Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠVERC AUTOMOBILA I DALJE UNOSAN POSAO: Balkanska autopraonica para

Objavljeno prije

na

Iako se vjeruje da su razmjere šverca ukradenih automobila trenutno manje nego što je to bio slučaj u prethodnim decenijama, ovaj biznis na Balkanu i dalje cvjeta i vrlo je aktuelan. Policijski podaci govore da su se balkanski kriminalci specijalizovali za krađu automobila u zapadnoj Evropi, odakle skupocjena vozila dopremaju do država bivše Jugoslavije i Albanije.

Vremenom su, kaže Monitorov dobro obaviješteni izvor, usavršeni i metodi obijanja brava, pa su takozvane češljeve i leptire zamijenili kompjutersko dekodiranje brave i neutralisanje alarma.

Prema nekim podacima, kriminalne grupe na Balkanu krađom automobila godišnje inkasiraju nevjerovatnih osam milijardi eura.

,,Regionalna automafija veliki je problem na teritoriji Balkana, a jedan od kraka te organizacije zahvata i glavni grad Crne Gore. Sudeći po zahtjevima evropskih osiguravajućih kuća, na Balkanu se potražuje čak 130.000 ukradenih vozila”, informacije su do kojih je došla bosanska agencija Anadolija.

Skupi automobili kradu se i na ulicama balkanskih gradova. Agencija Anadolija piše da se u Bosni i Hercegovini dnevno ukradu najmanje tri četvorotočkaša, koja se kasnije pronalaze u Crnoj Gori, Albaniji, Rusiji, Srbiji ili na Kosovu.

Automobili se masovno kradu i u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu. Prema podacima Interpola i Europola, pored Sarajeva, centri automafije na Balkanu su Banja Luka, Bijeljina, Podgorica, Priština, Sofija, Skoplje, Beograd, Novi Sad, Šabac, Split i Zagreb.

Policija navodi da je riječ o regionalnoj automafiji koja na meti najčešće ima luksuzne automobile novijeg datuma proizvodnje. Često, kako se tvrdi, kriminalci iz Bosne i Hercegovine ,,rade” po narudžbi kriminalnih krugova iz drugih balkanskih država, među kojima je i Crna Gora.

,,Godišnje se pronađe 100 do 120 vozila ukradenih u BiH, i to najviše u Crnoj Gori, Albaniji, Srbiji i na Kosovu”, saopšteno je ranije iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH.

Ti podaci se poklapaju s podacima Interpola i Europola prema kojima se od sto trideset hiljada ukradenih automobila, skoro polovina, ili preciznije oko 60 000 nalazi na prostoru Crne Gore, 30 hiljada u Bosni i Hercegovini i 25 hiljada na Kosovu, dok je 15 hiljada ukradenih automobila nove vlasnike našlo u Hrvatskoj, Makedoniji i u Srbiji.

Monitorov izvor tvrdi da je Bosna centar automafije na Balkanu, i da u toj državi djeluje naviše kriminalnih grupa. On kaže da je najjača grupa koju predvodi izvjesni Ivan Franić iz Viteza.

,,Članovi ove grupe su okupljeni iz raznih bosanskih gradova, ali djeluju zajednički u krađama, prekucavanjima brojeva šasija, farbanju, pa i rastavljanju i prodavanju u djelovima”, objašnjava naš izvor.

Prema njegovim riječima, u Bosni i Hercegovini takođe je jaka kriminalna grupa koja djeluje s područja Prnjavora i koju predvodi Slaviša Gatarić, koji je kao paravan koristio autootpad u Donjim Štrpcima. Ranije je razbijena vrlo moćna i možda najjača kriminalna grupa koja se bavila ovim poslom u Sarajevu, na čijem čelu je bio izvjesni Sanel Kreho.

Mediji prenose da se automafija u Bosni osjeća toliko moćno da, prema riječima policijskih službenika, očajni vlasnici ukradenih vozila sami posjećuju ugostiteljske objekte u Istočnom Sarajevu gdje se okupljaju kriminalci. Svjesni da im državni organi neće pomoći, oni tamo u kovertama ostavljaju ceduljice s markom vozila i brojem telefona. Potom ih automafijaši kontaktiraju i vrate im automobil, ali tek kada za njega daju dodatni novac.

,,U Srbiji se najčešće kradu vozila iz programa folksvagena i zastave. Skoro svaki drugi automobil spada u jednu od ove dvije grupe. Na meti kradljivaca najčešće su golfovi i pasati, kao i jugići i kečevi”, prenose mediji.

Monitorov izvor podsjeća da je u Srbiji dugo bila najjača takozvana surčinska grupa, s Ljubišom Buhom Čumetom na čelu. U toj grupi bili su i Milan Narandžić zvani Limun, Ljubomir Jovanović Stakleni. Članovi grupe su takođe bili pokojni Zoran Šijan i Zvonko Plečić. Oni su se specijalizovali za krađu i preprodaju automobila na području Beograda i Srbije. Kraci ove automafijaške grupe stizali su i do Grčke, gdje su imali centar za prekucavanje šasija.

,,Kriminalnu grupu iz Čačka, predvodio je Milan Ostojić, zvani Sandokan. Ova grupa prebacivala je ukradene automobile iz Bosne u Srbiju i na Kosovo. To je pored njih radio i takozvani loznički klan. U Čačku je šef kriminalne grupacije koja prodaje ukradene automobile Matonja Matijević, dok je šef kosovske automafije Fadilj Tači”, kaže naš izvor iz policije.

Ovaj izvor podsjeća i da su se prodajom ukradenih automobile s Kosova i njihovim prebacivanjem u Srbiju i veoma često u Crnu Goru bavila braća Veselinovići iz Kosovske Mitrovice.

,,Organizovane kriminalne grupe na Balkanu u ovom poslu tijesno sarađuju, tako da i vozila ukradena u Srbiji završavaju na Kosovu”, kaže naš izvor

,,Na meti lopova u Crnoj Gori najčešće su audiji i mercedesi. Ovi modeli se kradu i u drugim državama, i svaki sedmi ukradeni automobil jedan je od ova dva modela”, kaže Monitorov izvor.

U Crnoj Gori raširena je i prodaja djelova, skinutih s automobila ukradenih po zapadnoj Evropi, jer je tome teže ući u trag nego samom automobilu. U Crnoj Gori takođe je zastupljena i preprodaja polovnih djelova koji se naveliko kupuju. O tome svjedoči i podatak da je italijanska finansijska policija zaustavila kamion sa četrnaest tona auto-otpada koji je bio upućen u Crnu Goru.

Vijestima je tada iz lokalne uprave finansijske policije u Ankoni potvrđeno, da je vozač kamiona graničnim vlastima pokazao lažnu dokumentaciju na kojoj je bilo navedeno da je otpad ,,bonifikovan”, odnosno da ne sadrži štetne materije, kao i da proizilazi iz dvije kompanije sa sjedištem u regiji Pulja na jugu Italije, specijalizovane za demoliranje vozila. Kao formalna destinacija navedena je kompanija u Crnoj Gori, koja je trebalo da koristi ove djelove.

Balkansko kriminalno bratstvo ne prekida se u Crnoj Gori ni kada je u pitanju šverc ukradenih automobila. Istina je da je s pristupnim pregovorima EU obim ovog šverca u našoj državi počeo da se smanjuje. Kriminalci, ipak, ne ispuštaju tako lako iz ruku nijedan unosni biznis, pa on i dalje cvjeta.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo