Povežite se sa nama

INTERVJU

ESAD DURAKOVIĆ, AKADEMIK I REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Država totalnih apsurda

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta je najveći politički problem u BiH? Kako prevazići njenu kontinuiranu političku krizu?
DURAKOVIĆ: Gotovo četvrt vijeka, BiH ima isti politički problem, istu, dakle kontinuiranu političku krizu, a ona se sastoji u sljedećem. Republika Hrvatska i Srbija izvršile su agresiju na suverenu zemlju BiH i činile su u njoj zločine sve do genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. Međunarodna zajednica je u Dejtonu zamrznula to stanje agresije i ustrojila frankenštajn-državu o kojoj, navodno, treba da brinu upravo one zemlje koje su izvršile na nju agresiju. Čak je dopustila da jedna agresorska zemlja ima specijalne veze s državnim entitetom koji je upravo ona formirala agresijom i genocidom. Sve su to apsurdi. Nečuvena politička perverzija koja osujećuje svaki napredak. Suštinski je problem u tome što je danas u Hrvatskoj, koja se, nažalost, upadljivo i ubrzano fašizira, na vlasti isti onaj HDZ koji je pod Tuđmanom harao po BiH, a u Srbiji su svih ovih godina na vrhu političkih struktura isti oni ljudi koji su bili aktivni protagonisti agresije na BiH. Ni jedni ni drugi nisu se odrekli ratnih ciljeva već se, naprotiv, i dalje nadaju da će njihova žrtva (BiH) konačno posustati – politički i ekonomski izmrcvarena – i postati njihov plijen. Drugim riječima, nisu glavni krivci za stanje u BiH ni Čović ni Dodik nego njihovu mentori u Hrvatskoj i Srbiji; ova dvojica su samo ,,izvođači radova” u BiH. Kada bi međunarodna zajednica odlučno i strogo priprijetila Hrvatskoj i Srbiji da se konačno i zaista okanu BiH, Čović i Dodik bi gotovo prekonoći otplutali. Bosanski paradoks je i u tome što se i političari i stanovništvo općenito odriču blagodati građanskog statusa i građanskih prava zarad navodne zaštite etnija, etničkih prava pa tako padaju u fatalnu zamku, jer, navodno, štite etnički status a istovremeno su svi, kao građani, sve siromašniji sve jadniji i poniženiji, i sve više su prinuđeni da im najkreativniji dio stanovništva (mladi, odvažni, kreativni) odlaze iz zemlje. To je totalan apsurd na koji svi ovdje pristaju, u nekoj vrsti nacionalne, tačnije – nacionalističke omamljenosti… Nema napretka BiH dok Srbija i Hrvatska zaista ne priznaju svojim djelima puni suverenitet BiH kojeg sada samo verbaliziraju.

MONITOR: Jedan od Vaših stavova o BiH glasi da su njeni političari sve bogatiji, sve prisniji sa svojim vjerskim zajednicama i da stalno drže narode na ivici sukoba. Kakvu budućnost predviđate BiH?
DURAKOVIĆ: To je dio obmane koju sam spomenuo odgovarajući na Vaše prethodno pitanje. Narod se ponaša kao krdo, oprostite. Njihovi lideri navodno štite njihove interese a zapravo štite interese samo svoje i onih sebi najbližih, dok običan i najširi sloj stanovništva postaje sve siromašniji, prepušten beznađu, očajnički usmjeren ka zemljama izvan svoga zavičaja. Vjerske zajednice (mislim, institucionalno, čast izuzecima!) u svemu tome su poseban problem, u svim ovdašnjim narodima, odnosno religijama. Sve one marljivo i predugo servisiraju potpuno pogrešne politike svojih političkih rukovodstava, kao navodnih spasitelja nacija, postavljajući se kao njihova moćna izborna i općenito politička infrastruktura. U tome je nevolja ovdašnjih naroda! Posebno je pitanje: Kako vjerske zajednice mogu – upravo sa stanovišta vjere, vjerskih vrijednosti i načela koja bi morala biti najviša i neprikosnovena – podržavati političke partije i elite koje se bave kriminalom, korupcijom, nasrtajem na druge i tuđe živote i vrijednosti, ukratko – podržavaju sve ono što vjere osuđuju kao najveći grijeh. To je stravična kombinacija političkog i vjerskog, a licemjere Bog najviše mrzi, tako je barem rekao…

MONITOR: Bakir Izetbegović zamjerio je prije nekoliko dana Draganu Čoviću što je tokom susreta sa liderom Evropske narodne stranke u Briselu rekao da je najveći problem BiH bošnjačka desnica, čiji je cilj stvaranje islamske republike.
DURAKOVIĆ: Najviše hrvatske političke strukture (uvijek odvajam narode od političkih elita!) ponašaju se krajnje licemjerno i neprijateljski prema BiH i prema Bošnjacima. Bošnjaci, ali i svi probosanski orijentirani ljudi šokirani su takvim intenzitetom licemjerstva i neprijateljstva hrvatskog rukovodstva prema Bošnjacima i prema muslimanima. Denunciraju nas po svim institucijama Evrope kao radikalne, ekstremne, kao prijetnju Hrvatima, pa i Evropi. To su notorne laži! Bošnjaci se nisu svetili ni u toku rata ni poslije njega. Ovdašnji muslimani naučili su stotinama godina vrijednosti kreativnog multinacionalnog života, jer samo tako su mogli opstati. Hrvatski političari u BiH i u Hrvatskoj računaju na ubrzano jačanje desnice u Evropi i na jačanje islamofobije kako bi Evropljanima i njihovim institucijama omrznuli bosanske muslimane i markirali ih kao navodno legitimnu metu političkog bijesa i diskriminacije, te da bi imali ,,argument” za secesiju, govoreći kako Hrvati neće da žive s radikaliziranim muslimanima. Mi smo u Sarajevu u toku opsade popravljali krovove crkava koje su bile oštetile granate sa srpskih artiljerijskih položaja. To hrvatsko denunciranje je besramna laž, oprostite na ovome tonu koji je ipak primjeren činjenicama… Neka se hrvatska politika pozabavi galopirajućom fašizacijom svoga društva… Pa njima su trebali mjeseci rasprava da li i kako sa spomenika u Jasenovcu skinuti ustaški pozdrav. To su činjenice srama i retrogradnosti!

MONITOR: Hrvatski političari u BiH kažu da je Čović samo ponovio ono što zna cijela Evropa i što su govorili predsjednici Češke, Mađarske i predsjednica Hrvatske…
DURAKOVIĆ: Ne samo Evropa nego čak i BH ministar sigurnosti (g. Mektić) demantirao je te tvrdnje o radikalizaciji muslimana, odnosno broj navodnih povratnika s ratišta u Siriji. Predsjednici Češke i Mađarske, na veliku žalost, već su se pokazali i pred Evropom kao deklarirani ksenofobi i oni su zbog toga nevjerodostojni u bilo čemu što se tiče BiH. Predsjednica Hrvatske najprije iznosi cifre povratnika sa sirijskog ratišta, a onda kaže kako je krivo interpretirana. Uz dužno poštovanje instituciji predsjednice, moram reći da je Kolinda Grabar Kitarović izrazito trapava u diplomatiji i da je u konfliktu sa svim susjednim zemljama. Pa oni nama u BiH prigovaraju o navodnom nepoštivanju presuda Ustavnog suda, a oni – službeno i na najvišem nivou – ne priznaju arbitražne presude evropskih sudova, Haškog suda i td. Predsjednica i njeni najbliži saradnici rade u korist štete Hrvatske, ali ostaje pitanje zašto joj Evropa prelazi preko toga kad je već njena članica.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o opoziciji, koliko je ona odgovorna za sadašnje stanje u BiH?
DURAKOVIĆ: Ljudi imaju uglavnom pogrešne predstave o poziciji opozicije, da se poigram riječima. Principijelno, kada god nešto nije kako valja u nekoj zemlji, društvu, veliku odgovornost za to snosi i opozicija koja se uvijek mora pitati: a šta to mi činimo, i činimo li dovoljno da ne bude tako.

MONITOR: Zašto akademska zajednica uglavnom ne reaguje na to što se danas dešava u BiH?
DURAKOVIĆ: Akademska javnost u BiH i ne postoji kao takva, nažalost: apatična je, pasivizirana… Zaista dostojna prezira u datim okolnostima.

MONITOR: Može li BiH nastaviti put ka evrointegracijama bez mijenjanja sadašnjeg Ustava?
DURAKOVIĆ: Naravno da ne može. Rekao sam već da je BiH Daytonskim mirovnim ugovorom ustrojena tako da ne može funkcionirati. Uostalom, to je mirovni ugovor a ne Ustav. Ali, u datim okolnostima, zbog odsustva konsenzusa u Vijeću za implementaciju mira, zbog sterilnosti evropske birokracije nije realno očekivati sada mogućnost za promjenu Ustava.

Upadi u suverenitet BiH

MONITOR: Izetbegović je upozorio Hrvate u BiH da neće dobiti treći entitet bez rata…
DURAKOVIĆ: Što se tiče trećeg (hrvatskog) entiteta, on nije moguć, zaista, bez novih teških potresa, pa i bez rata, jer su Bošnjaci i Hrvati još jako izmiješani i nije moguće njihovo razgraničenje bez dramatičnih sukoba. Takvo razgraničenje nije se moglo izvesti do kraja ni devedesetih, uz pomoć armija, a pogotovu sada nije moguće izvesti. To je još jedan dokaz o paradoksu kojeg sam spominjao: zarad navodne zaštite etničkih interesa, HDZ je spreman žrtvovati građanska, pa i etnička prava mnoštva Hrvata u RS, u Srednjoj Bosni itd. Njih upravo HDZ Hrvatske i BiH tretiraju kao građane drugog reda, kao manje vrijedne… Hrvatski prijedlozi za izmjene Izbornog zakona najbolje svjedoče o toj retrogradnosti hrvatske politike u BiH, o grubom nasrtaju na najvažnije tekovine demokracije u Evropi. Oni isti ljudi koji, navodno, zagovaraju europski put BiH još drže, segregacijski, dvije škole pod jednim krovom, a u BiH kada god poželi koji hrvatski ili srbijanski zvaničnik vršljaju po njoj kako i kada hoće, bez kontakta sa Sarajevom, i tako vrše diplomatsku agresiju na suverenitet BiH. Velika je greška bosanske politike, i bošnjačke servilnosti, što ne alarmiraju Evropu na takve upade u suverenitet svoje zemlje.

Prodaja tla pod nogama

MONITOR: Prije nekoliko godina upozorili ste da se u Federaciji BiH prodaju hiljade hektara najvrijednije zemlje Arapima i da je riječ o internacionalnom projektu da u tom entitetu bude stvorena ,,muslimanija”. Kakvi su efekti tih Vaših upozorenja?
DURAKOVIĆ: Ne vidim efekte mojih upozorenja, ali sam i dalje uvjeren da je riječ o projektu koji će, dugoročno, biti na štetu BiH i Bošnjaka. Nisam arabofob ni antisemit (dopustite u ovom kontekstu – meni je UNESCO 2003. godine dodijelio svjetsko priznanje za doprinos arapskoj kulturi), ali govorio sam o tome kako nas hrvatsko političko rukovodstvo denuncira po Evropi za radikalizam, čak je sada taj Čović uveo u opticaj i pojam halifat u BiH. Mi s tim strancima, odnosno njihovim zemljama, nemamo princip reciprociteta. To je jedan razlog a drugi razlog je ovaj kontekst koji je takav da nije dobro i zbog ideološko-političkih razloga prodavati strancima, u ovom slučaju Arapima, enormne površine najboljeg zemljišta u BiH. Nisu to nikakve investicije već prodaja tla pod nogama. Najljepši dio oko Sarajeva (Ilidža) možemo već smatrati izgubljenim.

Enormno naseljavanje Arapa, kojima se prodaju čitave oblasti najbolje zemlje, iskoristit će Čović i njemu slični kseonofobi kao krunski argument za secesiju Hrvata od tzv. muslimanije. Velika je šteta što bošnjački političari, pa ni intelektualci, u većini, ne uviđaju da je ta politika dugoročno vrlo štetna za interese BiH, a posebno za interese Bošnjaka. Zapanjujuće je kako ne vide da je to u našem kontekstu (a sve stvari i pojave imaju puno dejstvo i smisao samo o kontekstu) dio mozaika ili projekta o kome sam govorio kao o strategiji uništenja BiH.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Trebalo je početi s lustracijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora treba odgovornu i savjesnu vladu koja bi svoje reforme počela zakonom o lustraciji i porijeklu imovine, a ne uslugom i privilegovanjem jedne vjerske zajednice koja je svojim učešćem u nedavnoj prošlosti obilježila nacionalne i vjerske sukobe na tlu Jugoslavije

 

MONITOR: Sabina Talović, aktivistkinja civilnog sektora, napadnuta je u Pljevljima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kako vidite taj napad, proističe li iz stanja u kom se društvo nalazi? A kako reakcije nadležnih organa?

DABIŽINOVIĆ: Sabina Talović, mirovna aktivistkinja, napadnuta je fizički i verbalno, u centru Pljevalja. Napad je imao sve elemente vjerske i nacionalne mržnje i dodatno je ugrozio nju i njenu porodicu. To nije prvi put i nije pojedinačni slučaj. Od devedesetih Sabina djeluje na mirovnom i planu ženskih ljudskih prava, posljednjih godina brine o migrantima u Pljevljima, i jedna je od rijetkih koja u kontinuitetu ukazuje na slučaj Bukovice, jednog od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore. Gotovo trideset godina taj ratni zločin naše tužilaštvo i sudstvo ne prepoznaje na adekvatan način, niti je dobio pravni i pravedni epilog. Odbijanje institucija da kvalifikuju ratne zločine, njihov neadekvatan pravosudni tretman, baza su za visoku toleranciju društvene zajednice na nacionalističko iživljavanje koje je sve otvorenije u Pljevljima.

Do sada nije previše pažnje posvećeno dešavanjima u Pljevljima. Otvoreno iskazivanje mržnje, netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, radikalizovani su u posljednje tri godine. Bagaž prethodne vlasti, zločini i neutvrđena odgovornost, i današnje nacionalističko narušavanje suživota, za koje je odgovorna sadašnja vlast, proizvodi strah i nesigurnost među građanima, naročito onima koji pripadaju manjini u Pljevljima. Ogovornost za kvalitetan suživot i bezbjednost svih je na dominantnoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici u određenoj sredini. Slučajevi koji su ušli u javnost, a ima više onih u koje javnost nije upućena, nisu do sada kvalifikovani i prepoznati od strane institucija, kako bi se moglo steći povjerenje u državu i njene institucije, ali i dominantnu većinu, da će oni koji proizvode nesigurnost i uznemiravaju građane biti sankcionisani. Da su institucije djelovale u tom pravcu, danas bismo imali drugačiju sliku u Pljevljima. Ovako imamo teret odgovornosti prethodne i sadašnje vlasti za nacionalizam i mržnju. Ukoliko institucije izbjegnu da kvalifikuju ovaj napad kako su ga većinski u svojim saopštenjima prepoznali politički subjekti i aktivisti, on će, kao i mnogi do sada, nestati iz javnosti, čime se daje dozvola onim retrogradnim snagama da uništavaju bezbjednost, mir i živote građana u Pljevljima i šire. Vrijeme je da se na osnovu Sabininog slučaja, pozornost javnosti, instituicija i politika usmjeri na odgovorno sagledavanje trenutnog stanja u Pljevljima, uzroka takvog stanja, i mijenja dosadašnja klima nekažnjivosti za silu koju pokazuju nacionalistički nastrojene politike.

MONITOR: Ovih dana prijetilo se i novinaru Vuku Vujisiću zbog priče o eksploataciji šljunka iz Morače. To je jedan u nizu napada na novinare. Normalizuje li se nasilje u ovoj zemlji?

DABIŽINOVIĆ: Prijetilo se i prijeti onima koji žele da govore naglas, ukazuju na društvenu patologiju, i pokušavaju da kreiraju atmosferu u kojoj je rad institucija sistema vidljiv.

To je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako klima i kultura nekažnjivosti i zarobljene institucije izazivaju nepovjerenje, rezultiraju nasiljem i gubitkom šanse da se stanje u zajednici mijenja. Politički kontekst kreiran od strane vlasti i opozicije zloupotrebljava novinarstvo. Politika koja zloupotrebljava medije u posljednjih trideset godina pokazala je što je sve moguće kada se to desi, koliki je stepen uticaja medija i kakve su posljedice takvog djelovanja. Imali smo rat u kojem su mediji kreirali lice neprijatelja i podstrekivali sukob do kojeg je došlo. Novinari koji su tada huškali na rat su i dalje tu, jer se društvo nije suočilo sa prošlošću. Tu su i političari koji su to takođe radili. Na tim primjerima se vidi kultura nekažnjivosti. Danas je na snazi selektivan pristup uređivačkih politika, koje su u snažnom zagrljaju sa političkim subjektima, koje favorizuju i emituju svoje „istine“, relativizuju, podižu nacionalnu temperaturu. Gotovo da danas svaka opcija ima svoje medije i emituje sadržaj za vlastite ciljeve. Pojedine institucije poput crkve, stalno se žale kako im nedostaje još uticaja, kojeg u posljednje vrijeme imaju napretek, kukajući kako im se svaki zahtjev kriminalizuje u javnosti. Svaki pokušaj istraživačkog novinarstva se vrlo brzo utiša. Mediji pokrenu temu kao što je slučaj o kojem pitate, ali je izuzetno važno što će dalje institucije sistema preduzeti. Ukoliko ne reaguju adekvatno, a tako je, uglavnom, bilo do sada, kako se može osjećati onaj koji je temu pokrenuo? Kritika i iznošenje naglas kriminalizacije kompletnog društva su osnovne pretpostavke da jedno društvo ostane na fonu dobrobiti onih koji žive u ovoj državi ali i narednih generacija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DENIS ČARKADŽIĆ, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BiH: Svaku geopolitičku bitku na Balkanu u posljednje dvije decenije Moskva je izgubila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ o povratku na „izvorni Dejton” plasira se u javnosti sa namjerom da se opravda retrogradni i veoma opasni kurs kojem svjedočimo

 

MONITOR: Rekli ste da se položaj Visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji nedavno nije dobio priliku da pročita svoj izvještaj u SB UN, faktički nije ništa promjenio, i kada se radi o Bonskim ovlašćenjima. Da li je, ipak, taj događaj dao novi podsticaj funkcionerima RS?

ČARKADŽIĆ: Misija OHR-a nije bila ugrožena ni prije navedene sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, a nije mogla biti ugrožena ni na toj sjedinici jer se ona nije ni bavila mandatom OHR-a i Bonskim ovlastima, već produženjem misije ALTEA.

Scmith je imenovan odlukom PIK-a, bez očitovanja Savjeta bezbjednosti po tom pitanju, i nije prvi visoki predstavnik koji je tako imenovan, jer nije ni neophodno da se Savjet bezbjenosti o tome očituje, niti se bilo ko bunio ranije kada su neki drugi visoki predstavnici na isti način bili izabrani.

Dugi niz godina Rusija izdvaja mišlljenje po svim zaključcima koje je PIK donosio, izražava protivljenje nastavku postojanja misije OHR-a, te je bilo jasno i da je prethodni visoki predstvanik Valentin Incko svoj posao obavljao bez podrške Moskve.

Potpuno očekivano je bilo da Moskva pokuša spriječiti imanovanje novog šefa OHR-a, što joj nije pošlo za rukom. Sve što je mogla je da na kraju izrazi jasan stav da ne priznaje Schmitha kao novog, leglano izabranog visokog predstavnika, koristeći veto u Savjetu bezbjednosti s ciljem da onemogući njegovo obraćanje, te time pokuša da uruši njegov kredibilitet i legitimitet, obeshrabri dijelove međunarodne zajednice koji ga podržavaju, ali i ohrabri one u BiH koji prate stavove ali i ciljeve Moskve o ovom pitanju. Uprkos svemu, OHR i Bonske ovlasti ostaju u BiH sve dok za tim bude bilo potrebe.

Ne vidim da je sve skupa dalo podsticaj vladajućoj garnituri u RS-u, ali njihovo ponašanje i djelovanje daje za pravo onima koji tvrde da je OHR i dalje potreban u BiH. Paradoksalno, upravo oni koji traže njegovo gašenje, svjesno ili ne, rade sve da se uslovi za odlazak OHR-a ne ispune.

MONITOR: Kako ocjenjujete njegove prve izjave i poteze, a posebno njegov izvještaj čiji su se dijelovi pojavili u javnosti a i u tekstu Rezolucije SB UN?

ČARKADŽIĆ: Treba istaći odličan posao koji je Schmith uradio u vezi sa pitanjem zašite funkcionisanja Centralne banke BiH kao finansijskog stuba BiH. Njegov dosadašnji rad karakteriše primjena tihe diplomatije, te je Schmith razgovarao sa svim političarima u regionu i svijetu koji imaju ili mogu imati uticaj na pojedine političke aktere u BiH. Zvanična saopštenja i saznanja sa tih sastanaka prilično su štura, što daje stratešku prednost Schmithu u odnosu na one o kojima se na tim sastancima razgovaralo, a koji mogu samo nagađati šta se iza brda valja.

Njegov izvještaj veoma precizno opisuje situaciju, imenuje krivce i daje jasne predikcije kuda bi stvari mogle otići ukoliko se ne reaguje na pravi način. Iako nije zvanično prezentovan pred Savjetom bezbjednosti, objavljen je, svijet ga je imao priliku vidjeti što je veoma važno, te su se nakon tog izvještaja ključne zapadne sile probudile i pokrenuta je silovita diplomatska ofanziva sa jasnim porukama, u prvom redu iz Vašingtona, Londona i Berlina. Odmah nakon posjete BiH Cholleta i Escobara, Schmith je odlično procijenio da je Vašington naredna destinacija gdje je potrebno osigurati da SAD, UK i Njemačka rade složno i koordinirano, što je ključna stvar za uspješno rješavanje krize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Na raskrsnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Građani moraju odlučiti hoće li prihvaiti takvo stanje ili će se boriti za sistem  u  kojem će stručnost i profesionalnost biti važniji od partijskih intersa

 

MONITOR: Možemo li nakon posjete Gabrijela Eskobara Crnoj Gori očekivati rasplet ili dodatni zaplet političke krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Politička situacija u Crnoj Gori izuzetno je komplikovana ali ne smatram da će je posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan dodatno zakomplikovati već suprotno. Ova posjeta pomoći će da dođe do neke vrste dijaloga unutar parlamentarne većine ali i unutar vlasti i opozicije. Administracija SAD, kao ni EU, ne traži od Crne Gore i političkih aktera ništa više, a ni ništa manje,  od onog za šta se sve parlamentarne partije već zalažu a to su: borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, EU integracije, zaštita ljudskih prava i podizanje standarda građana. Osnovni razlog zašto imamo političku krizu ovakvih razmjera i nedostatak dijaloga je samo deklarativno zalaganje parlamentarnih partija za  pobrojane reforme i vrijednosti. Da im je iskreno stalo do njih onda bi umjesto blokade institucija i radikalizacije društva program svojih partija sprovodili u djelo i našli zajednički jezik. Upravo je borba političkih partija za usko partijske interese a ne interese građana i nacionalni interes dovela do političke krize. Crna Gora i njeni građani nalaze se na raskrsnici. Imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Ili će građani pristati na to ili će se boriti za u kojem će profesionalnost i stručnost biti  iznad partijskih interesa.  Crna Gora će krenuti naprijed kada se oslobodi partokratije i kada građani budu mogli da biraju svoje narodne predstavnike kroz otvorene liste, umjesto da za njih to čine lideri političkih partija.

MONITOR: Prošlo je godinu dana od formiranja Vlade što su građani dobili, a jesu li što izgubili? 

DRAGIĆEVIĆ: Građani su prije svega dobili slobodu. da kažu šta misle bez straha da će na neki način biti kažnjeni, kao što je to bio slučaj tokom prethodnog režima. Građani više ne brinu za bezbjednost  i sigurnost u slučaju da progovore i stvorila se nova atmosfera da građani žele da pričaju o promjenama i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Sada vidimo da su učestali protesti, sastanci sa predstavnicima institucija, dijalog i polemika u medijima što vodi ka daljoj demokratizaciji društva. U proteklih par nedelja dobili smo i najavu plana Evropa sad koji je deeskalirao tenzičnu atmosferu pa se sa nacionalnih narativa prešlo na socio ekonomske teme.

Na žalost  u prvoj godini tranzicije građani nijesu dobili departizaciju institucija i njihovo jačanje. I dalje imamo v.d. stanja, o zapošljavanjima po dubini predstavnici partija  javno govore  ,,ta institucija pripada nama”, ne zato što imaju najbolje kadrove sa najviše iskustva već zato što su im te institucije pripale kroz političku nagodbu. Decenijama je upravo neefikasnost dražavnog aparata i nepostojanje nezavisnih institucija gorući problem koji neće biti lako riješiti. Na žalost partije nove vlasti nemaju želju da počnu sa reformama i stiče se utisak da su građani zbog te činjenice izuzetno razočarani i nezadovoljni. Građani nijesu dobili ni dugo očekivanu i najavljivanu transparentnost,  nemaju odgovore na brojna pitanja. U vladajućim strukturama novinare često ignorišu a NVO ne dobijaju informacije koje traže po zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

MONITOR: Da li vidite pomak u odnosu na goruća ekološka pitanja?

DRAGIĆEVIĆ: Ekologija, urbanizam i zaštite životne sredine su neraskidivo povezani sa svim segmentima našeg društva i privrede, sa turizmom, poljoprivredom, sa našim zdravljem, prirodnim i kulturno – istorijskim naslijeđem. Brojni naslijeđeni problemi kao što su devastacija rijeka izgradnjom MHE, neadekvatno upravljanje otpadom, zagađenje i eksploatacija šljunka iz korita rijeka, izlivanje neprerađenih otpadnih voda direktno u prirodu, krivolov, nasilna i nelegalna urbanizacija, loša koncesiona politika i upravljanje šumskim blagom, borba protiv požara i klimatske krize, ne mogu se riješiti preko noći ali je potrebno ozbiljno početi. Nova Vlada nije uložila dovoljno napora, niti posvetila dovoljno pažnje pobrojanom  zbog nedostatka kapaciteta i vizije u  Vladi kao i zbog kompleksnost problema. Za ekološke probleme ne postoje brza rješenja, niti laki politički poeni već izuzetno komplikovane i dugoročne strategije vođene vizijom održivog razvoja i zelene revolucije. Crna Gora ima šansu da bude prva evropska zemlja koja će ispoštovati sve smjernice EU o zaštititi biodiverziteta do 2030. godine a koje se ogledaju u, organskoj poljoprivredi, beskompromisnoj zaštiti prirode, energetskoj tranziciji, ulaganju u zelene tehnologije i implementaciji novih zelenih standarda. Ukoliko sada ne uskočimo na zeleni voz i krenemo od nule, kasnije će biti kasno i trebaće nam mnogo više sredstava, vremena i ekspertize. U proteklih trideset godina izgubili smo  tešku industriju, izvoz, sve fabrike i rudarstvo, nemamo ni masovnu poljoprivredu, hemijski pesticidi i đubriva se ne koriste u mjeri kao kod razvijenih zemalja. Crna Gora

ne mora da ulaže milijarde eura da tu industriju prilagodi EU zelenim standardima (članice EU će morati da ulože stotine milijardi eura kako bi industriju prilagodile ekološkim standardima) već imamo priliku da počnemo iz početka i izgradimo državu na zelenim temeljima.

Dodao bih da je saradnja nadležnih sa civilnim sektorom na izuzetno niskom nivou. Ova kao i prethodna vlast vidi najveći dio NVO kao neprijatelje razvoja i branu progresu, što je potpuno pogrešan i dugoročno štetan pristup ukoliko planiramo da ekološka država budemo na samo na papiru već  i u praksi.

MONITOR: Od početka pandemije pomno pratite postupanja nadležnih kod nas i u svijetu. Kako tumačite toliku skepsu prema vakcinama, medicini i nauci koja se svakodnevno izliva na društvenim mrežama? 

DRAGIĆEVIĆ: Skepsa prema vakcinaciji i mjerama borbe protiv pandemije prisutna je svuda u svijetu i postoji veliki broj razloga zašto je to tako. Nemoguće bi ih bilo sve pobrojati a da se odgovor na ovo pitanje ne pretvori u naučnu studiju, ali je evidentno je da se nepovjerenje prema nauci, medicini i vakcinaciji proporcionalno stepenu nepovjerenja u institucije. U zemaljama u kojima je povjerenje u institucije na visokom nivou kao što su to Švedska, Danska, Portugal, Norveška i ostale zapadne demokratije i stepen vakcinacije je izuzetno visok. Mjere su sprovođene na izuzetno efikasan način a građani su generalno otporniji na lažne vijesti i dezinformacije. U zemljama biše Jugoslavije i Istočne Evrope gdje je povjerenje u institucije zbog izražene korupcije i nižeg standarda na mnogo nižem nivou imamo i neke od najmanjih stopa vakcinacije na svijetu a najveće stope hospitalizovanih i preminulih na milion stanovnika.

Naravno da visokoj stopi nepovjerenja u moderna medicinska dostignuća ne pomažu ni polu -informacije, lažne vijesti i neadekvatne komunikacione strategije nadležnih. Kada na to dodamo i brojne političare i javne ličnosti koji zbog lične koristi podržavaju i forsiraju takve narative ni ne čudi odakle otpor prema vakcinaciji i mjerama. U Crnoj Gori ne pomaže ni činjenica da se premijer Zdravko Krivokapić, koji nije vakcinisan, nalazi na čelu državnog Savjeta za borbu protiv pandemije. Iako je jedan od poslednjih premijera u Evropi koji nije vakcinisan on poziva građane da se vakcinišu i na taj način doprinesu borbi protiv epidemije. Kada pogledamo situaciju iz ove prizme nije  čudo što je veliki broj građana skeptičan kada je rijeć o vakcinaciji. Umjesto ozbiljne kampanje u koju bi bili uključeni političari, funkcioneri, javne ličnosti i umjesto ličnog primjera mi u Crnoj Gori imamo situacioju  da mjere ne poštuju ni nadležni koji ih donose.

MONITOR: Radite u inostranstvu, da li mislite da se proces odlaska mladih iz Crne Gore može zaustaviti ili je za to kasno? 

DRAGIĆEVIĆ: Za povratak mladih iz inostranstva a i za ostanak nikada nije kasno. Poslovne prakse, privreda i tehnologija su se u proteklih par decenija (a posebno od početka pandemije) bitno izmijenile. Rad od kuće postao  je standard a ne izuzetak tako da se otvara veliki prostor za mlade ljude da se vrate i žive u Crnoj Gori a da u isto vrijeme rade za kompanije iz inostranstva. Najava nove Vlade da će od sledeće godine uvesti i vize za digitalne nomade, kao i veoma liberalna poreska politika će motivisati određeni broj mladih da se trajno nastane u Crnoj Gori a najava uvećanja minimalne i prosječne zarade će motivisati veliki broj mladih da ostanu. Dodatanim reformama u sektorima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i privrede i pametnom strategijom razvoja Crna Gora  može postati država u koju će se mladi vraćati a ne iz nje odlaziti. Pošto bivša vlast nije vodila računa o odseljavanju mladih, danas nemamo  zvaničnu statistiku koliko nas je građana napustilo, gdje su otišli, koji su bili njihovi primarni razlozi (posao, obrazovanje, spajanje porodice i drugo), koji je nivo njihovog obrazovanja. To će biti otežavajuća okolnost pri izradi dugoročnih strategija. Na osnovu domaćih i inostranih studija  znamo  da je Crnu Goru od 2006. do danas napustilo između 100 i 120 hiljada građana. Neki od njih bi željeli da se vrate i nastave  život i profesionalni angažman u Crnoj Gori. Dužnost je svih nas da  stvoramo preduslove za njihov povratak, jer bez mladosti i znanja nema ni budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo