Povežite se sa nama

OKO NAS

ŽENE I NEZAPOSLENOST: Diskriminisane i među najugroženijima

Objavljeno prije

na

Stopa nezaposlenosti žena u Crnoj Gori veća je nego kod muškaraca, govore podaci crnogorskog Zavoda za statistiku (MONSTAT). Radi se o stanovništvu starosti od 18 do 50 godina, dok se situacija mijenja kod populacije preko 50 godina, gdje je za oko 40 odsto više muškaraca.

Prema posljednjem Monstatovom izvještaju Žene i muškarci u Crnoj Gori u periodu od decembra 2012-2013, učešće nezaposlenih žena povećalo se 13,8 odsto, a muškaraca 7,5 odsto.

Skoro 5.000 žena je bez dana radnog staža, kaže državna statistika. Istovremeno, preko 5.000 nezaposlenih žena ima samo jednu, dvije ili tri godine staža, a 6.000 žena – pet do 30 godina staža.

Zvanična statistika u 2014. bilježi ipak veći procenat zaposlenosti žena – 45,3 odsto.

To je niže od evropskog prosjeka, upozorava za Monitor Ana Jaredić iz Centra za ženska prava.

„Jedan od ciljeva Nacionalne strategije zapošljavanja i ljudskih resursa je postizanje 50 odsto zaposlenosti žena do 2015. godine. Razlika u zaposlenosti muškaraca i žena je i dalje relativno visoka – 10,2 odsto, a stopa zaposlenosti značajno manja od evropskog prosjeka koji iznosi 60 odsto’, ističe ona.

Iako su brojnije u populaciji nezaposlenih, zanimljivo je da ih je sve više u postotku visokobrazovanog stanovništva. Trend rasta broja visokoobrazovanih žena povećava se iz godine u godinu.

Žene tako čine većinu na specijalističkim i magistarskim studijama. Podaci govore da one brže završavaju fakultete i to sa boljim prosjekom u odnosu na muškarce. Od osam osoba koje su tokom 2012. u Crnoj Gori stekle zvanje doktora nauka – sve su ženskog pola.

Stopa zaposlenih žena neznatno je veća u odnosu na muškarce u toj kategoriji- 50, 6 posto.

Istovremeno, ostalo je nepromijenjeno drastično veće učešće žena u populaciji bez škole i to 81 odsto. One čine većinu onih sa osnovnom školom i nepotpunom osnovnom školom. Pored ovih posebno osjetljivu kategoriju predstavljaju i žene sa srednjom školom za koje je sve manje ponuda na tržištu rada.

„Da bi postigli zadovoljavajuću stopu zaposlenosti žena, potrebno je voditi računa ne samo o politici zapošljavanja, već i o tome kako na ovu tematiku utiču neki naizgled sporedni propisi, ili politike.Posebno je važno da država obezbijedi zaštitu od diskriminacije i proaktivno prati i procesuira takve slučajeve,kao i da preduzima mjere koje će ženama omogućiti lakše usaglašavanje privatnog i profesionalnog života”, upozorava Jaredić

A diskriminacije ne fali. Kao najveću prerpreku u zapošljavanju žene percepiraju svoje godine, bez obzira koje su dobi. Žene starije od 35, a posebno one starije od 45, po njihovim riječima, niko ne želi da zaposli. S druge strane mlađe žene uglavnom imaju djecu uzrasta do sedam godina što je jedan od eliminacionih faktora u procesu zapošljavanja kod većine poslodavaca.

,,Prvo se gleda fizički izgled. Kad to zadovoljite slijedi kanonada pitanja: godine, da li ste u braku, imate li djece, planirate li djecu… Ako prođete taj test, onda se čude što ste sami, pa opet krene: planirate li brak, djecu…”, prepričava jedna nezaposlena Podgoričanka ,,standardnu” proceduru prilikom intervjua za posao.

Poslodavci to ne priznaju javno, ali u praksi kod izbora između ženskog i muškog zaposlenika uvijek se izabere muškarac. Logika je da se tim izborom preduprjeđuje opasnost od trudničkog bolovanja, porodiljskog odsustva…

„Pored loših ekonomskih prilika u zemlji, prisutna je diskriminacija na tržištu rada koja se ne prijavljuje iz straha od gubitka posla, ekonomske zavisnosti od poslodavaca i neaktivnosti inspekcije rada u otkrivanju takvih slučajeva”, kaže Ana Jaredić.

Ona upozorava da u osnaživanju žena i radu ka njihovoj većoj stopi u populaciji zaposlenjih ne doprinose ni diskriminišuća zakonska rješenja poput odredbe Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti usvojene 2013. godine kojom su smanjene naknade za porodilje koje država isplaćuje poslodavcima.

„Sličan efekat će, ukoliko se usvoje, imati i odredbe Nacrta zakona o obaveznoj zdravstvenoj zaštiti kojima se smanjuje naknada za trudničko bolovanje. Podsjećam da su nevladine organizacije, među kojima i Centar za ženska prava uputile Ministarstvu zdravlja primjedbe na ovo rješenje, pa se nadam da će biti uvažene i da odredbe koje dodatno obeshrabruju poslodavce da zapošljavaju žene neće biti usvojene”, kaže ona. Prema njoj su problematične i odredbe Zakona o radu prema kojima se trudničko bolovanje ne računa u dvogodišnji staž koji je neophodno ispuniti da bi se ugovor na određeno transformisao u ugovor na neodređeno.

„Imali smo više slučajeva zloupotrebe ove odredbe, ali je očiglednu diskriminaciju nemoguće procesuirati, jer zakon dozvoljava mogućnost da poslodavac ne produži ugovor koji istekne dok se žena nalazi na porodiljskom odsustvu”, kaže Jaredićeva.

Poseban problem da nađu novo zaposlenje imaju starije žena koje su nakon što su proglašene tehnološkim viškom zbog godina starosti i diskriminacije pri zapošljavanju prestale da ga traže. U tu grupu žrtava tranzicije su uglavnom žene od 40 do 50 godina, od kojih neke imaju i preko 20 godina ili čak 30 godina radnog staža.

Ostaje im jedino nada za zaposlenje u zoni sive ekonomije. A tu radnici, posebno žene, pristaju na sve uslove rada: rade bez prijave, neplaćeni prekovremeni rad, neplaćeni godišnji odmor, rad bez slobodnih dana, za minimalnu zaradu.

Statistika kaže da su žene diskriminisane i kada nađu posao. Osim što teže napreduju, muškarci su, nerijetko, u pojedinim djelatnostima, zastupljeni duplo više od žena na rukovodećim položajima. Zakonodavci, funkcioneri i rukovodioci su u 69 odsto muškaracii, dok ta mjesta samo u 31 odsto slučajeva pokrivaju žene.

Da će i država morati ozbiljnije da se pozabavi ovim pitanjem, upozorio je nedavno v.d. stalnog koordinatora UN i predstavnik UNICEF-a u Podgorici Bendžamin Perks, koji je istakao da u Crnoj Gori žene zarađuju 18 odsto manje od muškaraca koji rade isti posao. Te da istovremeno, žene, koje čine polovinu ljudskih resursa u zemlji, učestvuju sa manje od deset odsto u preduzetništvu.

Najporaznija brojka je da iako čine 50 odsto populacije, žena vlasnika firmi ima samo 9,6 odsto.

Svjedočenja o uslovima rada ovih žena su slična: ,,Kod nas su plate različite, isti posao, a različite plate. Kako se ko gazdi svidi. Ako ostaneš trudna ideš kući. Imam neplaćeni godišnji odmor sedam dana, od tri dana koja treba da imam mjesečno često nemam nijedan. Plačem kad me zovu iz vrtića kada je dijete bolesno da dođem po njega a ja ne mogu da izađem”.

Kad država neće da pomogne, nalaze se alternativni metodi. Tako je NVO SOS telefon iz Nikšića nedavno završio projekat Reciklažom tekstila do održivih rješenja. Uz podršku EU, kroz program prekogranične saradnje Srbije i Crne Gore, uspjele su da nakon obuke zaposle 10 žena, uglavnom sa srednjom školom, trećina od njih starosti iznad 45 godina.

U Crnoj Gori se do sada tek stidljivo govorilo o plaćenom kućnom poslu. Zvaničnih inicijativa da se domaćicama možda obezbijedi plata ili penzija, kakvih je bilo u regiji, nije bilo.

Prema podacima koje je objavio Evropski pokret žene u Crnoj Gori u prosjeku provode 3,7 sati u obavljanju kućnih i porodičnih poslova, a muškarci svega sat i po. U braku prosječan broj sati se za žene povećava na 4,5, dok se kod muškaraca cifra ne mijenja. Od ukupnog broja ljudi koji tvrdi da nikad ne obavljaju kućne i porodične poslove (11 odsto populacije) 96 odsto čine muškarci. U dvije trećine crnogorskih porodica muškarac je taj koji najviše doprinosi ukupnim prihodima.

Ekonomska i druga zavisnost žena je nešto protiv čega se na valjan način ne bore ni institucije. Kao i u drugim oblastima prepisuju se evropske direktive, a suštinski se ništa ne mijenja. Nedavno je propao prijedlog da zaposlene majke sa troje i više djece imaju pravo na doživotnu novčanu naknadu. Ključno objašnjenje vlasti bilo je sadržano u tome da se za to nema para.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON SAMOUBISTVA ISPRED NIKŠIĆKE BOLNICE: Vapaje nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je pacijent iz Nikšića ispred bolnice izvršio samoubistvo ponovo se potvrđuje da se na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja. U Crnoj Gori ne postoje adekvatni uslovi za liječenje osoba sa mentalnim oboljenjima. Klinika za mentalno zdravlje počela je da se gradi prije dvije godine, a još uvijek nije otvorena

 

Pacijent iz Nikšića, koji je dva dana uzastopno, krajem aprila, tražio pomoć psihijatra u Opštoj bolnici u tom gradu, nakon pregleda dežurnog doktora interniste, izvršio je samoubistvo u krugu te zdravstvene ustanove. Nikšićka bolnica, u danima kada je pacijentu bilo potrebno liječenje, nije imala dežurnog psihijatra. Informacija je, kada je stigla do javnosti, izazvala brojne komentare i ponovo aktuelizovala činjenicu da se u Crnoj Gori na valjan način ne suočavamo sa problemom mentalnog zdravlja.

Uprava nikšićke bolnice o slučaju suicida obavijestila je Ministarstvo zdravlja dvadesetak dana kasnije, iznijevši problem organizacije psihijatrijske službe. Ministarstvo je naložilo vanrednu eksternu kontrolu kvaliteta stručnog rada i medicinske dokumentacije u vezi sa liječenjem preminulog pacijenta.

,,U Ministarstvu zdravlja nakon toga održano je više sastanaka na kojima je razgovarano o potencijalnim rješenjima organizacije ove službe do perioda završetka godišnjih odmora, kao i da se u saradnji sa drugim zdravstvenim ustanovama uspostavi dodatna angažovanost ljekara, čime će problem biti privremeno riješen”, kazali su iz resora kojim rukovodi Vojislav Šimun.

Više državno tužilaštvo u Podgorici formiralo je predmet povodom slučaja suicida u nikšićkoj bolnici od 28. aprila, kada se pacijent ubio vatrenim oružjem u krugu te ustanove. ,,Tačno je da se desio suicid u krugu Opšte bolnice u Nikšiću, o čemu je istog momenta obaviještena Uprava policije u Nikšiću, koja dalje preduzima potrebne radnje iz svoje nadležnosti. Pacijent je pregledan dana 27. aprila od strane dežurnog doktora, koji nakon uvida u stanje pacijenta predlaže hospitalizaciju u KCCG. Međutim, u tom trenutku pacijent u prisustvu članova porodice odbija hospitalizaciju. Zbog pružanja zdravstvene zaštite dežurni ljekar poziva načelnicu psihijatrije, koja u tom trenutku nema obavezu pripravnosti, ali iz humanih razloga prema pacijentu odgovara sugestijom za dalji terapijski tretman i upućivanje pacijenta na bolničko liječenje u KCCG. Opšta bolnica u Nikšiću nema nadležnost za prisilnu hospitalizaciju na Odjeljenju psihijatrije. Naglašavamo da je pacijent 27. aprila primio injekcionu terapiju, kao i 28. aprila ujutru”, kazala je Vijestima direktorica nikšićke bolnice Dušanka Milatović Perović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

JAVNE NABAVKE NA KOLAŠINSKI NAČIN: Radovi kasne zbog “crtanja” tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dva kolašinska tendera poništena su nakon što je utvrđeno da su napravljene bitne povrede Zakona o javnim nabavkama. Posljedica po naručioce- posla nema, a početak radova na dva bitna projekta biće prolongiran za dužinu trajanja novih postupaka

Poznajemo praksu da se tenderi za infrastrukturne projekte na sjeveru poništavaju zbog toga što nema ponuđača. Međutim,  tokom minula dva  mjeseca, dva kolašinska postupka javnih nabavki  poništena su zbog  povreda  Zakona.  U oba slučaja je  utvrđeno da je naručilac posla uslovima i tenderskom dokumentacijom “ograničio konkurenciju”, što, laički, znači da su tenederi bili namješteni za određene ponuđače.

Tender za izgradnju boba na šinama, u zoni Ski-centra Kolašin 1600 poništen je, nakon što je nadležna Komisja  ocijenila  da su svih 10 navoda iz žalbe bjelopoljskog preduzeća United construction osnovani.

Prema tenderskoj dokumentaciji,  ugovor bi bio ralizovan  po principu “projektuj i izgradi”, kojim se izvođač samostalno obavezuje da obavi sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu. Riječ je o objektu koji nema svoj pogon, već će zavisiti od žičare. Predviđeno je da bude priključen na električnu energiju polazne stanice žičare.

Uprava za kapitalne projekte objavila je 5. aprila tendersku dokumentaciju postupka javne nabavke za izgradnju boba na šinama, a 15-ak dana kasnije  izmijenila tendersku dokumentaciju. Među brojnim žalbenim navodima United construction je i konstatacija da je naručilac uslovima postavljenim u dokumentaciji, odnosno preciziranim tehničkim karakteristikama,  ograničio konkurenciju.  Tačnije, da bob dužine 2.000 metara određenih tehničkih karakterisika  proizvodi samo jedna austrijska firma, a da je na tržištu, navodno, mnogo jefitinijih i “uobičajenijih” varijanti  te vrste objekata.

Tako postavljenim uslovima, tvrde, naručilac je omogućio da u postupku javne nabavke učestvuje samo kompanija koja je izgradila bob na šinama na Jahorini. Istovremeno, piše u žalbi, onemogućeno je da učestvuju privredni subjekti koji su izgradili na desetine ili stotine bobova na šinama dužine 1.000-1.300 metara, što je, podsjećaju, najčešća dužina te vrste objekta.

Među primjedbama na postupak javne nabavke, odnosno dokumentaciju, podnosioci žalbe podsjećaju i da nema urbanističko tehničkih uslova, te da je uz projektni zadatak priložena samo odluka predsjednika Opštine Kolašin o određivanju lokacije za izgradnju lokalnog objekta od opšteg interesa. Iz United construction objašnjavaju i da je je projektni zadatak sačinjen u državnom preduzeću Skijališta Crne Gore, te da je taj dokument potpisao izvšni direktor, ali da nedostaje njegova izjava o nepostojanju sukoba interesa.

Nadležna komisija je usvojila u žalbu bjelopoljskog preduzeća, konstatujući da su napravljene bitne povrede pravila postupka javne nabavke, koje, kako konstatuju, ne mogu biti otklonjene “naknadnim radnjama naručioca”. To je, objašnjavaju iz Komisije, razlog  za poništenje postupka.

Još jedan od projekata od kojeg se u Kolašinu očekivalo mnogo, Uprava za kapitalne projekte poništila je  prije nekoliko dana. Riječ je o  izradi  projektne dokumentacije i radovima na zatvaranju i rekultivaciji privremenog skladišta komunalnog i neopasnog gradevinskog otpada u Bakovićima. Ti radovi trebalo je da koštaju preko četiri milona eura, a uslove, propisane postupkom javne nabavke, opet je, prema navodima iz žalbe, mogla da ispuni samo jedna kompanija. Ovog puta ponuđača je zbog kršenja zakona prijavio Bemaks, čiju je žalba Komisija usvojila.

Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumenatacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – Trisoplast (materijal za hidroizolaciju), holandske firme Trisoplast Mineral Liner. U žalbi Bemaksa piše da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performance baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 milona eura).

Bemaks je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca, kako su napisali u žalbi,  “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Navode kako je time povrijeđen Zakon o javnim nabavkama, te da je nezakonit i neprihvatljiv zahtjev za jednim materijalom jednog proizvođača.

Pejzažno uređenje zelenih površina specijalne namjene – zatvaranje i rekultivacija privremenog skladišta komunalnog i neopasnog građevinskog otpada u Bakovićima treba da se realizuje po principu “projektuj i izgradi”. Idejno rješenje, u kojem piše da su investitori projekata Opština Kolašin i Uprava za kapitalne projekte, radila je firma Projekt sistem iz Podgorice. Rok za završetak cijelog projekta, prema poništenom tenderu, je 20 mjeseci, od čega dva za izradu glavnog projekta, a 18 mjeseci za završetak.

Autori idejnog rješenja preporučili su da se, u okviru sanacije, preduzmu, “maksimalne moguće mjere zaštite, kako bi uticaj na okolinu bio minimiziran”. Kako je objašnjeno, sanacija deponije podrazumijeva i njeno upotpunjavanje objektima i sadržajima za najveće moguće eliminisanje postojećih i sprečavanje budućih negativnih uticaja na životnu sredinu.

Pored kolašinskih, dovedena je u pitanje i zakonitost provobitno okončanog pljevaljskog postupka  javnih nabavki za pelet, koji se građanima isporučuje po subvencioniranim cijenama. Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki   poništila je odluku lokalne uprave o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Preduzeće Mikro-Mont Komisiji je podnijelo  žalbu protiv odluke Opštine ”zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog prava”. Objašnjavaju da je ponuda izabranog ponuđača firme  Jasena neispravna, “jer pelet koji je ponudio ne zadovoljava standard kvaliteta A1”. Usvajajući tu žalbu Komisije  Opštini je naloženo da u roku od 15 dana ponovno vrednuje i odlučuje u otvorenom postupku javne nabavke peleta za grijanje.

Firma koja je podnijela žalbu bila je drugorangirana u postupku i njihova ponuda  skuplja je za više od 68.000 od  ponude Jasena. U obrazloženju rješenja o poništenju postupka, iz pljevaljskog Sekretarijata za stambeno komunalne poslove, saobraćaj i vode tvrde da je razlika u cijeni između prvorangiranog i drugorangiranog prevelika. Pa su poništili tender.

“Niko od nas nije spreman da časti bilo koga toliki novčani iznos, od čega polovinu plaćaju građani iz svog džepa, a druga polovina su budžetska sredstva, koja su takođe sredstva naših građana. A posebno što formalna greška u izjavi za ponuđače ne košta toliko, odnosno niko od toga ne trpi bilo kakvu štetu. U protivnom, brujali bi mediji o našem nepoštenju i korupciji i bili bi obilježeni od strane svojih sugrađana”, poručili su iz  Sekreterijata.

Jedno od načela Zakona o javnim nabavkama je obezbjeđivanja konkurencije, prema kojem naručilac ne smije da ograniči ili spriječi konkurenciju između privrednih subjekata. Naročito, kako je precizirano, “ne smije da onemogući učešće privrednog subjekta u postupku javne nabavke neopravdanom primjenom pregovaračkog postupka ili primjenom diskriminatornih uslova i kriterijuma ili mjera kojima se favorizuju pojedini privredni subjekti”.

Zakonom je, između ostalog, propisana obaveza da se obezbijedi da svi privredni subjekti u postupku javne nabavke imaju ravnopravan tretman. Takođe, naručilac ne smije da određuje uslove koji dovode do diskriminacija privrednih subjekata.

                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ČIJA JE ZGRADA ATLAS BANKE U CENTRU BERANA: Duškovo ili naše

Objavljeno prije

na

Objavio:

“Zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada i dalje su u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik banke

Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević polaže pravo na poslovne prostorije nekadašnje Atlas banke i dvadeset ari zemljišta na najboljoj lokaciji u Beranama, koji se sada nalaze u stečajnoj masi ove banke. Samo ostaje dilema – da li je to Duškovo, ili pripada Beranama.

Dobro obaviješteni sagovornik Monitora   kaže da ta imovina sada sasvim sigurno vrijedi milion, ako ne i dva ili tri miliona eura.

„Riječ je polovini poslovne zgrade nekadašnjeg platnog prometa i Atlas banke. Atlas banci je pripadalo blizu hiljadu kvadrata na tri nivoa, odnosno, od suterena, preko prvog prizemlja gdje je bila šalter sala, do drugog sprata sa poslovnim kancelarijama“, priča taj sagovornik.

On objašnjava da je stečajna uprava, nakon što je ispraznila sve što je bilo u zgradi, pokušala da zgradu proda za 400 hiljada eura, ali da su, navodno, vrlo brzo vidjeli da imaju pogrešnu procjenu. „Zato je taj oglas poništen. Koliko ja znam prodaja više nije oglašavana, i zgrada i zemljiše u najstrožem centru grada su i dalje u stečajnoj masi. Sasvim je izvjesno da će Knežević tražiti da mu se to vrati, bez obzira na sudske postupke koji protiv njega budu vođeni, odnosno da se toga neće odreći“, kaže bivši službenik filijale Atlas banke u Beranama.

On objašnjava da je ova banka, prije nego je pristupila Atlas grupi, bila preteča svih banaka u Beranama, i da je u njoj čuvana sva dokumentacija svih bivših privrednih preduzeća još iz vremena SFRJ, koja su i izgradila sadašnje zdanje. „Ova zgrada je izgrađena 1974. godine od sredstava gradske privrede, koja je u to vrijeme bila treća u Crnoj Gori. Tada je postojala samo ova banka. Ta banka se poslije rata zvala Komunalna banka Ivangrad, Andrijevica i Plav. Zatim je mijenjala ime u Osnovnu banku, potom u Montenegro banku. Poslije 1992. godine se izdvojila iz sistema Montenegro banke i tada je formirana Beranska banka. Beranska banka je 2003. godine pripojena Atlas banci“, kaže taj službenik.

Iz stečajne uprave ranije su saopštili da se sva poslovna dokumentacija zatečena u ranijoj organizacionoj jedinici banke Berane i za koju postoji obaveza čuvanja, čuvala u Atlas banci u stečaju. Potom je, 19. jula 2019. godine, izmještena iz Berana i arhivirana kod ovlašćenog pravnog lica, društva sa ograničenom odgovornošću za špediciju, informatički inžinjering i usluge arhiviranja “Knjaz” Podgorica, sa kojim Atlas banka ima potpisan ugovor o poslovnoj saradnji.

Monitor je ranije objavio fotografije i došao u posjed video zapisa na kojem se vidi kako je sa zadnje strane zgrade Atlas banke u ovom gradu parkiran komunalni kamion, i kako dvojica radnika u paketima izbacuju razni pisani materijal. Video zapis je tada napravio jedan od bivših deponenata ove banke koji se tu slučajno zatekao, i na snimku se čuje kako govori „eto gdje završi moja banka, u kontejneru, poslaću ovo Dušku (Kneževiću) da vidi“.

Taj službenik smatra da je stečajna uprava mogla sa materijalom poslije 2003. godine da radi šta god hoće, ali da su bilo kakvu dokumentaciju iz ranijeg perioda morali da predaju državnom Arhivu. „Sve to je urađeno netransparentno, i zato ostaje sumnja u to što je činjeno poslije uvođenja stečaja. Nekima od nas su i lične stvari ostale u zgradi, na radnim stolovima. Toga dana, odmah po završetku radnog vremena, pojavilo se novo obezbjeđenje, zaključali su vrata, i više niko od nas starih radnika nije mogao da uđe u zgradu“, kaže naš sagovornik.

Osim jednog manjeg dijela u prizemlju koji koristi Ministarstvo unitrašnjih poslova i dvije kancelarije finansijske policije na spratu, ova vrijedna zgrada u centru Berana propada i zarasta u šiblje. „Mi u ovom trenutku ne znamo u kom pravcu će se kretati slučaj „DK“, ali ja mislim da se bliži kraj i da će, kada dođe vrijeme za poravnanje, Duško Knežević sigurno tražiti da mu se polovina zgrade koja njemu pripada, sa dvije hiljade kvadrata zemljišta u centru Berana, vrati. Možda će tražiti i obeštećenje zbog neodržavanja zgrade i njenog propadanja za vrijeme od kada je zatvorena“, kaže bivši službenik beranske filijale Atlas banke.

Na društvenim mrežama i u kafanskim razgovorima, otvara se, međutim i pitanje načina kako je Duško Knežević, u vrijeme kada je bio omiljeni tajkun DPS, došao u posjed imovine u Beranama, odnosno kako je i pod kojim okolnostima tadašnja Beranska banka 2003. godine prešla u sistem Atlas banke.

Ta zgrada je ostala kao dokaz da je Berane nekada imalo jaku industriju, da je bilo treća opština po razvijenosti u Crnoj Gori, i da je lokalna industrija imala svoju banku. Koja sada pripada Kneževiću, odnosno u stečajnoj je masi Atlas banke. Možda je Duškovo, ali bilo je naše, kažu Beranci.

                                                                                    Tufik SOFTIĆ     

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo