Povežite se sa nama

INTERVJU

ESAD DURAKOVIĆ, AKADEMIK I REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Država totalnih apsurda

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta je najveći politički problem u BiH? Kako prevazići njenu kontinuiranu političku krizu?
DURAKOVIĆ: Gotovo četvrt vijeka, BiH ima isti politički problem, istu, dakle kontinuiranu političku krizu, a ona se sastoji u sljedećem. Republika Hrvatska i Srbija izvršile su agresiju na suverenu zemlju BiH i činile su u njoj zločine sve do genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. Međunarodna zajednica je u Dejtonu zamrznula to stanje agresije i ustrojila frankenštajn-državu o kojoj, navodno, treba da brinu upravo one zemlje koje su izvršile na nju agresiju. Čak je dopustila da jedna agresorska zemlja ima specijalne veze s državnim entitetom koji je upravo ona formirala agresijom i genocidom. Sve su to apsurdi. Nečuvena politička perverzija koja osujećuje svaki napredak. Suštinski je problem u tome što je danas u Hrvatskoj, koja se, nažalost, upadljivo i ubrzano fašizira, na vlasti isti onaj HDZ koji je pod Tuđmanom harao po BiH, a u Srbiji su svih ovih godina na vrhu političkih struktura isti oni ljudi koji su bili aktivni protagonisti agresije na BiH. Ni jedni ni drugi nisu se odrekli ratnih ciljeva već se, naprotiv, i dalje nadaju da će njihova žrtva (BiH) konačno posustati – politički i ekonomski izmrcvarena – i postati njihov plijen. Drugim riječima, nisu glavni krivci za stanje u BiH ni Čović ni Dodik nego njihovu mentori u Hrvatskoj i Srbiji; ova dvojica su samo ,,izvođači radova” u BiH. Kada bi međunarodna zajednica odlučno i strogo priprijetila Hrvatskoj i Srbiji da se konačno i zaista okanu BiH, Čović i Dodik bi gotovo prekonoći otplutali. Bosanski paradoks je i u tome što se i političari i stanovništvo općenito odriču blagodati građanskog statusa i građanskih prava zarad navodne zaštite etnija, etničkih prava pa tako padaju u fatalnu zamku, jer, navodno, štite etnički status a istovremeno su svi, kao građani, sve siromašniji sve jadniji i poniženiji, i sve više su prinuđeni da im najkreativniji dio stanovništva (mladi, odvažni, kreativni) odlaze iz zemlje. To je totalan apsurd na koji svi ovdje pristaju, u nekoj vrsti nacionalne, tačnije – nacionalističke omamljenosti… Nema napretka BiH dok Srbija i Hrvatska zaista ne priznaju svojim djelima puni suverenitet BiH kojeg sada samo verbaliziraju.

MONITOR: Jedan od Vaših stavova o BiH glasi da su njeni političari sve bogatiji, sve prisniji sa svojim vjerskim zajednicama i da stalno drže narode na ivici sukoba. Kakvu budućnost predviđate BiH?
DURAKOVIĆ: To je dio obmane koju sam spomenuo odgovarajući na Vaše prethodno pitanje. Narod se ponaša kao krdo, oprostite. Njihovi lideri navodno štite njihove interese a zapravo štite interese samo svoje i onih sebi najbližih, dok običan i najširi sloj stanovništva postaje sve siromašniji, prepušten beznađu, očajnički usmjeren ka zemljama izvan svoga zavičaja. Vjerske zajednice (mislim, institucionalno, čast izuzecima!) u svemu tome su poseban problem, u svim ovdašnjim narodima, odnosno religijama. Sve one marljivo i predugo servisiraju potpuno pogrešne politike svojih političkih rukovodstava, kao navodnih spasitelja nacija, postavljajući se kao njihova moćna izborna i općenito politička infrastruktura. U tome je nevolja ovdašnjih naroda! Posebno je pitanje: Kako vjerske zajednice mogu – upravo sa stanovišta vjere, vjerskih vrijednosti i načela koja bi morala biti najviša i neprikosnovena – podržavati političke partije i elite koje se bave kriminalom, korupcijom, nasrtajem na druge i tuđe živote i vrijednosti, ukratko – podržavaju sve ono što vjere osuđuju kao najveći grijeh. To je stravična kombinacija političkog i vjerskog, a licemjere Bog najviše mrzi, tako je barem rekao…

MONITOR: Bakir Izetbegović zamjerio je prije nekoliko dana Draganu Čoviću što je tokom susreta sa liderom Evropske narodne stranke u Briselu rekao da je najveći problem BiH bošnjačka desnica, čiji je cilj stvaranje islamske republike.
DURAKOVIĆ: Najviše hrvatske političke strukture (uvijek odvajam narode od političkih elita!) ponašaju se krajnje licemjerno i neprijateljski prema BiH i prema Bošnjacima. Bošnjaci, ali i svi probosanski orijentirani ljudi šokirani su takvim intenzitetom licemjerstva i neprijateljstva hrvatskog rukovodstva prema Bošnjacima i prema muslimanima. Denunciraju nas po svim institucijama Evrope kao radikalne, ekstremne, kao prijetnju Hrvatima, pa i Evropi. To su notorne laži! Bošnjaci se nisu svetili ni u toku rata ni poslije njega. Ovdašnji muslimani naučili su stotinama godina vrijednosti kreativnog multinacionalnog života, jer samo tako su mogli opstati. Hrvatski političari u BiH i u Hrvatskoj računaju na ubrzano jačanje desnice u Evropi i na jačanje islamofobije kako bi Evropljanima i njihovim institucijama omrznuli bosanske muslimane i markirali ih kao navodno legitimnu metu političkog bijesa i diskriminacije, te da bi imali ,,argument” za secesiju, govoreći kako Hrvati neće da žive s radikaliziranim muslimanima. Mi smo u Sarajevu u toku opsade popravljali krovove crkava koje su bile oštetile granate sa srpskih artiljerijskih položaja. To hrvatsko denunciranje je besramna laž, oprostite na ovome tonu koji je ipak primjeren činjenicama… Neka se hrvatska politika pozabavi galopirajućom fašizacijom svoga društva… Pa njima su trebali mjeseci rasprava da li i kako sa spomenika u Jasenovcu skinuti ustaški pozdrav. To su činjenice srama i retrogradnosti!

MONITOR: Hrvatski političari u BiH kažu da je Čović samo ponovio ono što zna cijela Evropa i što su govorili predsjednici Češke, Mađarske i predsjednica Hrvatske…
DURAKOVIĆ: Ne samo Evropa nego čak i BH ministar sigurnosti (g. Mektić) demantirao je te tvrdnje o radikalizaciji muslimana, odnosno broj navodnih povratnika s ratišta u Siriji. Predsjednici Češke i Mađarske, na veliku žalost, već su se pokazali i pred Evropom kao deklarirani ksenofobi i oni su zbog toga nevjerodostojni u bilo čemu što se tiče BiH. Predsjednica Hrvatske najprije iznosi cifre povratnika sa sirijskog ratišta, a onda kaže kako je krivo interpretirana. Uz dužno poštovanje instituciji predsjednice, moram reći da je Kolinda Grabar Kitarović izrazito trapava u diplomatiji i da je u konfliktu sa svim susjednim zemljama. Pa oni nama u BiH prigovaraju o navodnom nepoštivanju presuda Ustavnog suda, a oni – službeno i na najvišem nivou – ne priznaju arbitražne presude evropskih sudova, Haškog suda i td. Predsjednica i njeni najbliži saradnici rade u korist štete Hrvatske, ali ostaje pitanje zašto joj Evropa prelazi preko toga kad je već njena članica.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o opoziciji, koliko je ona odgovorna za sadašnje stanje u BiH?
DURAKOVIĆ: Ljudi imaju uglavnom pogrešne predstave o poziciji opozicije, da se poigram riječima. Principijelno, kada god nešto nije kako valja u nekoj zemlji, društvu, veliku odgovornost za to snosi i opozicija koja se uvijek mora pitati: a šta to mi činimo, i činimo li dovoljno da ne bude tako.

MONITOR: Zašto akademska zajednica uglavnom ne reaguje na to što se danas dešava u BiH?
DURAKOVIĆ: Akademska javnost u BiH i ne postoji kao takva, nažalost: apatična je, pasivizirana… Zaista dostojna prezira u datim okolnostima.

MONITOR: Može li BiH nastaviti put ka evrointegracijama bez mijenjanja sadašnjeg Ustava?
DURAKOVIĆ: Naravno da ne može. Rekao sam već da je BiH Daytonskim mirovnim ugovorom ustrojena tako da ne može funkcionirati. Uostalom, to je mirovni ugovor a ne Ustav. Ali, u datim okolnostima, zbog odsustva konsenzusa u Vijeću za implementaciju mira, zbog sterilnosti evropske birokracije nije realno očekivati sada mogućnost za promjenu Ustava.

Upadi u suverenitet BiH

MONITOR: Izetbegović je upozorio Hrvate u BiH da neće dobiti treći entitet bez rata…
DURAKOVIĆ: Što se tiče trećeg (hrvatskog) entiteta, on nije moguć, zaista, bez novih teških potresa, pa i bez rata, jer su Bošnjaci i Hrvati još jako izmiješani i nije moguće njihovo razgraničenje bez dramatičnih sukoba. Takvo razgraničenje nije se moglo izvesti do kraja ni devedesetih, uz pomoć armija, a pogotovu sada nije moguće izvesti. To je još jedan dokaz o paradoksu kojeg sam spominjao: zarad navodne zaštite etničkih interesa, HDZ je spreman žrtvovati građanska, pa i etnička prava mnoštva Hrvata u RS, u Srednjoj Bosni itd. Njih upravo HDZ Hrvatske i BiH tretiraju kao građane drugog reda, kao manje vrijedne… Hrvatski prijedlozi za izmjene Izbornog zakona najbolje svjedoče o toj retrogradnosti hrvatske politike u BiH, o grubom nasrtaju na najvažnije tekovine demokracije u Evropi. Oni isti ljudi koji, navodno, zagovaraju europski put BiH još drže, segregacijski, dvije škole pod jednim krovom, a u BiH kada god poželi koji hrvatski ili srbijanski zvaničnik vršljaju po njoj kako i kada hoće, bez kontakta sa Sarajevom, i tako vrše diplomatsku agresiju na suverenitet BiH. Velika je greška bosanske politike, i bošnjačke servilnosti, što ne alarmiraju Evropu na takve upade u suverenitet svoje zemlje.

Prodaja tla pod nogama

MONITOR: Prije nekoliko godina upozorili ste da se u Federaciji BiH prodaju hiljade hektara najvrijednije zemlje Arapima i da je riječ o internacionalnom projektu da u tom entitetu bude stvorena ,,muslimanija”. Kakvi su efekti tih Vaših upozorenja?
DURAKOVIĆ: Ne vidim efekte mojih upozorenja, ali sam i dalje uvjeren da je riječ o projektu koji će, dugoročno, biti na štetu BiH i Bošnjaka. Nisam arabofob ni antisemit (dopustite u ovom kontekstu – meni je UNESCO 2003. godine dodijelio svjetsko priznanje za doprinos arapskoj kulturi), ali govorio sam o tome kako nas hrvatsko političko rukovodstvo denuncira po Evropi za radikalizam, čak je sada taj Čović uveo u opticaj i pojam halifat u BiH. Mi s tim strancima, odnosno njihovim zemljama, nemamo princip reciprociteta. To je jedan razlog a drugi razlog je ovaj kontekst koji je takav da nije dobro i zbog ideološko-političkih razloga prodavati strancima, u ovom slučaju Arapima, enormne površine najboljeg zemljišta u BiH. Nisu to nikakve investicije već prodaja tla pod nogama. Najljepši dio oko Sarajeva (Ilidža) možemo već smatrati izgubljenim.

Enormno naseljavanje Arapa, kojima se prodaju čitave oblasti najbolje zemlje, iskoristit će Čović i njemu slični kseonofobi kao krunski argument za secesiju Hrvata od tzv. muslimanije. Velika je šteta što bošnjački političari, pa ni intelektualci, u većini, ne uviđaju da je ta politika dugoročno vrlo štetna za interese BiH, a posebno za interese Bošnjaka. Zapanjujuće je kako ne vide da je to u našem kontekstu (a sve stvari i pojave imaju puno dejstvo i smisao samo o kontekstu) dio mozaika ili projekta o kome sam govorio kao o strategiji uništenja BiH.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo