Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN DANILOVIĆ, MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSOLOVA CRNE GORE: Potpisaću samo pouzdan birački spisak

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije nekoliko dana otkrili ste da važeće lične karte nisu biometrijske i pozvali Državnu izbornu komisiju da riješi taj problem. Da li je DIK reagovao povodom vašeg apela i kako riješiti taj problem?
DANILOVIĆ: Uputio sam DIK-u odgovor koji su tražili i upoznao ih sa konstatacijama francuskih eksperata koji su imali direktan uvid u našu ličnu kartu. Ovdje se ne radi o problemu koji je nerješiv, naprotiv. Smatram da samo treba napraviti izmjene u zakonodavstvu, jer je nedopustivo da Zakon propisuje identifikaciju biometrijskom ličnom kartom, a da ona nije biometrijska. Kada je Skupština 2014. usvojila Zakon o izboru odbornika i poslanika, Vlada je dala saglasnost na predloženi Zakon, što će reći da je znala šta piše u njemu i u vezi identifikovanja birača. Meni je nevjerovatno da toliko godina potom saznajemo da lična karta nije biometrijska, te da su svi bili obmanuti kroz javne istupe državnih predstavnika, odnosno da je bio obmanut i parlament. Ili se možda mislilo da će se u međuvremenu, po nastaloj zakonskoj obavezi, izraditi novi biometrijski dokument, pa se od namjere odustalo iz kojekakvih razloga.

MONITOR: Čudi li vas da se za to i ranije znalo, ali su odgovorni, pa i bivši ministri policije, o tome ćutali?
DANILOVIĆ: Prestao sam odavno da se čudim kada je u pitanju nepoštovanje propisa ili neadekvatno tumačenje zakona. Čudim se kada primijetim da je ispoštovan svaki propis i procedura, dakle rijetko.

MONITOR: Da li će neko odgovarati što su građani prije deset godina plaćali navodne biometrijske lične karte i kakva je onda njihova upotrebna vrijednost?
DANILOVIĆ: Nisam primijetio obavezu koja bi proistekla iz Zakona o ličnoj karti, da naš dokument bude biometrijski, na žalost. Ipak, istražujem ugovore koji su sačinjeni po ovom pravnom poslu i nakon detaljne analize saopštiću javnosti da li smo platili šta smo naručili ili smo dobili nešto što ugovor ne prepoznaje. Evidentno je, međutim, kako bi rekli pojedini politički funkcioneri iz DPS-a, da smo član Zakona o izboru odbornika i poslanika koji prepoznaje biometrijsku ličnu kartu doživljavali kao kolokvijalni izraz, što je tek nedopustivo. MUP duže vrijeme vodi kampanju o biometrijskoj ličnoj karti, a zašto je tako vidjećemo.

MONITOR: Da li će se u oktobru moći glasati bez biometrijskih ličnih karata, odnosno da li će moći da glasaju samo oni koji imaju biomertijske pasoše?
DANILOVIĆ: Ukazao sam na raskorak između zakona i realnosti. Vjerujem da o tome treba da povedu računa DIK i Skupština Crne Gore, koja je Zakon o izboru odbornika i poslanika svojevremeno usvojila dvotrećinskom većinom. Građani imaju lična dokumenta koja su važeća i nesumnjiva u svim situacijama. Kao ministar policije bio sam dužan da ukažem na izuzetak – identifikovanje prilikom glasanja. Ili će Skupština mijenjati zakonsku normu ili će neki drugi nadležni državni organ donijeti odluku da su naše lične karte biometrijske bez obzira na činjenice. Moguće je da sve kroz odgovarajuće prigovore i žalbe na kraju završi pred sudom.

MONITOR: Postoji li mogućnost da Vi kao ministar policije ne potpišete birački spisak i da se oktobarski izbori ne održe?
DANILOVIĆ: Nemam namjeru niti strategiju da smišljeno i planski dovedem do toga da se birački spisak ne potpiše – primjećujem da svi jedva čekaju izbore i bio bi grijeh ne omogućiti ih. Ipak, svoj potpis cijenim i staviću ga samo na akt koji ispunjava zakonske uslove, odnosno, potpisaću svaku nesumnjivu i čistu proceduru. Birački spisak MUP prethodno treba da učini pouzdanim i jasnim da bih ga ja potpisao.

MONITOR: Kakvi su rezultati Koordinacionog tijela MUP-a za praćenje implementacije izbornog procesa u vezi provjere nezakonito upisanih birača?
DANILOVIĆ: Rezultati Koordinacionog tijela MUP-a su vidljivi. Ukazali smo na zakonske propuste kada je u pitanju najmanje 1263 birača i naložili da se u zakonitoj proceduri preispita njihov upis u birački spisak. Uvodimo i proceduru po kojoj će svaki sljedeći put biti provjeravane naše baze kroz AFIS sistem. Taj proces smatram presudno važnim.

MONITOR: Mediji su objavili da su 121 hiljadi birača promijenjena biračka mjesta, da je 1.500 birača bez dokumenata, odnosno da su 1.263 građanina upisana u birački spisak iako nemaju rezidencijalni uslov…
DANILOVIĆ: Sve pomenuto je predmet pažnje. Migraciju birača sa starih na nova biračka mjesta izazvala je brutalna primjena Zakona o biračkom spisku koji predviđa da se biračka mjesta određuju na osnovu registara koji vodi MUP, sami tim i na osnovu registra prebivališta. Tada nisu uvažavane molbe i amandmanski predlozi za izmjenu zakona od strane opozicije kojima bi se uvela obaveza Ministarstvu da vodi računa o dotadašnjim biračkim mjestima, pa smo u trenutku formiranja biračkog spiska imali preko 80 hiljada promjena. Dodaju li se tome i odluke skupština opština o preimenovanju ulica, imenovanju novih, imenovanju naselja i slično posljedice su bile neminovne. Skoro 10.000 ljudi upisanih u birački spisak je bez novih dokumenata. To su oni koji nisu zamijenili stara dokumenta ili ih čak nijesu ni imali, a imaju neodjavljeno prebivalište. Naravno, u ovom trenutku oni ne mogu ostvariti biračko pravo, a Koordinaciono tijelo Ministarstva bavi se i tim slučajevima.

MONITOR: Na kakve sve opstrukcije nailazite u MUP-u kao ministar policije i od koga?
DANILOVIĆ: Već sam govorio o tome javno. Pojedini šefovi ili šefice vjeruju da MUP i sistem treba dodatno čuvati i štititi, pa i od ministra. Usporavanje procesa, odugovlačenje sa odgovorima, neodgovaranje na upite, postupanje po nekim političko-komesarskim pravilima, neke su od metoda koje koriste neprofesionalci da bi pokušali opstrukciju. Naravno, to nas usporava, ali neće uspjeti i da nas zaustave. Sistem mora funkcionisati i za svakoga postoji privremena ili trajna zamjena.

MONITOR: Ko bi po Vašem mišljenju trebalo da zamijeni predstavnike URE koji su napustili Vladu izbornog povjerenja?
DANILOVIĆ: O tome treba da se donese politička odluka u dan dva. Ne bih je prejudicirao. Situacija nije po sve jasno predviđena Lex specialisom, ali smo dužni da problem riješimo. Meni je iskreno žao što smo došli do ovoga, jer su URA-e kontrolori dobro radili svoj posao.

MONITOR: Da li će Vlada izbornog povjerenja uspjeti da obezbijedi uslove za slobodne i demokratske oktobarske izbore?
DANILOVIĆ: To je zadatak cijele Vlade. Čini mi se da tome nisu svi posvećeni i da neki resorni ministri ne haju mnogo da opravdamo ovakav sastav Vlade. Krize mogu trajati mnogo duže od planova ako se uzroci kriza ne riješe. Varaju se svi koji misle da ne bude li posvećenosti ovom problemu, problem i tako prestaje 16. oktobra. Problem bi mogao nastati tek tada, i to višestruk i opasniji od dosadašnjeg. Moj poziv svima je da radimo sada i iskreno, bez simuliranja i varanja po starim šablonima – stari šabloni će proizvesti i šablonske reakcije, a Crna Gora će biti na gubitku.

Izbjegli bi incident, da me Stojanović obavijestio

MONITOR: Da li je tačno da Vas direktor Uprave policije nije informisao da penzioneri KAP-a namjeravaju u utorak da uđu u zgradu parlamenta?
DANILOVIĆ: Povodom incidenta na platou ispred zgrade Skupštine Crne Gore odgovorno tvrdim da sam bio od menadžmenta Uprave policije uskraćen za blagovremene i konkretne informacije vezane za taj incident. Da je bilo suprotno, sasvim sigurno da bi incident bio izbjegnut, a penzionerima omogućeno da u zakonom propisanoj proceduri saopšte svoje zahtjeve i u zgradi parlamenta. Saopštenje direktora Uprave policije da nijesu bili u posjedu informacija da penzioneri KAP-a imaju namjeru da, nakon što ih poslanici pozovu, uđu u parlament, demantovali su u našem razgovoru predstavnici penzionisanih radnika kada su mi na uvid dali prijavu skupa sa nedvosmislenom najavom ulaska u parlament. Zašto je Uprava policije to prećutala ministru? Zašto su penzioneri pozivani na ulazak u parlament bez prethodno dobijene dozvole? Kome je trebao sukob policije i penzionisanih radnika i kome bi se spočitala odgovornost da je došlo do ozbiljnijeg incidenta sa težim posljedicama? To su pitanja na koja, pretpostavljam, javnost već ima odgovore. Sasvim je sigurno da će odgovornost koja je u nadležnosti MUP-a biti utvrđena.

Politizacija policije neće se tolerisati

MONITOR: Možete li spriječiti zloupotrebu policije tokom izborne kampanje i na dan izbora?
DANILOVIĆ: Na sastanku koji sam organizovao sa načelnicima centara bezbjednosti i komandatima Posebne jedinice i SAJ-a jasno je poručeno da se od pripadnika MUP-a i Uprave policije očekuje, traži i zahtijeva maksimalan profesionalizam uoči, na dan izbora i nakon toga. To posebno važi za starješine organa. Neće se tolerisati bilo kakva politizacija službe. Svi koji politički interes budu stavili iznad profesionalnog biće urgentno sankcionisani, a javnost koja nam je veliki saveznik u ovom poslu biti detaljno obaviještena. Svi koji posegnu za zloupotrebama neka ne računaju na „prolaznost” ovog ministra, i budući će, nadam se, insistirati na zakonitom i profesionalnom postupanju.

Organizovani kriminal narastao

MONITOR: Na osnovu Vašeg iskustva kao ministra policije da li su tačne tvrdnje da je Crna Gora država koju je zarobio organizovani kriminal?
DANILOVIĆ: Organizovani kriminal je prilično narastao – nije ometan u razvoju. Obaveza države je bila i ostala da organizovani kriminal svakodnevno raskrinkava. Tu ne smije biti ad hok rješenja i stihije. Treba nam plan i mora se utvrditi personalna odgovornost za propuste. Plaćamo mnogo službenika i službi da rade taj posao – za malu Crnu Goru to nisu zanemarljivi brojevi. Odsustvo namjere da se borite protiv kriminalaca je podjednako opasno koliko i organizovani kriminal. Mislim da je akcijama Specijalnog tužilaštva u posljednjoj godini situacija bolja i neki finansijski klanovi su raskrinkani. Ipak, policija ima mnogo posla. Naše strukture zadužene za borbu protiv svih oblika kriminaliteta, pa i organizovanog kriminala, moraju raditi još više i imati bolje rezultate.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo