Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Na pravom mjestu, s pogrešne strane

Objavljeno prije

na

Šuškalo se da mu se smiješi diplomatija, ali je DPS iznašao prigodnije rješenje prirodi svog starog vojnika. Bivši tužilac, sudija i generalni sekretar Skupštine Milan Radović preuzeo je mjesto direktora Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija. Radović je preraspoređen samo nekoliko mjeseci nakon što je podnio neobrazloženu ostavku na mjesto generalnog sekretara parlamenta, praćenu najavama da će njegova smjena biti zatražena – ukoliko sam ne ode s dužnosti. Za sobom je ostavio more sumnji na koje se tužilaštvo još ne obazire. Pokret za promjene je protiv Radovića podnio krivičnu prijavu, zahtijevajući od tužilaca da povedu istragu oko spornog poslovanja Skupštine tokom njegovog mandata. U PRAVOM DRUŠTVU: „Odgovora tužilaštva još nema. Drago nam je što taj čovjek više nije u parlamentu, a kad je riječ o njegovoj novoj dužnosti u ZIKS-u, mogu samo da kažem da se Radović nalazi u pravom društvu, još samo da se, ako bude reakcije tužilaštva, nađe i s prave strane rešetaka”, kaže poslanica Pokreta Branka Bošnjak.

Sumnju u regularnost poslovanja pod Radovićevom komandom ranije su izrazili i državni revizori, koji u svom izvještaju navode da su u Generalnom sekretarijatu „isplaćivane naknade zarada pojedinim zaposlenima, koje nemaju odgovarajući pravni osnov”. Optužbe je podgrijao i izvještaj Evropske komisije, koja je konstatovala da je upravljanje finansijama parlamenta, uključujući i Generalni sekretarijat, ostalo „nedovoljno transparentno”. Radović je isprva kategorično demantovao te optužbe, sazivao presove, a onda je bez riječi objašnjenja spakovao kofer i preselio se – u zatvor.

Tamo je svojevremeno, kao tužilac, planirao da na doživotnu robiju pošalje čelnike nekadašnje Stranke demokratske akcije, koji su početkom ratnih devedesetih u maratonskoj istrazi i montiranom sudskom procesu bili izloženi stravičnoj policijskoj torturi. Radović je u tom procesu protiv Bošnjaka-Muslimana, kojima je jedini grijeh bila druga nacija i vjera, zastupao državu i teretio slijepog čovjeka da je planirao snajperske napade i terorističke akcije na sjeveru Crne Gore. Zato je i zauzeo „počasno” poglavlje u knjizi Gdje sunce ne grije, u kojoj autor Ibrahim Čikić detaljno opisuje mučenje i golgotu koju je, kao funkcioner SDA, prošao u državnoj predstavi koju je vodio Milan Radović. U nedavno objavljenom intervjuu, Čikić se prisjeća tih dana.

SRAMNA ULOGA: ,,Kada je Milan Radović na suđenju tražio doživotnu robiju ustao sam i kazao ‘gospodine državni magarče, iznesite jedan dokaz u korist tvrdnje koju danas zastupate protiv mene, a ja ću od suda tražiti smrtnu kaznu za sebe, svoga sina i suprugu’. Radović ustaje i kaže ‘nemam dokaza’, nakon čega sam se okrenuo sudiji i kazao da je za mene ovo suđenje završeno. ‘Sjedi dolje bando jedna’, odbrusio mi je sudija, koji nas je kasnije poslao iza rešetaka”.

Optuženi funkcioneri i članovi SDA bez dokaza su sprovedeni u zatvor gdje su odležali godinu dana prije nego što je, nakon pritiska međunarodne zajednice na pregovorima u Dejtonu, tadašnji predsjednik Momir Bulatović donio odluku o pomilovanju. Stvarni zavjerenici i mučitelji, od kojih su mnogi do danas vrtoglavo napredovali u državnoj i policijskoj službi, nikada nijesu izvedeni pred lice pravde. Tužilaštvo se nije ni zainteresovalo za pisanu ispovijest Ibrahima Čikića, koji navodi imena i uloge ljudi koji su radili po državnom diktatu. Zato su se prozvani, ohrabreni izostankom državne reakcije, pobrinuli da i pred sudom dobiju potvrdu o navodnoj nevinosti. Jedanaest Bjelopoljaca, koji se pominju u Čikićevoj knjizi, podnijelo je protiv autora privatne tužbe za klevetu. Ti su procesi nanovo opstruirali utvrđivanje kompletne istine o fingiranom procesu koji je 1994. tadašnja i današnja vlast vodila protiv nevinih ljudi u sklopu kampanje etničkog zastrašivanja i progona pripadnika nesrpskih naroda.

U međuvremenu, perjanice i izvođači tog projekta daleko su dogurali. Tužilac Milan Radović postavljen je na mjesto predsjednika podgoričkog Višeg suda, a odatle je avanzovao na funkciju generalnog sekretara Skupštine. Sada je završio u ZIKS-u što i nije neko unaprjeđenje, ali prema riječima Rifata Veskovića, nekadašnjeg potpredsjednika SDA-a, jeste dokaz da DPS ne zaboravlja stare, poslušne kadrove.

,,Milan Radović je čovjek od zadatka vladajuće partije već dvadesetak godina i uspješni šef bjelopoljske izborne komisije. Što se tiče ovog njegovog novog posla, gledam to samo kao nastavak stare djelatnosti, to je za njega pravo zanimanje”, kaže Vesković.

Bošnjačka stranka tobože se protivila izboru Milana Radovića, ali se pokoja žaba mora progutati, ako se želi ostati u vlasti. “Mi nijesmo podržali njegov izbor, ali vladajuća partija je smatrala da je Milan Radović dobro rješenje i to je način na koji je on izabran. Nemamo drugi komentar”.

Za sada ćute i u Socijaldemokratskoj partiji, inicijalno antiratnoj stranci, čiji je lider i predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić, ako je vjerovati nezvaničnim novinskim izvorima, i tražio da se Radović skloni iz Skupštine. Radović ima novo uhljebljenje. Mada bez hljeba i vode ne bi ostao ni da je zatvor posjetio u drugom svojstvu.

Petar KOMNENIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo