Kaluđerski laz bio je fitilj koji zamalo nije potpalio rat u Crnoj Gori. To je jedan od rijetkih detalja otkrivenih nakon polugodišnjeg sudskog procesa za taj ratni zločin i tačno godinu dana od kada je crnogorsko tužilaštvo podiglo optužnicu protiv sedam beranskih rezervista i njihovog ratnog komandanta Predraga Strugara, koji je jedini od njih van domašaja crnogorskog pravosuđa. Pokušaj da se izazove incident između policije i vojske otkrio je u bjelopoljskom Višem sudu, pred sudskim vijećem kojim predsjedava Drago Konatar, svjedok Miladin Joksimović, dugogodišnji poslanik u crnogorskom parlamentu. On je u proljeće 1999. kada su se dogodila ubistva u Kaluđerskom lazu, bio vojni istražni sudija koji je izvršio uviđaj nad pet ubijenih albanskih civila, među kojima su bili starica i dijete. Ustrijeljeni su na mostu u Kaluđerskom lazu, stotinjak metara daleko od dva mitraljeska gnijezda koja je postavila tadašnja Vojska Jugoslavije, odnosno Treća četa, Prvog bataljona, Podgoričkog korpusa. U njoj su bili rezervisti iz Berana, njih oko četrdeset, od kojih se sedmorica već godinu dana nalaze u pritvoru. Joksimović tvrdi da je Vuk Bošković, pomoćnik crnogorskog ministra MUP-a, rekao ,,Hoćeš rat – imaćeš ga”, pukovniku Radosavu Tadiću, zaduženom za vojnu bezbjednost, sa kojim se sreo nekoliko kilometara od Kaluđerskog laza, dan nakon zločina.
,,Dolazak visokog policijskog funkcionera na uviđaj smatrao sam očiglednim pokušajem politizacije tog događaja, pa sam svima, bez moje dozvole, zabranio pristup Kaluđerskom lazu. Bošković i njegovi saradnici su se povukli, a da nisu, krv bi lila potocima”, kazao je Joksimović.
Tako je odgonetnuta i jedna od brojnih nejasnoća – zašto crnogorski civilni organi, iako su se ubistva desila na njenoj teritoriji, nijesu izvršili uviđaj o zločinu.
Iz njegovog svjedočenja nije se moglo zaključiti ko je i zašto pucao na albanske civile. ,,Nijesam išao na položaje vojske niti sam razgovarao sa vojnicima i oficirima. Naložio sam da to učine vojni bezbjednjaci. Nijesam uzeo čaure niti oružje sa lica mjesta, to je naknadno učinila vojna policija”, kazao je Joksimović.
On tvrdi da se u blizini Kaluđerskog laza u vrijeme dok je vršio uviđaj začula žestoka paljba, pa je njegova ekipa napustila to mjesto. ,,Sve sam to napisao u zapisniku koji sam predao Vojnom tužiocu. Ovi momci koji su optuženi nijesu krivi, a ako je neko kriv onda je to neko drugi”, kazao je Joksimović.
Njegovo svjedočenje naišlo je na glasno odobravanje rodbine optuženih koja prate proces. Rodbina žrtava se ne pojavljuje na suđenju u Bijelom Polju jer se ne osjeća bezbjednom. Njihov punomoćnik Velija Murić kaže da se ni u nastavku procesa iz istih razloga neće pojaviti ni svjedoci sa Kosova. On to ne gleda kao problem da se dođe do istine, jer njegovi klijenti ne mogu prepoznati ni jednog počinioca pošto su meci ispaljeni iz udaljenih bunkera.
,,Problem je što se istraga ne proširuje na viši rang u vojsci i što glavni nalogodavci za ratni zločin protiv civilnog stanovništva ne odgovaraju. Počinice je lako naći, jer to mora znati neko od vojnika koji su bili stacionirani u Kaluđerskom lazu”, smatra Murić.
U bjelopoljskom sudskom procesu do sada je saslušano dvadeset svjedoka, većinom pripadnika rezervnog sastava Vojske Jugoslavije i nekoliko Rožajaca. Rezervisti uglavnom kažu da su za ubistva 23 civila u okolini Rožaja, nastradala od sredine aprila do sredine juna, saznali iz medija ili iz čaršijskih priča.
Svjedok iz Rožaja Remzija Demić kazao je da je za zločin u Kaluđerskom lazu saznao od tetke Hatmane Brahimaj i prijatelja iz Peći Hadži Ahmetija. Njih dvoje su ranjeni u Kaluđerskom lazu i pronašli su utočište u njegovoj kući. ,,Na kolonu od pedeset ljudi, među kojima je bilo više od tridesetoro djece, pucano je iz bunkera i bez upozorenja. Kada je shvatila šta se dešava pred kolonu je stala starica Nemka Brahimaj. Skinula je bijelu šamiju sa glave i na srpskom jeziku, jer je rođena Rožajka, pozivala vojnike da prekinu pucnjavu. Prvi je ubijen trinaestogodišnji Labinot Kastrati, a za njim i Nemka sa bijelom maramom u ruci”, kazao je Demić.
Demiću je ranjeni Hadži Ahmeti ispričao da mu je život spasila starica koja ga je dva dana skrivala od vojnika u svojoj kući pokraj mjesta zločina, sve dok nijesu došli predstavnici crnogorske vlade na čelu sa potpredsjednikom Dragišom Burzanom.
Ahmeti, čija je izjava iz istrage pročitana na glavnom pretresu, ispričao je Remziji Demiću da je leševe na žuti kamion beranskih registarskih oznaka natovarila vojska, a da je pri tome jedan od ranjenika dotučen metkom.
Miladin Joksimović tvrdi da su leševi po njegovom nalogu natovareni na, najvjerovatnije, sivomaslinasti vojni kamion.
Joksimović je kazao da je sva tijela uputio na obdukciju u vojnu kasarnu u Andrijevici. O nalazima obdukcije nema informacije, jer je poslije toga Joksimović demobilisan, kao i većina rezervista. On ne zna šta je bilo sa rezultatima istrage. Informaciju o tome iz beogradskog Vojnog arhiva nije pribavio ni bjelopoljski Viši sud.
Sedam optuženih beranskih rezervista na sudu se brane ćutanjem. Njihovi branioci smatraju da oni ne mogu uticati na svjedoke i da su prestali razlozi za njihov pritvor.
,,Sudski proces presporo teče, jer sud namjerno odugovlači i širi postupak zato što nema dokaza koji bi potkrijepili optužbu”, kaže advokat prvooptuženog Predraga Strugara Goran Rodić.
Advokat optuženih rezervista Slobodan Novaković tvrdi da je proces politički motivisan. Zbog te tvrdnje i pokušaja da na glavnom pretresu dovede u vezu predsjednika crnogorske Skupštine Ranka Krivokapića sa, kako smatra, nepravednim hapšenjima njegovih klijenata, sudija Drago Konatar novčano ga je kaznio sa petsto eura i zaprijetio mu udaljavanjem iz procesa. Suđenje se nastavlja 3. i 4. septembra.
Sead SADIKOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice