Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Glodanje Vojvodine

Objavljeno prije

na

Kad sam došao u Crnu Goru kao desetogodišnjak ujaci su se znali paradoksalno našaliti sa mnom da sam „nepromišljeno” stigao iz bogate Vojvodine u siromašnu Crnu Goru. Moja porodica u Vojvodini nije se baš uklapala u izraz „bogata Vojvodina”. Ni ujčevina mi nije spadala u „siromašnu Crnu Goru”, nego je bila dobrostojeća. Za gorki je smijeh bilo samo to što u mom slučaju nije važila opšta šema vojvođansko-crnogorskog odnosa bogatstva i siromaštva.

Da je po jugoslovenskim mjerilima iz šezdesetih godina prošloga vijeka Vojvodina bila bogata, a Crna Gora siromašna, to nije bilo stereotipno mišljenje, nego realno stanje stvari. Kako je Vojvodina postajala „konstitutivnim dijelom jugoslovenskog federalizma”, a to znači gospodarem u svom dvorištu i ambaru, postajala je ekonomski razvijenijom i moćnijom. Od Ustava SFRJ iz 1974. godine, pa u narednih petnaest godina, ona je ekonomski „stigla i prestigla” sve druge jugoslovenske republike, stajući svojom ekonomskom snagom uz sami bok Slovenije. Crna Gora je zauzela „stabilnu” poziciju u neveselom klubu „nerazvijenih republika i pokrajina”. Nije da se ona nije nekako razvijala, ali je uglavnom živjela u vrtlogu stare maksime o bogatima koji su sve bogatiji i siromašnima koji su sve siromašniji. Ona je čekala što će joj se udijeliti iz saveznog „fonda za nerazvijene”. Kod dobroga dijela njezinog stanovništva tada je stvoren jedan opaki mentalitet: mješavina parazitskog i sirotinjskog, dakle, prośačko-infantilno-inferiornog životnog držanja. Treba promisliti koliko se tom mentalitetu ima zahvaliti za politički program „Jugoslavije bez alternative”, odnosno, vječite „zajednice sa Srbijom”!

Kako su stvari dalje tekle? Vojvodina je izgubila svaki politički subjektivitet. Crna Gora je stekla najviši mogući subjektivitet i postala nezavisna država. Kako su se ovakve političke prilike odrazile na ekonomiju i životni standard? Statistika je neumoljiva, pa kaže: Prośek plata je u Slovenij i 935 evra, u Hrvatskoj 724, u Crnoj Gori 456, u Makedoniji 456, u BiH 394, a u Srbiji 329 evra. Prośek plata u Vojvodini znatno je niži od prośeka Centralne Srbije. Dakle, Vojvodina je do 1989. godine imala, poslije Slovenije, najviše plate u Jugoslaviji. Danas ima najniže od svih republika bivše Jugoslavije (bez Kosova)!

Prema oficijelnim statistikama Vojvodina je postala „nedovoljno razvijeni region” u Srbiji. Kako se od ubjedljivo najrazvijenijeg postaje nerazvijenim regionom? Evo nekoliko načina. Prvo. Od ubranoga poreza opština država Srbija bez ikakvih propisanih kriterija, po podacima iz 2002. godine, vraća im ovako i ovoliko: Novom Sadu 6,2 odsto, Subotici 4,2, Nišu 12,5 i Kragujevcu 31,9 odsto. Od sljedeće 2003. stvari se pogoršavaju. Srbija vraća Novom Sadu 4,9, Subotici 3,8, Nišu 10,6 i Kragujevcu 26 odsto. Drugo. Aktiva banaka u Vojvodini (2001/5) povećala se za 20 posto, u Centralnoj Srbiji povećala se za 300 odsto. Učešće aktive banaka Vojvodine u Republici Srbiji smanjilo se s 30 na 14 odsto. Treće. Bruto društveni proizvod Vojvodine nekad je bio znatno iznad republičkog. Danas je on za sedam odsto niži od BDP Centralne Srbije. Četvrto. Iako Grad Beograd nema gotovo nikakvu poljoprivredu, a industrija mu je odavno posrnula, njegov bruto društveni proizvod je skoro duplo veći od vojvođanskog!

Iza svakoga „patriotskog” i histeričnog nacionalizma krije se teška lupeština! Što je histerija žešća, lupeština je veća! Lupeština protiv Vojvodine potpuno je ,,pokrivena” zakonima! A država Srbija sve „pravnija”!

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo