Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC AUTOMOBILA I DALJE UNOSAN POSAO: Balkanska autopraonica para

Objavljeno prije

na

Iako se vjeruje da su razmjere šverca ukradenih automobila trenutno manje nego što je to bio slučaj u prethodnim decenijama, ovaj biznis na Balkanu i dalje cvjeta i vrlo je aktuelan. Policijski podaci govore da su se balkanski kriminalci specijalizovali za krađu automobila u zapadnoj Evropi, odakle skupocjena vozila dopremaju do država bivše Jugoslavije i Albanije.

Vremenom su, kaže Monitorov dobro obaviješteni izvor, usavršeni i metodi obijanja brava, pa su takozvane češljeve i leptire zamijenili kompjutersko dekodiranje brave i neutralisanje alarma.

Prema nekim podacima, kriminalne grupe na Balkanu krađom automobila godišnje inkasiraju nevjerovatnih osam milijardi eura.

,,Regionalna automafija veliki je problem na teritoriji Balkana, a jedan od kraka te organizacije zahvata i glavni grad Crne Gore. Sudeći po zahtjevima evropskih osiguravajućih kuća, na Balkanu se potražuje čak 130.000 ukradenih vozila”, informacije su do kojih je došla bosanska agencija Anadolija.

Skupi automobili kradu se i na ulicama balkanskih gradova. Agencija Anadolija piše da se u Bosni i Hercegovini dnevno ukradu najmanje tri četvorotočkaša, koja se kasnije pronalaze u Crnoj Gori, Albaniji, Rusiji, Srbiji ili na Kosovu.

Automobili se masovno kradu i u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu. Prema podacima Interpola i Europola, pored Sarajeva, centri automafije na Balkanu su Banja Luka, Bijeljina, Podgorica, Priština, Sofija, Skoplje, Beograd, Novi Sad, Šabac, Split i Zagreb.

Policija navodi da je riječ o regionalnoj automafiji koja na meti najčešće ima luksuzne automobile novijeg datuma proizvodnje. Često, kako se tvrdi, kriminalci iz Bosne i Hercegovine ,,rade” po narudžbi kriminalnih krugova iz drugih balkanskih država, među kojima je i Crna Gora.

,,Godišnje se pronađe 100 do 120 vozila ukradenih u BiH, i to najviše u Crnoj Gori, Albaniji, Srbiji i na Kosovu”, saopšteno je ranije iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH.

Ti podaci se poklapaju s podacima Interpola i Europola prema kojima se od sto trideset hiljada ukradenih automobila, skoro polovina, ili preciznije oko 60 000 nalazi na prostoru Crne Gore, 30 hiljada u Bosni i Hercegovini i 25 hiljada na Kosovu, dok je 15 hiljada ukradenih automobila nove vlasnike našlo u Hrvatskoj, Makedoniji i u Srbiji.

Monitorov izvor tvrdi da je Bosna centar automafije na Balkanu, i da u toj državi djeluje naviše kriminalnih grupa. On kaže da je najjača grupa koju predvodi izvjesni Ivan Franić iz Viteza.

,,Članovi ove grupe su okupljeni iz raznih bosanskih gradova, ali djeluju zajednički u krađama, prekucavanjima brojeva šasija, farbanju, pa i rastavljanju i prodavanju u djelovima”, objašnjava naš izvor.

Prema njegovim riječima, u Bosni i Hercegovini takođe je jaka kriminalna grupa koja djeluje s područja Prnjavora i koju predvodi Slaviša Gatarić, koji je kao paravan koristio autootpad u Donjim Štrpcima. Ranije je razbijena vrlo moćna i možda najjača kriminalna grupa koja se bavila ovim poslom u Sarajevu, na čijem čelu je bio izvjesni Sanel Kreho.

Mediji prenose da se automafija u Bosni osjeća toliko moćno da, prema riječima policijskih službenika, očajni vlasnici ukradenih vozila sami posjećuju ugostiteljske objekte u Istočnom Sarajevu gdje se okupljaju kriminalci. Svjesni da im državni organi neće pomoći, oni tamo u kovertama ostavljaju ceduljice s markom vozila i brojem telefona. Potom ih automafijaši kontaktiraju i vrate im automobil, ali tek kada za njega daju dodatni novac.

,,U Srbiji se najčešće kradu vozila iz programa folksvagena i zastave. Skoro svaki drugi automobil spada u jednu od ove dvije grupe. Na meti kradljivaca najčešće su golfovi i pasati, kao i jugići i kečevi”, prenose mediji.

Monitorov izvor podsjeća da je u Srbiji dugo bila najjača takozvana surčinska grupa, s Ljubišom Buhom Čumetom na čelu. U toj grupi bili su i Milan Narandžić zvani Limun, Ljubomir Jovanović Stakleni. Članovi grupe su takođe bili pokojni Zoran Šijan i Zvonko Plečić. Oni su se specijalizovali za krađu i preprodaju automobila na području Beograda i Srbije. Kraci ove automafijaške grupe stizali su i do Grčke, gdje su imali centar za prekucavanje šasija.

,,Kriminalnu grupu iz Čačka, predvodio je Milan Ostojić, zvani Sandokan. Ova grupa prebacivala je ukradene automobile iz Bosne u Srbiju i na Kosovo. To je pored njih radio i takozvani loznički klan. U Čačku je šef kriminalne grupacije koja prodaje ukradene automobile Matonja Matijević, dok je šef kosovske automafije Fadilj Tači”, kaže naš izvor iz policije.

Ovaj izvor podsjeća i da su se prodajom ukradenih automobile s Kosova i njihovim prebacivanjem u Srbiju i veoma često u Crnu Goru bavila braća Veselinovići iz Kosovske Mitrovice.

,,Organizovane kriminalne grupe na Balkanu u ovom poslu tijesno sarađuju, tako da i vozila ukradena u Srbiji završavaju na Kosovu”, kaže naš izvor

,,Na meti lopova u Crnoj Gori najčešće su audiji i mercedesi. Ovi modeli se kradu i u drugim državama, i svaki sedmi ukradeni automobil jedan je od ova dva modela”, kaže Monitorov izvor.

U Crnoj Gori raširena je i prodaja djelova, skinutih s automobila ukradenih po zapadnoj Evropi, jer je tome teže ući u trag nego samom automobilu. U Crnoj Gori takođe je zastupljena i preprodaja polovnih djelova koji se naveliko kupuju. O tome svjedoči i podatak da je italijanska finansijska policija zaustavila kamion sa četrnaest tona auto-otpada koji je bio upućen u Crnu Goru.

Vijestima je tada iz lokalne uprave finansijske policije u Ankoni potvrđeno, da je vozač kamiona graničnim vlastima pokazao lažnu dokumentaciju na kojoj je bilo navedeno da je otpad ,,bonifikovan”, odnosno da ne sadrži štetne materije, kao i da proizilazi iz dvije kompanije sa sjedištem u regiji Pulja na jugu Italije, specijalizovane za demoliranje vozila. Kao formalna destinacija navedena je kompanija u Crnoj Gori, koja je trebalo da koristi ove djelove.

Balkansko kriminalno bratstvo ne prekida se u Crnoj Gori ni kada je u pitanju šverc ukradenih automobila. Istina je da je s pristupnim pregovorima EU obim ovog šverca u našoj državi počeo da se smanjuje. Kriminalci, ipak, ne ispuštaju tako lako iz ruku nijedan unosni biznis, pa on i dalje cvjeta.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo