Povežite se sa nama

INTERVJU

GORAN DANILOVIĆ, MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSOLOVA CRNE GORE: Potpisaću samo pouzdan birački spisak

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prije nekoliko dana otkrili ste da važeće lične karte nisu biometrijske i pozvali Državnu izbornu komisiju da riješi taj problem. Da li je DIK reagovao povodom vašeg apela i kako riješiti taj problem?
DANILOVIĆ: Uputio sam DIK-u odgovor koji su tražili i upoznao ih sa konstatacijama francuskih eksperata koji su imali direktan uvid u našu ličnu kartu. Ovdje se ne radi o problemu koji je nerješiv, naprotiv. Smatram da samo treba napraviti izmjene u zakonodavstvu, jer je nedopustivo da Zakon propisuje identifikaciju biometrijskom ličnom kartom, a da ona nije biometrijska. Kada je Skupština 2014. usvojila Zakon o izboru odbornika i poslanika, Vlada je dala saglasnost na predloženi Zakon, što će reći da je znala šta piše u njemu i u vezi identifikovanja birača. Meni je nevjerovatno da toliko godina potom saznajemo da lična karta nije biometrijska, te da su svi bili obmanuti kroz javne istupe državnih predstavnika, odnosno da je bio obmanut i parlament. Ili se možda mislilo da će se u međuvremenu, po nastaloj zakonskoj obavezi, izraditi novi biometrijski dokument, pa se od namjere odustalo iz kojekakvih razloga.

MONITOR: Čudi li vas da se za to i ranije znalo, ali su odgovorni, pa i bivši ministri policije, o tome ćutali?
DANILOVIĆ: Prestao sam odavno da se čudim kada je u pitanju nepoštovanje propisa ili neadekvatno tumačenje zakona. Čudim se kada primijetim da je ispoštovan svaki propis i procedura, dakle rijetko.

MONITOR: Da li će neko odgovarati što su građani prije deset godina plaćali navodne biometrijske lične karte i kakva je onda njihova upotrebna vrijednost?
DANILOVIĆ: Nisam primijetio obavezu koja bi proistekla iz Zakona o ličnoj karti, da naš dokument bude biometrijski, na žalost. Ipak, istražujem ugovore koji su sačinjeni po ovom pravnom poslu i nakon detaljne analize saopštiću javnosti da li smo platili šta smo naručili ili smo dobili nešto što ugovor ne prepoznaje. Evidentno je, međutim, kako bi rekli pojedini politički funkcioneri iz DPS-a, da smo član Zakona o izboru odbornika i poslanika koji prepoznaje biometrijsku ličnu kartu doživljavali kao kolokvijalni izraz, što je tek nedopustivo. MUP duže vrijeme vodi kampanju o biometrijskoj ličnoj karti, a zašto je tako vidjećemo.

MONITOR: Da li će se u oktobru moći glasati bez biometrijskih ličnih karata, odnosno da li će moći da glasaju samo oni koji imaju biomertijske pasoše?
DANILOVIĆ: Ukazao sam na raskorak između zakona i realnosti. Vjerujem da o tome treba da povedu računa DIK i Skupština Crne Gore, koja je Zakon o izboru odbornika i poslanika svojevremeno usvojila dvotrećinskom većinom. Građani imaju lična dokumenta koja su važeća i nesumnjiva u svim situacijama. Kao ministar policije bio sam dužan da ukažem na izuzetak – identifikovanje prilikom glasanja. Ili će Skupština mijenjati zakonsku normu ili će neki drugi nadležni državni organ donijeti odluku da su naše lične karte biometrijske bez obzira na činjenice. Moguće je da sve kroz odgovarajuće prigovore i žalbe na kraju završi pred sudom.

MONITOR: Postoji li mogućnost da Vi kao ministar policije ne potpišete birački spisak i da se oktobarski izbori ne održe?
DANILOVIĆ: Nemam namjeru niti strategiju da smišljeno i planski dovedem do toga da se birački spisak ne potpiše – primjećujem da svi jedva čekaju izbore i bio bi grijeh ne omogućiti ih. Ipak, svoj potpis cijenim i staviću ga samo na akt koji ispunjava zakonske uslove, odnosno, potpisaću svaku nesumnjivu i čistu proceduru. Birački spisak MUP prethodno treba da učini pouzdanim i jasnim da bih ga ja potpisao.

MONITOR: Kakvi su rezultati Koordinacionog tijela MUP-a za praćenje implementacije izbornog procesa u vezi provjere nezakonito upisanih birača?
DANILOVIĆ: Rezultati Koordinacionog tijela MUP-a su vidljivi. Ukazali smo na zakonske propuste kada je u pitanju najmanje 1263 birača i naložili da se u zakonitoj proceduri preispita njihov upis u birački spisak. Uvodimo i proceduru po kojoj će svaki sljedeći put biti provjeravane naše baze kroz AFIS sistem. Taj proces smatram presudno važnim.

MONITOR: Mediji su objavili da su 121 hiljadi birača promijenjena biračka mjesta, da je 1.500 birača bez dokumenata, odnosno da su 1.263 građanina upisana u birački spisak iako nemaju rezidencijalni uslov…
DANILOVIĆ: Sve pomenuto je predmet pažnje. Migraciju birača sa starih na nova biračka mjesta izazvala je brutalna primjena Zakona o biračkom spisku koji predviđa da se biračka mjesta određuju na osnovu registara koji vodi MUP, sami tim i na osnovu registra prebivališta. Tada nisu uvažavane molbe i amandmanski predlozi za izmjenu zakona od strane opozicije kojima bi se uvela obaveza Ministarstvu da vodi računa o dotadašnjim biračkim mjestima, pa smo u trenutku formiranja biračkog spiska imali preko 80 hiljada promjena. Dodaju li se tome i odluke skupština opština o preimenovanju ulica, imenovanju novih, imenovanju naselja i slično posljedice su bile neminovne. Skoro 10.000 ljudi upisanih u birački spisak je bez novih dokumenata. To su oni koji nisu zamijenili stara dokumenta ili ih čak nijesu ni imali, a imaju neodjavljeno prebivalište. Naravno, u ovom trenutku oni ne mogu ostvariti biračko pravo, a Koordinaciono tijelo Ministarstva bavi se i tim slučajevima.

MONITOR: Na kakve sve opstrukcije nailazite u MUP-u kao ministar policije i od koga?
DANILOVIĆ: Već sam govorio o tome javno. Pojedini šefovi ili šefice vjeruju da MUP i sistem treba dodatno čuvati i štititi, pa i od ministra. Usporavanje procesa, odugovlačenje sa odgovorima, neodgovaranje na upite, postupanje po nekim političko-komesarskim pravilima, neke su od metoda koje koriste neprofesionalci da bi pokušali opstrukciju. Naravno, to nas usporava, ali neće uspjeti i da nas zaustave. Sistem mora funkcionisati i za svakoga postoji privremena ili trajna zamjena.

MONITOR: Ko bi po Vašem mišljenju trebalo da zamijeni predstavnike URE koji su napustili Vladu izbornog povjerenja?
DANILOVIĆ: O tome treba da se donese politička odluka u dan dva. Ne bih je prejudicirao. Situacija nije po sve jasno predviđena Lex specialisom, ali smo dužni da problem riješimo. Meni je iskreno žao što smo došli do ovoga, jer su URA-e kontrolori dobro radili svoj posao.

MONITOR: Da li će Vlada izbornog povjerenja uspjeti da obezbijedi uslove za slobodne i demokratske oktobarske izbore?
DANILOVIĆ: To je zadatak cijele Vlade. Čini mi se da tome nisu svi posvećeni i da neki resorni ministri ne haju mnogo da opravdamo ovakav sastav Vlade. Krize mogu trajati mnogo duže od planova ako se uzroci kriza ne riješe. Varaju se svi koji misle da ne bude li posvećenosti ovom problemu, problem i tako prestaje 16. oktobra. Problem bi mogao nastati tek tada, i to višestruk i opasniji od dosadašnjeg. Moj poziv svima je da radimo sada i iskreno, bez simuliranja i varanja po starim šablonima – stari šabloni će proizvesti i šablonske reakcije, a Crna Gora će biti na gubitku.

Izbjegli bi incident, da me Stojanović obavijestio

MONITOR: Da li je tačno da Vas direktor Uprave policije nije informisao da penzioneri KAP-a namjeravaju u utorak da uđu u zgradu parlamenta?
DANILOVIĆ: Povodom incidenta na platou ispred zgrade Skupštine Crne Gore odgovorno tvrdim da sam bio od menadžmenta Uprave policije uskraćen za blagovremene i konkretne informacije vezane za taj incident. Da je bilo suprotno, sasvim sigurno da bi incident bio izbjegnut, a penzionerima omogućeno da u zakonom propisanoj proceduri saopšte svoje zahtjeve i u zgradi parlamenta. Saopštenje direktora Uprave policije da nijesu bili u posjedu informacija da penzioneri KAP-a imaju namjeru da, nakon što ih poslanici pozovu, uđu u parlament, demantovali su u našem razgovoru predstavnici penzionisanih radnika kada su mi na uvid dali prijavu skupa sa nedvosmislenom najavom ulaska u parlament. Zašto je Uprava policije to prećutala ministru? Zašto su penzioneri pozivani na ulazak u parlament bez prethodno dobijene dozvole? Kome je trebao sukob policije i penzionisanih radnika i kome bi se spočitala odgovornost da je došlo do ozbiljnijeg incidenta sa težim posljedicama? To su pitanja na koja, pretpostavljam, javnost već ima odgovore. Sasvim je sigurno da će odgovornost koja je u nadležnosti MUP-a biti utvrđena.

Politizacija policije neće se tolerisati

MONITOR: Možete li spriječiti zloupotrebu policije tokom izborne kampanje i na dan izbora?
DANILOVIĆ: Na sastanku koji sam organizovao sa načelnicima centara bezbjednosti i komandatima Posebne jedinice i SAJ-a jasno je poručeno da se od pripadnika MUP-a i Uprave policije očekuje, traži i zahtijeva maksimalan profesionalizam uoči, na dan izbora i nakon toga. To posebno važi za starješine organa. Neće se tolerisati bilo kakva politizacija službe. Svi koji politički interes budu stavili iznad profesionalnog biće urgentno sankcionisani, a javnost koja nam je veliki saveznik u ovom poslu biti detaljno obaviještena. Svi koji posegnu za zloupotrebama neka ne računaju na „prolaznost” ovog ministra, i budući će, nadam se, insistirati na zakonitom i profesionalnom postupanju.

Organizovani kriminal narastao

MONITOR: Na osnovu Vašeg iskustva kao ministra policije da li su tačne tvrdnje da je Crna Gora država koju je zarobio organizovani kriminal?
DANILOVIĆ: Organizovani kriminal je prilično narastao – nije ometan u razvoju. Obaveza države je bila i ostala da organizovani kriminal svakodnevno raskrinkava. Tu ne smije biti ad hok rješenja i stihije. Treba nam plan i mora se utvrditi personalna odgovornost za propuste. Plaćamo mnogo službenika i službi da rade taj posao – za malu Crnu Goru to nisu zanemarljivi brojevi. Odsustvo namjere da se borite protiv kriminalaca je podjednako opasno koliko i organizovani kriminal. Mislim da je akcijama Specijalnog tužilaštva u posljednjoj godini situacija bolja i neki finansijski klanovi su raskrinkani. Ipak, policija ima mnogo posla. Naše strukture zadužene za borbu protiv svih oblika kriminaliteta, pa i organizovanog kriminala, moraju raditi još više i imati bolje rezultate.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo