to što se danas dešava u BiH?
DURAKOVIĆ: Akademska javnost u BiH i ne postoji kao takva, nažalost: apatična je, pasivizirana… Zaista dostojna prezira u datim okolnostima.

MONITOR: Može li BiH nastaviti put ka evrointegracijama bez mijenjanja sadašnjeg Ustava?
DURAKOVIĆ: Naravno da ne može. Rekao sam već da je BiH Daytonskim mirovnim ugovorom ustrojena tako da ne može funkcionirati. Uostalom, to je mirovni ugovor a ne Ustav. Ali, u datim okolnostima, zbog odsustva konsenzusa u Vijeću za implementaciju mira, zbog sterilnosti evropske birokracije nije realno očekivati sada mogućnost za promjenu Ustava.

Upadi u suverenitet BiH

MONITOR: Izetbegović je upozorio Hrvate u BiH da neće dobiti treći entitet bez rata…
DURAKOVIĆ: Što se tiče trećeg (hrvatskog) entiteta, on nije moguć, zaista, bez novih teških potresa, pa i bez rata, jer su Bošnjaci i Hrvati još jako izmiješani i nije moguće njihovo razgraničenje bez dramatičnih sukoba. Takvo razgraničenje nije se moglo izvesti do kraja ni devedesetih, uz pomoć armija, a pogotovu sada nije moguće izvesti. To je još jedan dokaz o paradoksu kojeg sam spominjao: zarad navodne zaštite etničkih interesa, HDZ je spreman žrtvovati građanska, pa i etnička prava mnoštva Hrvata u RS, u Srednjoj Bosni itd. Njih upravo HDZ Hrvatske i BiH tretiraju kao građane drugog reda, kao manje vrijedne… Hrvatski prijedlozi za izmjene Izbornog zakona najbolje svjedoče o toj retrogradnosti hrvatske politike u BiH, o grubom nasrtaju na najvažnije tekovine demokracije u Evropi. Oni isti ljudi koji, navodno, zagovaraju europski put BiH još drže, segregacijski, dvije škole pod jednim krovom, a u BiH kada god poželi koji hrvatski ili srbijanski zvaničnik vršljaju po njoj kako i kada hoće, bez kontakta sa Sarajevom, i tako vrše diplomatsku agresiju na suverenitet BiH. Velika je greška bosanske politike, i bošnjačke servilnosti, što ne alarmiraju Evropu na takve upade u suverenitet svoje zemlje.

Prodaja tla pod nogama

MONITOR: Prije nekoliko godina upozorili ste da se u Federaciji BiH prodaju hiljade hektara najvrijednije zemlje Arapima i da je riječ o internacionalnom projektu da u tom entitetu bude stvorena ,,muslimanija”. Kakvi su efekti tih Vaših upozorenja?
DURAKOVIĆ: Ne vidim efekte mojih upozorenja, ali sam i dalje uvjeren da je riječ o projektu koji će, dugoročno, biti na štetu BiH i Bošnjaka. Nisam arabofob ni antisemit (dopustite u ovom kontekstu – meni je UNESCO 2003. godine dodijelio svjetsko priznanje za doprinos arapskoj kulturi), ali govorio sam o tome kako nas hrvatsko političko rukovodstvo denuncira po Evropi za radikalizam, čak je sada taj Čović uveo u opticaj i pojam halifat u BiH. Mi s tim strancima, odnosno njihovim zemljama, nemamo princip reciprociteta. To je jedan razlog a drugi razlog je ovaj kontekst koji je takav da nije dobro i zbog ideološko-političkih razloga prodavati strancima, u ovom slučaju Arapima, enormne površine najboljeg zemljišta u BiH. Nisu to nikakve investicije već prodaja tla pod nogama. Najljepši dio oko Sarajeva (Ilidža) možemo već smatrati izgubljenim.

Enormno naseljavanje Arapa, kojima se prodaju čitave oblasti najbolje zemlje, iskoristit će Čović i njemu slični kseonofobi kao krunski argument za secesiju Hrvata od tzv. muslimanije. Velika je šteta što bošnjački političari, pa ni intelektualci, u većini, ne uviđaju da je ta politika dugoročno vrlo štetna za interese BiH, a posebno za interese Bošnjaka. Zapanjujuće je kako ne vide da je to u našem kontekstu (a sve stvari i pojave imaju puno dejstvo i smisao samo o kontekstu) dio mozaika ili projekta o kome sam govorio kao o strategiji uništenja BiH.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo