Povežite se sa nama

OKO NAS

FAMA O MIŠEVIMA U KOLAŠINSKIM SELIMA I KATUNIMA: Najezda ili antireklama

Objavljeno prije

na

U pojedinim kolašinskim selima i katunima, žale se poljoprivrednici, već mjesec dana, prava je najezda krupnih miševa, za koje neki tvrde da su voluharice (šumski miševi), dok drugi misle da je riječ o „puhovima”. Ti glodari, navodno, nanose ogromnu štetu voćnjacima, njivama, teško ih je istjerati iz skladišta hrane, uništavaju koru i korijenje stabala… Međutim, čak i na kratke informacije objavljene o tome u pojedinim medijama, burno su reagovali iz nekih sela i eko- katuna. Kažu, takve vijesti su pogubne za kolašinsku poljoprivredu i turizam. Veterinari su za sada saglasni u tvrdnjama da „puhovi”, odnosno, „voluharice” ne mogu prenijeti nikakvu zaraznu bolest.

Poljoprivrednik iz Trebaljeva Vukota Bulatović kaže da u protekle dvije decenije, koliko se organizovano bavi poljoprivredom, nije vidio toliko miševa, koliko ovih dana na svom imanju.

„Brojni su ali i veliki. Ima ih u dvorištu, na njivi, u voćnjaku. Četiri mačke stalno su oko kuće. Pošto je u toku izdig stočara, stižu informacije i s katuna, gdje su zatečeni u kolibama”, ispričao je Bulatović.

Srđa Radović iz Drijenka, koji je, kako kaže, mislio da njegove komšije „malo uveličavaju” kad pričaju o broju i veličini glodara, uvjerio se i sam da je riječ o pravoj najezdi.

„Već sam na imanju uočio stabla koja su ogulili. Šta da radimo sa zasijanim povrćem jer i njega počinju da napadaju? Vidio sam da ulaze u zemlju i da napadaju korijene. Jasno je šta se dešava sa stablom kojem je uništen korijen”, kaže Radović.

Na Eko-katunu Vranjak, poznatom turističkom odredištu, čiji su gosti, uglavnom, strani turisti, takođe, svjedoče o „nezabilježenom broju puhova”. U kolibe tog katuna, ipak, miševi teško ulaze, jer su dobro zatvorene, a hrana je još bolje zaštićena. Glodari, sigurni su vlasnici, neće pokvariti turističku sezonu, ali je, ipak, preporučuju potreban oprez.

„Ne pamtim da je ikada bilo ovoliko ‘puhova’. Ne trujemo ih i ne ubijamo, već rastrjerujemo. Naše kolibe u kojima borave turisti dobro su zatvorene i miševi ne mogu ući. Za hranu je još manji problem, jer o prostorijama s namirnicama posebno se vodi računa” – kaže vlasnik Eko katuna Vranjak Darko Bulatović.

On tvrdi da se turisti mnogo ne uznemiravaju kad po katunu vide „puhove”, pa to, dodaje u šali, bude još jedna atrakcija autentičnog čobanskog života, kakav žele da predstave gostima.

Planinke, kojima je osnovni prihod prodaja mliječnih proizvoda, s novinarima nerado razgovaraju o miševima. Tvrde da uspješno čuvaju namirnice od tih životinja i da njihovi proizvodi do kupaca stižu besprijekorno čisti.

„Biće da će te pisanjem otjerati kupce s pijace. Ionako jedva živimo od ovoga što proizvodimo, sada ćemo još manje prodavati, kad novine objave da se ne možemo od miševa odbraniti. Svaka savjesna domaćica vodi računa o higijeni i nikad neće prodati prljavo i zatrovano. Na pijacu se iznosi ono što dajemo familiji”- kaže jedna vasojevićka planinka.

„Novinari i poljoprivrednici pretjeruju kad govore o najezdi puhova”, sigurni su i na drugom kraju Bjelasice, na katunu Goleš.

Ranko Bulatović, poljoprivrednik iz Trebaljeva koji sa stokom izdiže na taj dio planine tvrdi da je stvorena panika koja liči i na antipropagandu za poljoprivrednu i turističku ponudu Bjelasice.

„Danima sam na katunu Goleš i nijesam vidio ni jednog miša. A slušam priče kako ne može da se spava koliko ih ima. Ne znam kome treba takva propaganda. Nedavno smo imali i turističku grupu u katunu, preko agencije Ekoturs pa niko od turista nije streknuo od miševa. Jedne godine tako je isforsirana priča o najezdi zmija. Svi znamo da nema šume i planine bez zmija i miševa, to je njihovo prirodno stanište i nema nikakvih najezda”, priča Bulatović.

Veterinar dr Aleksandar Drljević, kaže da je evidentno da je ovakav početak juna, s temperaturama idealnim za njihovo razmnožavanje, donio neuobičajeno veliki broj šumskih miševa na imanja, u voćnjake, katune, uz poljoprivredne objekte…

„Ima ih u velikom broju i brzo se razmnožavaju. Agresivni su dok se brane i teško ih je uloviti. Napadaju voće, žitarice, bobičaste plodove, zametke… Ovoga proljeća napadaju i stabla voćaka”, ističe Drljević.

On objašnjava da nema razloga za paniku. Miševi ne mogu biti uzročnici zaraze i prenosnici bolesti. „Voluharice” su biljojedi i potpuno su bezopasni za čovjeka. Rimljani su ih, kaže kolašinski veterinar, gajili i koristili za ishranu.

Prema njegovim riječima, i danas ima primjera da ih čovjek koristi za ishranu. U Srbiji su dugo godina bili zaštićeni zakonom jer im se znatno smanjio broj, a potrebni su prirodnoj ravnoteži.

Drljević objašnjava da su „voluharice” i „puhovi” različite vrste. Jedan stočar je prijavio da je miš ujeo čak i kravu, a veterinar kaže da se radilo o „puhovima”, a ne o šumskim miševima, jer su ovi drugi biljojedi. U borbi protiv „voluharica”, preporučuje, pored mišolovki, hemijska sredstva, posebno otrov ratimor kojeg treba po uputstvima postavljati na mjesta gdje se šumski miševi najčešće pojavljuju.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo